Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-322/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te suca mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja K. K., OIB: …, J. …, T., ... tužitelja M. K., OIB: …, I. Č. ..V. i 3. tužiteljice A. C., OIB: …, O. L. …, M., … G. C., K., svih kao zakonskih nasljednika iza pokojne A. K., OIB: …, T., ul. J. br. …, svi tužitelji zastupani po punomoćniku S. B., odvjetnici u Š., ul. … … protiv 1. tužene O. B., OIB: … iz T., J…. i 2. tuženika M. B., OIB:… iz T., J. .., oboje tuženika zastupanih po punomoćniku D. J., odvjetnici u Š., S. R. br…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-36/2021 od 30. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba 1. i 2. tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-36/2021 od 30. lipnja 2022.:

a) potvrđuje:

- u dosuđujućem dijelu točke I. izreke presude za iznos neimovinske štete od 1.858,12 eura / 14.000,00 kn1 sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2016. do isplate,

- u dosuđujućem dijelu točke III. izreke presude za iznos 89,59 eura / 675,00 kn sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate,

- u dosuđujućem dijelu točke IV. izreke presude na ime naknade troškova parničnog postupka za iznos od 557,08 eura / 4.197,35 kn sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

b) preinačuje u preostalom dijelu točke I.,III. i IV. izreke presude i sudi:

„Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva 1. tužitelja K. K., 2. tužitelja M. K. i 3. tužiteljice A. C., svih kao zakonskih nasljednika pokojne A. K. protiv 1. tužene O. B. i 2. tuženika M. B., radi solidarne naknade neimovinske štete za iznos 412,44 eura / 3.107,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od podnošenja zahtjeva 22. veljače do isplate, radi solidarne naknade nenovčane imovinske štete za iznos 89,59 eura / 675,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima 30. lipnja 2022. kao dana presuđenja do isplate i zahtjev za solidarnom naknadom parničnih troškova za iznos 56,05 eura / 422,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima 30. lipnja 2022. kao dana presuđenja do isplate, sve po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.“

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci presuđeno je tako da izreka presude u cijelosti glasi:

„I. Nalaže se I. tuženici O. B. /OIB:…/, iz T., …. … i II. tuženiku M. B. /OIB:…/, iz T., …. …, da tužiteljici A. K., /OIB:…/, iz T., ... br….,u roku od 15 dana, solidarno isplate ukupno 17.107,50 kuna, s osnova neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva za naknadu štete 22. veljače 2016.godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice A. K., /OIB:…/, iz T., ... br…, u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu neimovinskog iznosa od 5.702,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 22.prosinca 2016.godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate kao neosnovan.

III. Nalaže se I. tuženici O. B. /OIB:…/, iz T., ... .. i II. tuženiku M. B. /OIB:…/, iz T., … …,da tužiteljici A. K., /OIB:…./, iz T., ... br…, u roku od 15 dana, solidarno isplate ukupno 1.350,00 kuna, s osnova imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate.

IV. Nalaže se I. tuženici O. B. /OIB:…/, iz T., …. … i II. tuženiku M. B. /OIB:…/, iz T., …….,da tužiteljici A. K., /OIB:…/,iz T., …. …, u roku od 15 dana, solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 4.619,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude s kojim nisu uspjeli u postupku (točke I. i III. izreke presude) i protiv odluke o parničnim troškovima (točka IV. izreke presude) pravovremenu žalbu podnose 1. i 2. tuženici po punomoćniku zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba 1. i 2. tuženika djelomično je osnovana.

5. Iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa proizlazi da je predmet spora po konačnom tužbenom zahtjevu iz podneska od 17. siječnja 2020. (list 86-87 spisa), djelomično ispravljenog na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. siječnja 2020. (88-89 spisa) zahtjev za naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od ukupno 24.160,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 22. veljače 2016. do isplate. Prednica 1. do 3. tužitelja, sada pokojna A. K., tužbeni zahtjev je temeljila na tvrdnji da je 2. studenoga 2014. pri hodu betoniranim prolazom svog dvorišta zapela o drvenu dasku koja je pala sa nezaštićene građevinske skele (bez zaštitne ograde i mreže) koja je bila postavljena uz građevinski objekt 1. i 2. tuženika tijekom izvođenja građevinskih radova na tom njihovom objektu, a da je pri padu zadobila prijelom lijeve palčane kosti, nagnječenje oba koljena i desne šake. Kako su za nastalu joj štetu odgovorni 1. i 2. tuženici koji su protivno čl. 134. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.) propustili ograditi gradilište, to od njih solidarno potražuje na ime naknade neimovinske štete po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, naruženja i duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 22.810,00 kn i na ime nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 1.350,00 kn, odnosno ukupno 24.160,00 kn sa zatraženom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

