REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-1871/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje zapisničara Hrvoja Grahovca, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Ž. K., branjen po Ž. Ž., odvjetniku iz Z. zbog prekršaja iz

članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), pokrenutog povodom optužnog prijedloga PU …, V..

policijske postaje Z. klasa … , urbroj … … ,od ... lipnja

2024., nakon provedenog žurnog postupka, u odsustvu uredno pozvanog okrivljenika, opunomoćenika žrtve i branitelja okrivljenika 20. lipnja 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. okrivljeni Ž. K., sin V. i M. Š., djevojačko prezime majke

G., rođen ..., prosinca … . u Č., državljanin R.-e, OIB …, VSS, voditelj E. projekata, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.000,00 eura,

rastavljen, otac jednog odraslog djeteta, prekršajno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak, s prebivalištem u Đ., K. 4

kriv je

što je … . lipnja … . u 7.40 sati u Zagrebu u hodniku zgrade tj. u liftu na adresi E. M. 7, počinio nasilje u obitelji na štetu svoje bivše supruge I. M. na način da ju je na više navrata vrijeđao riječima: "Droljo, uništit ću te, droljo, uzet ću ti taj telefon" te je potom na nju i fizički nasrnuo na način da ju je rukama uhvatio za njezina zapešća i gurnuo ju te je ona pala na pod, a što je kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti, nelagode i povredu dostojanstva,

dakle, prema bivšoj supruzi je počinio fizičko i psihičko nasilje u obitelji, a koje je kod nje izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti te povredu dostojanstva,

čime je počinio prekršaj iz čl. 10. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona

pa se temeljem cit. propisa, okrivljeniku

izriče

NOVČANA KAZNA ZATVORA U IZNOSU OD 800,00 (osamsto) EURA II. Na temelju čl. 40. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljeniku se uračunava vrijeme provedeno u uhićenju po policiji od … . lipnja … . u 8.00 sati kada je uhićen do ... lipnja 2024. u ...00 sati kada je pušten na slobodu, kao 1 (jedan) dan zatvora odnosno kao 39,82 eura pa okrivljenik ima za platiti još 760,18 (sedamsto šezdeset eura i osamnaest centi) eura.

III. Na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna putem priložene uplatnice u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. st. 1. - 5. Prekršajnog zakona. Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, Sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

IV. Na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja bivše supruge I. M., rođene ..., u K., s prebivalištem u Z., E. M.

7 na udaljenost manjoj od 100 (sto) metra, u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Zaštitna mjera se povjerava na provedbu tužitelju, P. zagrebačkoj, V.. policijskoj postaji Z. na čijem području žrtva nasilja u obitelji ima prebivalište. Nadležna policijska postaja će sukladno Pravilniku o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije provoditi zaštitnu mjeru.

V. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti paušalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50 (pedeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. P. zagrebačka, V.. policijska postaja Z., klasa i urbroj gornji, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, … , lipnja 2024., zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljeni Ž. K. je na ročištu održanom ..., lipnja 2024. kod ovog S.

u svojoj obrani naveo da se ne smatra krivim za predmetni prekršaj. Naime, I. i on su od siječnja ove godine rastavljeni, a u braku su bili nekih 7 godina. On je jučer . . . lipnja 2024. oko 7.40 sati došao na adresu u Z. E. M. 7 gdje ona živi u

namjeri da uzme neke stvari. Prvo je provjerio je li njen auto u garaži te kada je vidio da nije, pretpostavio je da nije u stanu i otišao je u stan. Međutim, smatra da mu je ona napravila "sačekušu", jer namjerno nije ostavila auto u garaži, dočekala ga je u stanu i odmah ga je verbalno napala. On je izašao iz stana, ne uzvrativši joj. U trenutku dok je čekao lift, ona je istrčala iz stana, slikala ga je s mobitelom i rekla mu je da sada ima dokaze da je bio tu. On joj ništa nije rekao niti ju je fizički napao, tako da apsolutno negira sve što mu se stavlja na teret tj. da bi ju tom prilikom u više navrata vrijeđao riječima: "Droljo, uništit ću te, droljo, uzet ću ti taj telefon" te da bi potom na nju i fizički nasrnuo na način da bi ju rukama uhvatio za njezina zapešća i gurnuo ju te da bi ona pala na pod, a što bi kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti, nelagode i povredu dostojanstva.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je utvrdio da okrivljenik do sada nije prekršajno osuđivan te je kao svjedoinju ispitao I. M., proveo je dokaz suočenjem navedene svjedokinje i okrivljenika i pročitao je izvješće o uhićenju okrivljenika, policijski zapisnik o ispitivanju svjedokinje i procjenu rizika za žrtvu koju je ispunila žrtva nasilja I. M..

4. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje I. M. sastavljenom od strane policijskih službenika, a koji zapisnik ispunjava sve kriterije iz čl. 158. Prekršajnog zakona da bi se radilo o zakonitom dokazu, proizlazi da je ispitana svjedokinja navela da je predmetne zgode bila u stanu gdje živi na adresi E. M. 7, kada je u stan došao

njen bivši suprug Ž. K. i krenuo je uzimati slike sa zida, na što mu je ona

rekla da to ne može raditi dok nije donesena pravomoćna presuda o podjeli imovine, s obzirom da su trenutno u procesu rastave braka. Nakon toga je on izašao iz stana pa se odmah vratio i rekao joj je da ima račun od slika te joj je također rekao: „Droljo, uništit ću te“ te je ponovno otišao iz stana i otišao do lifta, a ona ga je snimala sa svojim mobitelom, nakon čega je on nasrnuo na nju, uhvatio ju za ruke i krenuo ih zavrtati govoreći joj: „Droljo, uzet ću ti taj telefon“, a potom, kako joj nije uspio uzeti mobitel, gurnuo ju je na pod i udaljio se u nepoznatom smjeru, a cijeli ovaj događaj je kod nje izazvao osjećaj uznemirenost, nelagodu i povredu dostojanstva.

5. I. M. ispitana u svojstvu svjedokinje na ročištu održanom ..., lipnja 2024.

kod ovog S. u svom iskazu je navela da je …, lipnja 2024. u jutarnjim satima, njezin bivši suprug Ž. K. došao u stan gdje ona živi na adresi u Z., E.

M. 7. Konkretno, s ključem je otključao stan te je ušao u isti s kolicima za transport. Ona ga je pitala po što je došao, a on je rekao da je došao po slike. Naime, riječ je o tri umjetničke slike koje su se nalazile u tom stanu na zidovima. Ona mu je rekla da imovinu još nisu podijelili te da te slike nisu njegove, na što je on njoj rekao da je čuo da je na svoj rođendan ..., svibnja išla na jebačinu. Potom je uzeo kolica, izašao je van rekavši joj da je drolja. Ona je krenula za njim u namjeri da ga uslika s mobitelom kako dolazi u stan, izašla je praktički u donjem vešu, a vidjevši ju, Ž. je istrčao iz lifta s namjerom da joj uzme mobitel te joj je grčevito počeo stiskati zapešća ruku, pritom je vikao da će joj uništiti život, da je drolja i da će joj uzeti taj telefon. Ona je počela zvati upomoć, a on je na to rekao da zašto vrišti te da ju nitko neće čuti. Kako ju je držao za ruke, došlo je do naguravanja, gurnuo ju je, pala je na pod na način da je stražnjicom jako udarila o pločice na podu. Imala je i masnicu na stražnjici. Osjećala se je loše, ugroženo, nesigurno te je napomenula da ovo nije prvi put da od njega trpi i fizičko i psihičko nasilje. Inače, on dolazi u stan kada je nema, dolazi u garažu i kruži oko zgrade. Oni zapravo nemaju nikakvu komunikaciju. Na posebno pitanje branitelja odgovorila je da Ž. u trenutku kada ga je slikala nije imao umjetničke slike u rukama. Zbog masnice na stražnjici i hvatanja za zapešća ruku, obratila se je svojoj liječnici. Kada joj je policija ponudila pružanje liječničke pomoći, odbila je, jer je išla svojoj liječnici povodom redovite kontrole, misli da je to bilo sutradan. Ne sjeća se je li policiji povodom prijave ovog događaja, spominjala onaj dio kada ju je Željko pitao je li bila na jebačini za svoj rođendan. Njezin bivši suprug nema zabranu dolaska u stan niti zabranu pristupa njoj. Što se tiče umjetničkih slika, misli da su Ž. i ona vlasnici istih, jer su kupljene u braku. Ustanove za obrazovanje odraslih su također u postupku vezano za podjelu imovine, konkretno ovih umjetničkih slika. Njeno mišljenje je da joj je Ž. htio uzeti mobitel da nema dokaz da je došao po stvari. Kasnije taj dan,

otprilike 4 sata poslije, dok je nije bilo u stanu te slike su nestale. Na videonadzoru zgrade, može se vidjeti tko je uzeo slike, a napomenula je da ključ od stana, osim nje, ima Ž. i njen sin koji ne dolazi u stan. Na posebno pitanje svog opunomoćenika odgovorila je da je Ž. taj tjedan u ponedjeljak počeo dolaziti i odnositi stvari iz stana.

