Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-751/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š.-Č. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u K., protiv tuženika E.&S. B. d.d., R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-518/2023-51 od 8. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično se prihvaća žalba tuženika pa se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-518/2023-51 od 8. travnja 2024.:

- potvrđuje u točkama II. i IV. izreke

- preinačuje u točci I. izreke na način da se odbija zahtjev za utvrđenjem da je ništetna ugovorna odredbe članka 2. ugovora o kreditu broj 5103684614 od 21. rujna 2007. koja glasi: „Iznos kredita, kunska protuvrijednost od 148.500,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita“

- preinačuje u točci III. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku E. & S. b. d.d. R., OIB: ..., da tužiteljici M. Š.-Č. OIB iz K., isplati iznos od 11.950,61 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od preplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31. srpnja 2015. po stopi i visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to kako slijedi:

na iznos od 26,20 EUR od 02. ožujka 2009.g do isplate

na iznos od 84,15 EUR od 01. travnja 2009.g do isplate

na iznos od 103,88 EUR od 01. svibnja 2009.g do isplate

na iznos od 96,11 EUR od 01. lipnja 2009.g do isplate

na iznos od 87.02 EUR od 01. srpnja 2009.g do isplate

na iznos od 90.76 EUR od 01. kolovoza 2009.g do isplate

na iznos od 97.35 EUR od 01. rujna 2009.g do isplate

na iznos od 90,94 EUR od 01. listopada 2009.g do isplate

na iznos od 90,31 EUR od 01. studeni 2009.g do isplate

na iznos od 97,94 EUR od 01. prosinca 2009.g do isplate

na iznos od 104,06 EUR od 01. siječnja 2010.g do isplate

na iznos od 112,06 EUR od 01. veljače 2010.g do isplate

na iznos od 110,12 EUR od 01. ožujka 2010.g do isplate

na iznos od 123,89 EUR od 01. travnja 2010.g do isplate

na iznos od 120,91 EUR od 01. svibnja 2010.g do isplate

na iznos od 124,18 EUR od 01. lipnja 2010.g do isplate

na iznos od 160,81 EUR od 01.srpnja 2010.g do isplate

na iznos od 152.70 EUR od 01. kolovoza 2010.g do isplate

na iznos od 182,52 EUR od 01. rujna 2010.g do isplate

na iznos od 167,73 EUR od 01. listopada 2010.g do isplate

na iznos od 139,74 EUR od 01. studeni 2010.g do isplate

na iznos od 176,88 EUR od 01. prosinac 2010.g do isplate

na iznos od 195,81 EUR od 01. siječanj 2011.g do isplate

na iznos od 181,64 EUR od 01. veljače 2011.g do isplate

na iznos od 186,01 EUR od 01. ožujka 2011.g do isplate

na iznos od 174,14 EUR od 01. travnja 2011.g do isplate

na iznos od 175,46 EUR od 01. svibnja 2011.g do isplate

na iznos od 193,10 EUR od 01. lipnja 2011.g do isplate

na iznos od 199,14 EUR od 01. srpnja 2011.g do isplate

na iznos od 240,69 EUR od 01. kolovoza 2011.g do isplate

na iznos od 234,82 EUR od 01. rujna 2011.g do isplate

na iznos od 202,20 EUR od 01. listopad 2011.g do isplate

na iznos od 178,47 EUR od 01. studeni 2011.g do isplate

na iznos od 176,27 EUR od 01. prosinac 2011.g do isplate

na iznos od 184,40 EUR od 01. siječanj 2012.g do isplate

na iznos od 193,49 EUR od 01. veljače 2012.g do isplate

na iznos od 193,70 EUR od 01. ožujka 2012.g do isplate

na iznos od 188,03 EUR od 01. travnja 2012.g do isplate

na iznos od 189,89 EUR od 01. svibanj 2012.g do isplate

na iznos od 193,39 EUR od 01. lipnja 2012.g do isplate

na iznos od 190,12 EUR od 02. srpanj 2012.g do isplate

na iznos od 190,26 EUR od 01. kolovoz 2012.g do isplate

na iznos od 187,12 EUR od 01. rujan 2012.g do isplate

na iznos od 180,79 EUR od 01. listopad 2012.g do isplate

na iznos od 188,07 EUR od 02. studeni 2012.g do isplate

