Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-267/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LČ, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kovm-3/2024-6 (Kovm-2/2024.) od 24. svibnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog LČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog LČ, zbog dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja 2. veljače 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni LČ po branitelju, odvjetniku Goranu Gatari, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika, podredno da te neke od mjere opreza previđenih člankom 98. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog LČ. Jednako tako, prvostupanjski je s pravom za sada isključio mogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik s obzirom na način i okolnosti počinjenja kaznenih djela prema optužnici iskazao značajan stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje s obzirom na to da se okrivljenik tereti da je počinio dva teška kaznena djela na štetu djeteta u dobi od 12 godina koje je štićenik doma za djecu, a što upućuje na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Stoga, utvrđena upornost, bezobzirnost i kriminalna volja okrivljenika izražene u protupravnom postupanju ne predstavljaju "stereotipnu formulaciju" kako to tvrdi žalitelj, već one proizlaze iz načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti. Jednako tako, činjenica koju ističe okrivljenik u žalbi da je psihički bolesna osoba koja nije svjesna svojih postupaka i kojoj je neophodno liječenje samo potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a navedeno proizlazi i iz rezultata psihijatrijskog vještačenja okrivljenika prema kojima okrivljenik boluje od shizofrenije zbog čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.
7. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika kojim upire da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio razdoblje inkriminacije, time nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer neovisno o tome što je razdoblje inkriminacije prema optužnici kraće od godinu dana kako je prvostupanjski sud pogrešno naveo u pobijanom rješenju, i u tom razdoblju ostvaren je dostatan stupanj opasnosti da će u slučaju puštanja na slobodu okrivljenik ponoviti kaznena djela na štetu maloljetne oštećenice. Jednako tako, prema sadržaju iskaza oštećenice u čiju vjerodostojnost sud ne ulazi, proizlazi da je protupravno postupanje prema oštećenici trajalo dulje vrijeme.
8. Slijedom svega navedenog, kada se uzmu u obzir težina kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti, niska životna dob oštećenog djeteta, te mišljenje vještaka psihijatra, i po ocjeni drugostupanjskog suda na strani okrivljenika postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja je takvog intenziteta da se za sada ne može prevenirati niti jednom drugom blažom mjerom, unatoč neosuđivanosti okrivljenika.
9. Kako žalbenim navodima okrivljenika nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 20. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
