Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-540/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Vesni Šuflaj Šestak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F.A., OIB: …, Z., protiv tuženika D. R., OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Povrv-449/2018-14 od 6. lipnja 2023., 20. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Povrv-449/2018- 14 od 6. lipnja 2023.. u točkama I., III. i IV. izreke presude i u točki III. izreke rješenja.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika naknadu troška podnošenja žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. J. iz Z., od 28. kolovoza 2017. posl.br. Ovrv-596/2017 održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku D. R. (OIB …) iz Z., da tužitelju F. A. (OIB …) iz Z., isplati iznos od 1.293,69 eura (jednu tisuću dvjesto devedeset tri eura i šezdeset devet centi) / 9.747,31 kuna[1]

Poslovni broj: Gž-540/2023-2 Error! No text of specified (devet tisuća sedamsto četrdeset sedam kuna i trideset jednu lipu) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća 27. srpnja 2017. pa do isplate koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine, pa nadalje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. J. iz Z., od 28. kolovoza 2017. posl.br. Ovrv-596/17. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku tuženiku D. R. (OIB …) iz Z., da tužitelju F. A. (OIB …) iz Z., da nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 18,44 eura (osamnaest eura i četrdeset četiri centa) /139,00 kuna (sto trideset devet kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana, i odbija se tužitelj u tom dijelu sa tužbenim zahtjevom.

III. Nalaže se tuženiku D. R. (OIB …) iz Z., da tužitelju F. A. (OIB …) iz Z., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 54,74 eura (pedeset četiri eura i sedamdeset četiri centa) /412,50 kuna (četiristo dvanaest kuna i pedeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 6. lipnja 2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tuženik D. R. (OIB …) iz Z., sa zahtjevom za naknadom troškova postupka kao neosnovanim.“,

dok je prvostupanjskim rješenjem:

- naložena isplata troškova na teret državnog proračuna Republike Hrvatske- Ministarstva financija Zagreb u iznosu od 32,60 eura (trideset dva eura i šezdeset centi) /246,50 kuna (dvjesto četrdeset šest kuna i pedeset lipa) tužitelju F. A. (OIB …) iz Z., (točka I. izreke rješenja);

- naložena isplata troškova na teret državnog proračuna Republike Hrvatske- Ministarstva financija Zagreb u iznosu od 32, 60 eura (trideset dva eura i šezdeset centi) /246,50 kuna (dvjesto četrdeset šest kuna i pedeset lipa) punomoćniku tuženika J. M., odvjetniku iz Z. u roku od 15 dana (točka II. izreke rješenja);

- odbijen je zahtjev punomoćnika tuženika J. M., odvjetnika iz Z. za naknadom troškova delegacije u iznosu iznad dosuđenog (točka III. izreke rješenja).

Poslovni broj: Gž-540/2023-2 Error! No text of specified

2. Protiv citirane prvostupanjske presude i rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik po punomoćniku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te protiv odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu i rješenje preinači, a podredno da presudu i rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, traži i trošak podnošenja žalbe.

2.1. Kako u žalbi nije određeno navedeno u kojem dijelu se presuda i rješenje pobijaju žalbom, ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP) presudu i rješenje ispitao u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu, odnosno u točkama I., III., i IV. izreke presude i u točki III. izreke rješenja.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate bez osnove stečenog novčanog iznosa od 1.293,69 eura / 9.747,31 kn na ime glavnog duga sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2017. do isplate, pa primjenom čl. 458. st. 1. ZPP-a ovaj postupak predstavlja spor male vrijednosti jer se radi o sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

5.1. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Na temelju čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

6. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Stoga žalbene navode kojima tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja sud nije razmatrao jer u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno iznositi žalbene razloge iz čl. 355. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu u skladu sa čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nalazi utvrđenim da prvostupanjski sud nije počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj

Poslovni broj: Gž-540/2023-2 Error! No text of specified dužnosti, a tuženik navodima žalbe i ne ukazuje koja bi od tih bitnih povreda postupka bila počinjena.

8. Suprotno navodima tuženikove žalbe, pobijana presuda jasna je i razumljiva, njezina je izreka u skladu s obrazloženjem, a prvostupanjski je sud u presudi iznio jasne i neproturječne razloge za sve odlučne činjenice na kojima temelji zaključak o obvezi tuženika na vraćanje stečenog bez osnove, a u pogledu odlučnih činjenica ne postoji ni proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, niti presuda ima drugih nedostataka i njezina se pravilnost može ispitati. Zbog toga pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju izričito upire tuženik.

