REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt-338/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆI, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-pravni odjel, radi utvrđenja povrede prava na jednako postupanje i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7327/2016-5 od 29. ožujka 2017., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj P-656/2013 od 24. lipnja 2016. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj P-656/2013 od 13. rujna 2016., u sjednici održanoj 19. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je Republika Hrvatska povrijedila prava tužitelja na jednako postupanje (stavak I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi štetu tužitelju u svoti od 1.066.833,06 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke), te je odlučeno o troškovima postupka na način da je tuženik dužan tužitelju parnični trošak u iznosu od 103.940.00 kn (stavak III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak.
3.1. Protiv presude drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP).
3.2. Podredno, „opreza radi“, tužitelj se poziva i na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, s pitanjem za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovom primjeni, pa predlaže da Vrhovni sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da žalbu tuženice odbije i u potpunosti potvrdi presudu suda prvog stupnja, podredno, da ukine presudu drugostupanjskog suda i vrati predmet istom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Obzirom na vrijednost predmeta spora koji ujedno predstavlja i pobijani dio presude, a koji premašuje svotu iz čl. 497.a ZPP, revizija tužitelja je razmatrana kao redovna revizija.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da mu je raspisivanjem javnog natječaja za sufinanciranje troškova otkupa i skladištenja mandarina, Klasa:320- 01/11-01/98 Ur.broj:525-02-10801/11-10 od 12. listopada 2011. i Obaviješću o neudovoljavanju uvjetima natječaja, rješenja Ministarstva poljoprivrede Klasa:320- 01/12-01/31, Ur.broj:525-02-3-0539/12-13 od 20. veljače 2012., kao i neuzimanjem u razmatranje njegove prijave, povrijeđeno pravo na jednako postupanje, te u vezi s tim i podredno postavljen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.066.833,06 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
8. Suprotno navodima iz revizije u postupku pred sudom drugog stupnja nije se ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbama čl. 361. ZPP i čl. 362. ZPP.
9. Na temelju odredbe čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Vrijeme kada je izvršena presignacija spisa s jedne sutkinje na drugu ne mora biti istovjetno sa upisom te činjenice u e-spis, tako da žalbena tvrdnja da sudac izvjestitelj nije imao dodir sa ovim predmetom do sjednica vijeća predstavlja spekulaciju koja ničim nije dokazana.
10. Jednako tako, nije se ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, pobijana presuda je jasna i iz nje su jasno navedeni razlozi zbog čega je prvostupanjska presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev.
11.1. Nadalje, suprotno navodima iz revizije, pravilno je sud drugog stupnja primijenio odredbu čl. 1. i čl. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08, 112/12 - dalje: ZSD) kada je odbio prejudicialni zahtjev za utvrđenje da je Republika Hrvatska, na način kako je to navedeno u petitu, povrijedila tužiteljevo pravo na jednako postupanje.
11.2. Naime, diskriminacijom u smislu ZSD smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po nekoj od osnova iz st. 1. ZSD. Međutim, pod pojam društvenog položaja, kao jedne od propisane osnove diskriminacije, ne može se podvesti oblik organizacije pod kojom posluje trgovac odnosno poduzetnik.
11.3. Odredbom čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23 - dalje: ZTD) propisano je da su trgovci osobe koje samostalno trajno obavljaju gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom i prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu dok se osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima smatraju trgovcima u smislu ZTD samo ako je u tim propisima to određeno. 11.4. Jednako tako Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 79/09, 80/13, 41/21 - dalje: ZZTN) pod pojmom poduzetnika iz čl. 3. ZZTN smatraju se trgovačka društva, trgovci, udruženja poduzetnika, obrtnici i druge pravne i fizičke osobe koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u proizvodnji i/ili prometu robe, odnosno pružanju usluga, državna tijela, jedinice lokalne i područje (regionalne) samouprave, kada izravno ili neizravno djeluju na tržištu, kao i sve druge pravne ili fizičke osobe (udruga, sportske organizacije, ustanove, vlasnici autorskih i sličnih prava i ostali) koji djeluju na tržištu.
11.5. Dakle, trgovci odnosno poduzetnici mogu na tržištu djelovati u različitim oblicima, međutim ti oblici se ne mogu podvesti pod gore navedenu osnovu iz čl. 1. ZSD kao niti pod bilo koju osnovu koja je navedena u tom članku.
11.6. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je navedeni zahtjev neosnovan.
12. Također, valja napomenuti da je čl. 14. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) propisano da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama te da su svi pred zakonom jednaki. Dakle, obzirom da je lista osnova iz Ustava na temelju kojih je zabranjeno različito postupanje otvorena, može se zaključiti da Ustav propisuje da se u odnosu na adresate ne može različito postupati po bilo kojoj osnovi. Međutim, odredbom čl. 16. Ustava je propisano da se prava mogu ograničiti ali tada svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. U ovom slučaju tuženik je u postupku te u žalbi naveo da su njegovi propisi i odluke bili motivirani reguliranjem tržišta i eliminacijom sivog tržišta mandarina, što bi moglo ukazivati da je ograničenje tržišne slobode bilo razmjerno potrebi za uvođenjem reda u djelovanje tržišta, a što međutim nije bilo predmet dokazivanja obzirom na procesne tvrdnje i dokazne prijedloge stranaka.
13. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 19. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
