REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-2124/2015-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića čana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FD iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Centra za socijalnu skrb Vukovar, zastupan po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku iz Vukovara, radi povrata na rad i naknade plaće, odlučujući o revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda Vukovaru poslovni broj Gž R-2019/15-2 od 17. siječnja 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2258/12-38 od 20. veljače 2015., u sjednici održanoj 19. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nezakonita tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 05. ožujka 1999., te da tužiteljici nije prestao radni odnos, da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad i da joj prizna sva prava iz radnog odnosa i po osnovu rada za razdoblje za nezakonito udaljenje s posla od 13. travnja 1999. pa do povratka na rad, zatim da joj isplati plaće za isto razdoblje (t. I. izreke), a prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je tuženik na temelju pravomoćne i ovršne presude broj: P-344/99. od 17. siječnja 2002. koja je postala pravomoćna 29. siječnja 2003. vratio na rad tužiteljicu, te da je temeljem te presude i izvansudske nagodbe od 26. rujna 2003. izvršio isplatu neisplaćenih plaća za razdoblje od 13. travnja 1999. pa do povratka na rad 15. travnja 2003. (t. II. izreke). Ujedno je i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke, dok je ista presuda preinačena u dijelu pod toč. II. izreke na način da je u navedenom dijelu tužba odbačena.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio istu odbiti kao neosnovanu, potražujući trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7.1. U odnosu na ostale navode iznesene u reviziji kojima revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nije dopuštena te da tužiteljici nije prestao radni odnos, kao i zahtjev za vraćanjem na rad te isplatom plaća u razdoblju od nezakonitog udaljenja s posla do povratka na rad. Tužiteljica u tužbom zahtijeva utvrđenje da je tuženik na temelju pravomoćne i ovršne presude br. P-334/99. od 17.01.2002.g. koja je postala pravomoćna 29.01.2003.g. vratio na rad tužiteljicu FD te da je na temelju citirane presude i izvansudske nagodbe od 26.09.2003.g. izvršio isplatu neisplaćenih plaća za razdoblje od 13.04.1999.g. do povrata na rad 15. travnja 2003.

10. Na temelju utvrđenja da je tuženik na temelju pravomoćne i ovršne presude br. P-334/99. od 17.01.2002.g. koja je postala pravomoćna 29.01.2003.g. vratio na rad tužiteljicu FD te da je na temelju citirane presude i izvansudske nagodbe od 26.09.2003.g. tuženik izvršio isplatu neisplaćenih plaća za razdoblje od 13.04.1999.g. do povrata na rad 15. travnja 2003., sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenjem odluke o otkazu nezakonitom te vraćanjem na rad tužiteljice kao isplatom plaća u utuženom razdoblju, dok je isti sud preinačio prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tuženik na temelju pravomoćne i ovršne presude br. P-334/99. od 17.01.2002.g. koja je postala pravomoćna 29.01.2003.g. vratio na rad tužiteljicu FD te da je na temelju citirane presude i izvansudske nagodbe od 26.09.2003.g. tuženik izvršio isplatu neisplaćenih plaća za razdoblje od 13.04.1999. do povrata na rad 15. travnja 2003.

10. 1. Pri tom se sud drugog stupnja pozvao na odredbe čl. 187. ZPP, obrazlažući kako tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave te da tužitelj u tužbi na utvrđenje ne može zahtijevati utvrđenje postojanja, odnosno nepostojanja takve činjenice.

11. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev za utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom te vraćanju na rad tužiteljice i isplatom plaća, kao neosnovan. Isto tako, pravilna je odluka suda drugog stupnja i u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda i odbačena tužba. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

11.2. Prema odredbi čl. 396.a. st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske presude odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke druge odluke revizijskog suda.

11.3. U slučaju iz st. 1. ovog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

11.4. S obzirom da revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, na temelju odredbe čl. 396a. st. 1. i 2. ZPP-a upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se objaviti na internetskim stranicama.

12. S obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice i odlučiti kao u izreci presude.

13. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 19. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek