Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-48/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. B., Švicarska, E., OIB ...zastupane po punomoćnici M. A., odvjetnici u V., protiv 1. tuženika M. B. iz Švicarske, S. G., OIB ... 2. tuženika D. V. iz Švicarske, OIB ...i 3. tuženika mlt. A. K. B. iz Švicarske, OIB ..., radi osporavanja i utvrđivanja očinstva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P Ob-154/2023-5 od 18. travnja 2024., 20. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice, ukida se rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P Ob-154/2023-5 od 18. travnja 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski se sud oglasio nenadležnim za postupanje te je odbačena tužba radi osporavanja i utvrđivanja očinstva.

2. Predmetno rješenje žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07.- odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. – dalje: Obz) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsko pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Polazeći od toga da dijete u čijem je interesu tužba radi osporavanja i utvrđivanja očinstva podnesena ima prijavljeno prebivalište u Švicarskoj, a da je prema odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17. i 67/23. – dalje: ZMPP), za utvrđivanje ili osporavanje očinstva mjerodavno pravo uobičajenog boravišta djeteta, prvostupanjski sud zaključuje da se radi o isključivoj mjesnoj nadležnosti, slijedom čega se oglasio nenadležnim za postupanje u ovom sporu i odbacio je tužbu tužiteljice.

5. Osnovano žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud, odlučujući o nadležnosti u sporu s međunarodnim obilježjem, pogrešno primijenio odredbe ZMPP kojima je uređeno mjerodavno pravo za konkretan privatnopravni odnos, slijedom čega je nepravilna primjena odredbe članka 16. stavak 3. ZPP u vezi članka 41. stavak 1. ZMPP utjecala na donošenje nepravilne odluke o sudskoj nenadležnosti.

6. Tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud, odlučujući o svojoj (ne)nadležnosti trebao primijeniti odredbu članka 47. ZMPP, pa da bi prema toj odredbi, imajući na umu da su ona i 3. tuženik (dijete) hrvatski državljanin bio nadležan sud Republike Hrvatske.

7. Međutim, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju primjenjiva odredba članka 51. ZMPP, s obzirom na to da je odredba članka 47. tog Zakona supsidijarne naravi tj. primjenjuje se tek ako za određeni slučaj nije drugačije propisano. Kako je pitanje nadležnosti hrvatskih sudova za utvrđivanje ili osporavanje očinstva izrijekom uređeno člankom 51. ZMPP, to je u konkretnom slučaju isključena primjena članka 47. ZMPP.

8. Odredbom članka 51. stavak 1. ZMPP propisano je da je u predmetima utvrđivanja ili osporavanja majčinstva ili očinstva sud u Republici Hrvatskoj nadležan ako barem jedna stranka ima uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj ili ako su dijete i osoba čije se majčinstvo ili očinstvo utvrđuje ili osporava državljani Republike Hrvatske.

9. Iz sadržaja spisa, prije svega rodnog lista 3. tuženika od 5. svibnja 2023. (stranica 11 spisa) proizlazi da je dijete u čijem je interesu ova tužba podnesena hrvatski državljanin, dok je osoba čije se očinstvo osporava švicarski državljanin. Za osobu čije se očinstvo utvrđuje (2. tuženik) nije moguće utvrditi je li državljanin Republike Hrvatske, kao što nije moguće utvrditi ima li koja od stranaka uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj.

10. Pod pretpostavkom da nijedna stranka nema uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj, prva alternativna poveznica iz članka 51. stavak 1. ZMPP u konkretnom slučaju ne bi bila primjenjiva, s time da u odnosu na zahtjev za osporavanje očinstva ne bi bila primjenjiva ni druga alternativna poveznica, ukoliko 1. tuženik uz švicarsko državljanstvo nema i hrvatsko državljanstvo.

11. S druge strane, za slučaj da je 2. tuženik, čije se očinstvo utvrđuje, hrvatski državljanin, tada bi postojala nadležnost hrvatskog suda za utvrđivanje očinstva.

12. Iako odredba članka 58. ZMPP propisuje nužnu nadležnost suda Republike Hrvatske u odnosu na tuženika koji ima prebivalište u državi koja nije članica Europske unije (što bi moglo biti primjenjivo na postupak osporavanja očinstva), treba voditi računa da su tom odredbom propisane pretpostavke za uspostavu nadležnosti hrvatskih sudova, od kojih jedna predviđa i nemogućnost vođenja postupka u inozemstvu odnosno da bi vođenje takvog postupka bilo nerazumno očekivati.

13. Slijedom navedenoga, za ocjenu nadležnosti hrvatskog suda potrebno je ispitati jesu li u odnosu na zahtjev za osporavanje i utvrđivanje očinstva ispunjene alternativne poveznice iz članka 51. stavak 1. ZMPP, odnosno jesu li u odnosu na zahtjev za osporavanje očinstva ispunjene pretpostavke za uspostavu nadležnosti hrvatskog suda u smislu odredbe članka 58. ZMPP, što je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa i pogrešne primjene odredbi ZMPP koje se odnose na primjenu mjerodavnog prava, propustio učiniti.

14. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Sisku 20. lipnja 2024.

Sutkinja

Zlatana Bihar, v.r.