Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-120/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni Lekić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja METALNA GALANTERIJA I GALVANIZACIJA d.o.o., Gornji Kuršanec, Dravska ulica 1, OIB: 47082850843, zastupan po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, Ljudevita Gaja 6, protiv tuženika ZAVAROVALNICA TRIGLAV d.d., Ljubljana, Miklošičeva cesta 19, Slovenija, OIB: 80149195768, zastupan po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, radi naknade štete (vps. 2.453,48 eur), nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 22. svibnja 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Josipa Pintarića, odvjetnika iz Čakovca, te punomoćnice tuženika Ivane Ljubas, odvjetničke vježbenice u OD Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, te na ročištu za objavu presude dana 20. lipnja 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAVAROVALNICA TRIGLAV d.d., Miklošičeva cesta 19, Ljubljana, Slovenija, OIB: 80149195768, isplatiti tužitelju METALNA GALANTERIJA I GALVANIZACIJA d.o.o., Gornji Kuršanec, Dravska ulica 1, OIB: 47082850843, iznos od 2.453,48 eur-a (slovima: dvijetisućečetristopedesettri eura i četrdesetosam centi), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28.10.2019. do isplate, i to do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, zatim po kamatnoj stopi koja se od 01.01.2023. do 31.12.2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P -

2 0 /2022-23

na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.035,07 eur, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 20. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 162,24 eur, kao neosnovanim.

i

r i j e š i o  j e

Tužba tužitelja radi isplate iznosa od 317,19 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2019. do isplate, povučena je.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 20.875,60 kn/2.770,67 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2019. pa do isplate, te naknade prouzročenog parničnog troška. U tužbi navodi da je tužitelj vlasnik osobnog automobila marke Peugeot Novi 508, Allure BLUEHDI 160, broj šasije:

VR3FHEHYRKY015583. U tužbi se nadalje navodi da je dana 27.10.2019. predmetno vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Republici Sloveniji na adresi Hrastovec 25/B koju je prouzročila vozačica Ana Muster svojim vozilom marke Peugeot 207, a u kojoj nezgodi je vozilo tužitelja oštećeno. Vozilo štetnice osigurano je kod tuženika.

2. U tužbi se nadalje navodi da je dana 28.10.2020. predmetna šteta prijavljena ovlaštenom predstavniku tuženika u RH i to Triglav osiguranju d.d. na adresi podružnice u Varaždinu sukladno članku 47. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ovlašteni predstavnik tuženika je sačinio izvid štete po procjenitelju Hrvoju Vukaloviću, te je zahtjev tužitelja ocijenio pravno osnovanim te je istome dana 12. svibnja 2020. na ime naknade štete isplatio iznos od 1.035,20 kn. Prilikom provođenja izvida štete procjenitelj je sačinio fotografije oštećenja, no ovlašteni predstavnik je odbio tužitelju isplatiti cjelokupnu i stvarno nastalu štetu koja je utvrđena po ovlaštenom servisu za Peugeot vozila i to trgovačkom društvu Automobil Lončar d.o.o. u ponudi od 11.5.2020. u ukupnom iznosu od 21.910,80 kn. Naime, dana 5. ožujka 2020. društvo Automobil Lončar d.o.o. obavijestilo je ovlaštenog predstavnika o potrebi dodatnog izvida štete za popravak predmetnog vozila radi potrebe zamjene desnog fara, usmjerivača zraka i prednjeg branika. Uz zahtjev su priložene fotografije oštećenja kojima je navedena potreba popravka opravdana. Vidi se kako je plastika fara puknuta, što je posebno označeno crvenom bojom. Međutim, procjenitelj ovlaštenog predstavnika se očitovao kako su predmetna oštećenja nastala naknadno odnosno nakon štetnog događaja, sugerirajući otklon obveze za isto. Tužitelj tvrdi da iz fotografija koje su sačinjene prilikom prvog izvida štete je jasno vidljivo kako