na iznos od 190,15 EUR od 01. prosinca 2012.g do isplate

na iznos od 190,32 EUR od 01. siječnja 2013.g do isplate

na iznos od 179,77 EUR od 01. veljače 2013.g do isplate

na iznos od 186,56 EUR od 01. ožujka 2013.g do isplate

na iznos od 44,22 EUR od 01. travnja 2013.g do isplate

na iznos od 144,18 EUR od 02. travnja 2013.g do isplate

na iznos od 184,32 EUR od 01. svibnja 2013.g do isplate

na iznos od 172,89 EUR od 01. lipnja 2013.g do isplate

na iznos od 168,38 EUR od 01. srpnja 2013.g do isplate

na iznos od 174,00 EUR od 01. kolovoza 2013.g do isplate

na iznos od 177,88 EUR od 02. rujna 2013.g do isplate

na iznos od 187,77 EUR od 01. listopada 2013.g do isplate

na iznos od 74,37 EUR od 01. studeni 2013.g do isplate

na iznos od 107,95 EUR od 02. studeni 2013.g do isplate

na iznos od 115,44 EUR od 01. prosinac 2013.g do isplate

na iznos od 69,32 EUR od 02. prosinac 2013.g do isplate

na iznos od 186,76 EUR od 01. siječanj 2014.g do isplate

na iznos od 114,85 EUR od 01. veljače 2014.g do isplate

na iznos od 118,36 EUR od 01. ožujak 2014.g do isplate

na iznos od 114,74 EUR od 08. travanj 2014.g do isplate

na iznos od 112,09 EUR od 12. svibnja 2014.g do isplate

na iznos od 111,78 EUR od 13. lipnja 2014.g do isplate

na iznos od 113,13 EUR od 01. srpnja 2014.g do isplate

na iznos od 117,13 EUR od 08. kolovoz 2014.g do isplate

na iznos od 121,08 EUR od 01. rujna 2014.g do isplate

na iznos od 119,35 EUR od 09. listopada 2014.g do isplate

na iznos od 124,78 EUR od 13. studeni 2014.g do isplate

na iznos od 127,20 EUR od 08. prosinca 2014.g do isplate

na iznos od 126,79 EUR od 15. siječnja 2015.g do isplate

na iznos od 127,94 EUR od 16. veljače 2015.g do isplate

na iznos od 128,04 EUR od 09. ožujka 2015.g do isplate

na iznos od 126,70 EUR od 09. travnja 2015.g do isplate

na iznos od 94,66 EUR od 07. svibnja 2015.g do isplate

na iznos od 32,12 EUR od 11. svibnja 2015.g do isplate

na iznos od 14,15 EUR od 11. lipnja 2015.g do isplate

na iznos od 127,15 EUR od 15. lipanj 2015.g do isplate

na iznos od 112,07 EUR od 16. srpanj 2015.g do isplate

na iznos od 127,23 EUR od 17. kolovoz 2015.g. do isplate

na iznos od 127,68 EUR od 09. rujan 2015.g do isplate,

sve to u roku 15 dana."

- preinačuje u točci V. izreke na način da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom su presudom utvrđene ništetnim ugovorna odredba članka 2. ugovora o kreditu broj 5103684614 zaključenog među strankama 21. rujna 2007. koja glasi: „Iznos kredita, kunska protuvrijednost od 148.500,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita“ (točka I. izreke) i ugovorna odredba članka 8. tog ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora“ (točka II. izreke presude). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 11.950,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke te mu je u točkom V. izreke naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.701,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 8. travnja 2024. do isplate. Točkom IV. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika od 7.547,20 kn (pravilno: 1.001,69 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama istaknuto radi prebijanja.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu broj 5103684614 od 21. rujna 2007. i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF) i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su odredbe sadržane u tom potrošačkom ugovoru u odnosu na koji je u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u

Zakona o potrošačkom

CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“

kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., i 52/16., dalje ZPK) 28. prosinca 2015. zaključen aneks broj 1 ugovoru o kreditu broj 5103684614.