6. U tijeku dokaznog postupka Sud je proveo dokaz suočenjem okrivljenika i svjedokinje I. M. te su isti upoznati s predmetom suočenja, kao i sa činjenicom da se moraju gledati u oči. Okrivljenik je izjavio gledajući svjedokinju I. M. u oči:

„I., zlato, živjeli smo godinama zajedno, dok ti nisi našla ljubavnu vezu. Ja ne dolazim u stan kad si ti tamo, jer se bojim da ćeš me ti prijaviti, jer si mi barem sto puta rekla da ćeš me smjestiti u zatvor. Zašto ovo izmišljaš? Zašto ne idemo svatko svojim putem? Ja sam taj dan došao gore, jer ti nije bilo auta u garaži. U stan sam ušao, a kolica sam ostavio vani. Reci mi, gdje su preostale tri slike?“, a svjedokinja I. M.

je izjavila gledajući okrivljenika u oči: „Slike smo kupili zajedno za mog sina M.. Ja nikada nisam rekla da ću te smjestiti u zatvor. Zašto me napadaš? Zašto si mi htio uzeti mobitel? Nasrtao si na mene u hodniku i sada lažeš“.

7. Opunomoćenik žrtve završno je naveo da je temeljem iskaza svjedokinje dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret i predložio je Sudu da postupi sukladno zakonu.

8. Branitelj je završno naveo da uvodno primjećuje kako je optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja sačinjeno na način da iz njega nije moguće precizno razaznati što se njegovom branjeniku konkretno stavlja na teret u smislu inkriminacije. U ovom predmetu, tako barem misli obrana, postoji klasičan primjer dvojbe iz jednostavnog razloga što o konkretnom događaju ..., lipnja ove godine, oštećena tvrdi jedno, a branjenik na isti događaj nudi posve drugu priču. Oštećena M., nije ovdje niti policiji,

a niti danas na Sudu ponudila neki od podupirućih dokaza kojima bi svoje tvrdnje učinila vjerojatnim, tako da Sudu zapravo ostaje njen goli iskaz u kojem ona „de facto“ govori o nekom uvredljivom nastupu okrivljenika odmah po dolasku u stan, a potom govori o nekom fizičkom kontaktu koji postoji samo u njenim tvrdnjama, ali ne postoji u nekim materijalnim dokazima kojima bi poduprla tvrdnju u formi nekih krvnih podljeva na zapešću ruku ili masnice na stražnjici koja bi po njenoj tvrdnji nastala od pada na tlo kao posljedica odgurivanja od strane okrivljenog K.. Postavlja se ključno pitanje, zašto bi okrivljeni K. uopće uzimao taj mobitel svojoj bivšoj supruzi? U ovom postupku, nije sporno da je ušao u taj stan da uzme te slike kao što nije ni sporno da taj dan naknadno, kada gđe. M. nije bilo u stanu, te slike i uzeo, čak iz tvrdnje gđe. M. jasno se da razabrati da okrivljeni K. svojim ponašanjem nastoji ući u taj stan kada nje nema da bi izbjegao slične nesuglasice. Dakle, zaključno, Sud u konkretnoj situaciji i na temelju raspoloživih dokaza ne može izvan razumne sumnje zaključiti ovdje da je okrivljeni K. počinio prekršaj koji mu optužnim prijedlogom ovlašteni tužitelj stavlja na teret te predlaže da se okrivljenik u nedostatku dokaza oslobodi od optužbe.

9. Okrivljenik se pridružio završnom govoru branitelja.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, Sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se optužuje, odnosno da je ..., lipnja 2024. u 7.40 sati u Z. u hodniku zgrade tj. u liftu na adresi E. M. 7, počinio nasilje u obitelji na štetu svoje bivše supruge I. M. na način da ju je na više navrata vrijeđao riječima: "Droljo, uništit ću te, droljo, uzet ću ti taj telefon" te je potom na nju i fizički nasrnuo na način da ju je rukama uhvatio za njezina zapešća i gurnuo ju te je ona pala na pod, a što je kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti, nelagode i povredu dostojanstva, čime je počinio prekršaj iz čl. 10. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona pa ga je Sud proglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom za koju smatra da je primjerena počinjenom prekršaju, kao i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

