Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-899/2024-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimica, kao predsjednice vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. D. M., OIB: ..., M., ad. 2. J. B., OIB: ..., S., ad. 3. L. B., OIB: ..., B. P., Republika Srbija, ad. 4. M. M., OIB: ..., M., ad. 5. M. B., OIB: ..., M. i ad. 6. J. B., OIB: ..., A., Nizozemska, svi zastupani po S. K., odvjetnici u O. M. & P. j.t.d iz S., protiv tuženika ad. 1. V. P. O.: ..., S., ad. 2. P. N., OIB: ..., Argentina, oboje zastupani po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod poslovnim brojem: P-2229/2023 od 13. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba 1. tuženice V. P. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod poslovnim brojem: P- 2229/2023 od 13. veljače 2024.,u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za 1/2 dijela nekretnina označenih kao čest. zem. 2833/1 ZK tijelo V- 1 i čest. zem. 2833/2 ZK tijelo V-2 sve Z.U. 1091 k.o. M.

II. Djelomično se uvažava žalba 1. tuženice V. P. i pobijana presuda preinačava u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo ovoj tuženici izdati tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva navedenih nekretnina na ime tužitelja u zemljišnim knjigama, a koju će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe te u ovom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba 1. tuženice V. P. i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod poslovnim brojem: P-2229/2023 od 13. veljače 2024.u ukida u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za preostalih 1/2 dijela nekretnina označenih kao čest. zem. 2833/1 ZK tijelo V-1 i čest. zem. 2833/2 ZK tijelo V-2 sve Z.U. 1091 k.o. M., kao i u odluci o troškovima postupka (pobijani dio točke III. izreke kojim je naloženo ovoj tuženici naknaditi troškove postupka tužitelja) te u tom dijelu predmet u vraća sudu prvog stupnja na suđenje.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja i pobijano rješenje dijelu točke III. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka ukida te u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

III. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje pobijano rješenje u točki IV. izreke kojim je naloženo tužiteljima naknaditi 2. tuženiku P. N. troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom utvrdio da su tužitelji ad 1., ad 2., ad 3., ad 5. i ad 6. suvlasnici čest. zem. 2833/1 ZK tijelo V-1 i čest. zem. 2833/2 ZK tijelo V-2 sve Z.U. 1091 k.o. M., i to

1. D. M., OIB: ..., M. za 1/4 + 1/12 dijela

2. J. B., OIB: ..., S. za 1/12 + 1/9 dijela

3. L. B., OIB: ..., B. P., Republika Srbija za 1/12 + 1/9 dijela

6. J. B., OIB: ..., Nizozemska za 1/12 dijela

te se nalaže tuženici ad. 1. V. P., OIB: ..., S. da tužiteljima izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva navedenih nekretnina na ime tužitelja u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. U odluci pod točkom II. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrditi da su tužitelji ad 1., ad 2., ad 3., ad 5. i ad 6. suvlasnici čest. zem. 2833/1 ZK tijelo V-1 i čest. zem. 2833/2 ZK tijelo V-2 sve Z.U. 1091 k.o. M., i to

1. D. M., OIB: ..., M. za 1/4 + 1/12 dijela

2. J. B., OIB: ..., S. za 1/12 + 1/9 dijela

3. L. B., OIB: ..., B. P., Republika Srbija za 1/12 + 1/9 dijela

6. J. B., OIB: ..., Nizozemska za 1/12 dijela, te se nalaže tuženiku ad. 2. P. N., OIB: ..., Argentina, da tužiteljima izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva navedenih nekretnina na ime tužitelja u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Prvostupanjskim rješenjem utvrđen je prekid postupka u odnosu na tužiteljicu ad. 5. M. B., OIB: ..., M. ( točka I. izreke), dok je u odluci pod točkom II. izreke dopuštena subjektivna preinaka tužitelja iz podneska od 12. listopada 2022.

1.4. Ujedno je naloženo tuženici ad. 1. V. P., OIB: ..., S. da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.687,50 EUR, dok se zahtjev tužitelja odbija za više zatraženi iznos od 937,50 EUR ( točka V. izreke), a u odluci pod točkom IV. naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku ad. 2. P. N., OIB: ..., Argentina trošak parničnog postupka u iznosu od 900,00 EUR, dok se zahtjev tuženika ad. 2. odbija za više zatraženi iznos od 3.700,00 EUR.

2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanom rješenju pod točkom III. i IV. izreke žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", broj 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1 Žali se i 1. tuženica V. P. pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima postupka u odnosu na ovu tuženu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.2. Na žalbe nije odgovoreno.

