Poslovni broj Gž R-1065/2022-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica: 1- I. Š. iz Z., OIB: ...., zastupana po Ž. M., odvjetniku iz V. G., 2- M.K. P. iz Z., OIB: ...., zastupana po I. M., odvjetniku iz OD M. & P.i iz Z., 3- N. H. H. iz Z. OIB: ...., zastupana po L. V., odvjetniku iz OD J., V. & V. iz Z., 4- N. K.I. iz Z., OIB: ..., zastupana po E.K.J., odvjetnici iz Z. i 5- I. B. iz G.B., OIB:...., zastupana po M. Š., odvjetniku iz V.G., protiv tuženika Gimnazije Z., OIB: ...., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljica izjavljenim protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr- 4001/2021 od 01. travnja 2022., dana 24. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba 1-tužiteljice i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4001/2021 od 01. travnja 2022. u točci I) izreke u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev 1-tužiteljice I. Š. za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.287,50 kn i rješava:

Nalaže se tuženiku da nadoknadi 1-tužiteljici I. Š. i preostali trošak parničnog postupka u iznosu od 69,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2022. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Prihvaća se žalba 2-tužiteljice i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4001/2021 od 01. travnja 2022. u točci II) izreke u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev 2-tužiteljice M. K. P. za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.287,50 kn i rješava:

Nalaže se tuženiku da nadoknadi 2-tužiteljici M. K. P. i preostali trošak parničnog postupka u iznosu od 69,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2022. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

III. Prihvaća se žalba 3-tužiteljice i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4001/2021 od 01. travnja 2022. u točci III) izreke u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev 3-tužiteljice N. H.H. za naknadu parničnog troška preko iznosa od 975,00 kn i rješava:

Nalaže se tuženiku da nadoknadi 3-tužiteljici N.H. H.i preostali trošak parničnog postupka u iznosu od 69,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2022. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Prihvaća se žalba 4-tužiteljice i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4001/2021 od 01. travnja 2022. u točci IV) izreke u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev 4-tužiteljice N. K. I. za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.287,50 kn i rješava:

Nalaže se tuženiku da nadoknadi 4-tužiteljici N.K. I. i preostali trošak parničnog postupka u iznosu od 69,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2022. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

V. Prihvaća se žalba 5-tužiteljice i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4001/2021 od 01. travnja 2022. u točci V) izreke u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev 5-tužiteljice I. B. za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.287,50 kn i rješava:

Nalaže se tuženiku da nadoknadi 5-tužiteljici I. B. i preostali trošak parničnog postupka u iznosu od 69,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2022. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-4001/2021 od 01.04.2022. naloženo je tuženiku u točkama I., II., III., IV i V. izreke da isplati s osnove razlike u plaći 1- tužiteljici I. Š. iznos od 7.989,39 kn, 2-tužiteljici M.K. P. iznos od 8.360,98 kn, 3-tužiteljici N. H. H. iznos od 4.699,73 kn, 4-tužiteljici N.K. I. iznos od 7.245,98 kn i 5-tužiteljici I. B. iznos od 7.719,57 kn, sve zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose i troškom postupka u iznosima od po 1.287,50 kn za sve tužiteljice, osim za 3-tužiteljicu kojoj je dosuđen trošak u iznosu od 975,00 kn, sve sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv očito odbijajućeg dijela odluke o trošku iz točke I., II., III. IV. i V. izreke citirane presude žalbe podnose sve tužiteljice iz svih žalbenih razloga navedenih u 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a) navodeći u bitnom da im sud neosnovano nije dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude, da je sud pogrešeno primjenio materijalno pravo kada im nije dosudio trošak sastava podneska kojim su se očitovali na odgovor na tužbu, kao i da im je sud neosnovano dosudio trošak zastupanja na ročištu održanom 03.03.2022. kao da su bile zastupane po istom punomoćniku. Stoga predlažu da im se dosudi parnični trošak u preostalom iznosu.

3. Žalbe su djelomično osnovane.

4. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku o trošku u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužiteljica, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi s čl. 365. ZPP-a.

5. Međutim osnovani su žalbeni navodi tužiteljica da je prilikom donošenja odluke o trošku prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo glede donošenja odluke o zatraženom trošku za sastav podneska kojima su se očitovale na odgovor na tužbu i pristupa na ročište za objavu presude, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

6. Pobijanom odlukom o trošku prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 10. st. 1. i čl. 154. st. 1., te čl. 155. ZPP-a u svezi s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 142/12, 103/24, 118/14 i 107/15, 37/22, dalje Tarifa ) dosudio svakoj od tužiteljica zasebno trošak sastava tužbe u visini od 937,50 kn ( 750,00 kn + PDV ), odnosno 3-tužiteljici 625,00 kn ( 500,00 + PDV ) jer da je svaka tužiteljica pokrenula pred sudom zaseban parnični postupak, dok im je nakon spajanja parnica, unatoč tome što su sve tužiteljice, osim I.B. ovlastile nove punomoćnike, dosudio trošak zastupanja po jednom odvjetniku, uvećano za 40% primjenom Tbr. 36. Tarife. Tako je tužiteljicama pored zasebnog troška za sastav tužbe, dosuđen trošak zastupanja na ročištu 03.03.2022. u visini od 1.000,00 kn, uz PDV i uvećanje od 40% u ukupnom iznosu od 1.750,00 kn, odnosno svakoj tužiteljici po 350,00 kn. Slijedom navedenog 1, 2, 4 i 5-tužiteljicama je dosuđen ukupan trošak od po 1.287,50 kn, dok je 3-tužiteljici dosuđen ukupan trošak od 975,00 kn.

7. Stav je prvostupanjskog suda da tužiteljicama, koje su nakon spajanja parnica ovlastile nove punomoćnike za zastupanje, ne pripada trošak za radnje poduzete po novom punomoćniku jer da navedeno postupanje predstavlja zlouporabu prava u postupku, odnosno radnju kojom se pokušavaju izbjeći odredbe o provođenju postupka sa što manje troškova. Također stav je prvostupanjskog suda da tužiteljicama temeljem čl. 155. ZPP-a ne pripadaju troškovi sastava podneska kojim su se očitovale na navode iz odgovora na tužbu, niti trošak pristupa na ročište za objavu presude.

8. Iz spisa proizlaze slijedeće činjenice:

- da je svaka od tužiteljica zasebno podnijela tužbu radi isplate dodatka na plaću, po istom punomoćniku M.Š., odvjetniku iz Z.,

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 04.01.2022. ( list 114 spisa ) temeljem čl. 313. st. 1. ZPP-a spojio parnice svih tužiteljica radi vođenja jedinstvenog postupka,

- da su nakon spajanja postupka tužiteljice, izuzev I. B. otkazale punomoć za zastupanje odvjetniku . Š. i ovlastile za zastupanje nove punomoćnike i to svaka drugog odvjetnika,

- da su sve tužiteljice zasebno po različitim punomoćnicima podnijele podneske kojim su se očitovale na odgovor na tužbu,

- da su svi punomoćnici tužiteljica bili prisutni na ročištu održanom 03.03.2022. ( list 690 spisa ),

- da su svi punomoćnici tužiteljica bili prisutni i na ročištu za objavu presude ( list 698 spisa).

9. U ovom žalbenom postupka sporno je pitanje da li tužiteljice, koje su zastupane po različitim punomoćnicima- odvjetnicima imaju pravo svaka na svoj parnični trošak ili imaju pravo na jedan trošak s uvećanjem po Tbr. 36. Tarife, nakon spajanja parnica radi zajedničkog vođenja postupka. Također je sporno da li tužiteljice imaju pravo na naknadu zatraženog troška za sastava podneska kojim su se očitovale na navode iz odgovora na tužbu i trošak pristupa na ročište za objavu.

10. Odredbom čl. 10. st. 1. ZPP propisano je da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

11. U konkretnom slučaju sve tužiteljice, zastupane po istom punomoćniku u osobi M. Š., odvjetnika iz Z., podnijele su protiv istog tuženika, sadržajno identične tužbe radi isplate razlike u plaći zbog pogrešno obračunate osnovice prema odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, obzirom da se sve tužbe temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Također sve tužiteljice, zastupane po različitim punomoćnicima, nakon spajanja predmeta, podnijele su sadržajno identične podneske kojima su se očitovale na odgovor na tužbu. Isto tako sve tužiteljice podnijele su sadržajno i identične žalbe na pobijanu odluku o trošku.

12. Po stavu ovog suda, postupanje u situaciji kao što je predmetna, kada više tužitelja, koji su bili zastupani po istom punomoćniku, a tužbeni zahtjev temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (traže razliku plaće zbog pogrešno obračunate osnovice ), nakon što sud odluči spojiti predmete radi zajedničkog raspravljanja u cilju ekonomičnosti postupka i smanjenja troškova, za zastupanje opunomoće različite punomoćnike – odvjetnike, nakon čega ti različiti punomoćnici sadržajno poduzimaju identične radnje, predstavlja očitu zlouporabu prava koju je sud primjenom čl. 10. st. 1. ZPP dužan onemogućiti.

