Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-10/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, na prijedlog sudskog savjetnika Andreja Margarina, u pravnoj stvari tužitelja KRILA j.d.o.o., Zadar, Alberta Hallera 6, OIB: 69834762595, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 14/II, protiv tuženika OBALA INVEST d.o.o., Škabrnja, Ulica 18. Studenog 1991. 56, OIB: 02835652559, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Miličević, odvjetnica u Zadru, Široka ulica 12, radi isplate 34.507,93 eura / 260.000,00 kuna, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 9. svibnja 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Banić, odvjetnice u Zadru i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje odluke od 19. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja KRILA j.d.o.o., OIB: 69834762595 prema tuženiku OBALA INVEST d.o.o, OIB: 02835652559 u iznosu od 15.568,39 EUR (petnaest tisuća petstošezdesetosam eura i tridesetdevet centi) / 117.300,00 HRK (stosedamnaest tisuća tristo kuna), sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. travnja 2020. do isplate, i to do dana 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena.

II. Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika OBALA INVEST d.o.o, OIB: 02835652559 prema tužitelju KRILA j.d.o.o., OIB: 69834762595 u iznosu od 10.399,29 EUR (deset tisuća tristodevedesetdevet eura i dvadesetdevet centi) / 78.353,44 HRK (sedamdesetosam tisuća tristopedesettri kune i četrdesetčetiri lipe).

III. Prebijaju se tražbina tužitelja utvrđena u točki I. ove presude i tražbina tuženika utvrđena u točki II. ove presude.

IV. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, Nikole Tesle 12/B, poslovni broj OVRV- 1109/2020 od 20. studenog 2020. i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku OBALA INVEST d.o.o, OIB: 02835652559 platiti tužitelju KRILA j.d.o.o., OIB: 69834762595 iznos od 5.169,10 EUR (pet tisuća stošezdesetdevet eura i deset centi) / 38.946,58 HRK (tridesetosam tisuća devetstočetrdesetšest kuna i pedesetosam centi), te u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje su tekle na iznos od 15.568,39 EUR (petnaest tisuća petstošezdesetosam eura i tridesetdevet centi) / 117.300,00 HRK (stosedamnaest tisuća tristo kuna) od 1. travnja 2020. do 31. kolovoza 2021., a na iznos od 5.169,10 EUR (pet tisuća stošezdesetdevet eura i deset centi) / 38.946,58 HRK (tridesetosam tisuća devetstočetrdesetšest kuna i pedesetosam centi) teku od 1. rujna 2021. do isplate i to do dana 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, Nikole Tesle 12/B, poslovni broj OVRV-1109/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku OBALA INVEST d.o.o, OIB: 02835652559 platiti tužitelju KRILA j.d.o.o., OIB: 69834762595 iznos od 29.338,83 EUR (dvadesetdevet tisuća tristotridesetosam eura i osamdesettri centa) / 221.053,42 HRK (dvjestodvadesetjednu tisuću pedesettri kune i četrdesetdvije lipe), u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje su tekle na iznos od 34.507,93 EUR (tridesetčetiri tisuće petstosedam eura i devedesettri centa) / 260.000,00 HRK (dvjestošezdeset tisuća kuna) u razdoblju od 23. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020., zatezne kamate koje su tekle na iznos od 18.939,54 EUR (osamnaest tisuća devetstotridesetdevet eura i pedesetčetiri centa) / 142.700,00 HRK (stočetrdesetdvije tisuće sedamsto kuna) od 1. travnja 2020. do 31. kolovoza 2021., zatezne kamate koje teku na iznos od 29.338,83 EUR (dvadesetdevet tisuća tristotridesetosam eura i osamdesettri centa) / 221.053,42 HRK (dvjesto dvadesetjedna tisuća pedesettri kune i četrdesetdvije lipe) od 1. rujna 2021. do isplate kao i u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 9.981,00 HRK (devettisućadevetstoosamdesetjedna kuna) i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 364,50 HRK (tristošezdesetčetiri kune i pedeset lipa), te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se dio tuženikovog prigovora radi prebijanja kojim dijelom tuženik stavlja u prijeboj tužitelju svoju tražbinu po osnovi zateznih kamata koje teku na iznos od 78.353,44 HRK (sedamdesetosam tisuća tristopedesettri kune i četrdesetčetiri lipe) / 10.399,29 EUR (deset tisuća tristodevedesetdevet eura i dvadesetdevet centi) od 1. travnja 2020. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku OBALA INVEST d.o.o, OIB: 02835652559 naknaditi tužitelju KRILA j.d.o.o., OIB: 69834762595 parnični trošak u iznosu od 1.871,65 EUR (tisuću osamstosedamdesetjedan euro i šezdesetpet centi), u roku od 15 dana, dok se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka za daljnji iznos od 5.059,62 EUR (pet tisuća pedesetdevet eura i šezdesetdva centa) odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženika kao ovršenika dana 27. srpnja 2020. podnio javnom bilježniku Emili Brkiću iz Zadra, Nikole Tesle 12/B, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a radi isplate novčane tražbine u iznosu od 260.000,00 kuna, pripadajućih zateznih kamata, troškova ovršnog postupka i pripadajućih zateznih kamata na iste.

2. Naznačeni javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-1109/2020 od 20. studenog 2020., kojim je rješenjem naložio tuženiku da tužitelju plati traženi iznos od 260.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, te je odredio ovrhu općenito na imovini ovršenika. Navedeno rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku 3. prosinca 2020.

