REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-243/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića član vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B., OIB … , iz Z., koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. b. d.d., OIB … , Z., koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2536/2021-3 od 12. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2299/2019-21 od 1. lipnja 2021., u sjednici održanoj 19. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2536/2021-3 od 12. srpnja 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2299/2019-21 od 1. lipnja 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnim odredba 2. i 4. Ugovora o kreditu broj 196-119/2007 od 5. ožujka 2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: „Iznos, namjena i korištenje kredita Banka odobrava Korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.463,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. važećem na dan korištenja kredita.“ „...u kunskoj protuvrijednosti 405,65 CHF (četiristopet švicarskih franaka i 65/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja...“. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 30.701,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude. Nadalje, pod točkom III. izreke utvrđeni su ništetnim dijelovi odredbi čl. 6. Ugovora o kreditu broj 196-119/2007 od 5. ožujka 2007., sklopljenom između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, u dijelu koji glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.- A.-B. d.d. ili drugog akta Banke.“, dok je pod točkom IV. naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.321,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, a pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 10.892,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2021. do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška žalbe.
3. Ovaj sud je rješenjem broj poslovni broj Revd 5137/2022-2 od 14. ožujka 2023. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv presude, u odnosu na pitanje:
„Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine odluke nižestupanjskih sudova te predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-potrošača za utvrđenjem ništetnim odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zaključenog između stranaka 5. ožujka 2007., kao i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog tih ništetnih odredbi.
8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP).
9. Tuženica naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbi čl. 502.c ZPP i čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP), pri donošenju zaključka nižestupanjskih sudova prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka Ž. J., kojeg je predlagala na sporne okolnosti pregovaranja, kao njenog djelatnika koji je sudjelovao u postupku prije i prilikom sklapanja predmetnog ugovora.
10. Sud je u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi, ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s potrošačem pojedinačno pregovaralo.
11. S obzirom da je u ovom postupku tuženica predložila dokaz na navedenu okolnost, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnost na koji je predložen nije bilo predmet kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Isto pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud u više svojih odluka (npr. Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev-206/2024-2 od 27. veljače 2024., Rev-381/2023-2 od 21. veljače 2023.) pozivajući se i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. U navedenim revizijskim odlukama zauzeto je pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, odnosno konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinog slučaja.
12. Kada tuženici kao banci nije bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti i ništetnosti tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom.
13. Stoga je odgovor na pitanje u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije sljedeće:
„Sud ne može inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka u situaciji kada je tuženik predložio izvođenje dokaza upravo na okolnosti različitih ključnih činjenica.“.
14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb,19. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
