Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-269/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AF, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i 3. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj K-9/2024-7 od 6. svibnja 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog AF kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog AF zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i 3. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi EF po braniteljici, odvjetnici Ani Perković Žaja, "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog AF iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti blažom mjerom.
6. Iako optuženik u žalbi nastoji osporiti postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela za koja se tereti kada navodi da "u spisu ne postoji nijedan materijalni dokaz na okolnost počinjenja kaznenog djela", time nije dovedeno u pitanje postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica čime je ostvaren dostatan stupanj vjerojatnosti za počinjenje kaznenih djela, dok ocjena vjerodostojnosti dokaza na koju optuženik upire u žalbi nije predmet odlučivanja prilikom procjene potrebe za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora, nego će ocjenu dokaza dati raspravni sud na kraju dokaznog postupka prilikom odlučivanja o krivnji optuženika.
7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako na strani optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Te okolnosti ogledaju se u činjenici da se optuženik tereti za počinjenje tri različita kaznena djela na štetu svoje intimne partnerice, pri čemu je načinom i okolnostima protupravnog postupanja prema oštećenici iskazao visok stupanj odlučnosti, upornosti i kriminalne volje. Uz to, pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja prema kojima su u vrijeme počinjenja kaznenih djela, važnu ulogu imale patološke osobine ličnosti optuženika u vidu emocionalne nestabilnosti, nezrelosti, impulzivnosti, kao i ambivalentan i hostilan odnos prema ženama te je uslijed toga njegova mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja voljom bila smanjena u bitnoj mjeri, zbog čega je predloženo i izricanje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Slijedom navedenoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda izložene okolnosti upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kaznena djela, zbog čega se blaže mjere od istražnog zatvora ne nalažu kao dostatna garancija za otklanjanje te opasnosti.
8. Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodom da drugi kazneni postupak u tijeku protiv optuženika ne može biti temelj za zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. jer se na toj okolnosti pobijano rješenje ne temelji, dok je neosuđivanost optuženika koju ističe u žalbi samo jedna od okolnosti koje sud uzima u obzir pri procjeni opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a u konkretnom slučaju nije odlučna.
9. Jednako tako, nije povrijeđeno načelo razmjernosti na koje upire žalitelj kada ističe duljinu dosadašnjeg boravka optuženika u istražnom zatvoru od "već pet mjeseci" kada se ima u vidu u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. razmjer između težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju utvrđenja krivnje te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08.
10. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 20. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