3. Tuženik u svojstvu ovršenika je 4. prosinca 2020. putem preporučene pošiljke pravodobno podnio prigovor kojim je u cijelosti osporio potraživanje tužitelja. U prigovoru u bitnom navodi da je tuženik angažirao tužitelja na izgradnji i adaptaciji građevine da mu izvede radove izrade i ugradnje staklenih ograda balkona na hvatastima i stepeništu, da mu je avansno platio 50% vrijednosti ugovorenih radova, da tuženik nije izveo sve ugovorene radove, a radove koje je izveo da je izveo protivno pravilima struke, što je utvrđeno u postupku osiguranja dokaza. Tuženik da mu nije izvršio povrat primljenih sredstava za radove koje nije izveo, niti naknadio prouzročenu štetu, zbog čega da je preplaćen.

4. Postupajući po prigovoru ovršenika, javni bilježnik je temeljem odredbi čl. 282. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17-dalje OZ) proslijedio spis predmeta Općinskom sudu u Zadru, koji se sud rješenjem poslovni broj 93 Povrv-68/21-3 od 25. siječnja 2021. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je po pravomoćnosti tog rješenja dostavio spis ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje odlučivanje.

5. Trgovački sud u Zadru je postupajući po prigovoru ovršenika - ovdje tuženika rješenjem poslovni broj 10 Povrv-84/2021-2 od 8. ožujka 2021. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u prigovoru protiv platnog naloga.

6. Na pripremnom ročištu održanom 20. svibnja 2022. tužitelj je ostao pri ranijim navodima i prijedlozima dok je tuženik dodatno naveo da je kao investitor izvođenje građevinskih radova na kč.br 782/134 k.o. Turanj angažirao tužitelja da mu izvede radove izgradnje i ugradnje vanjske stolarije i staklenih ograda sve prema tužiteljevim ponudama od 13.12.2018. i 2.7.2019. Prema tim ponudama koje je tuženik prihvatio da je avansno isplatio tužitelju iznose od 84.100,00 kuna i 201.400,00 kuna što je predstavljalo 50 % ukupne vrijednosti naručenih radova. Nakon što je tužitelj zaprimio ove uplate ispostavio je tuženiku račune za primljene avanse međutim isti nije u dogovorenom roku započeo s izvođenjem radova zbog čega da je tuženik angažirao treću osobu da nabavi i ugradi staklene ograde. Tužitelj da je trebao izvršiti radove dobave i ugradnje vanjske stolarije koja mu je plaćena međutim te radove da je odradio s nedostatcima i s zakašnjenjima zbog čega je tuženiku uslijed loše izvedenih radova nastala šteta od 78.353,44 kune. Tuženik da je pozivao tužitelja da otkloni nedostatke međutim, tužitelj to nije učinio pa je tuženik sam sanirao štetu. Što se tiče uplata od 84.100,00 kuna i 201.400,00 kuna tuženik ističe da su ti iznosi uplaćeni iz sredstava kredita banke Kovanica koja je pratila financijski tuženika i koja banka je morala odobriti sve račune i ponude. Tuženik da je za radove izgradnje staklenih stijena također putem banke isplatio trgovačkom društvu Staklo Dalmacija iznose od 61.000,00 kuna i 26.690,00 kuna po računima 274 i 329. Međutim, tužitelj nije nikad tuženiku refundirao vrijednost ovih radova iako mu je tuženik avansno izvršio uplatu. Konačno, na navedenom ročištu je tuženik stavio tužitelju u prijeboj iznos od 78.353,44 kune s naslova naknade štete, a ovo samo ukoliko sud nađe osnovanim tužbeni zahtjev.

7. Na ročištu za glavnu raspravu 31. kolovoza 2022. tužitelj je između ostalog naveo da je točno da je tužitelj dostavio ponudu za ugradnju staklene ograde, ali da te radove nije izveo, a niti je tražio naplatu istih radova. Nedostatke glede izvedenih radova da nije htio izvesti jer da mu je tuženik odbio isplatiti ugovorenu razliku cijene.

8. Sud je 23. prosinca 2022. donio presudu poslovni broj 7 Povrv-84/2021-25 kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev. Ta presuda ukinuta je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 4 Pž-354/2023-1 od 6. veljače 2024. radi bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8.1. Odlukom višeg suda prvostupanjskom sudu je naloženo u ponovnom postupku otkloniti povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano tim rješenjem, tako da utvrdi kada je dospjela tuženikova tražbina i donese novu, na zakonu osnovanu presudu čija izreka će sadržavati 1. utvrđenje postojanja tužiteljeve tražbine, glavne i sporedne, 2. utvrđenje postojanja tuženikove tražbine, glavne do visine utužene tužiteljeve tražbine (tuženik nije u prijeboj stavio i sporednu tražbinu zateznih kamata), 3. prebijanje utvrđenih tražbina, 4. odluku kojom se platni nalog održava na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju dio tražbine koji nije prebijen sa zateznim kamatama od dospjelosti do isplate i zatezne kamate na prebijeni dio tražbine, ako je tužiteljeva tražbina bila starija, od dospjelosti do trenutka susreta tražbina, 5. odluku kojom se platni nalog ukida u dijelu za koji su prebijene tražbine i odbijanje tužbenog zahtjeva u visini prebijenih tražbina, te odlučiti o svim troškovima postupka na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

8.2.. U podnesku od 17. travnja 2024. tuženik je ponovio i dodatno pojasnio svoja ranije iznijeta pravna shvaćanja. Također je ponovno podnio prigovor radi prebijanja stavljajući u prijeboj svoju tražbinu u visini od 78.353,44 kn / 10.399,29 EUR, no ovaj put zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2020. do isplate.

