REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1113/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja A. L. iz T., …, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom uredu G., u R., …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupaju opunomoćenici L. D. i I. M. K., zaposlenici prvostupanjskog tijela, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova posljedice priznate ozljede na radu, 19. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA:UP/II-502-03/23-01/203, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 12. svibnja 2023. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/22-04/41, URBROJ: 338-08-02-01-23-6 od 10. veljače 2023.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 5.281,37 eura (slovima: pet tisuća dvjesto osamdeset i jedan euro i trideset i sedam centi) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/22-04/41, URBROJ: 338-08-02-01- 23-6 od 10. veljače 2023. odbijen je zahtjev tužitelja da mu se dijagnoza pod šifrom Z48 (Drugo kirurško liječenje i zbrinjavanje) prizna posljedičnom dijagnozom priznate ozljede na radu od 14. listopada 2017. koja mu je priznata pod šifrom S72.3 (Prijelom dijafize lijeve bedrene kosti) te mu se u vezi te dijagnoze ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova posljedica priznate ozljede na radu.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA:UP/II-502-03/23-01/203, URBROJ: 338-01- 06-05-23-04 od 12. svibnja 2023. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, a u tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, da je dana 14. listopada 2017. pretrpio ozljedu koja mu je priznata ozljedom na radu i da mu je istog dana učinjen kirurški zahvat osteosinteza, te da je 9. studenoga 2022. otvorio bolovanje radi uklanjanja ugrađenog osteosintetskog materijala koji je uzročno-posljedično povezan s nastalom ozljedom na radu. Stoga da u cijelosti osporava pravilnost zaključka liječničkog povjerenstva tuženika da se liječenje radi odstranjivanja osteosintetskog materijala ne može priznati posljedičnom dijagnozom već priznate ozljede na radu. Tužitelj je u tužbi kao dokaz svojih navoda predložio da se u sporu, pored uvida u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, provede i medicinsko vještačenje. U tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da mu se prizna dijagnoza pod šifrom Z48 (Drugo kirurško liječenje i zbrinjavanje) za posljedičnu dijagnozu priznate ozljede na radu od 14. listopada 2017. te da mu se u svezi s tom dijagnozom priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Tužitelj je ujedno zatražio naknadu troškova ovoga spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Dodatno je naveo da je stručno-medicinskim vještačenjem liječničkog povjerenstva tuženika utvrđeno da se kod tužitelja radi o operativnom zahvatu odstranjenja osteosintetskog materijala koji je ugrađen prilikom prvotnog zbrinjavanja pretrpljene ozljede na radu i koji zahvat kao takav ne predstavlja oštećenje zdravlja koje bi sukladno važećim propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja predstavljalo institut posljedice priznate ozljede na radu, već da se radi o zahvatu učinjenom u sklopu liječenja predmetne ozljede na radu, te da tražena dijagnoza pod šifrom Z48 po svojoj naravi ne označava bolest kao trajno i očekivano oštećenje zdravlja, već korištenu zdravstvenu uslugu, pa da stoga ni po toj osnovi nije opravdano istu razmatrati u smislu posljedične dijagnoze. Tuženik dodaje i kako je, razmotrivši sve dostupne nalaze tužitelja, liječničko povjerenstvo utvrdilo da kod tužitelja ne postoje ni ikakve druge bolesti (izražene drugom MKB-šifrom dijagnoze) koje bi se mogle priznati kao posljedica priznate ozljede na radu, umjesto zatražene dijagnoze pod šifrom Z48. Navodi kako ispravno tužitelj tvrdi da je privremena nesposobnost za rad započeta 09. studenog 2022. radi predmetnog uklanjanja osteosintetskog materijala uzročno-posljedično povezana s ozljedom na radu, međutim da nedostaje uvjet da dijagnoza po kojoj je zahvat učinjen odnosno po kojoj je utvrđena privremena nesposobnost za rad tužitelja predstavlja oštećenje zdravlja za koje postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Pojednostavljeno rečeno, tužitelj ne trpi nikakve zdravstvene tegobe u smislu bolesti koje bi kod njega zaostale nakon završetka liječenja priznate ozljede na radu.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 7. studenoga 2023. i 11. lipnja 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja i opunomoćenici tuženika.

6. Dakle, u sporu nije sporno da je tužitelj dana 14. listopada 2017. pretrpio ozljedu na radu pod dijagnozom šifre S72.3 (Prijelom dijafize lijeve bedrene kosti) prilikom sječe na šumskom radilištu kada mu je prilikom rušenja drva trupac pao na bedrenu kost i da mu je ta ozljeda priznata ozljedom na radu i da je ostvario prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi te ozljede na radu. Nadalje, nije sporno da je u srhu liječenja te ozljede izvedena osteosinteza (kirurški zahvat kojim se ugrađuje osteosintetski materijal kojim se spajaju/učvršćuju fragmenti kosti nakon prijeloma ili osteotomije).

7. Sporno je, da li se odstranjivanje osteosintetskog materijala može priznati kao posljedična dijagnoza navede priznate ozljede na radu i da li se tu radi o dijagnozi pod šifrom Z48 (Drugo kirurško liječenje i zbrinjavanje)

8. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. S obzirom da su u sporu bile sporne odlučne stručno-medicinske činjenice koje se mogu utvrditi jedino stručnim vještačenjem, to je Sud usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je u sporu proveden dokaz medicinskim vještačenjem, a vještakom je imenovan stalni sudski vještak mr. sc. A. S., dr. med., spec. ortoped i sportski liječnik, iz R., koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga potom još usmeno obrazložio na raspravi održanoj u ovom sporu.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. U ovoj upravnoj stvari mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: ZOZO), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22, dalje: Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti) i Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 104/17 i 34/18, dalje: Pravilnik o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje).

11. Čl. 53. st. 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti propisano je da je posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB) nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. St. 2. istog članka propisano je da se posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje. St. 3. istog članka propisano je da se pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan čl. 34. tog Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

12. Čl. 48. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti propisano je da se postupak priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, na osnovi zaprimljene prijave iz čl. 41. tog Pravilnika, provodi u skladu s odredbama Zakona, Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje: ZUP), drugih propisa i tog Pravilnika.

13. Čl. 9. st. 1. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje propisano je da kada tijekom provođenja stručno-medicinskog vještačenja u postupku pokrenutom na osnovi zahtjeva osigurane osobe za priznavanjem pojedinog prava ili na osnovi prijedloga izabranog doktora osigurane osobe, odnosno doktora specijalista ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovorne ordinacije privatne prakse, liječničko povjerenstvo nije u mogućnosti donijeti valjanu ocjenu jer uz zahtjev osigurane osobe, odnosno uz prijedlog nije priložena relevantna medicinska dokumentacija, odnosno prijedlog nije obrazložen ili nije dostatno obrazložen, obvezno je od osigurane osobe, izabranog doktora, odnosno doktora specijalista zatražiti medicinsku dokumentaciju, odnosno obrazloženje ili dopunu obrazloženja. U st. 2. istog članka propisano je da u slučaju kada liječničko povjerenstvo dopunu dokumentacije traži od osigurane osobe, obvezno joj je naznačiti koju dokumentaciju je obvezna dostaviti te joj odrediti rok dostave potonje koji ne može biti duži od 8 dana. Pri tome je osiguranu osobu potrebno upozoriti da će, ako u ostavljenom roku ne dostavi traženo, nalaz, mišljenje i ocjena biti donijeti na osnovi raspoložive dokumentacije i u skladu s njom utvrđenim činjeničnim stanjem. U st. 3. istog članka propisano je da u postupku stručno-medicinskog vještačenja liječnička povjerenstva Zavoda imaju pravo i obvezu tražiti usmena i pisana pojašnjenja ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovorne ordinacije privatne prakse o činjenicama koje se odnose na ostvarivanje prava na ugovorenu zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a koje mogu biti od utjecaja na donošenje odluke o pravu osigurane osobe. U st. 4. istog članka propisano je da liječničko povjerenstvo u postupku stručno-medicinskog vještačenja ne može donijeti negativnu ocjenu samo iz razloga jer za donošenje valjane ocjene nije raspolagalo dostatnom dokumentacijom, a da prije toga nije provelo postupak utvrđen stavcima 1. do 3. tog članka.

14. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je upravni postupak pokrenut dana 12. prosinca 2022. na temelju uputnice izabranog liječnika obiteljske medicine upućene prvostupanjskom liječničkom povjerenstvu za provođenje vještačenja na okolnost da li odstranjivanje osteosintetskog materijala, koji zahvat je izabrani liječnik obiteljske medicine označio pod dijagnozom šifre Z48 (Drugo kirurško praćenje i zbrinjavanje), može priznati kao posljedica priznate ozljede na radu od 14. listopada 2017.

15. Iz Nalaza i mišljenja prvostupanjskog liječničkog povjerenstva od 8. veljače 2023. i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 21. ožujka 2023., suglasno slijedi da dijagnoza pod šifrom Z48 (Drugo kirurško praćenje i zbrinjavanje) ne označava oštećenje zdravlja koje je eventualno zaostalo nakon provedenog liječenja ozljede na radu, već da se radi o šifri koja označava zdravstvene usluge (konkretno ovdje kirurški zahvat) koje osoba koristi u sklopu liječenja, pa da se stoga ta dijagnoza ne može vještačiti kao posljedica priznate ozljede na radu.

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. A. S., dr. med., od 8. ožujka 2024., slijedi da se je ovdje radilo o drugom dijelu kirurškog liječenja kostoloma i to o kirurškom vađenju ranije postavljenog učvrsnog materijala nakon potpunog sraštavanja /koštanog cijeljenja kostoloma kada kosti više nije potreban učvrsni materijal jer je ona koštanim zacjeljivanjem povratila svoja nosiva biomehanička svojstva. Pojasnio je da se kirurško liječenje osteosintezom izvodi u pravilu u dva navrata: 1. stavljanje i 2. vađenje osteosintetskog/učvrsnog materijala. Dodao je da ovakav način liječenja nije nikakva novost i da se zahvati na ovaj način izvode duže od 50 godina, odnosno da se radi o uobičajenom zahvatu. Također vještak je utvrdio da je liječenje tužitelja bilo uspješno i da je u konačnici dovelo do potpunog koštanog cijeljenja te da po tom liječenju nije zaostalo bitnih posljedica za tužitelja. Navodi da se radi o drugom dijelu primijenjene metode kirurškog liječenja, da se radi o standardnom postupku, i da za taj zahvat tužitelj ima pravo koristiti bolovanje po osnovi iste dijagnoze po kojoj mu je priznata ozljeda na radu jer se radi samo o nastavku započetog kirurškog liječenja te smatra da je u uputnici izabranog obiteljskog liječnika napisana pogrešna uputna dijagnoza i da do ovog spora ne bi došlo da su liječnička povjerenstva samo ispravila tu uputnu dijagnozu. Kao zaključno navodi da je upravni spor nastao iz ispravno tražene privremene nesposobnosti za rad u svrhu nesporno potrebnog vađenja osteosintetskog materijala, ali zbog formalno-pravno krivo ispunjene uputnice za takvo traženje privremene nesposobnosti za rad od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite pa tako krivo ispunjenu uputnicu ni jedno liječničko povjerenstvo nije prihvatilo, a niti ispravilo (iako su znali i priznali da je takvo bolovanje i takav kirurški zahvat potreban i medicinski opravdan), odnosno smatra da do spora ne bi ni došlo da su liječnička povjerenstva samo ispravila navedenu formalnopravnu pogrešku i da su omogućila tužitelju korištenje medicinski opravdanog i neophodnog bolovanja.

