Poslovni broj: Usž-146/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš članica vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. B. d.o.o., D. S., kojeg zastupa opunomoćenik I. F., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Z., radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3290/2021-9 od 25. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 20. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3290/2021-9 od 25. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-381-04/20-010/1221, urbroj: 559-04/2-21-012/JP broj prijave: Z20201221A od 17. rujna 2021., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 17. rujna 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za registraciju figurativnog žiga N. B. u dijelu koji se odnosi na proizvode i usluge iz razreda 30 i 43 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (dalje: MKPU), koji obuhvaćaju pekarske proizvode i usluge, a pobliže su navedeni u točki 1. izreke tog rješenja, dok se u točki 2. izreke istog rješenja određuje da će se, po pravomoćnosti tog rješenja, objaviti podaci iz prijave žiga za proizvode i usluge iz razreda 16, 29, 30, 35, 39, 40 i 43 MKPU, pobliže navedenih u točki 2. izreke.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Tužitelj također u žalbi pobija i odluku o trošku.

Nastavno u žalbi tužitelj prije svega navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri čemu pobliže daje osvrt na opseg i sadržaj pobijane presude. Dodaje da je izreka prvostupanjske presude proturječna i nerazumljiva, tj. da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Tužitelj smatra da je prvostupanjska presuda proturječna podacima spisa predmeta, odnosno sadržaju isprava iz zapisnika koji spisu predmeta prileže, a zbog pogrešne primjene odredbi ZUS-a je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj protivno stajalištima iznesenima u prvostupanjskoj presudi, navodi niz razloga u prilog razlikovnog karaktera predmetnog figurativnog žiga u odnosu na pobliže naznačene proizvode, odnosno ističe razloge zbog kojih smatra da je dokazao razlikovnost žiga čiju registraciju traži. Smatra i da tuženik, a ni prvostupanjski sud nisu razmatrali niz dokaza koji su u prilog tvrdnji tužitelja, a relevantni su za ocjenu stečene razlikovnosti prije podnošenja prijave, pri čemu posebno ukazuje na bonitetni izvještaj o uspješnosti tužiteljevog poslovanja, isporuke u supermarkete na području Republike Hrvatske, postavljene izložbene/promidžbene materijale unutar supermarketa, zastupljenost u medijima i razne druge promidžbe putem drugih medija. Dodaje i da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir količine narudžbi proizvoda tužitelja koji se nalaze unutar supermarketa na području Republike Hrvatske, pri čemu daje osvrt na narudžbe proizvoda od strane supermarketa (P., S., K.). Dodaje i da je s time u vezi pripadajuće račune dostavio u sudski spis.

Tužitelj dalje u žalbi ukazuje i na svoje financijske izvještaje koji uključuju njegovo cjelokupno poslovanje, a smatra da tumačenje i stajališta prvostupanjskog suda nisu obrazložena, a niti imaju uporište u podacima spisa i mjerodavnim odredbama propisa. Tužitelj posebno napominje da je u odnosu na veći dio proizvoda (iz razreda 16, 29, 35, 39 i 40 MKPU) registracija žiga izvršena, a samo je u odnosu na dio proizvoda iz razreda 30 i 43 MKPU-a odbijena, iako je tužitelj i za taj dio proizvoda dostavio relevantne dokaze koje tuženik i prvostupanjski sud nisu s dovoljno pažnje ocijenili.

Dalje u žalbi tužitelj pobliže navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da riječi N. i riječ B., u slučaju da se kombiniraju s drugim riječima i/ili znakovima ili u obliku figurativnih znakova imaju jasan razlikovni karakter, što dalje znači da ga u odnosu na dio proizvoda iz razreda 30 i 43 MKPU svaki prosječni potrošač sigurno može percipirati kao žig, odnosno da je navedeni znak prikladan za razlikovanje u odnosu na proizvode i usluge drugih poduzetnika, vezano uz proizvode iz razreda 30 i 43. Dodaje i da prvostupanjski sud uopće nije obrazložio razloge zbog kojih se navedeni znak ne bi mogao percipirati kao žig, odnosno zbog čega je predmetni znak apsolutno nerazlikovan u odnosu na dio proizvoda iz razreda 30 i 43 MKPU, tim više jer nije jasno je li razlog za odbijanje zahtjeva za registraciju nepostojanje apsolutne ili konkretne razlikovnosti. S time u vezi tužitelj pojašnjava razliku između apsolutne i konkretne razlikovnosti znaka. Posebno ističe da se radi o dva stupnja nerazlikovnosti, odnosno apstraktno nemogućnosti da potrošači neki znak uopće dožive kao žig, s jedne strane i nedostatak konkretne razlikovnosti znaka u odnosu na proizvode i usluge za koje se traži registracija, s druge strane. S time u vezi dodaje da apstraktno nerazlikovani znakovi ne mogu niti korištenjem steći razlikovnost, dok konkretno nerazlikovni znakovi mogu.

Tužitelj napominje da nije jasno na koji način bi predmetni prijavljeni znak za koji se smatra da nije razlikovan u odnosu na bilo koje proizvode i usluge uopće mogao uporabom steći razlikovan karakter na način kako to tumače tuženik i prvostupanjski sud. Pri tome tužitelj napominje da je u konkretnom slučaju izostavljen dio odredbe članka 9. stavka 1. točke 1. Zakona o žigu, koji propisuje "…neće se registrirati: … žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter." Tužitelj kao bitnu činjenicu ističe da se razlikovnost procjenjuje u odnosu na znak u cjelini, a ne u odnosu na njegove pojedine dijelove. Smatra da predmetni žig u svojoj cjelini ima razlikovnost, a što su tuženik i prvostupanjski sud propustili pravilno utvrditi. Dodaje i da ne postoji niti jedan registrirani znak sličan predmetnom, a dodaje i da svi priloženi dokazi potvrđuju da prosječni potrošač identificira prijavljeni žig sa tužiteljem, a ne sa mjestom podrijetla proizvoda i usluga.

Tužitelj u žalbi iscrpno navodi i druge razloge zbog kojih smatra da pobijana presuda nije zakonita, a prije svega jer sud nije razmatrao, a niti ocijenio iscrpne dokazne materijale koje je dostavio uz tužbu. S time u vezi dodaje da se, i prema medijskim natpisima, radi o "najvećoj europskoj tvornici baklava, pri čemu je jasno napravljena poveznica izraza N. B. s određenim proizvodima za koje tužitelj traži registraciju, tj. jasna razlika od mjesta pružanja usluga.

Zaključno, tužitelj smatra da su, među ostalim, i natpisi svih relevantnih i najčitanijih medija u Republici Hrvatskoj utjecali na svijest potrošača da naziv N. B. percipiraju, odnosno identificiraju sa proizvodima i usluga iz razreda 30 i 43, a na taj način prosječni potrošač navedeni izraz povezuje isključivo sa žigom i prijavljenim proizvodima i uslugama iz tih razreda. Dodaje i da nije jasno navedeno, a niti obrazloženo, na čemu je u trgovinama, osim na proizvodima tužitelja, istaknut pojam N. B., a smatra da je time izostalo i jasno obrazloženje zbog čega navedeni znak prosječni potrošač ne bi mogao percipirati kao žig, odnosno povezati ga sa tužiteljem.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu, odnosno nakon otklanjanja navedenih nedostataka sam meritorno riješi o predmetnoj upravnoj stvari na način da usvoji tužbu u cijelosti i poništi tuženikovo rješenje, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj u žalbi traži i trošak žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da žalba nije osnovana, jer su tijekom prvostupanjskog upravnog spora utvrđene sve relevantne činjenice i pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odnosno tijekom provedenog postupka nisu počinjene povrede postupka koje bi utjecale na pravilnost prvostupanjske presude. Dodaje da je tuženik pravilno u prethodno provedenom postupku utvrdio relevantne razloge za odbijanje zahtjeva za registraciju predmetnog žiga, utvrdivši da je znak nerazlikovan u odnosu na dio prijavljenih proizvoda i usluga iz razreda 30 i 43 MKPU, a da tužitelj nije dokazao da je navedeni znak stekao razlikovnost uporabom prije podnošenja prijave za registraciju. Tuženik predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni navodi zbog kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj 5. studenog 2020. tuženiku podnio prijavu za registraciju figurativnog žiga br. … N. B. Tuženik je, primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o žigu („Narodne novine“ 14/19.

