Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-321/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz S., J. K. …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. D., odvjetnica iz P., T. S.. R. … protiv tuženika D. Š. iz S., J. D. …, OIB: … kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica iz S., A. S. …, radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 15. svibnja 2024., u prisutnosti punomoćnica stranaka, 19. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. Š. da tužiteljici R. M. isplati na ime duga novčani iznos od 1.749,55 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 6. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice R. M. u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku D. Š. da tužiteljici R. M. isplati na ime duga novčani iznos od 2.521,73 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 6. rujna 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u odnosu na isplatu iznosa od 2.986,26 eur, sa zateznim kamatama od 12. studenog 2017. do isplate, povučena.

II. Utvrđuje se da je tužba u odnosu na isplatu zatezne kamate na iznos od 4.313,49 eur, od 12. studenog 2017. do 5. rujna 2019. povučena.

III. Odbacuje se tužba tužiteljice R. M. u odnosu na isplatu iznosa od 1.791,76 eur, sa zakonskim zateznim kamatama od 6. rujna 2019. do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica R. M. je podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika D. Š., radi isplate.

2. U tužbi tužiteljica navodi da je njen otac, sada pok. I. M. zaključio s tuženikom 5. siječnja 2011. Ugovor o zajmu u beskamatnom iznosu od 207.000,00 kn (dalje: Ugovor), te da se člankom 1. Ugovora tuženik obvezao vraćati pozajmljeni iznos tijekom sedam i pol godina u jednakim mjesečnim ratama s dospijećem 11. u tekućem mjesecu. Nadalje navodi da ugovorne strane nisu odredile visinu mjesečnih rata, ali da su prešutnim dogovorom vraćane u iznosu od 2.500,00 kn. Ističe da je u međuvremenu i njena majka preminula, te da je stoga ona jedina aktivno legitimirana pokrenuti ovu parnicu. Navodi da tuženik više uopće ne ispunjava svoju obvezu vraćanja duga, te da je donesena presuda ovoga suda poslovni broj P-620/2017 od 7. veljače 2018. kojom je tuženiku naloženo platiti dospjeli dug do 12. studenog 2017. Predlaže da se tuženiku naloži plaćanje na ime dospjelih rata iz Ugovora iznos od 55.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, uz naknadu troška postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je Ugovor koji je zaključio prednik tužiteljice I. M. u potpunosti kamatarski iznuđen telefonskim prijetnjama njemu i njegovoj obitelji. Smatra da nitko nikome ne bi posudio novac bez kamata na tako dugi period i to osobi s 2.100,00 kn mirovine kojom se uzdržava nezaposlena supruga i šestero mlt. djece. Smatra da je do utuženog iznosa došlo višegodišnjim pripisivanjem kamata od početnih 10% do završnih 4% koliko je obračunato na ukupan iznos duga. Ističe da je pok. I. M. svaki mjesec isplaćivana rata u iznosu od 300,00 EUR na dan isplate mirovine i da za sve uplate postoje liste sa potpisima na način da je jedna lista jedna godina. Navodi da su liste ostale u posjedu tužiteljice ali nisu priložene kako se ne bi vidjele uplate od 300,00 EUR mjesečno, a pored kojih je deset mjeseci uplaćivano i po 200,00 CHF jer je pok. I. M. od Č. otkupio njegov dug. Ističe da je zbog toga do smrti pok. I. M. bio njegov sluga ali mu je postao i prijatelj i bio mu na raspolaganju 24 sata dnevno za bilo koju vrstu pomoći. Navodi da je nakon njegove smrti nastavio plaćati rate kredita po 300,00 EUR njegovoj supruzi gđi. B. M. i tužiteljici, koje su zamolile povećanje rate na 2.500,00 kn jer im je bilo neophodno, te je stoga pristao na to i plaćao po 2.500,00 kn svaki mjesec. Ističe da je svako kašnjenje bilo popraćeno telefonskim prijetnjama njemu i njegovoj obitelji od strane tužiteljice. Navodi da je nakon velike obiteljske tragedije tog studenog preskočio plaćanje jedne rate kredita i dalje uredno nastavio plaćati, te se u tom razdoblju pojavio i gdin. Č. sa svojim potraživanjima, te da je dokument o prijenosu dugovanja postojao u dokumentima pok. I. M. ali je nestao. Smatra da je dovoljno dugo bio rob tih ljudi i prekinuo je plaćati jer više nije dužan budući je uplatio toliko novca da je višestruko prešao iznos koji je posudio. Navodi da je prva tužba tužiteljice, koju je morao platiti ovrhom na mirovinu od 15.000,00 kn provedena bez mogućnosti odgovora na tužbu i da je donesena presuda zbog ogluhe iako se o njoj nije mogao očitovati. Predlaže tužbu odbiti.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sisku poslovni broj O-2470/2018 od 17. listopada 2018. (stranica 6 i 7 spisa), presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-620/2017 od 7. veljače 2018. (stranica 8-10 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-620/2017 od 15. listopada 2018. (stranica 11-12 spisa), Ugovor (stranica 30 i 51 spisa), Aneks ugovora o zajmu sklopljen 5. siječnja 2011. (stranica 31-39, 52-59 spisa), izjavu tužiteljice (stranica 40 spisa), plan otplate (stranica 50 spisa), provedeno financijsko vještačenje po vještaku S. T. te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