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P -

2 0 /2022-23 oštećenja na koja je ovlaštenom predstavniku ukazano od strane Automobil Lončar d.o.o. postoje već tada, te nisu mogla nastati naknadno. Stoga, budući da tužitelju nije isplaćena cjelokupna stvarno pretrpljena šteta, tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika kao odgovornog osiguratelja te predlaže sudu da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 20.875,60 kn/2.770,67 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2019. do isplate, te se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana. Tužitelj je tijekom postupka precizirao iznos glavnice na ukupan iznos od 2.453,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2019. do isplate, jer je uskladio zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka te je povukao za plaćeni iznos tijekom ovog postupka u iznosu od 137,39 eur.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da oštećenja koja tužitelj tužbom potražuje nisu nastala u štetnom događaju na koji se tužitelj poziva, pa tuženik osporava i uzročno-posljedičnu vezu oštećenja za koje tužitelj potražuje naknadu štete s događajem od 17.10.2019. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika za ovu parnicu. Tvrdi da oštećenja koja tužitelj navodi te prilaže u izvidu štete društva Automobil Lončar d.o.o. od 11. svibnja 2020. nisu nastala u štetnom događaju na koji se tužitelj poziva, već nakon istog. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te tijek zakonskih zateznih kamata. Tuženik nadalje navodi da osporava tijek zateznih kamata od 28. listopada 2019. s obzirom na to da iste ne teku na naknadu nenovčane materijalne štete koja nije reparirana, odnosno kamate pripadaju tek od donošenja prvostupanjske presude, sukladno stavu sudske prakse Vrhovnog suda RH. Predlaže da sud odbije tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Tužitelj se očitovao na navode tuženika i odgovor na tužbu, ističući da se u odnosu na prigovor i osporavanje tuženika aktivne i pasivne legitimacije, tužitelj poziva na odredbu članka 50. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj je u mirnom postupku podnio zahtjev za naknadu štete na svom vozilu Triglav osiguranju d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Antuna Heinza 4, i to kao ovlaštenom predstavniku tuženika u RH, s obzirom da je ta mogućnost propisana temeljem članka 47. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj navodi da je vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi osigurano kod tuženika, te se isti u ovom postupku smatra odgovornim osigurateljem. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije tužitelja razvidno je da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, jer je automobil koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi bio osiguran kod tuženika. Tužitelj smatra da su navodi tuženika usmjereni ka odugovlačenju postupka i predlaže odbiti prigovore tuženika.

5. Tuženik je na pripremnom ročištu od 31. svibnja 2023. naveo da tužitelj u tijeku postupka nije uopće materijalnim dokazima dokazao da mu je nastala šteta. Naime, prometna nesreća se dogodila 27.10.2019. kad tužitelj nije bio vlasnik vozila, šteta je prijavljena 4.11.2019., izvid štete je bio 11.11.2019., prijenos prava vlasništva na tužitelja je bio 21.12.2019., a zahtjev za naknadnu procjenu štete 5.3.2020. Iz dokumentacije nije razvidna aktivna legitimacija tužitelja, kao niti način stjecanja vlasništva, pa samim time i nepoznat je podatak je li tužitelj eventualnu štetu uopće pretrpio s obzirom da ne znamo je li eventualna šteta bila već ukalkulirana u samoj kupoprodajnoj cijeni. Iz izjave koja je dostavljena uz tužbu nije razvidno da je prijašnji vlasnik ovlastio tužitelja za pokretanje sudskog postupka te ostvarivanje potraživanja po štetnom događaju od 27.10.2019. Tužitelj na navode punomoćnika tuženika ističe kako je tuženik priznao svoju odgovornost za nastalu štetu upravo tužitelju, te mu je