– dalje: Zakon) ocijenio da se registracija ne može odobriti u odnosu na dio proizvoda i usluga iz razreda 30 i 43 MKPU, obrazlažući takav zaključak na način da je izraz N. B. nerazlikovan u odnosu na dio prijavljenih proizvoda iz razreda 30 i 43 MKPU.

8. Članak 6. Zakona propisuje da se žig može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi, uključujući osobna imena, ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za:

1. razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća i

2. prikazivanje u registru na način koji omogućuju nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan i jasan predmet zaštite koju žig pruža nositelju žiga.

Daljnji članak 9. stavak 1. točka 2. Zakona propisuje da se neće registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter. Stavak 2. članka 9. Zakona propisuje da razlozi iz stavka 1. točaka 2., 3. i 4. se ne primjenjuju ako je, prije datuma prijave za registraciju, žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija. S time u vezi prvostupanjski sud zaključuje da primjenom članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona, mjerodavnog u konkretnom slučaju, registracija zbog razloga propisanih tom zakonskom odredbom neće biti odbijena ukoliko tužitelj dokaže da je u razdoblju prije podnošenja prijave (5. studenog 2020.) stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija.

9. U predmetnom slučaju tuženik je odbio zahtjev tužitelja za registraciju figurativnog žiga, ocijenivši da sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama žig mora biti razlikovan, prije svega u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, a potom i u odnosu na percepciju koju relevantna javnost ima o tom znaku, a da je za dokazivanje stečene razlikovnosti valjalo dostaviti dokaze koji moraju biti vezani uz mjesto, vrijeme, opseg i prirodu korištenja žiga, odnosno dokaza prepoznatljivosti znaka kao žiga podnositelja prijave od strane prosječnog potrošača.

10. Nadalje tuženik ocjenjujući dokaze koje je dostavio tužitelj zaključuje da se naziv N. B. koristi kao oznaka za društvo podnositelja kao izdavatelja računa, a ne kao znak koji se upotrebljava za proizvode i usluge iz razreda 30 i 43 MKPU, a što proizlazi iz dostavljenih računa koji se odnose na narudžbe iz Republike Hrvatske, a u odnosu na druge dokaze je tuženik ocijenio njihovu nerelevantnost u smislu dokaza stečene razlikovnosti (dokazi o izlaganju proizvoda u supermarketima, ugovori o zakupu, bonitetni izvještaj, objave u tiskanim medijima i na društvenim mrežama).

11. Dakle, tuženik je u konkretnom slučaju ocijenio da kombinacija riječi N. i B. nije neobična, a u prijevodu znači "nova pekarnica", što nema specifično značenje za potrošače u odnosu na proizvode i usluge iz navedenih razreda, pri čemu pravilno tuženik napominje i da su figurativni elementi znaka jednostavni, tj. nisu u dostatnoj mjeri upečatljivi da bi odvratili pažnju prosječnog potrošača od značenja verbalnog elementa, a stoga i nedostatni da bi znak bio razlikovan u cjelini.

12. S obzirom na navedenu činjeničnu i pravnu situaciju, žalbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

13. Tuženik se u osporenom rješenju poziva na presudu Općeg suda T-79/00 "LITE", par. 26 presudu Europskog suda C-468/01P, C-472/01P, "Tabs(3D), par. 33, vezano uz tumačenje odredbe članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona. Sukladno stajalištima iznesenim u tim presudama, znakovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija isključeni su iz registracije jer ne mogu ostvarivati osnovnu funkciju žiga, tj. identificirati izvor odnosno podrijetlo konkretnog proizvoda ili usluge i tim omogućiti potrošačima koji nabavljaju taj proizvod ili koriste predmetnu uslugu da ponavljaju svoja iskustva s tim proizvodom ili uslugom. Također žig mora biti razlikovan, prije svega u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, a i u odnosu na percepciju koju relevantna javnost ima o tom znaku.

14. S obzirom da je u konkretnom slučaju tuženik ocijenio da predmetni znak ne sadrži upečatljive figurativne elemente koji bi utjecali na razlikovnost znaka u cjelini, zahtjev za registraciju je u navedenom dijelu odbijen, a obrazloženje razloga za takav zaključak je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti.