5. U svom iskazu tužiteljica R. M. iskazala je u bitnome da je kćer pok. I. M. koji je umro 2013. i da su njegovi nasljednici supruga B. i ona, te nećakinja A. M., kćer pok. K. koji je umro 1995. Nakon smrti oca proglašeni su nasljednici u ostavinskom postupku, te je ona zajedno sa svojom majkom naslijedila određenu imovinu i pravo na utuženje duga prema ovdje tuženiku, a A. nije stekla to pravo temeljem nasljeđivanja. Nakon smrti majke B. nije navedeno ovo potraživanje prema tuženiku jer joj je tako rečeno u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika. U tom postupku nećakinja se prihvatila svog nasljedstva i ustupila ga njoj, tako da sada potražuje od tuženika dug prema ugovoru s njenim ocem. Znala je za taj dug i ugovor koji je potpisan 2011. i tuženik je jedno vrijeme uredno otplaćivao, a nakon toga je prestao otplaćivati. Što se tiče navoda odgovora na tužbu da je taj dug kupljen od M. Č. navodi da to nije točno i da nema nikakve veze sa ovim ugovorom. U ugovoru je navedeno da nema kamata i nije navedeno kolika je rata ali je rata iznosila 2.500,00 kn i to je tuženik plaćao prema evidencijama. Evidencije su vodili njen otac i majka, a izjave je pisao i potpisivao tuženik vlastoručno. Nakon što se daje na uvid tuženiku popis i izjave, tuženik navodi da je on to vlastoručno pisao i potpisao izjave. Ostao je dug od 55.000,00 kn kako je navedeno u tužbi. Posljednji puta je tuženik donio novac koji je primila u svibnju 2017., kako je navedeno u popisu i tada je rekao da više neće plaćati niti lipe i oglušio se na sve njene pozive. Inače je novac donosio za života kod oca u stan, a nakon toga majci koja je vodila evidenciju i u nekoliko navrata njoj, a sve je to evidentirano i umjesto njega je potpisala kada je donio novac i ubilježila. Objašnjava da su sve ove uplate koje su priložene uz ugovor potpisane od tuženika, a neke i od njenog oca i majke. Nakon što se tužiteljici predočavaju potpisi, navodi da su to svi potpisi od tuženika, njene majke i njenog oca, a njenih potpisa nema jer je to sve majka potpisivala nakon smrti oca. Navodi da je kredit bez kamata iz razloga što je njen otac tuženika smatrao poput sina i zamjenu za svog pok. sina, te mu je želio pomoći i dao mu je novac da bi se izliječio od alkoholizma da bi osnovano svoj obrt. Osim toga saznala je da mu je otac bio jamac za kredit i da je ocu ustezano sa mirovine 2011. za kredit i to sveukupno 10.191,35 kn do njegove smrti. Što se tiče navoda iz članka 4. Ugovora da se drugi ugovori i aneks stavljaju izvan snage to se odnosi na ugovore na posuđivanje od 2004. pa nadalje. Navodi da je tuženik dolazio kod njenog oca i da su se družili, te je tuženik dolazio na kave ili su se družili u kafiću ali tuženik nije ništa pomagao ocu fizički, a kada je tuženik prao prozore na njenoj vikendici u V., platila mu je 500,00 kn za svoj rad. Na pitanje punomoćnice tužiteljice tko je dopisivao da je platio manje kako je to navedeno u popisu koji prileži ugovoru, tužiteljica odgovara da je to dopisivala njena majka, a da je tuženik sve potpisivao, to je platio i da su to njegovi potpisi na evidenciji. Na pitanje punomoćnika tuženika navodi da je njena majka umrla 2018., a da je ona zadnju ratu primila u svibnju 2017. Na daljnje pitanje navodi da je ona bila prisutna kada je majka primala novac od tuženika, te je nekada dala novac i njoj jer je njena majka bila polu pokretna i da je bila prisutna kada je majka vodila evidenciju. Na daljnje pitanje navodi da je ona jednom primila novac od tuženika i to 2.500,00 kn kako je već istakla 2017. svibnju, kada je majka bila na prozoru i vidjela kako ona prima novac, te da je to evidentirala, ali da nema točan datum jer nije evidentiran, već samo svibanj.