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P -

2 0 /2022-23

isplatio nesporan iznos. Predlaže da u odnosu na navedeno sud izvrši uvid u parnični predmet ovog suda broj P-233/2020.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju tužitelja i to fotografije oštećenja automobila (list 4-7), u dopis od 12. ožujka 2020. (list 8), u izjavu o prijenosu potraživanja od 2. travnja 2020. (list 10), u fotografiju oštećenja automobila (list 11), u ponudu Automobil Lončar d.o.o. od 11.5.2020. (list 12), u izvješće o prometnoj nesreći od 27.10.2019. (list 13), u obavijest Policije Republike Slovenije od 27.10.2019. (list 14), u fotografiju oštećenja automobila (list 15), u potvrdu o oštećenju vozila od 27.10.2019. Policije Republike Slovenije (list 16), u izvadak banke o djelomičnom plaćanju tražbine od 12.5.2020. u iznosu od 1.035,20 kn (list 18-19), u fotografije oštećenja (list 20-21), u prometnu dozvolu za vozilo ČK247IH od 21.12.2019. (list 22-23), u fotografiju oštećenja (list 24), saslušao svjedoke Miroslava Skupnjaka i Krunoslava Jurgeca, te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila Miroslavu Vlah, dipl. ing. iz Varaždina.

7. Uvidom u prometnu dozvolu za vozilo ČK247IH, razvidno je da je vlasnik vozila tužitelj, da je prometna dozvola izdana 21.12.2019., te da je vozilo u prometu od 19.6.2019. Uvidom u izjavu o prijenosu potraživanja od 2. travnja 2020. razvidno je da društvo Automobil Lončar d.o.o. kao raniji vlasnik motornog vozila marke Peugeot Novi 508, Allure BLUEHDI 160, broj šasije: VR3FHEHYRKY015583, u cijelosti prenosi društvu Metalna galanterija i galvanizacija d.o.o. kao sadašnjem vlasniku predmetnog vozila potraživanje na ime naknade štete u postupku pred Triglav osiguranjem d.d. pod brojem štete 201923089. Uvidom u fotografije oštećenja predmetnog automobila nedvojbeno je da je došlo do oštećenja vozila što potvrđuje i izvješće o prometnoj nesreći od 27.10.2019., te obavijest – "Obavestilo" od 27.10.2019. Policijske uprave Maribor, Policijske postaje Gorišnica, Republike Slovenije koju potpisuje ovlašteni policajac, kao i potvrda Europskog izvješća o prometnoj nezgodi. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je prometnu nezgodu prouzročila vozačica Ana Muster koja odgovornost za štetni događaj nije osporila i da je vozilo štetnice osigurano kod tuženika. U vrijeme nezgode vlasnik vozila bio je Automobil Lončar d.o.o., a ovlaštenik vožnje Krunoslav Jurgec. U skladu s dostavljenom dokumentacijom su i iskazi saslušanih svjedoka Krunoslava Jurgeca i Miroslava Skupnjaka, te je sud u cijelosti prihvatio navode tužitelja da je aktivno legitimiran za ovaj postupak radi naknade štete te da se odgovornost tuženika temelji na činjenici da je vozilo štetnika bilo osigurano kod istog društva, što nedvojbeno proizlazi iz dokumentacije i iskaza svjedoka, te je vozilo štetnika bilo osigurano upravo kod tuženika Zavarovalnica Triglav d.d. Stoga je tuženik pasivno legitimiran za ovaj parnični postupak. Nije sporno da je osiguranica tuženika Ana Muster u cijelosti odgovorna za štetni događaj jer je isto priznala, te nije sporno da je osiguranica tuženika udarila u auto tužitelja na parkirnom prostoru na adresi Goričak, Hrastovec 25/B, Republika Slovenija.