9. U ponovljenom postupku sud je 3. svibnja 2024. proveo novu glavnu raspravu na kojoj je uz suglasnost stranaka pročitao sve isprave sadržane u spisu, uključivo i zapisnike sa iskazima ranije saslušanih svjedoka, vještaka i strtanaka.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za plaćanje neisplaćenog dijela ugovorene cijene za izvedene radove tuženiku izrade i ugradnje stolarije na nekretninama upisanim u zk.ul. 2322 k.o. Turanj, koje u naravi predstavljaju dvije stambene zgrade. Također je predmet postupka tuženikov izjavljen prigovor radi prebijanja kojim tuženik traži da sud izvrši prebijanje tuženikovog dugovanja prema tužitelju u iznosu od 78.353,44 kn sa osnove naknade štete koju je isti pretrpio otklanjanjem materijalnih nedostataka proisteklih iz rada tužitelja.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Ante Vukovića, koji je isti izradio u postupku osiguranja dokaza koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem R1-42/2020, saslušao navedenog vještaka na glavnoj raspravi, saslušao u svojstvu svjedoka Miroslava Torbarinu i Franu Brkića, saslušao u svojstvu stranke zastupnika po zakonu tužitelja Marka Mijolovića te je pročitao karticu kupaca (l.s. 9), Obavijest o nedostacima s pozivom na uklanjanje istih (l.s. 18), zemljišnoknjižni izvadak za zk.ul. 2322 k.o. Turanj, račune br. 3-2-2, 4-2-2, 274/01/171 i 329/01/171 (l.s. 11-14 priklopljenog spisa R1-42/2020), ponude br. 0094-2018 i 0080-2019 (l.s. 15-17 priklopljenog spisa R1-42/2020), potvrde o izvršenom plaćanju (l.s. 151-152) i ispis korespondencije elektroničkom poštom (l.s. 155-156),

11.1. Vještak građevinske struke je u svom pisanom i na ročištu usmeno datom nalazu i mišljenju u bitnom utvrdio da bi tuženik ugovorene radove izveo s nedostacima, specificirao je sve uočene nedostatke i utvrdio njihovu vrijednost, posebno uvažavajući trenutačnu tržišnu cijenu otklanjanja nedostataka. Sud njegov nalaz i mišljenje prihvaća u cijelosti, držeći da je isti nepristran, stručan i temeljit. 11.2. Svjedok Miroslav Torbarina u bitnom navodi da je bio nadzorni inženjer tuženika, da je tužitelj kasnio sa izvođenjem radova, a potom da je iste izveo sa brojnim nedostacima, da je tužitelj pozvan usmeno, a kasnije i pismeno da otkloni nedostatke, a što je isti odbio učiniti. Sud iskaz tog svjedoka prihvaća u cijelosti jer je isti logičan i sukladan drugim izvedenim dokazima.

11.3. Svjedok Frane Brkić, raniji zakonski zastupnik tuženika, u bitnom opisuje uspostavu poslovnog odnosa između stranaka i sam ugovoreni poslovni odnos, opisuje način plaćanja, način izvođenja radova od strane tužitelja, postojanje nedostataka i pozivanje tužitelja na otklanjanje istih, što je ovaj odbio. Zastupnik po zakonu tužitelja Marko Mijolović, saslušan u svojstvu stranke u bitnom opisuje iste okolnosti, ali u pretežnom dijelu iskaza opisuje svoj privatni odnos sa svjedokom Franom Brkićem, navodeći da je istom pozajmio poveći novčani iznos.

11.4. Sud smatra da je velik dio iskaza svjedoka Frane Brkića i zastupnika po zakonu tužitelja podudaran i taj dio prihvaća, što će pojedinačno biti opisano kasnije a na dijelove iskaza koje ne prihvaća će se osvrnuti kasnije prilikom obrazlaganja pojedinačno utvrđenih činjenica.

12. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a tuženikov prigovor radi prebijanja je u cijelosti osnovan.

13. Sud je utvrdio slijedeće činjenice :

 da su krajem 2018. godine tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili ugovor o izradi, dostavi i montaži stolarije – prozora, vrata i kliznih stijena, kojim se tužitelj obvezao iste izraditi i postaviti na objekat tuženika, a ovaj se obvezao platiti tužitelju cijenu od 402.800,00 kuna;

 da su tijekom 2019. godine tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili ugovor o izradi i postavljanju staklenih ograda, kojim se tužitelj obvezao iste izraditi i postaviti na objekat tuženika, a ovaj se obvezao platiti tužitelju cijenu od 168.200,00 kuna, koji ugovor stranke nisu stvarno htjele već je cilj istog bio ishođenje novca od banke kojim bi tuženik platio tužitelju dio gore opisane cijene ugovorene za izradu i postavljanje stolarije;

 da je u ime tuženika Banka Kovanica d.d. isplatila 5. srpnja 2019. tužitelju ukupan iznos od 285.500,00 kuna;

 da je tužitelj dovršio radove izrade i postavljanja stolarije do kraja ožujka 2020. godine;

 da su radovi koje je tužitelj izveo izvedeni s nedostacima, na koje mu je tuženik odmah ukazao i pozvao ga da otkloni iste;

 da je tužitelj odbio otkloniti nedostatke, uvjetujući isto isplatom cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene i isplatom novčanog iznosa za kojeg tvrdi da mu ga duguje tadašnji zakonski zastupnik tuženika;

 da je tuženik sam i uz pomoć angažirane treće osobe otklonio nedostatke na postavljenoj stolariji u vrijednosti od 78.353,00 kn, do dana 1. kolovoza 2021.;  da je tuženik prije zaključenja prethodnog postupka istakao prigovor radi prebijanja za iznos od 78.353,00 kn.

14. Među strankama je nesporno da su tijekom 2019. godine tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili ugovor o izradi i postavljanju stolarije – prozora, vrata i kliznih stijena, kojim se tužitelj obvezao iste izraditi i postaviti na objekat tuženika.

15. Ugovorenu vrijednost radova postavljanja stolarije u ukupnom iznosu od 402.800,00 kuna sud je utvrdio na temelju ponude tužitelja br. 0094-2018 od 13. prosinca 2018., koja se nalazi na l.s. 15 i 16 priklopljenog spisa R1-42/2020. Sadržaj navedene isprave stranke ne osporavaju. U njoj su specificirani predmeti izrade, dostave i montaže stolarije – prozora, vrata i kliznih stijena, te ugovoren način plaćanja na način da se 50% cijene plati tužitelju avansno, odnosno unaprijed, a ostatak odmah nakon ugradnje. Iz iskaza svjedoka Frane Brkića, koji je u vrijeme ugovaranja predmetnih radova bio zakonski zastupnik tuženika, te iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja nesporno proizlazi da je navedena ponuda prihvaćena i da su stranke željele baš takav ugovor koji odgovara toj ponudi.

16. Tužitelj je tuženiku izdao i ponudu br. 0080-2019 od 2. srpnja 2019. Prema toj ponudi je tužitelj trebao tuženiku izgraditi, dostaviti i montirati staklenu ogradu na stubištu za iznos od 168.200,00 kn, od čega je trebao 50% tuženik platiti avansno, unaprijed, a ostatak odmah nakon ugradnje.

16.1. Među strankama nije sporno da tuženik nije izveo posao postavljanja staklene ograde, već je taj posao obavilo trgovačko društvo "Staklo Dalmacija" d.o.o. Iz računa broj 274/01/171 od 6. svibnja 2020. i 329/01/171 od 29. svibnja 2020. proizlazi da je tuženik taj posao platio navedenom trgovačkom društvu ukupno 90.690,00 kn, a što je znatno jeftinije od ponude tužitelja.

16.2. Tužitelj tijekom postupka u više navrata ističe kako predmet njegovog potraživanja nije cijena postavljanja staklenih ograda. Međutim, iz prijedloga za ovrhu bi proizlazilo da isti potražuje iznos koji bi predstavljao zbroj neplaćenih dijelova od 50% iznosa iz obaju ponuda koje se nalaze u spisu; 0094-2018 od 13. prosinca 2018. i 0080-2019 od 2. srpnja 2019., umanjeno za 25.500,00 kn, koji bi iznos navodno tuženik platio tužitelju.

16.3. U odnosu na radove postavljanja staklene ograde svjedok Frane Brkić, koji je u vrijeme ugovaranja radova bio zakonski zastupnik tuženika, u bitnom navodi da bi taj posao bio ugovoren, međutim, da bi ga tuženik otkazao nakon što je tužitelj znatno kasnio sa izvođenjem radova izrade i montaže stolarije, te da je tužitelju rekao kako će mu se plaćeni dio iznosa uračunati u cijenu radova izrade i postavljanja stolarije, a na što je ovaj pristao.

16.4. U odnosu na navedeno zastupnik po zakonu tužitelja u bitnom iskazuje kako se tuženik nikada nije bavio izradom i postavljanjem staklenih ograda, pa tako da taj posao stranke nisu stvarno dogovorile, a da je tužitelj izdao tuženiku predmetnu ponudu kako bi tuženik "izvukao" novce od banke.

16.5. Sud u ovom dijelu vjeruje iskazu zastupnika po zakonu tužitelja i zaključuje da bi se radilo o simuliranom pravnom poslu koji prikriva pravu volju stranaka, a to je da se pomoću predmetne ponude ishodi od banke plaćanje dijela iznosa od 84.100,00 kn po tom osnovu, sve kako bi se tim novcem podmirio dio iznosa cijene za rad tužitelja koji je stvarno ugovoren po prethodnoj ponudi. Na ovakav zaključak ukazuje i činjenica da su radovi izgradnje i postavljanja staklene ograde izvršeni po trećoj, očito za isto specijaliziranoj pravnoj osobi, za znatno niži iznos cijene. Tuženik je toj trećoj osobi ukupno platio oko 54% iznosa od onoga kojeg je dogovorio sa tužiteljem, a tijekom postupka. Također, elektronička komunikacija (l.s. 155 i 156) odnosi se isključivo na požurivanje tužitelja glede posla izrade i postavljanja vanjske stolarije, a ne i na staklene ograde.

16.6. Iz svega navedenog pod 16.1 – 16.5. sud zaključuje da stranke od početka nisu imale stvarnu volju zaključenja ugovora o izradi staklenih stijena, već da su ugovor sklopili kako bi dio iznosa od 84.100,00 kn "Banka Kovanica" d.d. isplatila na račun tužitelja, kojim iznosom bi se podmirio dio cijene stvarno ugovorenog posla izrade, dopreme i montaže vanjske stolarije sukladno ponudi br. 0094-2018 od 13. prosinca 2018., a što se u konačnici i dogodilo. Stoga se radi o prividnom ugovoru koji prikriva drugi ugovor – onaj sklopljen po ponudi tužitelja br. 0094-2018 od 13. prosinca 2018., a u odnosu na način plaćanja.

17. Temeljem čl. 285. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 – dalje: ZOO) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

17.1. Posljedica prividnog ugovora i smisla citirane odredbe ZOO-a nije njegova ništetnost već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao, ali vrijedi drugi ugovor kojeg ovaj prikriva. Iz tog razloga je u konkretnom slučaju valjana pravna osnova po kojoj je tuženik platio tužitelju iznos od 84.100,00 kn kao dio cijene po valjanom ugovoru za stvarno obavljeni posao izrade, dopreme i montaže vanjske stolarije sukladno ponudi br. 0094-2018 od 13. prosinca 2018., pa ovaj predmetni iznos valja uračunati prilikom izračuna ukupno plaćenog dijela ugovorene cijene za taj valjani pravni posao.

17.2. Čak i da je sud prihvatio verziju događaja koju je ispričao svjedok Frane Brkić, kako je opisano pod točkom 16.3. obrazloženja, učinak bi bio isti, samo bi se uračunavanje tog iznosa trebalo provesti po drugoj pravnoj osnovi, odnosno po izjavljenom prijeboju temeljem čl. 195. i 196. ZOO.

18. Iz potvrda o izvršenom plaćanju (l.s. 151-152), koje je izdala "Banka Kovanica" d.d. dana 5. srpnja 2019., a koje isprave stranke nisu osporavale, proizlazi da je ta banka tužitelju isplatila tužitelju iznos od 201.400,00 kn i 84.100,00 kn, prema ponudama 0094-2018 i 0080-2019, a za "OBALA INVEST" d.o.o., odnosno tuženika. Kada se navedeni iznosi zbroje, dobije se iznos od 285.500,00 kn, koji je iznos tužitelju plaćen za obavljanje posla po ponudi 0094-2018 od 13. prosinca 2018. (uz uvažavanje uračunavanja što je obrazloženo pod točkom 17.1.).

19. Sud je utvrdio da je tužitelj završio ugovoreni posao najkasnije krajem ožujka 2020. godine, što je važno radi utvrđivanja tijeka zateznih kamata i rokova. Tu činjenicu sud nije mogao utvrditi na temelju isprava (zapisnik o primopredaji i sl.) jer takve ne postoje, već ju je morao utvrditi na temelju izvedenih personalnih dokaza.

19.1. Iz iskaza zz tužitelja proizlazi da je tužitelj poslove dovršio početkom 2020. godine, dok svjedoci Miroslav Torbarina i Frane Brkić navode da bi se isto dogodilo u veljači ili ožujku te godine. Na temelju tih iskaza sud utvrđuje da bi radovi bili gotovi najkasnije na zadnji dan prvog tromjesječja te godine, odnosno 31. ožujka 2020.

20. Rezimirajući gore navedeno sud je utvrdio da su na temelju ponude tužitelja broj 0094-2018 od 13. prosinca 2018., koju je tuženik prihvatio, stranke sklopile ugovor o djelu. Sukladno čl. 590. ZOO ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

20.1. Prema čl. 613.st.1. ZOO naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Stranke su ugovorile visinu naknade u iznosu od 402.800,00 kuna, tuženik je 50% tog iznosa trebao platiti unaprijed, a preostali dio odmah nakon ugradnje.

20.2. Temeljem odredbe čl. 613. st. 3. ZOO naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije određeno. U konkretnom slučaju je nesporno da tuženik kao naručitelj nije odobrio djelo, već je pozvao tužitelja da otkloni nedostatke, što je ovaj odbio. Međutim, sud smatra da su stranke ugovorile, temeljem opisane pisane ponude tužitelja koju je tuženik prihvatio, da obveza tuženika na plaćanje ostatka nagrade dospijeva "odmah nakon ugradnje". Dakle, ugovorom je određeno drukčije nego što je propisano u čl. 613. st. 3. ZOO, pa je tuženikova obveza dospjela odmah nakon što je tužitelj ugradio predmetnu stolariju, a što je sud utvrdio da se dogodilo na kraju ožujka 2020. godine. Stoga je tada dospjela obveza tuženika za isplatu preostalog dijela naknade.

20.3. Temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Temeljem čl. 183. st. 1. i 2. ZOO dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

20.4. Tužitelj je zatražio da se tuženika obveže na plaćanje zatezne kamate počev od dana 23. siječnja 2019. Sud smatra da je taj datum kao datum dospijeća tražbine određen potpuno proizvoljno. Tužitelj je tek započeo sa izvođenjem radova krajem 2019. godine, a završio je, kako je sud utvrdio, krajem ožujka 2020. godine. Stoga je zahtjev za dosuđenje obveze plaćanja zatezne kamate neosnovan do 1. travnja 2020., odnosno slijedećeg dana nakon dana u kojem je prema utvrđenju suda tuženik ugradnjom stolarije dovršio posao, što su stranke ugovorile kao vrijeme dospijeća tuženikove obveze, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti.

20.5. Obzirom da je ugovorena visina naknade od 402.800,00 kn za radove koje je tužitelj i obavio, iako s nedostacima o čemu će kasnije biti riječi, a plaćen mu je iznos od 285.500,00, tada je osnovana njegova tražbina s osnove naknade u iznosu od 117.300,00 kn.

20.6. Također je osnovano tužiteljevo potraživanje sa osnove zateznih kamata od dana 1. travnja 2020. pa do prestanka obveze, koje teku na navedeni iznos od 117.300,00 kn.