6. Na temelju isprava u spisu, provedenog financijskog vještačenja, saslušanja tužiteljice, svjedoka i vještaka, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenice:

- da je 21. rujna 2007. između tuženika kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu (za kupnju nove nekretnine) s ugovorenim iznosom kredita od 148.500,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj (isplate), uz redovnu kamatu od 4,50% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom banke, s rokom otplate od 360 mjeseci

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužiteljica plaćati tuženiku promjenjive kamate te o tome kako da će se konkretna stopa tih promjenjivih kamata mijenjati u skladu s odlukom o kamatama banke,

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 4,50 % godišnje valjan

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 21. rujna 2007. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između P. – H. s. i E.&S. B. d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 3. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je E.&S. B. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., 46/2007. i 79/2007. dalje: ZZP/2003) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007) povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 3. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je E.&S. B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/2003 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/2007 povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom trećetužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora trećetužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za utvrđenje i naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te o izmjeni promjenjive kamate svojom jednostranom odlukom, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen

- da zbroj razlike između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (5,05%, 5,40% i 5,15%) do 30. rujna 2015. i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (4,50%) iskazane u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita i umnoška koji se dobije kad se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi 11.950,61 EUR

- da su stranke u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/2015., dalje: ZID ZPK/2015) 28. prosinca 2015. sklopile aneks broj 1 ugovoru o kreditu broj 5103684614

- da je taj dodatak ugovoru o kreditu sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015

- da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15.i 52/16., dalje: ZPK)

- da prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužiteljice iznosi 9.201,16 kn te da će se preplata koristiti za namirenje budućih anuiteta

- da je ugovor prestao (prijevremenom) otplatom tužiteljice

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. lipnja 2019.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne dijelove ugovornih odredbi članaka 2. i 8. ugovora o kreditu utvrdio ništetnim te je zaključio da je tuženik na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., dalje ZOO) u obvezi vratiti tužiteljici uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i jednostranoj izmjeni kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama „od dana preplate svakog pojedinog iznosa“ do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare te je zaključio da unatoč provedenoj konverziji nije otklonjena posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

8. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati.

9. Prvostupanjski sud nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

10. Pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

11. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika koji u žalbi tvrdi da u ovom predmetu nema mjesta primjeni utvrđenja kolektivnog spora, imajući na umu prirodu i svrhu pravnih sredstava kolektivne zašite, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 502.c ZPP-a kada je u ovom predmetu u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača ocijenio da je vezan utvrđenjima iz spora za

tužbe za zaštitu kolektivnih

kolektivnu zaštitu. Pravno shvaćanje o izravnom učinku

interesa i prava potrošača i obvezi sudova da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP- a, izraženo je praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020.).

12. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda koji je saslušanjem tužiteljice i po tuženiku predloženog svjedoka R. K. utvrdio da o spornim odredbama nisu vođeni pojedinačni pregovori te da tuženik nije ispunio zahtjev njihove transparentnosti iz članka 100. ZZP/2007 jer nisu napisane jasno i razumljivo. 13. Kad se, kao u ovom predmetu, zaključak o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

13.1. Imajući na umu da je riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu članka 96. stavka 2. ZZP/2007, smatra se da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava i iskaza svjedoka R. K. koje je dokaze predložio tuženik, a tužiteljica je u svom iskazu negirala ikakvo pregovaranje, zakonska presumpcija iz članka 96. stavka 2. ZZP/2007 nije dovedena u pitanje.

14. Pravilan je, stoga, zaključak suda prvog stupnja o tome da je u odnosu na ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope riječ o odredbama koje nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 102. stavka 2. ZZP/2007 utvrdio ništetnom ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržanu u članku 8. ugovora o kreditu pa je odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka II. izreke pobijane presude.

15. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu prava, ocjena je ovog suda da sud prvog stupnja prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka sporazum stranaka iz članka 2. ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje), ne na otplatu (vraćanje) kredita, izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. s obzirom na to da iz odluke u kolektivnom sporu proizlazi da ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom.

broj 5103684614 od

Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela ugovora o kreditu

21. rujna 2007. utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev u tom dijelu pozivom na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača. Osim toga, odluka suda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o odobravanju (isplati) kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF proturječna je odluci o isplati sadržanoj u točci III. izreke pobijane i razlozima koji su za tu odluku izneseni u obrazloženju pobijane presude, imajući na umu da su iznosi koje je na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF stvarno platio tužitelj obračunavani upravo u odnosu na tečaj koji je, u skladu s člankom 2. ugovora o kreditu, bio važeći na dan korištenja kredita. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita, nije riječ o obvezi koja u smislu članka 96. stavka 1. ZZP/2007 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) pa na temelju članka 99. ZZP/2007 ne podliježe testu poštenosti. Zbog toga je zahtjev za utvrđenje ništetnom te odredbe odbijen te je na temelju članka 373. ZPP-a preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude.

16. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom prihvatio kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa koji su tijekom otplate kredita broj 5103684614 plaćeni na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i to kao pravnu posljedicu njihove ništetnosti.

17. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je aneks broj 1 ugovoru o kreditu broj 5103684614 od 28. prosinca 2015. sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 te da njegova valjanost nije dovedena u pitanje

- da prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužiteljice po ugovoru o kreditu broj 5103684614 iznosila 9.201,16 kn

- da se ta preplata, prema sporazumu stranaka, koristila za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR

- da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK-a

18. Iako ZZP/2007, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. U nedostatku posebnih odredbi ZZP/2007 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju se opća pravila obveznog prava (ZOO) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

19. U odnosu na potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile 21. rujna 2007. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.

19.1. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/2007 ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.

20. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 102. stavka 1. ZZP/2007 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

20.1. Osim toga, nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF iz ugovora o kreditu broj 5103684614 od 21. rujna 2007. nakon zaključenog aneksa broj 1 tom ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 ne obvezuju tužiteljicu, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

20.2. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 102. stavkom 1. ZZP/2007.

21. Načelno gledajući, kad su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, trebaju, uz utvrđenje ništetnosti tih odredbi, imati i pravo na povrat tih plaćanja. Pravo potrošača na povrat posljedica je neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe. Bez prava na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe nema govora o neobvezujućem učinku ex tunc, a što je okvir postavljen člankom 102. stavkom 1. ZZP/2007.

21.1. Stranke su aneksom broj 1 ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetnu ugovornu odredbu o otplati kredita s valutnom klauzulom u CHF, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije, osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice, iskorišteni u njezinu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom broj 1 ugovora o kreditu. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

22. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužiteljica učinila na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju među strankama sklopljenog valjanog aneksa broj 1 tom ugovoru, iskorištene za ispunjenje njezine obveze prema tom dodatku, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da dodatak ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju tih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužiteljici, nego da se iskorištavaju u njezinu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom broj 1 ugovoru o kreditu.

22.1. Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

22.2. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

22.3. Naposljetku, dodatak ugovoru o kreditu koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/2015 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/2015 koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj aneksa ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. ZZP/2014 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona.

23. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK-a u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita broj 95008/05 primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog aneksa broj 1 ugovoru nije (više) bez osnove u imovini tuženika pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.

23.1. Tuženik je na temelju sklopljenih aneksa uz ugovore o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015 unio iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sadržane u ugovorima u kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim dodatkom ugovora o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR.

24. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da konverzijom predmetnog kredita tužiteljica nije u potpunosti obeštećena za štetne posljedice koje su nastale primjenom ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF koje su bila sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te da stoga postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorenog i stvarno naplaćenog anuiteta iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. rujna 2007. jer su aneksom broj 1 tom ugovoru i uplate koje čine tu razliku u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

25. Ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja iz točke 38. obrazloženja pobijane odluke da ZID ZPK/2015 i sklopljeni dodatak ugovoru o kreditu ne spominju "način rješavanja " ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržanih u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tim zaključkom sud prvog stupnja izražava pravno shvaćanje da je dodatkom ugovoru o kreditu izvršena konverzija imala učinak samo na promjenu valute kredita, ne i na u njemu sadržanu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope. Navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno. To zato što se u skladu s odredbom članka 19.c stavka 1. točke 2. ZPK-a konverzija kredita izračunava na način da se „umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF”.

25.1. Imajući na umu sadržaj citirane odredbe članka 19.c stavak 1. točka 2. ZPK-a, jasno je da se konverzija odnosila i na promjenu odredbi o kamatnim stopama, a niti iz odredbe članka 19.c. stavka 1. ZPK-a koja propisuje što konverzija podrazumijeva ne proizlazi drukčije. To tim više što upravo ta odredba (članka 19.c. stavka 1.) upućuje na izračun uz primjenu kamatne stope u skladu s gore citiranom točkom 2. iste odredbe, koja sadržajno jasno upućuje na promjenu kamatne stope.

25.2. Osim toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, učinak ZID ZPK/2015 na ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF treba procjenjivati uzimajući u obzir i činjenicu da je taj Zakon donesen 18. rujna 2015. te je stupio na snagu 30. rujna 2015., nakon što je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 donesena u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača kojom je utvrđena nepoštenost i ništetnost odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope u potrošačkim ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tuženika već bila postala pravomoćna (13. lipnja 2014.). Također, treba imati na umu i ocjenu Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je, citirajući obrazloženje Vlade Republike Hrvatske prilikom predlaganja navedenog propisa, u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. naveo kako je jedan od ciljeva donošenje ZID ZPK/2015 bio „rasterećenje sudova (na način što će se konverzijom CHF kredita, s jedne strane, smanjiti broj postupaka u kojima se od kreditnih institucija traži povrat razlike između ugovorene i promjenjive kamate koju su kreditne institucije jednostrano određivale tijekom otplate kredita, dok potrošači CHF kredita neće bili izloženi mogućim sudskim troškovima, s druge strane)“.

25.3. Kad se navedene okolnosti dovedu u vezu s propisom iz citiranog članka 19.c. stavka 1. točke 2. ZPK-a, ne mogu se prihvatiti pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da dodatak ugovoru o kreditu nema učinak u odnosu na ništetnu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

26. Pravilno sud prvog stupnja u točci 40.2. obrazloženja pobijane odluke utvrđuje da se sklapanjem aneksa broj 1 ugovoru o kreditu tužiteljica nije odrekla prava na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF iz 2007. te da taj aneks ne sadrži takvo odricanje. Međutim, riječ je o neodlučnoj činjenici, imajući na umu pravno shvaćanje ovog suda izraženo u točkama 24. i 24.1. ovog obrazloženja, prema kojem ne proizlazi da je na strani tužiteljice zaključenjem aneksa broj 1 ugovoru, čija valjanost nije dovedena u pitanje, došlo do odricanja od prava na isplatu iznosa koje je do 30. rujna 2015. platila na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi.

27. Imajući na umu navedene razloge, osobito one iz točaka 17. do 24. ovog obrazloženja, zaključak je ovog suda da je sklapanjem aneksa broj 1 ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF koje su sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. rujna 2007. jer je, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete aneksom broj 1 tom ugovoru dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim aneksom. Stoga joj po pravnom shvaćanju ovog suda ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

28. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 7. lipnja 2023. koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“

29. Naposljetku, neodlučno je pozivanje suda prvog stupnja na Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). To zato jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje.

29.1. U skladu s člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, tumačenje dvojbenih odredbi prava Europske unije, uključivo i njegovu primjenu ratione temporis i ratione materiae, u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Taj je Sud tumačenje o primjeni Direktive 93/13 dao u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64. To je tumačenje doneseno u skladu s praksom tog Suda koji je više puta dotad ocjenjivao vremensku primjenjivost te Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od 3. travnja 2014., Pohotovosť, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., Tudoran, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.).