17. Navedeni pisani nalaz i mišljenje dostavljen je na znanje strankama, a tužitelj se je očitovao da nema primjedbi na taj nalaz i mišljenje s time da je dodatno naveo po pitanju krive naznačene uputne dijagnoze kako upravna tijela i Sud nisu vezani dijagnozom koju je navela izabrana liječnica obiteljske medicine jer da bi suprotno postupanje dovelo do pretjeranog formalizma u odlučivanju te se je u vezi s time pozvao na ovosudnu presudu poslovni broj 1 Us I-783/18-26 od 23. rujna 2020. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-4546/20-2 od 9. veljače 2021. Tuženik je dostavio očitovanje drugostupanjskog liječničkog povjerenstva u kojem je navedeno kako i iz sudskog vještačenja slijedi da kod tužitelja nije zaostalo neko oštećenje nakon provedenog liječenja zadobivene ozljede na radu pa da je stoga tužbeni zahtjev neosnovan, te nadalje da je zadaća tijela vještačenja u upravnom postupku bila utvrditi može li se formalno-pravno zatražena ili bilo koja druga dijagnoza bolesti tužitelju priznati kao oštećenje zdravlja koje je s medicinskog stajališta direktno i isključivo uzročno- posljedično povezano s već priznatom ozljedom na radu u smislu bolesti koja kod tužitelja zaostaje i nakon pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije, a ne ispravljati dijagnoze po kojima izabrani doktor vodi bolovanje tužitelja.

18. S obzirom na primjedbe tuženika, Sud je saslušao sudskog vještaka na navedenoj raspravi održanoj u ovom sporu, a vještak je usmeno pojasnio svoj nalaz i mišljenje, te je logično obrazložio da je osnovni problem nastao u tome što je tužitelju postavljena kriva dijagnoza radi dovršetka kirurškog liječenja prijeloma lijeve bedrene kosti.

19. Dakle, iz svih prethodno navedenih činjenica slijedi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo temeljili svoja rješenja na nalazima i mišljenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva iz kojih u bitnome slijedi da je u uputnici izabranog obiteljskog liječnika navedena dijagnoza i šifra koja ne može biti posljedica ozljede na radu jer se ne radi o oštećenju zdravlja koje je eventualno zaostalo nakon provedenog liječenja zadobivene ozljede na radu, već o vrsti kirurškog zahvata, dok je sudski vještak pojasnio da se kod tužitelja radi o nastavku započetog liječenja zbog priznate ozljede na radu pod dijagnozom šifre S72.3 (Prijelom dijafize lijeve bedrene kosti) i da je stoga predmetni zahvat (kirurško vađenje osteosintetskog materijala) trebao biti priznat po toj prvotnoj/osnovnoj dijagnozi uz eventualni dodatak što se sada točno radi/traži podšifra Z47.0 (Drugo ortopedsko praćenje i zbrinjavanje) budući da dijagnoze pod šifrom Z označavaju samo medicinski postupak i osiguranik po toj šifri nema pravo na naknadu plaće.

20. Stoga su pogrešno postupila liječnička povjerenstva oba stupnja kada su odlučivala isključivo prema uputnoj dijagnozi izabranog obiteljskog liječnik, ali i upravna tijela oba stupnja kada su u potpunosti prihvatila takve nalaze i mišljenja bez ikakvog njihovog ocjenjivanja ili vraćanja na dopunu.

21. Naime, kao što je ovaj Sud već obrazložio u ovosudnoj presudi poslovni broj UsI-783/18 od 23. rujna 2020., vještačenje liječničkih povjerenstava koje se temelji samo na uputnoj dijagnozi izabranog liječnika obiteljske medicine bez sagledavanja šireg konteksta radi kojeg je osiguranik upućen na vještačenje predstavlja pretjerani formalizam u odlučivanju (o čemu je u više svojih odluka obrazlagao Ustavni sud Republike Hrvatske, između ostaloga u odluci poslovni broj U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014.) i nije u skladu s načelom utvrđivanja materijalne istine iz čl. 8. ZUP, te u konačnici rezultira nepotrebnim vođenjem žalbenih postupaka i upravnih sporova. Prema citiranom čl. 48. spomenutog Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, postupak priznavanja ozljede na radu na osnovi zaprimljene prijave provodi se i u skladu s odredbama ZUP. Stoga je u postupku trebalo imati u vidu načelo utvrđivanja materijalne istine iz čl. 8. ZUP koje obvezuje upravna tijela da se u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari te sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Voditelji postupka u ovoj vrsti upravne stvari u pravilu postupaju na način da se u potpunosti priklanjaju nalazima i mišljenjima liječničkih povjerenstava na temelju kojih se utvrđuju medicinske činjenice. Međutim, iako se u ovoj vrsti upravne stvari odluke upravnih tijela temelje na nalazima i mišljenjima liječničkih povjerenstava, i u toj vrsti postupaka upravna tijela pored specijalnih propisa primjenjuju i odredbe općeg upravnog postupka (ZUP-a) te stoga primjenom tih odredaba imaju ovlast ispitati jesu li nalazi i mišljenja vještaka iz upravnog postupka na kojima će temeljiti svoju odluku valjano sačinjeni u skladu s odredbama specijalnih propisa, isto kao što je to učinio i Sud u ovom sporu.

22. Nadalje, prema citiranom čl. 9. st. 3. i 4. navedenog Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, liječničko povjerenstvo u postupku stručno-medicinskog vještačenja ne može donijeti negativnu ocjenu, a da prije toga nije zatražilo potrebna pojašnjenja ili dokumentaciju od izabranog liječnika obiteljske medicine. Dakle, pogrešno ispunjena uputnica za vještačenje od strane izabranog liječnika obiteljske medicine ne može ići na štetu osigurane osobe, tim više što osiguranik nije kriv za krivo ispunjenu uputnicu, a osim toga osiguranik može biti i medicinski neuka osoba te to njegovo neznanje ne smije ići na štetu njegovih prava koja mu po zakonu pripadaju.

23. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su nezakonitima jer je u upravnom sporu na temelju sudskog vještačenja utvrđeno da su u upravnom postupku nastali propusti na štetu tužitelja. Stoga je potrebno da liječnička povjerenstva u ponovnom postupku sukladno citiranom čl. 9. st. 3. Pravilnika zatraže od izabranog liječnika obiteljske medicine pojašnjenje odnosno ispravak uputne dijagnoze ili da istu isprave po službenoj dužnosti jer je nedvojbeno utvrđeno u ovom Sporu da se radi o nastavku započetog liječenja zbog priznate ozljede na radu pod dijagnozom šifre S72.3 (Prijelom dijafize lijeve bedrene kosti) i da je stoga predmetni zahvat (kirurško vađenje osteosintetskog materijala) trebao biti priznat po toj prvotnoj/osnovnoj dijagnozi i da se radi o medicinski opravdanom i neophodnom kirurškom zahvatu u cilju dovršenja započetog liječenja tužitelja. Stoga je Sud na temelju odredbe čl. 58. st. 1. ZUS odlučio kao u točki I. i II. izreke ove presude.

24. U ponovnom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog Suda, te je obvezan donijeti odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZUS.

25. Odluka o troškovima ovog spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na čl. 79. ZUS. Tužitelju je priznat trošak zastupanja putem opunomoćenika sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) kojom je propisano da odvjetniku u prvostupanjskom upravnom sporu pripada nagrada, između ostaloga, za sastav tužbe, zatim za sastav podnesaka koji sadrže činjenična i pravna razlaganja te za zastupanje na raspravi. Kako se radi o neprocjenjivom predmetu, tužitelju je u ovom sporu priznat iznos od 1.250,00 eura po radnji (1.000,00 eura uvećano za trošak PDV-a) i to za sastav tužbe, za pristup na dva ročište za raspravu dana 7. studenoga 2023. i 11. lipnja 2024. te za sastav podneska od 18. ožujka 2024., sveukupno 5.000,00 eura. Tužitelju se priznaje i trošak za medicinsko vještačenje u iznosu od 281,37 eura, pa tako sveukupan trošak iznosi 5.281,37 eura. Kako se radi o opravdanim izdacima koji su nastali tužitelju u tijeku i u povodu ovog spora, to je Sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS priznao i dosudio te troškove tužitelju. Međutim, u odnosu na zatraženu kamatu na trošak od dana donošenja presude pa do isplate navodi se da ista nije dosuđena tužitelju iz razloga što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim presudama poslovni broj Usž- 356/19 od 18. travnja 2019. i Usž-1060/18 od 11. listopada 2018. zauzeo stav da stranci pripada pravo na kamatu na trošak tek po proteku roka za dobrovoljo ispunjenje (paricijskog roka), a ne i prije isteka tog roka.

26. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP.

U Rijeci 19. lipnja 2024.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.