5.1. Nakon donošenja pobijane prvostupanjske presude, A. K. umrla je 4. srpnja 2022., a postupak su preuzeli njezini zakonski nasljednici 1. tužitelj K. K., 2. tužitelj M. K. i 3. tužiteljica A. C., u odnosu na koje tužitelje je postupak nastavljen pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-36/2021-47 od 9. siječnja 2024.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak kod prvostupanjskog suda koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud drugog stupnja nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Neosnovana je žalbena tvrdnja žalitelja o počinjenoj bitnoj povredi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi ni sebi ni razlozima presude, sadrži jasne i međusobno neproturječne razloge o svim činjenicama važnim za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva, a ona nema ni drugih nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati nju i pravilnost primjene materijalnog prava.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 8. ZPP-a sve izvedene dokaze ocijenio svakog zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, u obrazloženju presude iznio je uvjerljive razloge na temelju kojih dokaza smatra utvrđenima bitne činjenice i zašto tim dokazima vjeruje, pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za takvo utvrđenje dao valjane razloge, a utvrđeno činjenično stanje izloženo u obrazloženju pobijane presude prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa je neosnovana žalba 1. i 2. tuženika zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a.

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je do pada prednice tužitelja A. K. 2. studenoga 2014. došlo uslijed činjenice da je prilikom hoda betoniranom stazom na svom dvorištu, pala preko drvene daske koja je prethodno pala s nezaštićene građevinske skele koja je bila postavljena uz objekt 1. i 2. tuženika tijekom izvođenja građevinskih radova, time da je i u tužbi, a suprotno navodima žalitelja, i u presudi navedeno da skela nije imala niti zaštitnu mrežu, pa da su za nastalu štetu solidarno odgovorni 1. i 2. tuženici kao suvlasnici kuće i naručitelji građevinskih radova i to solidarno s izvođačem radova na temelju čl. 1108. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., dalje: ZOO), ali za nastanak događaja i nastalu štetu utvrđuje i doprinos prednice tužitelja koja je propustila upotrijebiti dužnu pažnju pri prelasku preko daske koju je mogla uočiti da je nosila naočale koje je inače morala nositi i da je upotrijebila osvjetljenje krećući se stazom iako je već bio mrak, ukupno u omjeru od 50%.

10. Neosnovane su žalbene tvrdnje žalitelja da je sud prvog stupnja svoju odluku utemeljio isključivo na iskazima saslušanih svjedoka predloženih od strane tužitelja, osporavajući i u žalbi nastanak štetnog događaja kako ga je prednica tužitelja opisala u tužbi, zato što i iz iskaza svjedoka M. P., predstavnika izvođača radova koji je saslušan na prijedlog 1. i 2. tuženika proizlazi da iako je uz kuću tuženika bila postavljena skela sa zaštitnom ogradom (ali nesporno bez zaštitne mreže), postojala je mogućnost da građevinski i otpadni materijal koji je nastao uslijed rušenja betonske i drvene konstrukcije krova kuće tuženika, koji je rušen sa visine 7 do 7,5 metara, padne u prostor koji se nalazi uz susjednu kuću prednice tužitelja. Iako je navedeni svjedok saslušan na prijedlog 1. i 2. tuženika, ni on ne potvrđuje iskaze tuženika koji su iskazali da su o štetnom događaju saznali tek deset dana nakon događaja kada je prednica tužitelja došla k njima s longetom na ruci i rekla im da je zbog njih pala preko neke daske. Naime, nema razloga ne vjerovati iskazu svjedoka M. P. koji je naveo da je o štetnom događaju saznao odmah po događaju nakon vikenda, kada je u ponedjeljak došao na gradilište gdje mu je 1. tužena O. B. rekla da je prednica tužitelja pala preko „neke naše daske,“ što upućuje na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je do njezinog ozljeđivanja došlo na način opisan u tužbi, nakon čega je prednica tužitelja o razlogu ozljeđivanja ubrzo nakon događaja obavijestila 1. i 2. tuženike.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neodlučne su za vjedostojnost iskaza svjedoka K. K. i G. Š. razlike njihovih suglasnih iskaza u odnosu na iskaz prednice tužitelja koja je navela da se u vrijeme događaja nalazila sama u kući, dok su svjedoci iskazali da su u tom trenutku njih dvojica bili zajedno u njezinom dnevnom boravku kad su začuli njezino plakanje i vikanje iz dvorišta, budući je i prednica tužitelja u iskazu i u tužbi tvrdila da je do pada došlo u njezinom dvorištu na betoniranom prolazu, pa ona u tom trenutku nije ni morala znati nalaze li se svjedoci u dnevnom boravku.

12. Nadalje, kada se ima u vidu činjenica da prednica tužitelja A. K. ni u tužbi, a ni u svom iskazu nije ni tvrdila da je itko od predloženih svjedoka vidio sam trenutak kada je i kako pala preko daske na betoniranom prolazu, tada nije bilo potrebno saslušati predloženu svjedokinju M. P. na okolnost da je prednica tužiteljice od nje tražila da potvrdi kako je pala, pa je neosnovana žalbena tvrdnja tuženika da je uslijed neprovođenja tog dokaza ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

13. Na temelju čl. 1108. ZOO-a naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja nastane u vezi s izvođenjem tih radova. Tuženici koji su suvlasnici nekretnine za koju su naručili izvođenje građevinskih radova, kao naručitelji odgovaraju trećoj osobi solidarno za nastalu štetu na temelju presumirane krivnje primjenom čl. 1045. st. 1. ZOO-a. Dakle, teret dokaza općih pretpostavki odgovornosti je na tužiteljima, dok su tuženici kao naručitelji radova trebali dokazati da nema njihove krivnje za nastanak štete, odnosno podredno da postoji doprinos treće osobe.

14. U situaciji kada nije bilo očevidaca pada i ozljeđivanja prednice tužitelja, osnovano je sud prvog stupnja zaključak o mjestu, vremenu i uzroku pada prednice tužitelja, kao i stanju betoniranog prolaza uz kuću tuženika u trenutku njezina pada, utemeljio na njezinom stranačkom iskazu u kojem je potvrdila navode iz tužbe da je hodajući betonskom stazom u svom dvorištu pala preko daske koja je prethodno s drugim građevinskim materijalom pala s kuće 1. i 2. tuženika, ali i na iskazima svjedoka K. K. i G. Š. koji su joj odmah prišli u pomoć kada su začuli njezino vikanje i plač, te su ju zatekli kako leži na toj stazi i potvrdili da su vidjeli dasku preko koje je bila pala, kao i na iskazu svjedoka M. P. koji je kao predstavnik izvođača radova potvrdio da je postojala mogućnost pada takvog materijala s gradilišta 1. i 2. tuženika.

14.1. Polazeći od pravilno utvrđene činjenice da je prednica tužitelja pala na svom betoniranom prolazu zato što se na istom nalazila daska o koju se spotaknula i koja je pala sa objekta tuženika zbog nedovoljno osigurane skele zaštitnom mrežom koja bi sprječavala da otpadni materijal s kuće tuženika dospije na susjednu nekretninu prednice tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su za štetu uzrokovanu tim padom solidarno odgovorni 1. i 2. tuženici na temelju čl. 1108. ZOO-a jer su propustili zajedno s izvođačem radova, pravilnim ograđivanjem gradilišta na kojem je bila postavljena skela nesporno bez zaštitne mreže, osigurati gradilište od pada materijala na susjednu nekretninu, a što su bili dužni učiniti na temelju čl. 134. st. 1. Zakona o gradnji kojim je, pored ostaloga, propisano da gradilište mora biti osigurano i ograđeno radi sigurnosti prolaznika. Međutim, i prednica tužitelja doprinijela je nastanku i visini štete jer se, iako od ranije znajući da je materijal s gradilišta 1. i 2. tuženika padao na njezin prolaz (stazu), uputila tim prolazom u predvečerje kad je već bio mrak i to bez naočala iako bez njih nije dobro vidjela na daljinu i bez osvjetljenja, čime je pravilno njezin doprinos utvrđen u omjeru od 50%.

15. Na temelju stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka dr. I. B., specijaliste kirurga i dr. B. Z., specijalite neuropsihijatra, na čiji jedinstveni nalaz i mišljenje nije prigovorila niti jedna stranka, u prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da je prednica tužitelja u štetnom događaju 2. studenoga 2014. hodajući pala i zadobila prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu (prijelom lijevog ručnog zgloba), da joj je nakon pružene inicijalne medicinske pomoći od strane kirurga, nakon dijagnostičke obrade izvršena repozicija prijeloma, te je nastavljeno ambulantno liječenje pod kontrolom kirurga i fizijatra, da je nosila podlaktičnu imobilizaciju mjesec dana, te obavljala fizikalnu terapiju,

- da je prednica tužitelja uslijed zadobivene ozljede trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i bolove slabijeg intenziteta 20 dana, dok su su povremeni bolovi trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore,

- da je prednica tužitelja trpjela strah izrazito jakog intenziteta u trenutku samog događaja, kasnije je trpjela strah jakog intenziteta 3 dana, strah srednjeg intenziteta 2 tjedna, strah blažeg intenziteta 3 tjedna, a nakon toga trpjela je strah blažeg intenziteta koji ulazi u pojačane napore u svakodnevnom životu,

- da je kod prednice tužitelja zaostala blaža deformacija lijevog ručnog zgloba koja predstavlja naruženost u lakom stupnju, vidljivu prilikom većine socijalnih kontakata,

- da je navedena ozljeda dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti prednice tužitelja od 8-9%, koje se očituju u ograničenju pokreta u lijevom ručnom zglobu u lakom do srednjem stupnju,

- da je nakon predmetnog štetnog događaja prednici tužitelja je bila potrebna tuđa pomoć i njega 45 dana po 2 sata dnevno, odnosno ukupno 90 sati od strane nestručne osobe u obavljanju osobne higijene, jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka k liječniku,

- da je liječenje prednice tužitelja završeno 9. srpnja 2015.

16. Odlučujući o visini pravične novčane naknade štete na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti primjenom čl. 1100. ZOO-a, umanjene za 50% u visini doprinosa prednice tužitelja nastanku štete, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva po tom osnovu za iznos ukupno 17.107,50 kn, na što tuženici osnovano ukazuju navodima žalbe.

16.1. S obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenog straha opravdana je satisfakcija u iznosu utvrđena po prvostupanjskom sudu u iznosu 5.000,00 kn, po kriteriju duševnih boli zbog naruženja lakog stupnja uglavnom vidljivog trećim osobama u iznosu 5.000,00 kn, sve odmjereno primjenom čl. 1100. ZOO-a, kao i visina naknade nenovčane imovinske štete za 90 sati tuđe pomoći i njege po cijeni 15,00 kn za sat utvrđenu slobodnom ocjenom primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a u iznosu 1.350,00 kn. 16.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na pravilno utvrđeno činjenično stanje u pogledu utvrđenog trajanja i intenziteta bolova i straha, a imajući pritom i nelagode prilikom liječničkih pregleda, a naročito repozicije prijeloma i nelagode prilikom obavljanja liječničkih pregleda i fizikalnih terapija prednici tužitelja bila bi opravdana satisfakcija u iznosu 9.000,00 kn; s obzirom na trajno smanjenje životnih aktivnosti od 8-9% opravdana je satisfakcija na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu 9.000,00 kn, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. ZOO-a.

16.3. Dakle, na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prednici tužitelja bila bi po kvalifikatornim okolnostima pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog naruženja i smanjenja životnih aktivnosti pripadala satisfakcija u iznosu ukupno 28.000,00 kn, a na ime nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 1.350,00 kn, pa kako je ona doprinijela nastanku štetnog događaja i nastaloj šteti u omjeru od 50%, to su 1. i 2. tuženici, u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, dužni solidarno naknaditi 1. do 3. tužiteljima kao nasljednicima pokojne A. K. naknadu neimovinske štete u iznosu 14.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 22. veljače 2016. do isplate temeljem čl. 1100. u vezi 1103. ZOO-a, jer je liječenje završeno još i ranije (9. srpnja 2015.) i nenovčane imovinske štete u iznosu 675,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, visina koje je u skladu sa čl. 1089. st. 2. u vezi čl. 1086. ZOO-a utvrđena prema cijenama te naknade u vrijeme presuđenja.

17. Slijedom svih navedenih razloga, valjalo je žalbu 1. i 2. tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu točke I. izreke za iznos 1.858,12 eura / 14.000,00 kn sa dosuđenom kamatom i u dosuđujućem dijelu točke III. izreke za iznos 89,59 eura / 675,00 kn sa dosuđenom kamatom, a primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a njihovu žalbu djelomično uvažiti i preinačiti pobijanu presudu u dijelu u kojem im je u točki I. izreke pobijane presude naložena solidarna naknada neimovinske štete za iznos 412,44 eura / 3.107,50 kn sa dosuđenom kamatom i u točki III. izreke presude naknada imovinske štete za iznos 89,58 eura / 675,00 kn sa dosuđenom kamatom i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Tuženici pobijaju odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki IV. izreke presude kojom je 1. i 2. tuženicima naloženo solidarno naknaditi prednici tužitelja troškove u iznosu 4.619,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja pobijane presude do isplate, ali žalbu u tom dijelu posebno ne obrazlažu.

19. S obzirom na preinaku presude u odluci o glavnoj stvari i time izmijenjenog uspjeha stranaka u parnici, valjalo je preinačiti i odluku o parničnim troškovima pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

19.1. Iz stanja spisa proizlazi da su tuženici tijekom cijelog prvostupanjskog postupka osporavali i osnov i visinu zahtjeva. Sa osnovom zahtjeva tužitelji su u parnici uspjeli u omjeru od 50%, a u odnosu na visinu konačno postavljenog zahtjeva uspjeli su (14.675 kn : 24.160 kn) u omjeru od 61%. Dakle, tužitelji su u parnici uspjeli u omjeru od ukupno 55,5%, a tuženici u omjeru od 44,5%, pa su 1. i 2. tuženici dužni solidarno nadoknaditi 1. do 3. tužiteljima 11% parničnih troškova tužitelja.

19.2. Prvostupanjski je sud prednici 1. do 3. tužitelja u granicama zahtjeva i u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93., 11/96., 91/04., 37/05., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,126/22., dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15. i 118/18.) kao potrebne priznao troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 1.000,00 kn, zastupanja na ročištima 23. listopada 2017., 12. veljače 2019., 04. travnja 2019., 08. svibnja 2019., 28. siječnja 2020. i 30. ožujka 2022. ukupnom iznosu od 6.000,00 kn (Tbr.9.toč.1., Tarife), za sastav podnesaka od dana 11. listopada 2017., 08. svibnja 2019., 04. studenog 2019. i 17. siječnja 2020. u ukupnom iznosu od 2.750,00 kn (Tbr.8.Tarife), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 600,00 kn i na presudu u iznosu od 535,00 kn, odnosno ukupno 10.885,00 kuna, od čega bi tužiteljima razmjerno uspjehu u parnici pripadalo 11% tog troška odnosno iznos od 1.197,35 kn, kojemu je potrebno u cijelosti pribrojiti trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu 3.000,00 kn, što iznosi sveukupno 4.197,35 kn.

19.3. Radi navedenih razloga, valjalo je i u odnosu na odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki IV. izreke pobijane presude, žalbu 1. i 2. tuženika odbiti kao neosnovanu u dijelu u kojem im je naložena solidarna naknada parničnog troška u iznosu 557,08 eura / 4.197,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja pobijane presude do isplate, a djelomičnim uvažavanjem njihove žalbe, preinačiti odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki IV. izreke presude u dijelu u kojem im je naložena solidarna naknada parničnog troška u preostalom iznosu 56,05 eura / 422,33 kn s dosuđenom kamatom i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

20. Točka II. izreke presude nije bila pobijana žalbom, pa ostaje neizmijenjena.

21. Iz svih naprijed iznesenih razloga, primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 19. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Antun  Dominko,

v.r.