8. Svjedok Miroslav Skupnjak iskazao je da mu je poznato o čemu se vodi ovaj spor, radi se o naknadi štete za vozilo marke Peugeot, predmetni automobil radi popravka štete nastale u prometnoj nezgodi je u servis tvrtke u kojoj svjedok radi Automobil Lončar d.o.o., kao ovlašteni servis za vozila marke Peugeot, doveo i popravak zatražio Krunoslav Jurgec. On je imao izvid štete od Triglav osiguranja iz Varaždina i njihovog procjenitelja Hrvoja Vukalovića kojeg također poznaje jer s njime surađuje vezano za rješavanje šteta. Izvid štete od strane Triglav osiguranja je predan, međutim kada su krenuli u popravak predmetnog vozila i demontirali ga, utvrdili su da

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P -

2 0 /2022-23

osim onoga što je bilo u izvidu štete, su bili još i dodatni kvarovi odnosno oštećenja koje je trebalo popraviti a to su zamjena prednjeg branika koji je popucao, zamjena prednjeg desnog svjetla i usmjerivača zraka ispod branika. Branik je bio u izvidu za popravak, ali ne za zamjenu. Utvrdili su da treba zamjena cijelog branika jer je bio popucan, dakle u cijelosti oštećen, tako da se nije mogao popraviti onako kako je zapravo traženo u izvidu štete. On je to slikao i poslao zahtjev za naknadni izvid štete gospodinu Hrvoju Vukaloviću iz Triglav osiguranja koji je odgovorio da to nije povezano s predmetnim štetnim događajem i da ta zamjena nije odobrena. Na upit suda da li je Triglav osiguranje Varaždin otklanjalo svoju odgovornost od navedene štete, iskazao je da nije, da su oni štetu priznali, dakle odgovornost Triglav osiguranja nije bila tada sporna, jedino ti dodatni radovi na vozilu. Ne sjeća se koliko je bio star auto, a izjavu o prijenosu potraživanja koja je priložena u spisu na listu 10 potpisala je direktorica tvrtke Automobil Lončar d.o.o. On je djelatnik servisa i ne zna u kom roku novi vlasnik mora automobil prenijeti na sebe kada ga kupi od njihove tvrtke. Nije upoznat sa mehanizmom nastanka nezgode, sa tijekom nezgode niti težinom odnosno jačinom udara u vozilo, tako da se ne može izjasniti o tome da li su ti nedostaci koje su utvrdili na vozilu nastali uslijed te prometne nezgode, ali oni su pogledali izvid štete i kada su demontirali branik i vozilo, utvrdili su ta oštećenja. Iskazao je i to da se puknuće branika nije moglo vidjeti prije demontaže jer se to vidi tek kad se demontira branik, jer se puknuće nalazilo sa zadnje strane na samom nosaču koji drži branik, dakle s unutarnje strane je bio puknuti dio branika koji je pričvršćen na sam nosač. Svjedok Krunoslav Jurgec iskazao je da je zaposlenik tvrtke tužitelja, da radi na poslovima komercijale, da je u vrijeme štetnog događaja vozio predmetno vozilo kao službeni automobil, imao je punomoć za upravljanje vozilom, a automobil je još glasio na prodavatelja Automobil Lončar d.o.o. jer se radilo o takvom poslovnom angažmanu između tvrtke tužitelja i tvrtke Automobil Lončar d.o.o. Tvrdi da je u vrijeme nezgode automobil bio star par mjeseci, da mu nije bilo poznato zbog čega je tuženik osporio dio štete koja je nastala na vozilu, da su sva oštećenja nastala u štetnom događaju, vozilo je bilo staro svega par mjeseci i imalo prijeđenih nekoliko tisuća kilometara, nije imalo nikakva oštećenja i o tome je sačinjen zapisnik kod policije u Sloveniji. Utvrđena je stopostotna odgovornost vozačice drugog automobila i ona je to priznala. Obzirom da se radilo o novom i službenom automobilu, pozvao je policiju te su dobili vjerodostojne dokumente za traženje naknade štete koja je nastala u tom štetnom događaju. Iskazao je da se javio u Triglav osiguranje u Varaždinu, da su ispunili potrebne obrasce i priložili su originalnu dokumentaciju koju je sačinila policija u Sloveniji, nakon čega je procjenitelj Triglav osiguranja učinio više fotografija, otvarao poklopac motora, slikao sva oštećenja koja su nastala, te je potvrdio da su fotografije koje su priložene u spis fotografije oštećenja na vozilu iz predmetnog štetnog događaja. Također je iskazao da procjenitelj tuženika prilikom prvog izvida štete nije vršio demontažu branika. Sud je povjerovao istinitosti iskaza ovih svjedoka obzirom da su suglasni sa dostavljenom dokumentacijom i međusobno. Na okolnost visine štete nastale u štetnom događaju od 27.10.2019. na vozilu tužitelja marke Peugeot Novi 508, Allure BLUEHDI 160, broj šasije VR3FHEHYRKY015583, te da li je šteta koja je naknadno utvrđena u servisu Automobil Lončar d.o.o. i specificirana u ponudi toga društva od 11.5.2020. nastala uslijed štetnog događaja od 27.10.2019. odnosno u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometno-tehničke struke Miroslavu Vlah iz Varaždina, Đure Sudete 23.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Miroslava Vlah proizlazi da je navedena šteta mogla nastati u štetnom događaju opisanom u predmetnom spisu. Sporno puknuće