9. Neosnovana je žalba tuženika i u dijelu u kojem tvrdi da je tužitelj nedopušteno intervenirao u tužbeni zahtjev na način da je naknadnim podneskom od 17. kolovoza 2018. istaknuo kondemnatoran zahtjev na isplatu, pa da je prvostupanjski sud pobijanom presudom prekoračio granice postavljenog tužbenog zahtjeva kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i time počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

9.1. Iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa proizlazi da je tužitelj 24. kolovoza 2017. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je prihvaćen rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. J. u Z., poslovni broj Ovrv-596/17 od 28. kolovoza 2017., kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo namiriti tužitelju kao ovrhovoditelju tražbinu iz prijedloga za ovrhu, a kojim prijedlogom je zatraženo da se tuženiku kao ovršeniku naloži tužitelju kao ovrhovoditelju isplatiti iznos od 9.747,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27. srpnja 2017. do isplate i trošak ovršnog postupka.

9.2. Povodom ovršenikovog prigovora, pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-449/18-2 od 9. srpnja 2018. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika N. J. u Z. poslovni broj Ovrv-596/17 od 28. kolovoza 2017. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje, a riješeno je i da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9.3. Dakle, iako je tužitelj podneskom od 17. kolovoza 2018. predložio da sud donese presudu kojom se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju novčani iznos od 9.747,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, on time nije intervenirao, u bitnom sadržajno identičan zahtjev iz prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 24. kolovoza 2017., kojim je također predlagao da se tuženiku kao ovršeniku naloži isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju isti novčani iznos, pa kako je na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. svibnja 2023., neposredno prije zaključenja glavne rasprave, tužitelj predložio da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a pobijanom presudom prvostupanjski sud je u točki I. izreke presude i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. J. poslovni broj Ovrv-596/2017 od 28. kolovoza 2017. u dijelu u kojem je

Poslovni broj: Gž-540/2023-2 Error! No text of specified tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.293,69 eura / 9.747,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27. srpnja 2017. do isplate, dok je u točki II. izreke presude ukinuo platni nalog sadržan u tom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka, na taj način prvostupanjski sud odlučio je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a upravo u granicama postavljenog tužiteljevog zahtjeva, radi čega je neosnovan žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

10. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika o počinjenoj relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a nepravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a. Prvostupanjski je sud po svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u obrazloženju presude izložio koje je činjenice uzeo kao dokazane, a u postupku u sporu male vrijednosti nije ni dopušteno izjavljivanje žalbe zbog razloga iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da su u postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene slijedeće činjenice:

- da je tužitelj radi postupanja u postupcima naplate novčanih tražbina od banaka preuzeo osnove za plaćanje upisane u njihovim očevidnicima po kojima postupak ovrhe još traje, pa tako i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-226/2010 doneseno po javnom bilježniku K. V. od 12. kolovoza 2010., u pravnoj stvari ovrhovoditelja T. d.o.o. protiv ovršenika I. Z.,

- da je u tijeku predmetne ovrhe račun ovrhovoditelja T. d.o.o. na koji je prvotno bila zatražena isplata ugašen, te da je tužitelj od ovrhovoditelja 30. prosinca 2014. zatražio dostavu novog broja računa ovrhovoditelja na koji predlaže izvršiti isplatu sredstava,

- da je tužitelj 2.svibnja 2016. zaprimio dopis ovrhovoditelja trgovačkog društva T. d.o.o. u kojem se kao račun na koji predlaže izvršiti isplatu dostavlja broj IBAN HR …,

- da je potom tužitelj sa računa ovršenice I. Z. na račun broj IBAN HR … prenio novčani iznos od 9.747,31 kn,

- da je nakon reklamacije ovršenice I. Z. tužitelj uočio pogrešku pri isplati jer račun broj IBAN HR … nije pripadao trgovačkom društvu T. d.o.o. nego tuženiku,

-da je tužitelj o pogrešnoj uplati obavijestio tuženika dopisom kojeg je tuženik primio 5. srpnja 2017. i pozvao ga na povrat sredstava, što tuženik nije učinio,

-da je tužitelj po reklamaciji I. Z. na njezin račun 26. srpnja 2017. vratio uplaćena sredstva i da je od tuženika prije pokretanja ovog postupka dopisima tražio da tuženik tužitelju vrati iznos od 9.747,31 kn, a koji iznos tuženik nije podmirio, pa je na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1111. st. 1. u vezi čl. 1115. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kada je u točki I. izreke pobijane presude održao na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika N. J. u Z., poslovni broj Ovrv-596/2017 od 28. kolovoza 2017. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.293,69 eura / 9.747,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27. srpnja 2017. do isplate.

Poslovni broj: Gž-540/2023-2 Error! No text of specified

11.1. Naime, kako je nesporno da je tužitelj kao pravna osoba koja provodi ovrhu na novčanim sredstvima pogrešno uplatila novčani iznos od 1.293,69 eura / 9.747,31 kn na račun koji pripada tuženiku, a tuženik taj iznos kojega je stekao bez ikakve osnove nije vratio niti nakon što ga je tužitelj dopisom 5. srpnja 2017. obavijestio o toj pogrešnoj uplati, pa kada je potom tužitelj taj novčani iznos sam uplatio na račun I. Z.

26. srpnja 2017., tada od tuženika ima pravo potraživati povrat tog novčanog iznosa za zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2017. jer je tuženik tada već bio obaviješten o pogrešnoj uplati koju nije pristao vratiti, pa je time postao nepošten stjecatelj.

12. Pravilna je i na čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a utemeljena odluka o troškovima postupka koji se odnose na javnobilježničku nagradu, sadržana u točki III. izreke presude, a pravilnost koje tuženik dovodi u pitanje neosnovanim osporavanjem odluke o glavnoj stvari, pa kako tuženik nije uspio u parnici, pravilno je u točki IV. izreke presude odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova.

13. Prvostupanjski je sud u točki II. izreke rješenja naložio isplatu troškova delegacije predmeta u korist punomoćnika tuženika J. M., odvjetnice u Z. na teret državnog proračuna u iznosu od 32,60 eura koji se odnose na trošak javnog prijevoza u visini povratne karte vlaka na relaciji Z. – O. i natrag, radi putovanja na dva ročišta 20. ožujka 2023. i 17. svibnja 2023. s obrazloženjem da cijena povratne karte na toj relaciji za svako ročište iznosi po 16,30 eura, dok je iznad dosuđenog iznosa u pobijanoj točki III. izreke rješenja odbio njezin zahtjev za naknadom troškova delegacije.

13.1. Ovaj parnični predmet ustupljen je sudu prvog stupnja rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 31 SU-1475/18 od 4. lipnja 2018. temeljem članka 11. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22., 16/23. i 155/23., dalje ZS).

13.2. Odredbom čl. 11. st. 4. i 5. u vezi st. 2. ZS-a propisano je da strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata, koja naknada će se isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

14. Navodima žalbe punomoćnik tuženika osporava rješenje suda prvog stupnja u dijelu u kojem mu nije priznat trošak delegacije na ime izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročišta 22. ožujka 2023. i 17. svibnja 2023., time da iz zahtjeva za naknadom tog troška proizlazi da je za svako ročište punomoćnik tuženika tražio naknadu za po sedam sati izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja u iznosu po 232,26 eura uz PDV po stopi 25% u iznosu 58,07 eura, odnosno za oba ročišta ukupno 580,66 eura.

Poslovni broj: Gž-540/2023-2 Error! No text of specified

14.1. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud punomoćniku tuženika nije priznao trošak na ime izbivanja iz pisarnice zato što vrijeme putovanja na relaciji Z. – O. i natrag, na kojoj je punomoćnik tuženika putovao, ne prelazi tri sata. Ovakvo utvrđenje, a time ni zakonitost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda punomoćnik tuženika navodima žalbe nije s uspjehom uspio dovesti u pitanje, jer ni u zahtjevu za naknadom troška delegacije, a niti u žalbi nije naveo činjenice u vidu udaljenosti od mjesta polaska do mjesta odredišta, odnosno parametre prema kojima bi se broj sati izbivanja za vrijeme putovanja mogao utvrditi, kako to navodi u žalbi – jednostavnim matematičkim izračunom. Kako punomoćnik tuženika nije dokazao da je njegovo izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na svako pojedino ročište trajalo dulje od tri sata, to je neosnovana žalba punomoćnika tuženika izjavljena protiv točke III. prvostupanjskog rješenja.

15. Radi naprijed navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska pobijana presuda kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika (toč. I. izreke) i u odluci o parničnom trošku (toč. III. i IV. izreke), kao i rješenje u točki III. izreke, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

16. Točka II. izreke presude, te točke I. i II. izreke rješenja, kao nepobijane ostaju neizmijenjene.

17. Kako tuženik nije uspio s podnesenom žalbom, to je u točki II. izreke ove presude, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadom troška podnošenja žalbe odbijen kao neosnovan.

Bjelovar, 20. lipnja 2024.

Sutkinja

Vesna Šuflaj Šestak v.r.