20.7. U odnosu na visinu stope zatezne kamate sud polazi od činjenice da se radi o obvezi koja bi proizlazila iz trgovačkog ugovora. Tužitelj je isplatu zateznih kamata zatražio prema stopi propisanoj u čl. 29. st. 2. ZOO, koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Iz tog razloga sud je za razdoblje do 31. prosinca 2022. primijenio tako propisanu kamatnu stopu za trgovačke ugovore iz čl. 29. st. 2. ZOO, dok je za kasnije razdoblje uvažio i izmjene ZOO-a objavljene u Narodnim novinama 114/2022 i 156/2022, koje izmjenjuju i članak 29. st. 2. tog zakona.

21. Tuženik je, kako je navedeno u točki 8. stavio tužitelju u prijeboj iznos od 78.353,44 kune, odnosno izjavio je prigovor radi prebijanja. Navedeni iznos temelji na otklanjanju materijalnih nedostataka djela tužitelja.

21.1. Odredbom čl. 288.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) propisano je da se na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Kako je tuženik isto učinio sud je dužan o istom odlučiti i ako utvrdi da je isti prigovor osnovan sud treba deklaracijom utvrditi postojanje međusobnih, istovrsnih i dospjelih potraživanja i svojom konstitutivnom odlukom izvršiti prebijanje

21.2. Sukladno čl. 195. ZOO dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

22. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ante Vukovića, koji nalaz i mišljenje smatra stručnim i nepristranim, te ga je u cijelosti prihvatio, utvrdio da je tužitelj svoj rad izveo sa brojnim nedostacima, za čije je otklanjanje bio potreban ukupan iznos od 78.353,44 kune. Vještačenje je provedeno u postupku osiguranja dokaza, vještak je pojedinačno utvrdio sve nedostatke, te je vrijednost potrebnih radova cijenio i prema stanju na tržištu, obzirom da je u današnje vrijeme teško i pronaći izvođača koji bi obavio potrebne radove.

22.1. Predmetni nedostaci nisu takvi da bi stvar činili neupotrebljivom. Isti se odnose na nefunkcioniranje roleta postavljenih na prozore, nečistoću i zamućenost prozorskih stakala.

23. Sud utvrđuje da je tuženik pravodobno, odnosno odmah po izvođenju radova, obavijestio tuženika o nedostacima, te ga je pozvao da iste otkloni. To utvrđuje na temelju iskaza svjedoka Frane Brkića i Miroslava Torbarine te Obavijesti o nedostacima s pozivom na uklanjanje istih. Sud smatra logičnim da je u ovoj situaciji tužitelj odmah i bez odgode usmeno pozvao tuženika na otklanjanje nedostataka, kada su zbog rada istog kasnili drugi radovi na zgradi.

24. Zastupnik po zakonu tužitelja sam izjavljuje da nedostatke nije htio otkloniti, odnosno da je isto uvjetovao isplatom cjelokupne ugovorene kupoprodajne cijene, kao i isplatom privatnog duga za kojeg isti tereti tadašnjeg zastupnika po zakonu tuženika Franu Brkića.

25. Temeljem čl. 610. st. 1 – 3. ZOO kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka, a ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor. 25.1. Kako je tužitelj po svom zastupniku po zakonu izrijekom odbio otkloniti nedostatke, tuženik je bio ovlašten iste otkloniti na račun izvođača tj. tužitelja, a što je učinio nakon što je proveden postupak osiguranja dokaza, a prije isticanja prigovora radi prebijanja.

25.2. Činjenicu da je tuženik sam otklonio nedostatke sud je utvrdio na temelju iskaza svjedoka Frane Brkića kojeg sud u tom dijelu prihvaća. Taj svjedok je naveo da je drugom izvođaču za otklanjanje predmetnih nedostataka plaćeno kompenzacijom otprilike u iznosu koji je utvrdio vještak.

25.3. Tužitelju je omogućeno i da nedostatke sam otkloni, u kojem slučaju bi isti vjerojatno prošao znatno jeftinije, ali to zbog opisanih razloga tužitelj nije htio učiniti. Stoga je sud pozivom na navedene zakonske odredbe u cijelosti prihvatio tuženikov prigovor radi prebijanja, a visinu tuženikove tražbine, u odustnosti daljnjih dokaza kao što su računovodstvene isprave, sud je utvrdio sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke.

25.4. Da bi pravilno izvršio prebijanje, sud mora utvrditi kada su se tražbine stranaka susrele, odnosno kada je po tuženika nastupila šteta, koju je prouzročio tužitelj, a koja se manifestira u vidu tužiteljevog plaćanja trećoj osobi za otklanjanje nedostataka, koje nedostatke je odbio otkloniti tužitelj. Tu okolnost o kojoj ovisi odluka o dijelu zahtjeva, o kojoj ovisi sam datum prebijanja tražbina, što utječe na tijek dijela zateznih kamata, sud ne može točno utvrditi, a radi se o beznačajnom iznosu u odnosu prema ukupnom iznosu utužene tražbine. Stoga je sud sukladno ovlasti propisanoj odredbom čl. 223.st.2. ZPP po slobodnoj ocjeni utvrdio datum nastanka štete tužitelju, a što predstavlja vrijeme susretanja tražbina tuženika i tužitelja. Uzevši u obzir da nedostatci na zgradi tuženika nisu bili otklonjeni u vrijeme drugog uviđaja u priklopljenom predmetu R1-42/2020, za očekivati je da su radovi poduzeti nakon što je vještak građevinske struke izradio dopunu nalaza i mišljenja dana 14. srpnja 2021. Nakon toga dana trebalo je novog izvođača radova uvesti u posao, potom je tom izvođaču radova bilo potrebno nekoliko dana za obavljanje radova, nakon čega tuženiku teče rok za ispunjenje obveze prema izvođaču od najviše 30 dana, propisan u članku 12. stavku 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015). Uvaživši te okolnosti sud je po slobodnoj ocjeni utvrdio da je šteta po tuženika nastala 31. kolovoza 2021., kada je dospjela tužiteljeva obveza koju je tuženik stavio u prijeboj. Kako je tužiteljeva obveza dospjela prije tuženikove, učinci prijeboja su nastali sa tim danom.