2.3. Žalbe su djelomično osnovane.

3. Neosnovano 1. tuženica u žalbenim navodima ukazuje na ostvarenu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju 1. tuženica u dijelu kojim je u odnosu na 5. tužiteljicu M. B. odlučeno pobijanom presudom budući da je iz obrazloženja pobijane presude razvidno kako je u odnosu na ovu tuženicu donio rješenje kojim se utvrđuje prekid postupka uslijed smrti sukladno odredbi članka 212. stavak 1. toč.1. ZPP-a, sukladno čemu je i priznanje prava vlasništva u odgovarajućim suvlasničkim dijelovima utvrđeno u odnosu na tužitelje pod 1., 2., 3. i 6., pa je utoliko očitom pogreškom u pisanju u uvodnom dijelu izreke ostalo kako se i ova tužiteljica utvrđuje vlasnicom te je u ovom dijelu ukazati sudu prvog stupnja na primjenu odredaba o ispravku po službenoj dužnosti u svako doba sukladno odredbi članka 342. stavak 1. ZPP-a.

3.1. S druge strane u odnosu na navode kako pobijana presude nije donesena u dijelu točke I. izreke i u odnosu na 4. tužiteljicu za odgovoriti je kako je sud prvog stupnja odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja pa ukoliko se radi o propustu tužitelja u tom pravcu za uputiti je na odredbu članka 339. stavak 2. ZPP-a, prema kojoj ukoliko stranka ne podnese prijedlog za dopunsku presudu iz stavka 1. istog članka smatrati je da je tužba u tom dijelu povučena. Kako u tom pravcu nije bilo izričitog prijedloga to se sukladno citiranoj odredbi članka 339. stavka 2. ZPP-a ima smatrati da je u odnosu na ovu tužiteljicu povučena tužba u ovoj pravnoj stvari.

4. Nadalje, iz stanja spisa je razvidno kako su tužitelji su podneskom od 12. listopada 2022. izvršili subjektivnu preinaku tužbe budući su umjesto prvotne tuženice ad. 1. A. A. K., OIB: ... označili tuženika V. P., OIB: ... koja se nije protivila stupanju u parnicu na mjesto ranije tuženice, pa je sukladno odredbi člankom 192. stavak 1. i 2. ZPP-a sud dopustio subjektivnu preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari.

4.1. Predmet spora, naime, predstavlja zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 2833/1. Z.K. tijelo V-1 Z.U. 1091 k.o. M. te čest. zem. 2833/2 Z.K. tijelo V-2 Z.U. 1091 k.o. M. u suvlasničkim udjelima u odnosu na koje je postavljen zahtjev za izdavanje tabularne isprave za upis njihova prava u zemljišnim knjigama.

5. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji neometanog posjeda kroz razdoblje od 75 godina, ostvarenog po pravnim prednicima sada pok. L. B. pok. L. i njegove supruge sada pokojne M. B. pok. P., koji su to pravo stekli temeljem odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u S. 14. listopada 1947., čime su tužitelji i dosjelošću stekli suvlasništvo na predmetnim nekretninama na kojima se danas nalaze zasadi maslina.

6. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- kako je nekretnina oznake čest. zem. 2833/1. u Z.U. 1091 k.o. M. upisna u zemljišnim knjigama s oznakom zemljišta vinograd, dok je nekretnina oznake čest. zem. 2833/2 u Z.U. 1091 k.o. M. upisana s oznakom pašnjak, te da su kao vlasnici upisani M. G. i J. G., svaka za udio po 1/2,

- kako se Odukom Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj A 4539/47 od 14. listopada 1947. priznaje obrađivaču L. B. p. L. i članovima njegove obitelji, supruzi M., kćerkama D. i A., te sinovima L. i J. iz M. na jednake dijelove vlasništvo zemlje označene č. z. 2833/1/2 Z.U. 1091 k.o. M., C. u površini 1/2 ha, kulture vinograd, uknjižene vlasnosti G. ud. S. pok. K. i dr. Iz odluke je razvidno da je dostavljena obrađivaču L. B. i vlasniku G. ud. S. pok. K., S.,

-kako iIz agrarnog spisa broj A-4539/47 proizlazi da je L. B. dao Izjavu obrađivača, te zatražio da mu se prizna vlasništvo na predmetnim nekretninama, da je bio zemljoradnik, da je odnos obrađivanja nastao 1938., da je na zemljištu bilo dva vrta loze, 30 bajama i ostalo,