6. Tuženik D. Š. iskazao je bitnome da je od sada pok. I. M. posuđivao novac sve od kraja 1990-ih pa sve do potpisivanja ovoga ugovora o zajmu. Naime, sada pok. I. M. mu je pomagao i bili su dobri prijatelji, a ugovor su napravili kako je navedeno 2011. kada je došao sa liječenja od alkoholizma i tada je I. M. sačinio ovaj ugovor na iznos koji je naveden, te je imao potpuno povjerenje u njega, i on mu je zamijenio oca. Naime, otišao je u mirovinu kao sudionik rata i dobio mirovinu od 1.893,00 kn, te mu je ta pomoć od sada pok. Ivana Matijaševića puno značila s obzirom da je otac 6-ero djece, te mu nitko nikada ne bi ni posudio novac s obzirom na imovinsko stanje i zahvalan mu je za to. Nakon što mu se predočava ugovor i evidencije navodi da je to sve potpisao i da je to njegov rukopis, da su iznosi koji su navedeni njemu bili poznati. Međutim ističe da je sa I. M. dogovorio vraćanje po 300,00 EUR mjesečno i da je tako vraćao do smrti g. I. M., a nakon njegove smrti 2.500,00 kn. Nadalje navodi da je plaćao i 200 CHF, a ako je platio manje tada je to navedeno ali je do kraja toga mjeseca platio razliku. Ne zna da li je to navedeno ili nije jer evidencije je vodio g. M., a kada si dužan tada sve prihvaćaš. Nema svoje evidencije već je sve evidencije vodio on, a nakon njegove smrti njegova supruga i ovdje tužiteljica. Navodi da bi već sljedeći mjesec dug bio veći da nije platio ratu u potpunosti. Smatra da je dug otplatio u cijelosti i da do ovog suda ne bi došlo da su živi sada pok. I. M. i njegova supruga B.. Navodi da više nije dužan i smatra da ne treba platiti ovaj utuženi iznos. A osim toga navodi da nema otkuda to platiti jer ima blokadu, dobiva 4.200,00 kn i živi sa suprugom i sinom i više se ne bavi nikakvim obrtom, a ranije se bavio čišćenjem. Kada je plaćao taj dug radio je fizički posao na čišćenju, u šumi i slično. Navodi da je točno da je posljednji puta dao iznos od 2.500,00 kn kako je tužiteljica to iskazala u svojoj izjavi, a prestao je jer mu je umrla unuka, te mu je tužiteljica napisala poruku u kojoj je navela da mu nije zaboravila dug od mjeseca kada je umrla B. i od toga trenutka ta žena za njega više ne postoji. Na pitanje da li su ugovorili kamatu, navodi da nisu ugovorili kamatu, a to govori iz poštovanja prema g. I. M.. Na pitanje punomoćnika tuženika navodi da je s posljednjom uplatom otplatio svoj cjelokupni dug. Na pitanje punomoćnice tužiteljice kako zna da je platio 2017. u cijelosti dug navodi da je pomnožio od dana podizanja pa sve do plaćanja i zbrojio sve iznose i da je pribrojio 200 CHF od Č.. Na daljnje pitanje da li je poslao SMS sadržaja koji iščitava punomoćnica tužiteljice da će on riješiti sve svoje dugove i da će platiti kamate, tuženik navodi da se toga ne sjeća i da je puno SMS-ova poslano između njega i tužiteljice. Na daljnje pitanje da li je predložio B. da napravi rekapitulaciju duga nakon smrti I., navodi da nije. Na daljnje pitanje navodi da je bio u dobrim odnosima sa g. I. M..

7. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. svibnja 2024. tužiteljica je djelomično povukla tužbu i precizirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 4.313,49 eur (32.500,00 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450), ističući da se radi o dugovanju tuženika od mjeseca svibnja 2017. nadalje, sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, a kojem djelomičnom povlačenju se tuženik nije protivio te je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/2014, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) riješeno kao u toč.

I. i II. izreke rješenja.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da je o dijelu tužbenog zahtjeva već pravomoćno odlučeno te je u tom dijelu tužba odbačena, a u preostalom dijelu je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

9. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sisku br. O- 2470/18 od 17. listopada 2018. utvrđeno je da je nasljednicom iza pok. B. M. utvrđena njezina kći R. M..

10. Između stranaka nije sporno da je između tuženika kao zajmoprimca i prednika tužiteljice I. M. kao zajmodavca sklopljen ugovor o zajmu te je uvidom u ugovor o zajmu od 5. siječnja 2011. (dalje: Ugovor), sklopljen između Šarić Darka, ovdje tuženika, kao zajmoprimca, i I. M., kao zajmodavca, utvrđeno da I. M. daje D. Š. zajam u iznosu od 207.000,00 kn, protuvrijednost 36.000,00 CHF, te da D. Š. prima taj beskamatni iznos i potpisom ugovora potvrđuje da će isti iznos u cijelosti vraćati u narednih sedam i pol godina u mjesečnim iznosima (čl. 1. Ugovora). Kamata na cjelokupni iznos je 0 %, osim u slučaju da iz bilo kojeg razloga na vrijeme ne isplati mjesečnu ratu, a nadalje do 6-tog u mjesecu odnosno 24 sata nakon primljene mirovine (čl. 1. Ugovora). Prema odredbi čl. 2. Ugovora, u slučaju da zajmoprimac D. Š. i njegovi nasljednici ne budu vraćali dug u dogovoreno vrijeme, zajmodavac I. M. odnosno njegovi nasljednici supruga B. i kći R. imaju pravo namiriti dug. Odredbom čl. 4. Ugovora ugovoreno je da e svi dosadašnji ugovori kao i anexi stavljaju van snage i nevažeći su.

11. Dakle, odredbom čl. 1. Ugovora ugovoren je rok otplate od 90 mjeseci, bez naznake visine mjesečnog iznosa, te imajući u vidu da je ugovor sklopljen 5. siječnja 2011. te da prva rata dospijeva 6. u sljedećem mjesecu ili u roku od 24 sata od isplate mirovine, za zaključiti je da je rok otplate zajma prema Ugovoru 6. srpanj 2018.

12. Nije sporno da je prednik tužiteljice tuženiku u cijelosti isplatio ugovoreni iznos zajma dok je sporno da li je tuženik u cijelosti izvršio povrat ugovorenog zajam obzirom da tužiteljica u konačnici tvrdi da je preostalo dugovanje u iznosu od 4.313,49 eur (32.500,00 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450), a tuženik tvrdi da je u cijelosti podmirio dugovanje po ugovorenom zajmu.