13. Naime, svrha je određivanja troška postupka svakoj stranici zasebno, da se svakoj stranci naknadi trošak koji je njoj faktično i nastao. Međutim, u situaciji u kojoj su stranke tijekom postupka, zastupane po različitim punomoćnicima, iznosile identične tvrdnje tj. bez ikakvih posebnosti u odnosu na pojedinu stranku, glede tužbenog zahtjeva koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tada je zapravo nastao samo jedan trošak, neovisno o tome što su stranke formalno zastupali različiti punomoćnici. U takvoj situaciji stranke zapravo i nisu imale trošak zastupanja po svom odvjetniku nego je nastao samo jedan trošak odvjetnika koji je zastupao više stranaka, pa je prvostupanjski sud opravdano, nakon spajanja predmeta tužiteljicama dosudio samo jedan trošak uz uvećanje za zastupanje više osoba po Tbr. 36. Tarife jer je time onemogućio očitu zlouporabu prava. Ovakav je stav zauzet i u odluci VS RH pod posl. br. Rev -443/24 od 27.05.2024.

14. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da nije sporno da svaki tužitelj ima pravo tijekom postupka opozvati punomoć odvjetniku, te angažirati novog punomoćnika, kao i što jedna stranka ima pravo u sudskom postupku imati više punomoćnika, međutim ne može istovremeno trošak takvog svog postupanja u potpunosti staviti na teret tuženika, posebno ne u situaciji očite zlouporabe toga prava, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

15. Međutim pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da tužiteljicama ne pripada trošak sastava podneska kojim su se očitovale na odgovor na tužbu i trošak pristupa na ročište za objavu.

16. Naime, tužiteljice su se u predmetnim podnescima detaljno očitovale na navode iz odgovora na tužbu tuženika, te su argumentirano obrazložile neosnovanost osporavanja pravne osnove tužbe od strane tuženika. Stoga je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da tužiteljicama za sastav takvog podneska ne pripada nagrada jer da se radi o ponovljenim navodima iz tužbe i iznošenju stavova VS RH. Ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju, s obzirom na sadržaj spornog podneska, a temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužiteljicama pripada nagrada za sastav navedenog podneska.

17. Nadalje prema odredbama čl. 335. ZPP-a ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, a istu određuje i zakazuje sud te stranke poziva na ročište, a na koji poziv su se stranke dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju brojne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude). Također na navedenom ročištu, osim objave sadržaja presude, sud sukladno odredbi čl. 336. ZPP-a ukratko iznosi i razloge presude, odnosno usmeno obrazloženje presude. Imajući u vidu navedene odredbe, proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano sa pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ( NN 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/105/14 ), te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama ( NN Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 ) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, potom dostave presude obzirom da se ista u pravilu izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Stoga stranci zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetniku, pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a ( VS RH Rev-832/22 od 22.03.2022. ).

18. Slijedom navedenog, a kako u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora za poduzete radnje nakon izvršenog spajanja predstavlja zbroj vrijednosti zahtjeva svih tužiteljica ( 36.015,65 kn ), to svim tužiteljicama za sastav podneska kojim su se očitovale na odgovor na tužbu pripada jedan trošak u visini od 100 bodova, prema vrijednosti boda u trenutku donošenja odluke o trošku ( 10,00 kn ), uz PDV od 25%, odnosno u iznosu od 1.250,00 kn, uz uvećanje od 40% što iznosi 1.750,00 kn, odnosno svakoj od tužiteljica po 350,00 kn tj. 46,45 eura. Također svim tužiteljicama

a ročište na kojem se

primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife pripada jedna nagrada z

objavljuje presuda od 50% nagrade iz Tbr. 7 t. 1., u visini od 50 bodova, uz PDV, odnosno u iznosu od 625,00 kn, uz uvećanje od 40% što iznosi 875,00 kn, odnosno svakoj tužiteljici od po 175,00 kn tj. 23,23 eura.

19. Obzirom na navedeno svakoj od tužiteljica pripada, pored dosuđenog i trošak od po 69,68 eura, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točkama I), II), III), IV) i V) izreke ovog rješenja.

20. Budući da su tužiteljice u žalbenom postupku uspjele s razmjerno neznatnim dijelom, to im nije priznat žalbeni trošak, primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 166. ZPP-a kako je odlučeno u točci VI) izreke ovog rješenja.

21. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 24. lipnja 2024.g.

Sutkinja:

Iva Smokvina Dadasović v.r.