15. Također je prvostupanjski sud, razmatrao i sve priložene dokaze tužitelja, vezano uz tvrdnju da je žig čiju je registraciju tražio, uslijed njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na navedene proizvode i usluge, a prije datuma prijave za registraciju žiga. Tuženik je dao valjane, dostatne i relevantne razloge za ocjenu relevantnosti dokaza koje je dostavio tužitelj, zaključujući da se na temelju priloženih dokaza ne može utvrditi da je predmetni znak stekao razlikovni karakter uporabom u odnosu na pobliže navedene proizvode i usluge.

16. S obzirom da je u konkretnom slučaju tuženik ispitao i ocijenio sve tužiteljeve razloge za registraciju predmetnog žiga pojedinačno, a pri tome je ocijenio i svaki dokaz posebno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka i prema ocjeni ovog Suda, pravilno je zaključio da tužitelj nije dokazao da je prijavljeni žig kroz uporabu utjecao na svijest potrošača, tj. relevantnu javnost koju definira i sam tužitelj na način da ga ona percipira kao podatak o podrijetlu proizvoda i usluga, odnosno da ga povezuju s određenim proizvođačem ili pružateljem usluga na teritoriju Republike Hrvatske.

17. U predmetnom slučaju nije sporno da je znak tužitelja prisutan na tržištu, ali da bi se predmetni znak mogao registrirati kao figurativni žig, tužitelj je trebao dokazati da značajan dio relevantne javnosti identificira proizvode i usluge za koje je zatražena registracija kao proizvode i usluge koji potječu upravo od tužitelja. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju trebao dokazati dugotrajnost uporabe žiga, kontinuitet i intenzitet njegove uporabe te prisutnost na hrvatskom tržištu, a što priloženim dokazima u upravnom postupku i upravnom sporu nije na relevantan način dokazao. Naime, tuženik je u osporenom rješenju iscrpno naveo i obrazložio razloge zbog kojih dokaze koje je tužitelj dostavio, nije prihvatio kao relevantne za ocjenu razlikovnosti navedenog žiga u figurativnom obliku, a tuženik, kao i prvostupanjski sud, su se kod donošenja zaključaka i iznesenih stajališta, pozvali na mjerodavne zakonske odredbe i na relevantnu praksu Europskog suda.

18. Prvostupanjski sud je dao osvrt na sve tužbene navode pojedinačno, ocijenivši pravilnim zaključke tuženika da priloženi dokazi nisu relevantni, jer ne dokazuju stečenu razlikovnost navedenih proizvoda i usluga, jer tužitelj svoje tvrdnje o prisutnosti i prepoznatljivosti znaka u svojstvu žiga na tržištu nije potkrijepio odgovarajućim dokazima koji bi ukazivali da je znak upravo kroz uporabu postao razlikovan i da ga prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj prepoznaje kao oznaku predmetnih proizvoda.

19. Protivno žalbenim navodima, dodaje se i da bonitetni izvještaj o uspješnosti poslovanja tužitelja ne može biti odlučan dokaz za ocjenu o stečenom razlikovnom karakteru slijedom njegove uporabe, a što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, jer je u tom smislu bilo potrebno dostaviti dokaze vezane za mjesto, vrijeme, opseg i prirodu korištenja žiga, odnosno dokaza prepoznatljivosti znaka kao žiga tužitelja od strane prosječnog potrošača.

20. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije uspio dokazati da je predmetni žig dugotrajno i u kontinuitetu u uporabi i prisutan na tržištu Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a. U osvrtu na žalbene navode valja reći da se u bitnom radi o prigovorima koje je tužitelj već isticao tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a o kojima je prvostupanjski sud dao dostatne, valjane i relevantne razloge, iz čega slijedi da je prvostupanjska presuda donesena u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a.

21. Ovaj Sud također dodaje i da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a, odnosno tijekom provedenog postupka nije počinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a, utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke.

22. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da je prvostupanjska presuda pravila i zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava.

23. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši žalbene razloge neosnovanima, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

24. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, odnosno s obzirom da je žalba tužitelja odbijena, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

U Zagrebu 20. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.