29.2. U skladu s navedenim tumačenjem, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive (Z. b., C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 38.)

29.3. Imajući na umu da je i u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, s obzirom na to da je ugovor o kreditu s valutom klauzulom u CHF u odnosu na koji se tužbom zahtijeva povrat iznosa koje je tuženik stekao na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sklopljen 21. rujna 2007., ocjena je ovog suda da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet. Naime, tumačenje Suda Europske unije izraženo u citiranoj presudi C- 567/2020 djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci. To se prije svega odnosi na sve sudove one države članice kojoj pripada nacionalni sud koji je zahtjevom za prethodnu odluku ishodio tumačenje EU prava. Imajući na umu da je tumačenje u predmetu C-567/2020 ishodio hrvatski sud (Općinski građanski sud u Zagrebu), očito je da tumačenje iz te odluke obvezuje i ovaj sud.

29.4. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021., točka 11.

30. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je u odluci o isplati iz točke III. izreke pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 19.c ZPK-a, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u tom je dijelu, u povodu žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.

31. Ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope utvrđena je stoga što je riječ o odredbi koja stvara znatniju neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja. Stavljanjem takvih odredbi u ugovor bez pregovaranja tuženik je ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Svrsi i smislu te zaštite i prirodi razloga zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđena nepoštenom se protive zahtjevi tuženika da se upravo na temelju takve odredbe koju je sam unio u ugovor protivno zahtjevu dobre vjere vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao. Te je ugovorne odredbe diktirao sam tuženik pa je na njemu da snosi posljedice uključivo i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Tuženik gubi iz vida preventivnu funkciju prisilnih propisa o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi i odvraćajući učinak koje one moraju imati prema trgovcima. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio utvrditi postojanje tuženikovog prigovora radi prijeboja. Taj je prigovor, osim toga, bespredmetan u situaciji poput ove kad je tužbeni zahtjev za isplatu odbijen. Zbog toga je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka IV. izreke pobijane presude.

32. Odlučujući o troškovima cijelog postupka u skladu s člankom 166. stavkom 2. ZPP-a, ovaj je sud imao na umu da su stranke djelomično uspjele u sporu. Tužiteljica je uspjela sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope dok nije uspjela sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoreno da se kredit isplaćuje uz valutnu klauzulu u CHF. Tuženik je uspio u odnosu na sve zahtjeve za isplatu koje je tužiteljica postavila tijekom postupka, a nije uspio sa zahtjevom za utvrđenje njegova prigovora radi prijeboja. Iako bi, uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u sporu proizlazilo da je tužiteljica manje uspjela u sporu, ova je sud imao na umu i to da primjena pravila „gubitnik plaća“ koje teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova može u okolnostima ovog predmeta predstavljati ograničenje tužiteljičinog prava na sud. Naime, ograničenje u obliku izricanja znatnog financijskog tereta tužiteljici nakon završetaka postupka neće biti spojivo s njezinim pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju (odvraćanja od neutemeljenih parnica) i ako ne postoji razumni odnos razmjernosti između odluke o naknadi troškovima postupka i legitimnog cilja koji se teži postići.

32.1. Imajući na umu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži, a koje je kriterije Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2009., kao i tumačenje tog Suda da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove kao i na sporove koji uključuju državu (Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.), ovaj je sud vodio računa o činjenici da u odnosu na dio predmeta spora koji se odnosi na osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/2015, postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Pritom još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. U takvim se okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu. Kad se tome doda činjenica da iznos troškova koji tužiteljica treba naknaditi tuženiku nije neznatan, ovaj sud smatra da odluka o tome da tužiteljica uz svoje troškove snosi i troškova zastupanja tuženika predstavlja nerazmjerno ograničenje njezina prava na pristup sudu. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Zbog toga je odbijen i zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 19. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer v.r.