26. U skladu sa navedenim dio tražbine tužitelja od 10.399,29 EUR / 78.353,44 HRK, koliko iznosi tražbina koju je tuženik stavio u prijeboj, prestala je prijebojem sa danom 31. kolovoza 2021., pa na taj dio tražbine zatezne kamate teku od dolaska tuženika u zakašnjenje dana 1. travnja 2020. pa do 31. kolovoza 2021. Na preostali, neprebijeni dio tužiteljeve tražbine u visini od 5.169,10 EUR / 38.946,58 HRK zatezne kamate teku od dolaska tuženika u zakašnjenje pa do isplate.

27. Iz opisanih razloga sud je nakon izvršenog prijeboja tražbina stranaka održao na snazi platni nalog u visini neprebijenog dijela tražbine tužitelja, a u odnosu na zatezne kamate je platni nalog održan na snazi sukladno utvrđenjima iz točke 26. i 20.7., dok je u preostalom dijelu platni nalog valjalo ukinuti.

27.1. Također je platni nalog trebalo ukinuti i u odnosu na trošak ovršnog postupka i predvidive troškove istog. Naime, postupak određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku te nastavni postupak pred parničnim sudom koji se vodi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, predstavljaju jedan jedinstveni postupak pa je sud dužan ukinuti platni nalog javnog bilježnika u odnosu na odluku o troškovima postupka, te donijeti jedinstvenu odluku o parničnom trošku.

28. U odnosu na točku I. rješenja, kojom je odbačen dio prigovora radi prebijanja tužitelja po osnovi zateznih kamata, za istaći je da je taj dio prigovora radi prebijanja tuženik (prvi put) podnio nakon zaključenja prethodnog postupka. Kako se temeljem zakonske odredbe čl. 288.a st. 6. ZPP prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, taj dio prigovora radi prebijanja je valjalo odbaciti.

29. Tužitelj i tuženik su pravodobno, prije zaključenja glavne rasprave postavili zahtjev za naknadom troškova postupka.

29.1. Tužitelj u popisu troška priloženom na ročištu od 10. studenog 2022. potražuje za sastavljanje prijedloga za ovrhu nagradu u visini od 500 bodova, za sastavljanje prijedloga za osiguranje 500 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu od 20. svibnja 2022. 500 bodova, te za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 28. lipnja 2022., 31. kolovoza 2022., 6. listopada 2022. i 10. studenog 2022. ukupno 2000 bodova, uz vrijednost boda od 15 kuna, odnosno ukupni iznos od 45.000,00 kn, uvećano za PDV, te za sudsku pristojbu prema odluci suda. U žalbi od 29. prosinca 2022. zatražio je za sastavljanje žalbe s PDV-om iznos od 1.556,27 EUR, te je na ročištu od 9. svibnja 2024. zatražio trošak zastupanja na tom ročištu u vrijednosti od 500 bodova uvećano za PDV.

29.2. Tuženik potražuje za sastavljanje prigovora protiv rješenja o ovrsi, za sastavljanje obrazloženih podneska od 28. ožujka 2022. i 17. travnja 2024. te za zastupanje na ročištima od 20. svibnja 2022., 28. lipnja 2022., 31. kolovoza 2022., 6. listopada 2022. po 500 bodova za svaku nabrojanu radnju, za sastavljanje žalbe 625 bodova, za PDV 2.812,80 EUR, za sudsku pristojbu na žalbu 783,06 EUR, te za vještačenja u predmetu R1-42/2020 729,98 EUR i 398,17 EUR. Također potražuje i zatezne kamate na parnični trošak.

29.3 U situaciji kada postoji tužbeni zahtjev i tuženikov prigovor prijeboja i kada se obje tražbine temelje na različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tada se vrijednost predmeta spora, sukladno odredbi članka 37. stavka 2. ZPP, ne određuje prema zbroju istaknutih zahtjeva već se ona određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjev.

29.4. U ovom predmetu tužitelj temelji svoj zahtjev na ugovornoj obvezi tuženika, a tuženik svoj prigovor na izvanugovornoj obvezi tužitelja, pa je potrebno prilikom odlučivanja o troškovima postupka posebno utvrditi troškove i uspjeh stranaka u parnici po zahtjevu tužitelja, a posebno troškove po prijedlogu tuženika.

30. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka po tužbi, sud je primijenio odredbu čl. 154.st.2. ZPP. Sukladno navedenoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Odredba čl. 155. ZPP propisuje da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Također ista zakonska odredba propisuje da će se, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti takvi troškovi prema toj tarifi.