- kako iz povijesti promjena iz katastra zemljišta za nekretnine koje su predmet ovog postupka od 1. rujna 1999., odnosno iz rješenja Ureda za katastar i geodetske poslove, Ispostava S. od 1. rujna 1999. razvidno je da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. 2833/1 opisana kao voćnjak površine 1.500,00 m[2] , te pašnjak 9.376,00 m[2] , dok je nekretnina oznake čest. zem. 2883/2 opisana kao pašnjak površine 1.140,00 m[2] ,

- kako je ugovorom o darovanju nekretnina od 5. listopada 2022. A. A. K. kao darovateljica, V. P. kao obdarenici darovala nekretnine koje su predmet ovog postupka,

- kako su prema geodetskom vještačenjem iz svibnja 2014. godine koji su tuženici dostavili u spis uvidom u aerofotogrametrijski snimak iz 1952., 1991. i 2002. predmetne čestice u naravi pašnjaci,

- kako je prema kazivanja dvaju nepristranih svjedoka, koji cijeli život žive u blizini utuženih nekretnina i to A. V. i M. M. na predmetnim nekretninama nekad bio vinograd te da su se na utuženim nekretninama nalazile masline i da su ih obrađivali prednici tužitelja, kao i da su na istima bili požari i da su prednici tužitelja obnovili masline,

- kako je prema dostavljenom zemljišnoknjižnom izvatku od 13. studenog 2023. kao vlasnik predmetnih nekretnina tijekom upisana tuženica ad. 1. V. P., dok je tuženik ad. 2. P. N., OIB: ..., Argentina brisan kao vlasnik istih.

7. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupanje je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao utvrđenim kako su tužitelji dokazali pretpostavke za stjecanje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva osnovom razrješenja agrarnog odnosa te izvanrednom dosjelošću, prema kojem je posjed je trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo trideset godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ-a) budući da tuženici nisu dokazali da bi prednici tužitelja bili nepošteni, a nema dokaza da bi ih bilo tko ometao u posjedovanju utuženih nekretnina u razdoblju potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelosti, odnosno nema dokaza da su isti morali znati da im ne pripada pravo posjeda utuženih nekretnina, budući su ih nesmetano koristili preko 70 godina, a i Odlukom o agraru su nesporno dobili u vlasništvo 1/2 ha utuženih nekretnina.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navode pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2., toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i pravilnu primjenu materijalnog prava u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.

9. Prije svega valja ukazati kako tužitelji tužbeni zahtjevi temelje na tvrdnji da su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli nasljeđivanjem od svojih prednika, a oni razrješenjem agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i to na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja („Narodne novine“, broj 138/46 i 111/47; u daljnjem tekstu Zakon o ukidanju) od 22. studenoga 1946. od kada se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tužitelja.

10. Tuženici zahtjevu tužitelja suprotstavljaju tvrdnje da je agrarna odluka nezakonita i nepravilna, da na temelju nje nisu mogli steći pravo vlasništva, da ista nije dostavljena zemljišniku, niti da na istoj nema klauzulu pravomoćnosti, kao i da se ista odnosi samo na 1/2 utuženih nekretnina, pa da tuženici nisu mogli izgubiti pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini samo iz razloga što iste nisu dolazile na Brač, da nemaju saznanja da su predmetne nekretnine bile dane u posjed prednicima tužitelja, niti imaju saznanja da je netko držao u posjedu predmetne nekretnine i obrađivao ih.

11. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud osnovom pregleda agrarnog spisa broj A-4539/47 utvrđuje da je na predmetnim nekretninama postojao agrarni odnos a što je razvidno iz dostavljene agrarne odluke te je isti razriješen stupanjem na snagu Zakona o ukidanju tj. dana 22. studenoga 1946. Naime, u obrazloženju pobijane odluke s pravom prvostupanjski sud ukazuje kako težački i njima slični odnosi na području Dalmacije, koji nisu bili pravomoćno razriješeni temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. konačno su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa koji je stupio na snagu 22. studenog 1946. Tako je stupanjem na snagu tog Zakona o ukidanju, zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača po sili Zakona, bez ikakve odštete vlasniku, kako je to bilo propisano člankom 4. Zakona o ukidanju. Temeljem odredbi tog Zakona o ukidanju obrađivač je stekao vlasništvo spornih nekretnina izvornog po sili Zakona, pa odluka o tome nema konstitutivan nego samo deklaratoran značaj, jer održava stanje u momentu stupanja na snagu Zakona o ukidanju.