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P -

2 0 /2022-23

nosača fara bilo je prisutno i prilikom izvida štete, (dokaz: fotodokumentacija, slika F4) i trebalo je biti navedeno u izvidu štete ili se, ako je to bilo propušteno, trebao napraviti dodatni izvid koji će to obuhvatiti i na koji je osiguravateljska kuća bila pozvana. U prilog tome valja napomenuti da su i oba aktera nezgode zajednički utvrdila da je uslijed nezgode došlo do oštećenja fara (ispunjeno Europsko izvješće o nezgodi). Što se tiče napuknuća branika, napominje da analizom fotodokumentacije izrađene prilikom izvida štete nije pronašao nesporan dokaz da je napuknuće bilo prisutno prilikom vršenja izvida štete. No, svakako napominje i da izvid raspolaže sa svega jednom fotografijom na kojoj je barem donekle vidljivo sporno mjesto i to ne baš direktno. Obzirom da se povećanjem fotografije ogrubljuje rezolucija, (zrnatost), a i da se prilikom elastičnog povrata branik nakon deformacije često vrati u prvobitno stanje, manja su napuknuća teže vidljiva golim okom, pa ne može nedvojbeno tvrditi da do puknuća nije došlo. Ono što može sigurno s tehničke strane reći da su prilikom nezgoda kao što je bila ova napuknuća branika vrlo česta. No, na temelju raspoložive dokumentacije u spisu to puknuće branika ne može s tehničke strane nesporno utvrditi, a drugom raspoloživom foto-dokumentacijom spis ne raspolaže. Osiguravateljska kuća je prilikom izvida utvrdila oštećenje branika ali bez puknuća te je vidljivo da su predvidjeli samo lakirerske radove sanacije branika. Slijedeća sporna stavka je oštećenje prednjeg desnog blatobrana za koju može reći da se na fotografiji F2 vide mrlje koje bi mogle ukazati na manje oštećenje laka tik uz prednji blatobran, ali foto- dokumentacija napravljena prilikom štete je nedostatna pa ne može iz nje nedvojbeno utvrditi da li se radi o oštećenjima ili odrazu okoline na blatobranu. Što se tiče oštećenja usmjerivača zraka interkulera, obzirom na njegov smještaj neposredno iza dijela branika koji je bio u kontaktu sa drugim vozilom prilikom ove nezgode, velika je vjerojatnost da je do oštećenja tog dijela vozila moglo doći u ovom štetnom događaju. Problem je samo što je poziv za dodatni izvid upućen preko 4 mjeseca kasnije od obavljenog prvobitnog izvida pa je to oštećenje moglo teoretski možda uslijediti i u nekom kasnijem eventualnom štetnom događaju. Dakle, ni za ovo oštećenje ne može nedvojbeno utvrditi da je nastalo predmetnim štetnim događajem, ali vjerojatnost za to je zaista velika. U svakom slučaju, upravo zbog ovog oštećenog dijela, osiguravatelj je bio dužan izvršiti dodatni izvid štete jer se radi o dijelu vozila čije se oštećenje nije moglo vidjeti direktno prilikom prvobitnog izvida. Provjerio je i ponudu popravka koju je oštećeni dobio od ovlaštenog servisa. Ponuda je cjenovno bila realna za period u kojem je dana. Ukoliko se to usporedi sa cijenom popravka na dan 03.01.2024., (kojim cijenama raspolaže), taj popravak bi danas koštao oko 3.550,00 eur+PDV. Obzirom na sve navedeno gledajući samo tehničku komponentu ovog spora procjenitelj osiguranja se svakako trebao odazvati pozivu na dodatni izvid štete neovisno o ishodu takvog izlaska, što je u ovom slučaju propušteno. Sva oštećenja koja su prijavljena osiguravatelju za naknadni izvid štete mogla su nastati u predmetnom štetnom događaju. Što se tiče financijske vrijednosti pojedinih elemenata ponude ovlaštenog servisa koja se nalazi u spisu, provjerio je kod izdavatelja ponude i isti zbog proteka vremena tu ponudu više nije mogao pronaći u sistemu. Isto tako nisu više imali ni cijene dijelova koje su vrijedile početkom 2020. godine. Stoga je procijenio kolika je bila financijska vrijednost svakog elementa ponude tada, a sve u svrhu kako bi sud, ako presudi da je tuženi tužitelju dužan nadoknaditi štetu ili dio iste, imao okvirnu financijsku vrijednost kao osnovu za nadoknadu štete. Branik prednji 840,00 eur + PDV, usmjerivač zraka 68,00 eur + PDV, far lijevi sa pripadajućom elektronikom 1.120,00 eur + PDV, lakiranje branika sa potrošnim materijalom 210,00 eur + PDV, lakiranje prijelaza blatobrana sa potr. materijalom 37,00 eur + PDV, zamjena fara 14,00

