REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-498/2018-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka PAjalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz Z., , OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženog S. d.o.o. Z., , OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici M. S. i I. H. S., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R - 78/18-2 od 8. veljače 2018., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni br. Pr- 765/2017-6 od 30. studenog 2017. , u sjednici održanoj 19. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R - 78/18-2 od 8. veljače 2018., kao i presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni br. Pr-765/2017-6 od 30. studenog 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 333.186,89 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos kao i zahtjev za isplatu naknade za prekovremene sate rada kako je to pobliže navedeno u izreci te je odbijen i zahtjev tužiteljice za isplatu naknade materijalnih troškova također pobliže navedenih u izreci. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje „ da je tužiteljica sa tuženikom dana 03. listopada 2011. godine usmeno sklopila Ugovor o radu koji je trajao do dana 22. listopada 2013. godine“. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku iznos od 12.500,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i tako potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.
3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine pobijanu odluku kao i odluku suda prvog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Prema odredbi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.
6.1. U konkretnom slučaju riječ je o sporu radi utvrđenja postojanja radnog odnosa čime je protiv drugostupanjske odluke revizija dopuštena temeljem odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP-a. S druge strane, dopuštena je i revizija protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda kojim se odbacuje tužba, jer je riječ o rješenju kojim je postupak pravomoćno završen.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je s tuženikom sklopila usmeni ugovor o radu dana 3. listopada 2011. godine, koji ugovor da je sklopljen protivno odredbama zakona, čime se smatra da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme (koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. 14. st. 1. i 3. Zakona o radu "Narodne novine", broj 93/14 – u daljnjem tekstu: ZR), te zahtjev za isplatu svih iznosa za koje smatra da joj pripadaju kao materijalna prava iz radnog odnosa. Nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu u dijelu na utvrđenje cijeneći da je riječ o tužbi predviđenoj odredbom čl. 133. ZR, te zahtjev na isplatu po ovom osnovu ZR-a, čime je tužiteljica propuštanjem traženja zaštite svog povrijeđenog prava iz radnog odnosa kako predviđa odredba čl. 133. st. 1. ZR-a izgubila i pravo na sudsku zaštitu tog povrijeđenog prava u smislu odredbe čl. 133. st. 4. ZR-a. Kako se zahtjev na isplatu temelji na činjenici sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme, koju činjenicu tužiteljica nije dokazao, zahtjev tužiteljice na isplatu je odbijen.
8. Međutim, prema shvaćanju ovog suda u primjeni odredbe čl. 133. ZR-a, kada radnik tužbom zahtijeva utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, budući da nije riječ o sporu u kojem se traži zaštita protiv odluke poslodavca kojom je povrijeđeno neko pravo radnika, za dopuštenost tužbe nije odlučno je li se radnik prethodno obratio poslodavcu u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a. Odlučno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a, kojeg je u konkretnom slučaju prihvatiti jer poslodavac taj pravni odnos osporava.
9. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u primjeni odredbe čl. 133. ZR-a nisu utvrđene činjenice odlučne za primjenu odredbe čl. 14. st. 3. ZR-a, pa nema uvjeta za preinaku odluke.
10. Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
11. U ponovnom postupku potrebno je utvrditi sve naprijed iznijete odlučne činjenice, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.
12. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP- a.
Zagreb, 19. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