12. S druge strane temeljem odredbi Zakona o ukidanju u postupku ukidanja agrarnih odnosa vlasnička prava priznavala su se kako obrađivaču tako i članovima njegove obitelji u odgovarajućoj površini, a u konkretnom slučaju u agrarnoj prijavi koja je priložena spisu, te agrarnoj odluci broj A 4539/47 od 14.10.1947. navode se kao obrađivači L. B. p. L. i članovi njegove obitelji u površini od 1/2 ha.

13. Neosnovano stoga 1. tuženici ukazuju da činjenica što predmetna odluka nije podnesena na uknjižbu u zemljišne knjige predstavlja odlučna okolnost, budući su agrarni odnosni feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ukinuti stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja -22- studenoga 1946. te je s tim danom zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača.

14. Za nastupanje pravnih posljedica po navedenom zakonu, pravilno stoga sud prvog stupnja upućuje kako je odlučno je li prednik tužitelja bio u agrarnom odnosnu, kojim odnosom se prema odredbi članka 2. tog zakona smatraju vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugom na obrađivanja pri čemu u slučaju postojanja nekog od naprijed opisanih agrarnih odnosa, a takav slučaj je ovdje ostvaren kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, čime je prednik tužitelja izvorno po sili zakona, postao vlasnik spornog zemljišta pa sama uknjižba vlasništva temeljem agrarne odluke nije pretpostavka stjecanja tog prava.

15. Drugo je pitanje prava vlasništva tužitelja na preostalom dijelu predmetne nekretnine koji prelazi površinu koja je priznata sukladno agrarnoj odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj A 4539/1947, a prema odredbama citiranog Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja .

16. Naime, polazeći od odredbe članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 u daljnjem tekstu ZVDSP) za ocjenu postojanja pretpostavki za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću imajući u vidu navode tužitelja o vlastitom posjedu ostvarenom nakon smrti pravnih prednika potrebno je primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koji se primjenjivao kao pravno pravilo temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ", broj 86/46) sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91; dalje: ZOVO) koji je na snagu stupio 1. rujna 1980.

17. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje slijedećih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 ili 40 godina, odnosno 20 godina sukladno Načelnom mišljenju proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda od 4. travnja 1960. godine).

18. Za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed je trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo trideset godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ-a).

19. Sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a pošten je onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju, pri čemu je mjerodavna dobra vjera u zakonitost izvršavanja posjeda, dakle, povjerenje onoga tko izvršava posjed da ima valjani pravni temelj za posjedovanje.

20. Pri tome s pravom prvostupanjski sud navodi kako je dužnost je protivnika dosjedanja, a ne dosjedatelja što proizlazi iz predmnjeve poštenja, kada je riječ o izvanrednoj dosjelosti iz pravnog pravila iz paragrafa 1477. OGZ-a o dokazanom nepoštenju, da dokaže da nije postojalo poštenje uzurpacijskog posjednika za cijelo vrijeme dosjedanja.

21. Naime, prema pravnom pravilu iz paragrafa 1463. bivšeg OGZ-a nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom slijedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svojeg posjeda, pri čemu se onaj koji se poziva na izvanrednu dosjelost dužan dokazivati zakonitost svojega posjeda.

22. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelji se pozivaju na Agrarnu odluku kojom je njihovom pravnom prednika tek polovica predmetnih nekretnina (1/2 ha) pa je utoliko teret dokaza u tom pravcu upravo na tužiteljima.

23. U tom smislu sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji po pravnim prednicima u posjedu predmetnih nekretnina osnovom kazivanja dva nepristrana svjedoka A. V. i M. M. koje sud drži vjerodostojnim budući se radi o svjedocima starije životne dobi koji cijeli život žive blizu utuženih nekretnina te su imali priliku ispratiti kretanja na utuženim nekretninama i nemaju nikakav interes da bilo koja od stranaka uspije u sporu i prema čijim navodima tuženici, odnosno prednici tuženika nisu nikada bili u posjedu predmetnih nekretnina, niti spisu prileži bilo kakav dokaz o tome.

24. Tako iz navoda saslušanog svjedoka A. V. koji je u vrijeme svjedočenja imao skoro 90 godina, i koji nije ni u kakvim odnosima sa strankama od svoje osme godine prolazi kraj predmetnih nekretnina tvrdi da su posjedu predmetnih nekretnina bili prednici tužitelja i to muž D. B. i njegovi sinovi, a da su prednici tužitelja nakon požara 1986. obnovili masline, da su ih kasnije nastavili obrađivati N. M. sa svojim sinovima.

25. Ovaj svjedok navodi da cijeli život i učestalo prolazi kraj predmetnih nekretnina, a sada ima oko 90 godina, te je nesrodan sa strankama u ovom postupku pa stoga nema razloga lagati o odlučnim činjenicama posjeda predmetnih nekretnina. Isti je neupitno izjavio da su u posjedu predmetnih nekretnina bili isključivo prednici tužitelja. Isto je potvrdio i svjedok M. M., koji je također nesrodan sa strankama, koji je potvrdio da je na predmetnim nekretninama viđao prednike tužitelja i to M. B., njenog muža i sinove koji su brinuli o maslinama, a da je prije toga bio i vinograd. 26. Međutim, u okolnostima kada sud nije odlučio provesti dokaz uviđajem na licu mjesta koji je tijekom postupka predlagan upravo od strane tužitelja držeći kako nema spora o identifikaciji predmetne nekretnine ali kulturi zasada, za sada nije moguće prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelj dokazali svoj pošteni posjed na utuženim nekretninama u cijelosti pa time da su tužitelji i stekli pravo vlasništva na utuženim nekretninama izvanrednom dosjelošću.

27. Naime, tuženici tijekom postupka ukazuju na činjenicu da predmetne nekretnine nisu bile obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju iza pravnih prednika tužitelja, pa ako se pri tome uzme u obzir da je predmetna Odluka o agraru donesena 1947. u odnosu na 1/2 ha utuženih nekretnina, s pravom tuženici dovodi u pitanje poštenje tužitelja u odnosu na preostali dio predmetnih nekretnina.

29. Utoliko je i činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u preostalom dijelu predmetnih nekretnina u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a pobijanu presudu u ovom dijelu valjalo ukinuti dok je u preostalom dijelu žalba tuženica neosnovana radi čega je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a pobijana presuda u tom dijelu potvrđena.

30. U nastavku postupka sud će stoga sukladno dokaznom prijedlogu tužitelja provesti uviđaj uz sudjelovanje prije svega vještaka mjernika, kojom prilikom će sud utvrditi na licu mjesta stanje predmetne nekretnine, odnosno je li ista u cijelosti ograđena sukladno spisu priležećem izvatku iz katastra o posjedu prednice tužitelja pok M. B. ud L. te će valjanom ocjenom svih izvedenih kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a sud prvog stupnja ponovno odlučiti i u preostalom dijelu zahtjeva.

31. Međutim, u konkretnom slučaju ne radi o ispunjenju tražbine kako to pogrešno drži sud prvog stupnja jer je tužbeni zahtjev upravljen na deklaratorni zahtjev za priznanjem stečenog prava vlasništva pa nije bilo osnova za prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na izdavanje tabularne isprave budući se stranke ne nalaze ni u kakvom obvezno pravnom odnosu temeljem kojeg bi u tom pravcu postojala obveza na strani upisanih zemljišno knjižnih vlasnika.

32. Stoga je je valjalo prihvaćanjem žalbe 1. tuženici preinačiti pobijanu presudu u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za nalaganjem izdavanja tabularne isprave sukladno odredbi članka 373. točka 2. ZPP-a i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

33. S druge strane u odnosu na navode žalbe o troškovima postupka u odnosu na 2. tuženika za odgovoriti je tužiteljima kako promjene vlasništva stvari tijekom parnice ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši iz razloga što otuđenje stvari nema utjecaja na postojanje parnice (procesnopravni učinak), međutim otuđenje stvari utječe na pasivnu legitimaciju tuženika, pa u toj procesnoj situaciji tužitelj ne može uspjeti sa zahtjevom da mu tuženik ispuni tu tražbinu.

34. Naime, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak od 13.11. 2023. sud je utvrdio da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana tuženica ad. 1. V. P., dok tuženik ad. 2. P. N., OIB: ..., Argentina više nije upisan kao vlasnik.

35. Naime, člankom 195. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je ukoliko tijekom postupka dođe do otuđenja otuđenja stvari ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, ali osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke, što je u konkretnom slučaju 1. tuženica i prihvatila pa je sud prvog stupnja u navedenim okolnostima kada tužitelji nisu povukli tužbu u odnosu 2. tuženika s pravom odluku u odnosu na ovog tuženika utemelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, radi čega je žalbu tužitelja u odnosu na troškove postupka u odnosu na ovog tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi u ovom dijelu na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

36. Kako je međutim djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari to je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo ukinuti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijanog rješenja te u ovom dijelu odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 20. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.