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P -

2 0 /2022-23

eur + PDV, zamjena usmjerivača zraka 14,00 eur + PDV. Sumirano to bi iznosilo 2.303,00 eur + PDV, što bi i otprilike odgovaralo iznosu tadašnje ponude.

10. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da tužitelj nije priložio dokaze kojima dokazuje da je šteta utvrđena od strane Automobil Lončar d.o.o. bila u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 27. listopada 2019. Navodi da vještak utvrđuje samo kako su navedena oštećenja mogla nastati u štetnom događaju. Tuženik tvrdi da je moguće da su oštećenja nastala i u eventualnom kasnijem oštećenju. Ističe da je od izvida štete učinjenog od strane korespondenta tuženika do izvida štete učinjenog od strane Automobil Lončar d.o.o. prošlo četiri mjeseca, odnosno razdoblje u kojem je tužitelj mogao oštetiti auto na isti ili sličan način, pri čemu su mogla nastati oštećenja navedena u ponudi od 5. ožujka 2023. Tvrdi da tužitelj nije uputio prigovor korespondentu štetnika nakon zaprimanja izvida štete. Nadalje naglašava da je Automobil Lončar d.o.o. bio vlasnik vozila u vrijeme predmetnog štetnog događaja i u vrijeme vršenja izvida štete 11. studenog 2019., te je kao ovlašteni serviser raspolagao dovoljno ključnim znanjima da nakon zaprimanja izvida štete uoči kako je šteta veća nego ona procijenjena u izvidu štete. Tužitelj se očitovao podneskom od 3.3.2024. navodeći da je tuženik propustio ispuniti svoju obvezu izlaska na dodatni izvid štete i to u situaciji kada se tražio izvid štete koji se odnosi na dijelove vozila čija oštećenja nisu mogla biti vidljiva bez uklanjanja drugih dijelova na vozilu, što je ovdje bio slučaj. To potvrđuje vještak te svjedok Miroslav Skupnjak. Vještak je iskazao kako je uočio da je već prilikom vršenja prvog odnosno jedinog izvida štete bilo vidljivo puknuće na plastičnom držaču desnog fara. Vještak navodi da se kod pravilne sanacije isti kompletno mijenja. Nadalje navodi da je procjenitelj tuženika uporno osporavao nastanak štete na tom dijelu vozila, iako je tužitelj ukazivao da je nastanak štete razvidan iz samih fotografija sačinjenih po procjenitelju tuženika, te je time tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u poslovanju. Vještak je za pojedina oštećenja utvrdio s visokom vjerojatnošću mogućnost nastanka istih, te za svako oštećenje naveo da je moglo nastati u štetnom događaju. Tvrdi da iz zahtjeva za dopunski izvid štete sadržan u poruci elektronske pošte od 5.3.2020. i iz iskaza svjedoka Miroslava Skupnjaka koji štetu opisuje u skladu s vještačkim nalazom, proizlazi da su sva oštećenja nastala u jednom i jedinom štetnom događaju. Tuženik ne konkretizira koji bi to drugi događaj bio, a s druge strane dopunski izvid nije obavio. Tužitelj smatra da je vještak u svojem zaključku iskazao da su sva oštećenja mogla nastati u predmetnom štetnom događaju, te budući da tuženik nije dokazao da bi postojao neki drugi štetni događaj, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev za cjelokupnu utvrđenu štetu u iznosu od 2.303,00 eur uvećano za PDV koji iznosi 575,75 eur, što ukupno iznosi 2.590,87 eur.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer se radi o iskusnom i stručnom sudskom vještaku odgovarajuće struke, a koji je odgovorio na zadatak koji je postavljen vještaku, a to je da li su predmetna oštećenja mogla nastati u predmetnom štetnom događaju. Sud smatra da tuženik po svom predstavniku nije prilikom svog izvida štete utvrdio cjelokupna oštećenja nastala u štetnom događaju, već je samo paušalno, izvana i bez stručnog pregleda vozila i to na ulici fotografirao oštećenja, te da su daljnja oštećenja koja tužitelj potražuje u ovoj tužbi svakako u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, što je tužitelj i dokumentirao fotografijama i utvrđenjima od strane ovlaštenog servisa. Činjenica da izvid štete i utvrđenje cjelokupnog kvara po ovlaštenom servisu Automobil Lončar d.o.o. nije uslijedio odmah nakon štetnog događaja već s vremenskim odmakom, ne znači da se ta oštećenja nisu

