REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2296/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., O. O., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika U. o. d.d., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2609/2022-2 od 7. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-827/2019-52 od 1. srpnja 2022., u sjednici održanoj 19. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.
IV. Zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2609/2022-2 od 7. veljače 2023. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlozima. Tužitelj je uz postavljena pitanja istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava RH (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav RH), pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i pravo na pošteno suđenje iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17; dalje: Konvencija).
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika, a tuženik je u odgovoru na prijedlog tužitelja predložio odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tužitelj kroz postavljena pitanja osporava pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na dosuđeni parnični trošak, tj. u odnosu na parnične radnje koje mu sud nije priznao kao potrebne za vođenje parnice pred nižestupanjskim sudovima. Tužitelj je kao razlog važnosti u odnosu na postavljena pitanja naveo odluku revizijskog suda poslovni broj Rev 5062/2019 od 4. studenog 2020. Navedena odluka revizijskog suda ne može se smatrati odgovarajućim razlogom važnosti u odnosu na postavljena pitanja s obzirom na to da u njoj nije niti izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno onom iz pobijane odluke. Podredno, valja reći i to da odgovor na drugo i treće pitanje iz prijedloga tužitelja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja te se njime ne može uspostaviti opći standard za buduće slučajeve.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
6. Tužitelj nije učinio vjerojatnim niti postojanje osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava kojim bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom i pravo na pravično suđenje. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo koje je podneske tužitelja smatrao potrebnim tijekom trajanja postupka pred nižestupanjskim sudovima te je uz to jasno naveo i podneske za koje smatra da nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa samim time nisu osnovani navodi tužitelja da mu je takvim postupanjem povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom.
7. Slijedom navedenog, prijedlog je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP. revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prvo i treće pitanje iz prijedloga tuženika ne mogu se smatrati pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a ZPP s obzirom na to da odgovor na navedena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja te se njime ne može uspostaviti opći standard za buduće slučajeve. Tuženik kroz drugo postavljeno pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog utvrđenog pred nižestupanjskim sudovima s obzirom na to da je u postupku utvrđeno kako Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije niti postavio odštetni zahtjev, dok u odnosu na četvrto pitanje nije naveo odgovarajuće razloge važnosti. Peto pitanje iz prijedloga tuženika odnosi se na pitanje zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva te je pobijana odluka u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024., a koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja tuženika nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
10. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije prihvaćen jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP te je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. IV. izreke rješenja.
Zagreb, 19. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