13. Nije sporno između stranaka da je evidenciju vraćanja zajma po Ugovoru vodio I. M. do njegove smrti, a potom njegova supruga B. M. te njegova kći, ovdje tužiteljica, a koju evidenciju je potpisivao i tuženik te da tuženik ne raspolaže nikakvom vlastitom evidencijom povrata zajma.

14. Prema iskazima stranaka danim na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. listopada 2022. nije sporno da je tuženik tužiteljici posljednji iznos prema Ugovoru isplatio u mjesecu svibnju 2017., i to tadašnjih 2.500,00 kn.

15. Iz rukom pisanog dokumenta – aneks ugovora o zajmu sklopljenog 5. 1. 2011., između prednika tužiteljice I. M., kao zajmodavca i D. Š. kao zajmoprimca proizlaze datumi i iznosi povrata, a ujedno i da je tuženik 17. travnja 2011. pozajmio još i iznos od 7.650,00 kn, 29. svibnja 2011. još i iznos od 1.000,00 eur te 19. kolovoza 2011. još i iznos od 15.000,00 kn. Nadalje, iz rukom pisane dokumentacije dostavljene od strane tužiteljice, uz naznaku vlastoručnih potpisa tuženika (str. 54-59 spisa) proizlaze datumi i iznosi povrata zajma od strane tuženika.

16. Nadaje, uvidom u presudu zbog ogluhe ovoga suda poslovni broj P-620/2017-5 od 7. veljače 2018., koja je postala pravomoćna 23. veljače 2018., u predmetu koji se vodio po tužbi I. tužiteljice R. M. i II. tužiteljice B. M., protiv tuženika D. Š., radi isplate, utvrđeno je da je tuženiku naloženo da tužiteljicama isplati iznos duga na ime dospjelih mjesečnih rata iz Ugovora o zajmu u visini od 15.500,00 kn, sa zateznim kamatama za period od 12. ožujka 2017. pa nadalje, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, i to na iznos od 2.000,00 kn od 12. ožujka 2017., pa do isplate i to na iznos od 1.000,00 kn od 12. svibnja 2017., na iznos od 2.500,00 kn od 12. lipnja 2017., na iznos od 2.500,00 kn od 12. srpnja 2017., na iznos od 2.500,00 kn od 12. kolovoza 2017., na iznos od 2.500,00 kn od 12. rujna 2017., te na iznos od 2.500,00 kn od 12. listopada 2017., sve do isplate. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da se radi o isplati na temelju ugovora o zajmu koji je predmet ovog spora.

17. Odredbom čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, , dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmodavac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

18. Prema odredbi čl. 507. ZOO, ako nije drugačije ugovoreno, zajmoprimac može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu.

19. Radi utvrđenja da li je tuženik u cijelosti izvršio povrat zajma prema Ugovoru koji je predmet ovog spora, a temeljem materijalne dokumentacije priložene spisu koja između stranaka nije sporna, i bez uračunavanja isplata tuženika predniku tužiteljice temeljem dodatnih zaduženja koja ne proizlaze iz navedenog Ugovora, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku S. T..

20. U pisanom nalazu i mišljenju od 19. veljače 2021. vještak S. T. navodi da kod većine podataka o datumima povrata nema datuma pa je naveo datum 5. dan u mjesecu jer se najčešće spominje i vjerojatno je vezan uz isplatu mirovine. Napominje da je dokumentacija u spisu dosta neuredna i da je istu bilo problem "preliti" u tablicu u kojoj se utvrđuje dug usporedbom zaduženja i uplata. Nadalje, navodi da u priloženim evidencijama postoje podaci o novom zaduženju i novim rokovima za povrat istih, te da se miješaju zaduženja u EUR i CHF što je problem jer je nemoguće utvrditi iznose na bazi tečaja koji se svakodnevno mijenja, a u nalazu se uzimaju kunski iznosi. Zaključno, vještak navodi da se tuženik kod tužiteljice zadužio za 252.000,00 kn, da je izvršena isplata u iznosu od 210.898,00 kn i da je stoga tuženik dužan vratiti još 41.102,00 kn na ime duga, a temeljem navedenih odredaba ugovora i evidencija o uplatama.

21. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. svibnja 2021. vještak S. T. je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovor da iznos od 45.000,00 kn nije evidentiran, naveo je da je taj iznos evidentiran ranije, što je razvidno iz tablice u nalazu jer se vidi u zaduženju od 17. travnja 2011. na 7.650,00 kn, drugo novo zaduženje od 29. svibnja 2011. na 7.350,00 kn, 19. kolovoza 2011. na 15.000,00 kn i 5. rujna 2012. na 15.000,00 kn, a što predstavlja navedenih 45.000,00 kn. U ugovoru je bilo zaduženje 207.000,00 kn i svo zaduženje je uneseno u tablicu na način kako je ugovoreno s tim da je ovih 45.000,00 kn koje je našao u spisu i dokumentaciji, uključio u obračun i s tim obračunom prešao na 250.000,00 kn, zaduženja umjesto onoga u ugovoru 207.000,00 kn. Što se tiče prigovora tužiteljice za 11.000,00 kn, te 34.000,00 kn, navodi da je to za izradu nalaza nebitno jer sučeljavanje zaduženja i uplate koje prileže spisu. Nadalje, vještak je naveo da nije uzet u obzir iznos od 15.500,00 kn koji je pravomoćno dosuđen presudom ovoga suda P-620/2017 jer nije vidio niti je to bio zadatak vještačenja, te da bi taj iznos trebalo odbiti od duga ako je presuđen. Nadalje je naveo da iznos od 45.000,00 kn koji je utužen ovom tužbom nije uračunat u izračun uz kredit od 207.000,00 kn, već da je to dodatno zaduženje i nije u sklopu kredita.

22. Obje stranke su prigovorile nalazu i mišljenju vještaka te je po nalogu suda vještak S. T. 21. svibnja 2021. izradio dopunski nalaz i mišljenje u kojem navodi da je iskazao sva zaduženja i uzeo u obzir tvrdnje tužiteljice da je tuženik 2011. uzeo pozajmicu od 45.000,00 kn, a kako nema datuma o zaduženju već samo izjava tuženika da je tijekom 2011. vratio iznos od 11.000,00 kn i da će ostatak vratiti do 1. svibnja 2013., u stupcu 7. tablice je na uključio obveze povrata. Nadalje, navodi da su u stupcu 2. tablice iskazana sva zaduženja, a u stupcima 8., 9. i 10. sva plaćanja prema izjavama u dokumentaciji, bez obzira što je bilo predmet tužbe ili predmet pravomoćno donesene presude P-620/2017, te da su iznosi po presudi odbijeni od duga tako da je iznos duga u stupcu 11. tablice umanjen za presuđene iznose. U stupcima 3. do 7. tablice iskazani su planirani otplatni iznosi, a u koloni 11. tablice je uključen i iznos naknadnih zaduženja iz stupca 2. tablice koja nisu bila predmet tužbe i to 7.650,00 kn od 17. travnja 2011., 7.350,00 kn od 29. svibnja 2011., 45.000,00 kn od 30. lipnja 2011., 15.000,00 kn od 19. kolovoza 2011., što ukupno iznosi 75.000,00 kn. Smatra da sporno dodatno zaduženje od 75.000,00 kn nije predmet tužbe, dok je nesporan dug po presudi P- 620/2017 od 15.500,00 kn uz napomenu da je tuženi iznos već zadužen kao rata glavnog i dodatnih zaduženja, te je stoga ovaj iznos po presudi odbijen od obveza i tuženik ga je dužan platiti po presudi. Zaključno vještak navodi da je tuženik dužan vratiti još 55.602,00 kn na ime duga.

23. Nadalje, utoliko što je vještak S. T. u svom nalazu i mišljenju od 19. veljače 2021. te u dopuni od 21. svibnja 2021., unatoč činjenici da je predmet spora isključivo dugovanje tuženika po ugovoru o zajmu od 5. siječnja 2011., obuhvatio i dugovanja tuženika koja ne proizlaze iz tog ugovora, zatraženo je sukladno prijedlogu tužiteljice o navedenom dopunsko očitovanje vještaka.

24. Potom, u svom dopunskom očitovanju od 23. listopada 2023. vještak S. T.. navodi da je tuženik sa datumom 5. lipnja 2018. otplatio osnovni dug, a potom i preplatio iznos od 19.398,00 kuna. Glede razloga zašto su u račun uzeta sva zaduženja već ranije se izjasnio. Glede zahtjeva da se ostala zaduženja razgraniče u smislu odnosa prema ugovoru o osnovnom zajmu ranije je naveo da su to pravna pitanja o kojim odlučuje sud, a bez obzira na to isto je iskazao u tablici 2. i ista iznose 55.602,00 kuna, što odgovara dopuni nalaza i mišljenja od 20.svibnja 2021.

25. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. svibnja 2024. vještak S. T. je iskazao, u odnosu na tabelu na str. 136 spisa (iz dopune nalaza i mišljenja od 23. listopada 2023.) da istu pojašnjava na način da je u koloni 3 naznačio mjesečne rate koje je dobio tako što je ukupni iznos zaduženja po ugovoru o zajmu podijelio sa rokom otplate zajma od 7,5 godina (ukupno 207.000,00 kn). Iznosi u koloni 8-zajam su iznosi povrata sredstava po tom ugovoru o zajmu za koje se iznose nedvojbeno može zaključiti da se odnose na povrat tog zajma iz razloga što se uz naznaku uplata navodilo da se radi o povratu zajma. U odnosu na iznose pod kolonom 9-ostalo, ističe da se radi o uplatama za koje nije određeno navedeno da se radi o povratu zajma koji bi bio predmet ovog spora već je zbog datuma tih uplata, a uzimajući u obzir da su dodatna zaduženja tuženika došla u kasnijem periodu zaključio da se također radi o povratu zajma koji je predmet ovog spora. Na upit suca da ponovno pojasni kolonu broj 9 tablice broj 1, obzirom da je vještak u tablici broj 2 naznačio da su nova zaduženja tuženika bila od 17. travnja 2011. pa nadalje, vještak navodi da zapravo ne može sa sigurnošću reći na što se odnose uplate iz kolone 9 tablice 1. Nadalje vještak navodi da bez obzira na naznaku opisa pregleda dodatnih zaduženja iz tablice broj 2, uplate po odobrenjima u koloni 8 se ne odnose na plaćanja po presudi P-620/17 te vještak navodi da se ne radi o uplatama po navedenoj presudi. Uplate po navedenoj presudi isključivo su navedeni u tablici broj 1, kolona 10. Nadalje, vještak je naveo da su ukupno uplaćenim iznosom 19.398,00 kn (tablica 2 kolona 8), plaćena dodatna zaduženja od strane tuženika te se ne odnosi na ugovor o zajmu koji je predmet spora.

26. Nakon usmenog obrazlaganja dopune vještačenja od 23. listopada 2023. tuženik u konačnici nije imao prigovora nalazu i mišljenju vještaka dok je tužiteljica prigovorila dopuni nalaza i mišljenja, u svemu osim u podacima naznačenim u tablici 1, kolona 3 i 8, strana 2 nalaza i mišljenja, no nije predložila niti dopunski izračun po istom vještaku niti provođenje novog financijskog vještačenja.

27. Sud prihvaća konačni izračun vještaka kao logičan i stručan, dok prigovori tužiteljice nisu utemeljeni na izvedenim dokazima niti su od utjecaja na konačnu odluku suda.

