REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2948/2016-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., OIB ..., Z., ..., protiv tuženika A. O. d.d., OIB ..., Z., ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & partneri d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1363/2015-2 od 13. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-397/2011-33 od 20. ožujka 2015., u sjednici održanoj 19. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1363/2015-2 od 13. lipnja 2016. i presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-397/2011-33 od 20. ožujka 2015., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja koja glasi:
„I. Prihvaća se u cijelosti prvopostavljeni tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 26.061,33 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. veljače 2010. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 22.568,50 kn.“.
2. Tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Ima li se na predmetno potraživanje naknade štete primijeniti čl. 160. i čl. 163. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 177/04, 92/05 i 30/07) i čl. 86. st. 2. i 3. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 46/97 – pročišćeni tekst) ili čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09 i 75/09)?“.
3. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu.
4. Revizija je osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete – razmjernog iznosa invalidske mirovine isplaćene tužiteljevom osiguraniku za razdoblje od 21. prosinca 2005. do 30. travnja 2009. u vezi s prometnom nezgodom koja se dogodila 22. rujna 2001. i koju je skrivio tuženikov osiguranik.
7. U obrazloženju drugostupanjske presude navedeno je da su odredbe čl. 160. i čl. 163. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 177/04, 92/05 i 30/07) i čl. 86. st. 2. i 3. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 46/97 - pročišćeni tekst) lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09 i 75/09), a Zakon o osiguranju je i kasniji zakon u odnosu na ZOOP, pa da je odredbom čl. 86. Zakona o osiguranju derogirana odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
8. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sadržanom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i Rev 682/2022 od 6. prosinca 2023.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.
9. Slijedom toga, u pogledu postavljenog pitanja pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete, nastanak štete nije utvrđen niti je šteta obračunata primjenom odredaba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
10. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove obiteljske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja H. z. m. o. i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.
11. Slijedom navedenog, primjenom čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je ukinuti presude sudova nižeg stupnja jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o postojanju i visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje budući da postojanje i visina štete nisu utvrđeni i obračunati temeljem mjerodavne odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude.
12. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.
Zagreb, 19. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