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P -

2 0 /2022-23

dogodila u predmetnom štetnom događaju jer je navedeno potvrdio i vještak, kao i svjedok Miroslav Skupnjak, ovlašteni serviser koji je iskazao da su utvrdili ta oštećenja tek kada su demontirali branik i vozilo. Prema odredbi članka 1072. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje skraćeno: ZOO-a), kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. U konkretnom slučaju osiguranica tuženika isključivo je kriva za nastali štetni događaj. Tuženik kao osiguravajuće društvo štetnika bio je dužan postupiti po zahtjevu za naknadu štete uslijed štetnog događaja i to je i učinio putem predstavnika osiguratelja u Varaždinu koji je izvršio izvid štete. Prema nalazu vještaka pravilo je osiguravajućih društava da po pozivu ovlaštenih servisa koje je angažirao vlasnik oštećenog vozila, odnosno po pozivu oštećenika, izvrše i dodatni izvid štete radi utvrđenja svih oštećenja vozila koja su nastala u štetnom događaju i kao posljedica štetnog događaja. Takav poziv za naknadni izvid štete predstavnik tuženika je dobio 5.3.2020. Općepoznata činjenica je da je u navedeno vrijeme bio takozvani "lock down" radi pandemije corona virusom, pa i navedeno treba uzeti u obzir prilikom sagledavanja cjelokupnog odnosa. Upravo je obveza odgovornog osiguratelja da bez odgađanja a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrdi odgovornost i visinu toga zahtjeva te dostavi oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu. Predstavnik tuženika je samo paušalno odbio taj zahtjev i nije izvršio dodatni izvid štete po pozivu ovlaštenog servisa, iako njegova obveza na navedeno proizlazi i iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (N.N. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23). Prema članku 11. citiranog zakonskog propisa, odštetni zahtjev po osnovi osiguranja oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju. Prema članku 1.a citiranog zakonskog propisa, u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se i akti Europske unije i to direktiva Europskog parlamenta i vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građansko-pravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, te direktiva EU 2021/2118 Europskog parlamenta i vijeća od 24. studenog 2021. o izmjeni direktive 2009/103/EZ. U konkretnom slučaju učesnici prometne nezgode ispunili su Europsko izvješće o prometnoj nezgodi iz kojeg nedvojbeno proizlaze sve činjenice vezane za ovaj štetni događaj, te je sud utvrdio da je tuženik odgovoran naknaditi cjelokupnu štetu tužitelju u visini koja je tražena ovim tužbenim zahtjevom, što je potvrdio i vještak u svom nalazu i mišljenju glede visine tužbenog zahtjeva, kao i glede vjerojatnosti nastanka cjelokupne štete utvrđene u naknadnom izvidu štete po ovlaštenom servisu Automobil Lončar d.o.o. i u ponudi za otklanjanje štete Automobil Lončar d.o.o. Tuženik u dokaz svojih tvrdnji da su oštećenja nastala u nekom novom ili drugom štetnom događaju nije predložio izvođenje dokaza, a predstavnik osiguratelja nije u cijelosti postupio u skladu sa svojim obvezama osiguratelja radi otklanjanja cjelokupne štete koja je počinjena isključivom krivnjom osiguranika tuženika. Stoga je sud u cijelosti usvojio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev sa zakonskom zateznom kamatom kao u tužbi od dana štetnog događaja, jer je na strani tuženika odgovornost za naknadu materijalne štete koja dospijeva trenutkom nastanka štete sukladno članku 1086. ZOO- a.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP- a), te je sud obvezao tuženika na naknadu troška tužitelju i to za sastav tužbe 17.10.2022. 200,00 eur, za sastav podneska od 4.4.2023. 50,00 eur, za sastav podneska od 4.5.2023. 200,00 eur, za zastupanje na ročištu od 31.5.2023. 200,00 eur,

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P -

2 0 /2022-23

za zastupanje na ročištu od 5.10.2023. 200,00 eur, za sastav podneska od 22.11.2023. 50,00 eur, za sastav podneska od 3.3.2024. 200,00 eur, za ročište od 22.5.2024. 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.300,00 eur, te na taj iznos PDV u iznosu od 325,00 eur, te vještačenje od 300,00 eur, što ukupno iznosi 1.925,00 eur. K tome valja pribrojiti pristojbu na tužbu u iznosu od 37,08 eur, koliko je tužitelj platio s osnove pristojbe na tužbu i 72,99 eur pristojbe na presudu, što ukupno iznosi 2.035,07 eur s osnove opravdanog troška postupka koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Sud je u cijelosti priznao troškovnik tužitelja jer je zatražen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, osim za ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eur s pripadajućim PDV-om jer taj trošak nije potreban za okončanje ove parnice u smislu članka 155. ZPP-a, te iznosa od 37,24 eur s osnova pristojbe na tužbu jer je sud priznao iznos pristojbe na tužbu u onom iznosu u kojem je tužitelj platio, a to je 37,08 eur. Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 162,24 eur.

Varaždin, 20. lipnja 2024.

SUDAC:

Jasna Lekić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, po primitku iste, u tri primjerka.

DNA: 1. Pun. tužitelja Josip Pintarić, odvjetnik iz Čakovca, Ljudevita Gaja 6

2. Pun. tuženika Tomislav Miličević, odvjetnik iz OD Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska cesta 103

Broj zapisa: 9-30869-53bdd

Kontrolni broj: 088aa-53696-9e37b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JASNA LEKIĆ, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.