28. Dakle, tumačenjem konačnog pismenog izračuna vještaka S. T. od 23. listopada 2023., te usmenog obrazlaganja istog na ročištu u dijelu u kojem niti tužiteljica ne prigovara izračunu vještaka, sud zaključuje da je tuženik nedvojbeno po spornom Ugovoru, od pozajmljenih 207.000,00 kn, izvršio povrat zajma u iznosu od ukupno 180.318,00 kn (sa zadnjom uplatom u mjesecu svibnju 2017.), slijedom čega je nakon navedene uplate preostao iznos dugovanja od 26.682,00 kn (3.541,31 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450).

29. Nadalje, u odnosu na uplate tuženika u iznosu od ukupno 30.580,00 kn, iz konačnog očitovanja vještaka na ročištu održanom 15. svibnja 2024., kojem tuženik nije imao prigovora, proizlazi da nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi na što se iste odnose, pa utoliko što nije sporno između stranaka da su nakon zaključenja Ugovora koji je predmet ovog spora između prednika tužiteljice i tuženika ugovorena dodatna zaduženja (za koja između stranaka nije sporno da nisu predmet ovog spora), sud zaključuje da tuženik nije dokazao da se navedene uplate odnose upravo na povrat zajma koji je predmet ovog spora. Stoga po mišljenje ovog suda, nema mjesta umanjivanju dugovanja tuženika za navedeni iznos od 30.580,00 kn, a za istaknuti je i da nije životno logično i uvjerljivo da bi tuženik, imajući u vidu da se i dodatno zaduživao kod prednika tužiteljice, umjesto povrata dugovanja na ime tih dodatnih zaduženja, preplatio upravo povrat zajma koji je predmet ovog spora.

30. Međutim, uzimajući u obzir činjenicu da tužiteljica raspolaže pravomoćnom presudom - presudom zbog ogluhe ovoga suda poslovni broj P-620/2017-5 od 7. veljače 2018., prema kojoj joj je tuženik u obvezi po spornom Ugovoru isplatiti iznos od 15.500,00 kn, sa zateznim kamatama, od kojeg iznosa se na vremenski period od svibnja 2017. pa nadalje na koji se (po navodima tužiteljice s ročišta za glavnu raspravu održane15. svibnja 2024.) odnosi dio utuženog iznosa od 13.500,00 kn (1.791,76 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450), sa zateznim kamatama, pa nakon što je konačno utvrđeno da je za navedeni iznos stvar pravomoćno presuđena, nema mjesta ponovnom vođenju spora, između istih stranaka, o istoj stvar, te je u tom dijelu tužba odbačena, sukladno odredbi čl. 333. st. 2. ZPP. Stoga je riješeno kao u toč. III. rješenja.

31. Dakle, utoliko što za dio ukupno preostalog dugovanja tuženika (ukupno 3.541,31 eur/26.682,00 kn) u iznosu od 1.791,76 eur/13.500,00 kn, sa zateznim kamatama) tužiteljica raspolaže pravomoćnom sudskom presudom (u kojem dijelu je tužba odbačena jer nema mjesta ponovnom odlučivanju o istoj stvari) za zaključiti je u konačnici da je, temeljem odredbe čl. 499. st. 1. ZOO, tuženik u obvezi izvršiti povrat zajma u iznosu od 1.749,55 eur, sa zateznim kamatama, od podnošenja tužbe do isplate kako je to zatražila tužiteljica, sukladno odredbama čl. 29. ZOO, imajući u vidu da je sukladno čl. 1. Ugovora zajam u cijelosti dospio na naplatu 6. srpnja 2018.

32. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke presude dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude).

33. Prema odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP s time da se u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici (imajući u vidu i odredbu čl. 158. st. 1. ZPP obzirom na djelomično povlačenje tužbe) da je tužiteljica djelomično povukla tužbu, omjer uspjeha u parnici određuje sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP na način da će sud najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

34. Sukladno tome, tužiteljica je po osnovi i visini uspjela s 24 % svog tužbenog zahtjeva, a tuženik je u odnosu na osnovu i visinu uspio s 76 %, slijedom čega uspjeh tužiteljice iznosi 48 % (76%-24%) te je sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

35. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Sisku, 19. lipnja 2024.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude i rješenja.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku