Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-258/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĐ i drugih zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog ČĐ, optuženog JĐ i optuženog ŠĐ podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj K-7/2024-42 od 28. svibnja 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog ČĐ, optuženog JĐ i optuženog ŠĐ kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Varaždinu je uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem, a po izricanju nepravomoćne presude, broj K-7/2024-42 od 28. svibnja 2024., kojom su optuženi ČĐ, optuženi JĐ i optuženi ĆĐ proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. i kojom su optuženi ČĐ i optuženi JĐ osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci, a optuženi ĆĐ na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i dva mjeseca, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 84/21. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) protiv ovih optuženika produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi ČĐ po branitelju, odvjetniku Franji Šebijanu, zbog "svih žalbenih razloga" s prijedlogom da 'Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži ovu žalbu, ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje.'
3. Protiv pobijanog rješenja žali se i optuženi JĐ po braniteljici, odvjetnici Jeleni Stankus-Tkalec zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da 'Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ovu žalbu usvoji na način da se istražni zatvor zamijeni blažom mjerom, nekom od zakonski predviđenih mjera opreza.'
4. Žalbu je podnio i optuženi ĆĐ po branitelju, odvjetniku Marijanu Fosinu zbog svih žalbenih razloga bez posebnog žalbenog prijedloga.
5. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog ČĐ, optuženog JĐ i optuženog ŠĐ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
8. Već činjenicom da su ovi optuženici nepravomoćnom presudom, proglašeni krivima, nesporno je da je ostvaren osnovni preduvjet za produljenje mjere istražnog zatvora, pa neosnovano svo troje žalitelja osporavaju postojanje osnovane sumnje na počinjenje inkriminiranih kaznenih djela.
9. Nadalje, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud s pravom izvodi zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9.1. Imajući u vidu okolnosti i način počinjenja kaznenih djela koja se optuženicima u ovom postupku stavljaju na teret, kao i težinu, zapriječenu kaznu i stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti i okrutnosti u inkriminiranom postupanju na štetu žrtve CĐ kao i činjenicu da su optuženi JĐ i optuženi ĆĐ već ranije dolazili u sukob sa zakonom, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani ovih optuženika.
9.2. Kraj takvog stanja stvari, činjenica mlade životne dobi i dosadašnje kaznene neosuđivanosti optuženog ČĐ, protivno žalbenim prigovorima, ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, u konkretnom slučaju, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja nedvojbeno postoji.
9.3. Protivno žalbenom navodu optuženog JĐ kako nije procesuiran za istovrsna kaznena djela valja napomenuti kako je ovom optuženika bila izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod zbog počinjenja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina te kaznenog djela prijetnje, dakle djela s elementima nasilja. Osim toga, činjenica izricanja odgojne mjere tek je jedna od niza okolnosti koje u kombinaciji s drugim navedenim okolnostima samo dodatno pojačavaju opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod ovog optuženika jer govore u prilog činjenici da se ne radi o izoliranom incidentu u inače uzornom ponašanju optuženika.
10. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja niti žalbeni navod optuženog JĐ kako je drugi put postao otac tijekom boravka u istražnom zatvoru te ima namjeru zaposliti se kako bi uzdržavao svoju obitelj i poboljšao imovinske prilike te svoj život sveo u okvire zakonskog postupanja.
11. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama, a njegovo je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Osim toga, drugostupanjski sud napominje kako nije utvrđeno niti da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.
12. Što se tiče žalbenih navoda optuženog ČĐ kojima upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se optuženici terete, visine kazne koja im je izrečena nepravomoćnom presudom, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelji u istražnom zatvoru nalaze nešto kraće od godinu dana. Stoga nije osnovan navod tog žalitelja da se dosadašnji boravak u istražnom zatvoru pretvorio u izdržavanje kazne.
13. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 19. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