30.1. U dijelu postupka koji se odnosi na tražbinu tužitelja, tužitelj je u cijelosti uspio sa dokazivanjem u pogledu osnove zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 45,12%, koliki se postotak dobije kada se visina utvrđene tražbine tužitelja od 15.568,39 EUR / 117.300,00 HRK podijeli sa utuženih 34.507,93 EUR / 260.000,00 HRK. Uspjeh u pogledu dokazivanja osnove zahtjeva i uspjeh u pogledu dokazivanja visine sud je jednako vrednovao prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u odnosu na postupak po tužbi, odnosno u omjeru od po 50%, pa bi temeljem navedenog u tom dijelu uspjeh tužitelja bio 72,56% ((100+45,12) : 2), dok bi u tom dijelu uspjeh tuženika iznosio 27,44%.

30.2. Kada se oduzme postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja, sve u odnosu na dio postupka vođenog glede tužbe, dobije se postotak od 45,12%.

30.3. Tužitelju su za svrhovito vođenje parnice bile potrebne sve radnje specificirane i opisane pod 29.1. osim sastavljanje prijedloga za osiguranje, koji je prijedlog pravomoćno odbijen kao neosnovan.

30.4. Tužitelju je, obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 34.507,93 EUR / 260.000,00 HRK, valjalo priznati za sastavljanje ovršnog prijedloga vrijednost od 500 bodova temeljem Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 - dalje: Tarifa), Za zastupanje na ročištu od 28. lipnja 2022. tužitelju je valjalo temeljem Tbr. 9. t. 2. Tarife priznati nagradu od 250 bodova, obzirom da se na tom ročištu raspravljalo jedino o procesnim pitanjima, dok se na ročištima od 20. svibnja 2022., 31. kolovoza 2022., 6. listopada 2022., 10. studenog 2022. i 9. svibnja 2024. raspravljalo o glavnoj stvari pa tužitelju temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife treba priznati nagradu od po 500 bodova. Tužitelju je bilo potrebno i sastavljanje žalbe protiv presude, koja je prihvaćena, pa mu temeljem odredbe Tbr. 10. t. 1. Tarife po tom osnovu treba priznati 625 bodova. Stoga je tužitelju ukupno priznata nagrada od 4100 bodova. Kako je temeljem odredbe Tbr. 54 Tarife vrijednost boda 2,00 eura, vrijednost 4100 bodova iznosi 8200 eura. Na navedeni iznos odvjetnik ima pravo obračunati Porez na dodanu vrijednost od 25%, temeljem Tbr. 42 Tarife, a što iznosi 2.050,00 eura, pa bi vrijednost ukupnih troškova tuženika iznosila 10.250,00 eura. Kada se taj iznos pomnoži s postotkom od 45,12%, opisanim pod 30.2., dobije se iznos od 4.624,80 eura.

31. Kako je u odnosu na postupanje po prigovoru radi prebijanja tuženik uspio u cijelosti u sporu, glede određivanja naknade troškova primijenjena je odredba članka čl. 154. st. 1. ZPP. Prema toj odredbi stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga su u tom dijelu tuženiku priznati svi troškovi koji su mu bili potrebni za vođenje parnice.

31.1. Obzirom na vrijednost predmeta spora od 10.399,29 EUR / 78.353,44 HRK za zastupanje na ročištu od 28. lipnja 2022. tuženiku je valjalo temeljem Tbr. 9. t. 2. Tarife priznati nagradu od 50 bodova, obzirom da se na tom ročištu raspravljalo jedino o procesnim pitanjima, dok se na ročištima od 20. svibnja 2022., 31. kolovoza 2022., 6. listopada 2022., 10. studenog 2022. i 9. svibnja 2024. raspravljalo o glavnoj stvari pa je tuženiku temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife treba priznati nagradu od po 100 bodova. Tuženiku valja priznati i trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 17. travnja 2024. u visini od 100 bodova, temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife pa za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika tuženika pripada vrijednost od 650 bodova. Kako je temeljem odredbe Tbr. 54 Tarife vrijednost boda 2,00 eura, vrijednost 650 bodova iznosi 1.300,00 eura. . Na navedeni iznos odvjetnik ima pravo obračunati porez na dodanu vrijednost od 25%, temeljem Tbr. 42 Tarife, a što iznosi 325,00 eura. Tužitelju valja priznati i troškove vještačenja u postupku osiguranja dokaza, koji iznose ukupno 1.128,15 eura, pa je sud priznao tuženiku ukupan trošak (u odnosu na dio postupka po prigovoru radi prebijanja) od 2.753,15 eura.

31.2. Sud nije ovdje priznao tuženiku trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave niti sastavljanja podneska od 28. ožujka 2022. jer su te radnje obavljene prije nego je istaknut prigovor radi prebijanja. Također, troškovi sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu tuženiku nisu priznati jer se žalba odnosila samo na postupanje po tužbi, obzirom da je ranijom prvostupanjskom odlukom prigovor radi prebijanja prihvaćen u cijelosti.

32. Kada se izvrši prijeboj, odnosno kada se od iznosa troška dosuđenog tužitelju u iznosu od 4.624,80 eura oduzme iznos od 2.753,15 eura dosuđenog tuženiku, dobije se iznos od 1.871,65 eura, za koji je iznos tuženik obvezan naknaditi trošak tužitelju.

33. Primjenom odredbi čl.14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) iznose izražene u kunama u ovoj presudi valjalo je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje.

U Zadru 19. lipnja 2024.

Sudski savjetnik

Sudac

Andrej Margarin

Tomislav Jurlina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćnici,

- u spis.

Broj zapisa: 9-30869-47bf7

Kontrolni broj: 0c64d-ba8b3-f7f6f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TOMISLAV JURLINA, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.