REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-97/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza Namco Promet d.o.o. u stečaju, OIB 83495207891, Zagreb, Smičiklasova 18, kojeg zastupa punomoćnica Irena Glogovšek Strahovnik, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Frankopan Nekretnine d.o.o., OIB 46486922246, Zagreb, Ilica 1/a, kojeg zastupa punomoćnik Boris Jukić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1924/2023-2 od 12. lipnja 2023. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-333/22 od 24. ožujka 2023., u sjednici održanoj 19. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka, zato što su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva.

2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.

3. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Pitanja naznačena u prijedlogu, koja glase:

„1. Ovisi li egzistentnost/osnovanost potraživanja, koje se prigovorom radi prebijanja stavlja u prijeboj, o prijavi istovrsnoga potraživanja u stečaj, odnosno sprečava li odredba o roku prijave u stečaj prigovor radi prebijanja?

2. Je li odlukom o protutužbenom zahtjevu ujedno odlučeno i o tražbini na kojoj se temelji prigovor radi prebijanja, odnosno, ima li tražbina koja se stavlja u prijeboj, samostalnu pravnu sudbinu neovisnu o prijavi tražbine u stečaj odnosno o odbijanju protutužbenoga zahtjeva?

3. Ako prigovor radi prebijanja ne sadrži specificiran iznos, odnosno ako nije specificiran/određen, može li/treba li se smatrati da se odnosi na cjelokupnu tražbinu s kojom se prebija, tj. znači li to da se odnosi na cjelokupnu (protu)tražbinu koju je onaj koji stavlja prigovor imao prema drugoj strani?“

nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

4.2. S obzirom na to da je drugostupanjski sud odluku o osnovanosti tužbenoga zahtjeva zasnovao na zaključku da tužiteljeva novčana tražbina nije mogla prestati prijebojem, a taj pak zaključak na utvrđenim činjenicama da tužitelj niti je odredio koji iznos stavlja u prijeboj, niti je je prigovor radi prijeboja istaknuo prije zaključenja prethodnoga postupka, a k tome i da je o tražbini za koju tvrdi da je kompenzabilna s tužiteljevom tražbinom iz tužbenoga zahtjeva već prije odlučeno pravomoćnom presudom, proizlazi da odluka u ovome sporu ne ovisi o odgovorima na postavljena pitanja.

4.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5.1. Tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje tuženik obrazlaže pozivanjem na navodnu arbitrarnost predmetne drugostupanjske presude. Toj se presudi, međutim, arbitrarnost ne može propisati, jer je sud dao jasne razloge za svoju odluku. Kako bi pak predmetnom drugostupanjskom presudom kojom je tuženiku kao naručitelju naložena isplata naknade prema ugovoru o djelu sklopljenim s tužiteljem kao izvođačem bilo tuženiku povrijeđeno pravo vlasništva, tuženik u prijedlogu nije obrazložio.

5.2. Tako tuženik nije učinio vjerojatnima tvrdnje o povredi temeljnih ljudskih prava na koja se poziva pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 19. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek