REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-493/2016-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz Z., ..., OIB: ... kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženice G. K. iz Z., ..., OIB: ... koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1466/15-2 od 06. listopada 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3631/13-29 od 28. studenog 2014., u sjednici održanoj 19. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici predati tužitelju u posjed spremište br. ..., u suterenu stambene zgrade u Z., ..., slobodnog od osoba i stvari te nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 3.300,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženice je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.
3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova preinače ili ukinu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj vlasnik trosobnog stana u Z., ..., sa spremištem br. ..., a tuženica vlasnica jednosobnog stana u istoj zgradi sa spremištem br. ... koje je u naravi spojeno sa spremištem br. ... koje koristi I. Š. Nije sporno da tuženica koristi spremište broj ..., a ona osporava tužbeni zahtjev tvrdeći da je vlasništvo navedenog spremišta stekla dosjelošću.
6. Tužbeni zahtjev je prihvaćen na temelju čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 i dr. - dalje: ZVDSP).
7. Pozivajući se na odredbu čl. 67. st. 3. i 5. ZVDSP drugostupanjski sud je iznio shvaćanje da tuženica nije mogla steći vlasništvo dosjelošću na spornom spremištu jer se to spremište smatra pripatkom stana tužitelja, pa je vlasništvo spremišta bilo moguće steći dosjelošću samo na temelju istog pravnog osnova kao i pravo vlasništva stana kojem to spremište pripada.
8. Prije svega nije potpuno jasno jesu li za odgovor na pitanje o tome je li moguće stjecanje prava vlasništva na spornom spremištu, mjerodavne odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i dr.) ili odredbe ZVDSP, međutim, s obzirom da su nižestupanjski sudovi ocijenili da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe ZVDSP a takvo shvaćanje očito prihvaća i tuženica (pravno pitanje zbog kog se podnosi revizija odnosi se na primjenu čl. 67. u vezi s odredbom čl. 7. ZVDSP), i ovaj sud s obzirom na to da na primjenu materijalnog prava ne pazi po službenoj dužnosti, polazi od shvaćanja da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe ZVDSP.
9. Naime, pozivajući se na odredbu čl. 7. ZVDSP tuženica pita "Da li se pravo vlasništva na sporednim dijelovima nekretnine (stana) kao što su podrumske ili tavanske prostorije može steći na drugom pravnom temelju različitom od stjecanja prava vlasništva posebnog dijela nekretnine (stana) kada se radi o stvari koja može egzistirati kao samostalna stvar, odvojiva od glavne stvari, a da se ne povrijedi bit glavne stvari, ili u svakom slučaju ti sporedni dijelovi dijele sudbinu glavne stvari nekretnine (stana) te se pravo vlasništva spornih dijelova može steći isključivo na istom pravnom temelju kao i pravo vlasništva glavne stvari – nekretnine (stana)?"
10. Ocijenjeno je da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer se u praksi sudova pojavljuju sporovi u kojima se kao mjerodavno pojavljuje isto pravno pitanje, a za očekivati je da će se to događati i ubuduće.
11. Odmah treba istaknuti da je bitno u ovakvim slučajevima je li na spornoj stvari (spremište) uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, prema odredbama čl. 71. – 78. ZVDSP, a u konkretnom slučaju do takve uspostave koja se postiže upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine (čl. 72. st. 1. ZVDSP), nije došlo.
12. Prije nego što se uspostavi vlasništvo posebnog dijela na sporednoj prostoriji eventualno prikladnoj za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, na tu prostoriju proteže se vlasništvo posebnog dijela nekretnine (stana) i ta sporedna prostorija ne može biti predmetom vlasništva kao posebnog dijela. To proizlazi iz odredaba čl. 67. ZVDSP kao i iz odredbe čl. 69. st. 1. ZVDSP.
13. Iz izloženog proizlazi da su pravo vlasništva sporednog dijela nekretnine, ako na tom sporednom dijelu nije uspostavljeno pravo vlasništva prema odredbi čl. 72. st. 1. ZVDSP, može stjecati samo na istom pravnom temelju kao i pravo vlasništva "glavne stvari".
14. To znači, u konkretnom slučaju da tuženica nije mogla steći pravo vlasništva spremišta dosjelošću jer na tom spornom spremištu nije uspostavljeno vlasništvo kao na posebnom dijelu nekretnine, pa prema sadašnjem stanju stvari spremište, kao sporedna prostorija (sporedni dio samostalne prostorije) ostaje kao prostorija koja služi svrsi glavne stvari (čl. 67. st. 5. u vezi s odredbom čl. 7. st. 1. ZVDSP), a ta "glavna stvar" je stan tužitelja.
15. Dakle, odgovoreno je na pitanje zbog kojeg je podnesena revizija, a iz tog odgovora proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 19. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
