Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-271/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja K. J. iz K., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik iz R., protiv tuženice R. H., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel Pula, OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Pn-135/2022-57 od 3. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice R. H. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pn-135/2022-57 od 3. studenog 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 2.322,65 eura/17.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Ukida se navedena presuda u točki II. izreke bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III. O zahtjevu tužitelja K. J. i zahtjevu tuženice R. H. za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.322,65 EUR / 17.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29.12.2016.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.891,70 EUR / 21.787,50 kn sve u roku od 15 dana.

II S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 331,81 EUR / 2.500,00 kn tužitelj se odbija."

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka pravovremenu žalbu je izjavila tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu usvoji i predmet vrati na ponovni postupak, dakle da presudu ukine, odnosno da presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i tuženici dosudi parnični trošak. Potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Pravovremenu žalbu protiv dijela presude kojim je odlučeno o troškovima postupka (dio točke I. izreke) i točke II. izreke izjavio je i tužitelj, kako iz sadržaja žalbe proizlazi zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. ZPP, odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači odluku o troškovima postupka i pored dosuđenog dosudi i daljnji trošak u iznosu od 913,62 eura, a da točku II. izreke prvostupanjske presude ukine jer da se radi o presuđenoj stvari.

Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja i žalba tuženice su djelomično osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP, na koju povredu žalbama ukazuju obje stranke, kada je točkom II. izreke odbio tužitelja s preostalim tužbenim zahtjevom u iznosu od 2.500,00 kuna. Naime, iz spisa proizlazi da je taj dio zahtjeva tužitelja odbijen presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-121/17 od 3. travnja 2020., da u tom dijelu navedenu presudu stranke nisu pobijale žalbom te je ista u tom dijelu postala pravomoćna. Na sve navedeno osnovano ukazuju stranke žalbenim navodima. Dakle, prvostupanjski sud je ponovno odlučivao o dijelu zahtjeva o kojem je već pravomoćno presuđeno, a što nije smio, niti je bilo potrebno.

6.1. Slijedom navedenog, temeljem članka 369. stavak 2. ZPP valjalo je pobijanu presudu u točki II. izreke ukinuti bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u tom dijelu.

7. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na glavno potraživanje ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz točke 11. na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženica, jer je u odnosu na glavno potraživanje presuda razumljiva i može se ispitati.

7.1. Međutim, ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u točki I. izreke prvostupanjske presude ovaj drugostupanjski sud nalazi da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer se odluka o troškovima postupka ne može ispitati, a sve iz razloga što je nejasno za koja tri ročišta je priznat trošak zastupanja sukladno Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT) i za sastav kojeg podneska je priznat trošak, a za koje podneske trošak nije priznat. Naime, o tome prvostupanjski sud ne daje jasne razloge, kao što nije dao ni razloge za troškove koje nije priznao, pa se priznati troškovi ne mogu usporediti s traženim troškovima u troškovniku, kao i utvrditi da li su isti bili potrebni za vođenje postupka.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete (neimovinske i imovinske) zbog ozljede koju je zadobio u štetnom događaj koji se dogodio 27. prosinca 2013. za vrijeme izdržavanja kazne u Kaznionici Veltura, kada ga je za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka u štali (mužnja krava) iznenada krava udarila rogom u glavu.

9. Za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za naknadu štete prvostupanjski sud je, temeljem dokaza koje su stranke predložile, utvrdio sve odlučne činjenice, pa je neosnovan žalbeni prigovor tuženice da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

10. Pravilno je kao nesporno među strankama utvrđeno da se tužitelj ozlijedio 27. prosinca 2013. na izdržavanju kazne u Kaznionici Valtura, dok je obavljao poslove mužnje krava na način da ga je krava udarila rogovima u glavu. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, slijedom toga i za nastalu štetu.

10.1. Utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede i to udarno razderotnu ranu desne arkade, potres mozga i istegnuće vratne muskulature prvog stupnja, zbog kojih ozljeda je bio hospitaliziran do 30. prosinca 2013.

10.2. Utvrđeno je da je tužitelj po zanimanju veterinarski tehničar, da je kao i ostali osuđenici bio raspoređen na rad sukladno Pravilniku o radu i strukovnoj izobrazbi, popisu i opisu poslova zatvorenika te naknadi za rad i nagradi (stranica 52 spisa), da je prošao probni rad i obuku koja je bila jednaka za sve bez obzira o kojoj vrsti poslova se radi (stočarskim poslovima npr. mužnja krava, hranjenje krava, veterinarske poslove, vožnja traktora, održavanje stočne farme).

11. Slijedom utvrđenog prvostupanjski sud je zaključio da se radi o djelatnosti s povećanom opasnošću, odnosno da je mužnja krava opasna djelatnost slijedom čega proizlazi odgovornost tuženice za nastanak štetnog događaja i štetu.

12. Takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan na što osnovano žalbenim navodima ukazuje tuženica. Naime, kao što kriterij za ocjenjivanje stupnja opasnosti koji životinja predstavlja za okolinu treba biti njezino uobičajeno ponašanje i da upravo o tome ovisi hoće li se o odgovornosti za štetu koju je uzrokovala životinja odlučivati po kriteriju krivnje ili po kriteriju odgovornosti od opasne stvari, tako se o djelatnosti s povećanom opasnošću radi u slučajevima kada u njezinom redovitom toku, već po samoj tehničkoj prirodi, načinu obavljanja, može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osoba koja obavlja tu djelatnost. Obzirom je krava domaća životinja, po svojoj prirodi mirna, a mužnja je uobičajen i redovit posao i nešto na što su krave naviknute, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda krava kao domaća životinja u uobičajenim okolnostima nije opasna stvar, a niti je mužnja krava, koja je uobičajena djelatnost za onoga tko drži krave, opasna djelatnost. U povezanosti s navedenim, tuženica nije odgovorna za štetu temeljem članka 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) kao netko tko se bavi opasnom djelatnošću.

13. Prema iskazu tužitelja u konkretnom slučaju na mjestu gdje je radio krave su bile smještene u boksovima, i kada se krene s mužnjom, krave se zavežu na tzv. slobodnom vezu pa krave mogu doći do zaposlenika, najprije se ručno napravi mužnja par prvih mlazova, a onda se stavi muzilica. Tužitelj je iskazao i da su neke krave mirne, a neke divlje, međutim nije iskazao da bi konkretna krava koja je njega udarila rogom bila uobičajeno divlja.

14. Međutim, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je radno mjesto gdje se u kaznionici Valtura obavlja posao mužnje krava, ipak radno mjesto s povećanom opasnošću, odnosno radno mjesto s posebnim uvjetima rada, za koju je trebalo proći odgovarajuću obuku za rad na siguran način i poduzeti sve mjere zaštite na radu za osuđenike koji taj posao obavljaju.

15. Člankom 4. Pravilnika o radu i strukovnoj izobrazbi, popisu i opisu poslova zatvorenika, te naknadi za rad i nagradi propisano je da se mjere zaštite na radu provode prema općim propisima.

16. Tuženica tijekom postupka nije dokazala da bi tužitelj bio obučen za rad na siguran način na tom radnom mjestu i za obavljanje poslova mužnje krava, niti je dokazala da je poduzela sve mjere zaštite na radu. Napominje se da je svjedok Z. Š., koji je u kaznionici radio u vrijeme štetnog događaja i bio je nadležan za kontrolu mjera zaštite na radu, iskazao da se ne može sjetiti da li je obučavao tužitelja odnosno da li je potpisao da je tužitelj osposobljen za rad, da su osuđenici bili na probnom radu i da su prije nego su počeli raditi prošli obuku koja je jednaka za sve neovisno o vrsti posla. Stav je ovog drugostupanjskog suda da probni rad i općenita obuka, odnosno obuka jednaka za sve bez obzira što radili, ne znači da je tužitelj bio obučen za rad na siguran način za obavljanje poslova mužnje krava.

16.1. Nadalje navedeni svjedok je iskazao i da se ne sjeća ni da li je ovaj štetni događaj prijavljen, a da se o svakom štetnom događaju sastavlja zapisnik. Napominje se da tuženica tijekom postupka nije dostavila zapisnik koji se sastavlja o štetnom događaju u kaznionici, a nije dostavila ni zapisnik nadležne inspekcije o predmetnom štetnom događaju, te nije dokazala navode da je inspekcija zaključila da nije bilo propusta u primjeni zaštite na radu. Tuženica nije dokazala ni da je do štetnog događaja došlo nepažnjom odnosno isključivom krivnjom tužitelja, a niti da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno da bi postojale okolnosti koje bi ju oslobodile odgovornosti za štetu u cijelosti ili djelomično. Za sve navedeno teret dokaza bio je na tuženici.

17. Slijedom svega navedenog, tuženica je odgovorna za nastanak štetnog događaja temeljem Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09.) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja i koji u članku 103. stavak 1. propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, sve u svezi s člankom 1045. stavak 1. ZOO kojim je pripisano da tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Radi utvrđivanja visine štete koju je pretrpio tužitelj provedeno je medicinsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana i blagog intenziteta u trajanju 15 dana, kao i bolove povremenog karaktera u trajanju 30 dana. Utvrđeno je da je tužitelj pretrpio i strah primarni jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, u trajanju dvije minute, koji strah je spontano regradirao i nije ostavio posljedice, a trpio je i sekundarni strah tijekom hospitalizacije srednjeg intenziteta u trajanju tri dana koji e ogledao u zabrinutosti za ishod liječenja, a zaostao je strah prilikom prilaska kravama, koji nije ostavio trajnih posljedica. Vještak je utvrdio da je kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 5% jer je utvrđeno da je zadobivene ozljede vratne muskulature i vratnog segmenta kralježnice kod tužitelja izazivaju bolove u vratu i vratnoj muskulaturi koji se šire u oba ramena, ruke s povremenom pojavom trnaca, a utvrđeno je (nalaz EMNG) da se radi o blažem kroničnom neuroalnom oštećenju radikularnog tipa segmenta C6, C7 vratne kralježnice.

19. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužitelju na ime naknade štete za povredu prava osobnosti tužitelja do koje je došlo u predmetnom štetnom događaju dosudio iznos od 17.500,00 kuna. Suprotno žalbenim navodima tuženice navedeni iznos je primjeren kao naknada štete, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, jačinu i trajanje povredom izazvanim fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i cilj kojem ta novčana naknada služi, ali i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete donesene 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na sjednici Građanskog odjela toga suda, a koji se primjenjuju na sve postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja toga pravnog shvaćanja odnosno od 15. lipnja 2020.

20. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalba tuženice djelomično je odbijena i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu točke I. izreke kojim je tužitelju na ime naknade štete dosuđen iznos od 2.322,65 eura, odnosno 17.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

21. Temeljem članka 369. stavak 1. ZPP žalbe stranaka, kako tužitelja, tako i tuženice djelomično su uvažene i prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

21.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti sve na što je ukazano ovim rješenjem i potom će donijeti novu odluku o troškovima postupka za koju će dati jasne i valjane razloge.

22. O zahtjevima stranaka, tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci, temeljem članka 166. ZPP.

Sisak, 20. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić,v.r.