11. Naime, Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje I. M., budući je ona po slobodnoj ocjeni Suda iskazivala uvjerljivo, okolnosno i životno, u bitnome podudarno svom iskazu danom u policiji, koji dokaz je prihvaćen kao zakonit i relevantan, a Sud tijekom postupka nije našao razloge zbog kojih bi posumnjao u vjerodostojnost njenog iskaza. U svojim iskazima je svjedokinja vrlo jasno i koncizno s nizom detalja opisala čin okrivljenikovog fizičkog i psihičkog nasilja prema njoj predmetne zgode. Isto tako, ispitana svjedokinja je, po mišljenju ovog Suda, iskazivala vrlo detaljno i sigurno i prilikom suočenja s okrivljenikom. Posebno treba istaknuti kako je navedena svjedokinja bila uvjerljiva i prilikom suočenja s okrivljenikom, jer se držala predmeta suočenja te jasno ponovila činjenice iz svog iskaza. Obranu okrivljenika Sud nije prihvatio istinitom, jer je u suprotnosti s iskazima svjedokinje koji su prihvaćeni kao vjerodostojni. Uz to, okrivljenik je bio i manje uvjerljiv prilikom suočenja sa svjedokinjom te se uglavnom nje držao predmeta suočenja, tj. same inkriminacije, a iako je na predmet suočenja od strane Suda jasno upozoren, iskazivao je o manje bitnim činjenicama, kao npr. o razlozima prestanka njihovog braka i njihovim neriješenim imovinskopravnim pitanjima.

12. U smislu čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, Sud je kao olakotnu okolnost okrivljeniku tretirao činjenicu da do sada nije prekršajno osuđivan, dok mu otegotnih okolnosti nije nađeno. Imajući sve navedeno u vidu, Sud je okrivljenika proglasio krivim te mu je za prekršajno djelo izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja i štetnim posljedicama, a Sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale počinitelje nasilja u obitelji da ubuduće ne čine prekršaje, čime će se postići opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Konkretno okrivljeniku je za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena blaža, novčana kazna i to u iznosu od 800,00 eura, koji iznos je znatno bliži posebnom minimumu, nego posebnom maksimumu, jer je za to djelo prekršaja predviđena novčana kazna u iznosu od 300,00 do 6.630,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90

dana.

13. U izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode, a u smislu odredbe čl. 40. Prekršajnog zakona pa mu je novčana kazna umanjena za jedan dan zatvora, odnosno za 39,82 eura te isti ima za platiti još 760,18

eura.

14. Sud je u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona na način da je okrivljeniku omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za njeno plaćanje – 15 dana po pravomoćnosti presude, novčana kazna bude smatrana plaćenom u cijelosti.

15. Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji okrivljenikove bivše supruge I. M., rođene …, 1981. u K.,

s prebivalištem u Z., E. M. 7, na udaljenost manjoj od 100 metara, u trajanju od 3 (tri) mjeseca, izrečena je da bi se dodatno postigla svrha prekršajne sankcije, prvenstveno specijalna prevencija da se okrivljenika spriječi u daljnjem činjenju djela prekršaja i da se zaštiti žrtva nasilja u obitelji. Prilikom izricanja navedene zaštitne mjere Sud je uzeo u obzir da je okrivljenikova bivša supruga evidentno uznemirena predmetnim događajem i osjeća nelagodu u odnosu na svog supruga, a njihovi odnosi su već dulje vrijeme ozbiljno narušeni pa je u svrhu zaštite navedene okrivljenom Ž. K. izrečena navedena zaštitna mjera, jer bi bez izricanja iste postojala realna opasnost da počinitelj prekršaja prema žrtvi ponovno počini prekršaj nasilja u obitelji. Sud smatra upravo izrečenu zaštitnu mjeru u trajanju od tri mjeseca primjerenom u konkretnom slučaju te smatra da će se s njom ostvariti svrha kažnjavanja i pojačati zaštita žrtve nasilja u obitelji te da će se izricanjem ove mjere okrivljenik spriječiti u ponovnom činjenju nasilja u obitelji. Prilikom odluke o izricanju predmetne zaštitne mjere, Sud je uzeo u obzir procjenu rizika koju je žrtva prije ispitivanja kod ovog Suda ispunila te u kojem je navela da je i prethodno postojalo nasilje te da je isti učestalo i da postaje sve gore i gore zbog čega je ona uplašena.

16. Okrivljeniku nije izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, a kako je to u optužnom prijedlogu predložio tužitelj iz razloga, jer Sud smatra da će se svrha kažnjavanja u potpunosti ostvariti izrečenom novčanom kaznom te izrečenom zaštitnom mjerom zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja okrivljenikove bivše supruge I. M.. Imajući sve navedeno u vidu, Sud smatra da izricanje predložene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana nije neophodno.

17. S obzirom na to da je okrivljenik proglašen krivim obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, koji troškovi se sastoje od troškova Suda. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.

U Zagrebu, 20. lipnja 2024.

zapisničar

sudac Hrvoje

Grahovac, v.r.

Edhem Kapetanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

1. okrivljenom Ž. K., K. 4, …, Đ.,

2. tužitelju P. zagrebačkoj, V.. policijskoj postaji Z.,

3. branitelju Ž. Ž., K. V. 11, Z.,

4. žrtvi I. M., E. M. 7, Z.,

5. opunomoćeniku žrtve T. L., T. B. 2, Z., 6. pismohrana.