REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1574/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K., U., OIB ..., koju zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. b. d.d. Z., Podružnica U., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tuženik podnio protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-490/2021-2 od 17. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie poslovni broj P-1087/2019-37 od 9. travnja 2021., u sjednici održanoj 19. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 2. lipnja 2005., a ta odredba glasi: "U slučaju prijevremene otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama H. A.-A. B. d.d.", pa stoga navedena odredba Ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana".

2. Također je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti iznos od 5.126,99 kn sa zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 7.900,00 kn sa zateznom kamatom.

3. Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je potvrđena.

4. Protiv navedene drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tuženik, a u odgovoru na taj prijedlog tužiteljica predlaže prijedlog tuženika odbiti.

5. Prijedlog je podnesen zbog pet pravnih pitanja, a prva četiri pitanja odnose se na primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i dr., odnosno 79/07 i dr.).

6. U odlukama ovog suda (npr. Rev-112/18 od 9. ožujka 2022.) već je izneseno pravno shvaćanje da bi u konkretnim situacijama banka imala pravo na naknadu štete, ali da se ta šteta ne smije sastojati u izostanku dobiti po osnovi redovne kamate do koje dolazi zbog prijevremene otplate kredita.

7. U situaciji kada nije dokazana šteta (kao u ovim konkretnim slučajevima) mora se zaključiti da odluka banke koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita ima u vidu upravo gubitak dobiti po osnovi redovne kamate, što nije dopušteno te je takva problematična odredba Ugovora o potrošačkom kreditu ništetna.

8. U konkretnom slučaju utvrđeno je da tuženik nije dokazao da postojanje štete (osim one zbog gubitka dobiti po osnovi redovne kamate), pa iz svega iznesenog proizlazi da iz prva četiri pitanja zbog kojeg je podnesen prijedlog nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

9. Naime, kao što proizlazi iz izloženog odluke nižestupanjskih sudova su u skladu s navedenim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

10. Peto pitanje zbog kojeg je tuženik podnio prijedlog glasi:

"Je li se u presudi donesenoj u drugom stupnju drugostupanjski sud morao osvrnuti na prijedlog podnositelja za upućivanje Sudu EU zahtjeva za donošenje odluke o prethodnom pitanju i obrazložiti razloge eventualnog neslaganja s upućivanjem prethodnog pitanja Sudu EU-a?".

11. Istovremeno, tuženik predlaže da takav prijedlog Sudu EU uputi Vrhovni sud Republike Hrvatske.

12. Međutim, zahtjev za pokretanje prethodnog postupka kakav je predložio tuženik sadržan je u podnesku od 2. lipnja 2020., a taj prijedlog je podnesen radi odgovora na pitanje o usklađenosti prava Republike Hrvatske s Direktivama 87/102/EEC, 48/2008/EEC i 93/12/EEC.

13. Ugovor između stranaka u ovom postupku sklopljen je 2. lipnja 2005., dakle, prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, pa taj Ugovor, ratione temporis, nije u dosegu navedenih Direktiva na koje se poziva tuženik.

14. Naime, u prvom stavku čl. 2. akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju propisano je da su odredbe izvornik ugovora i akata koje su donijele Institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Republiku Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanja Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (vidjeti presudu Suda EU u predmetu CE-567/20).

15. Dakle, za odlučivanja o materijalnopravnim pitanjima u ovom predmetu mjerodavno je isključivo pravo Republike Hrvatske pa zbog toga nema mjesta za pokretanje postupka za prethodnu odluku pred Sudom EU.

16. Zbog navedenog, niti propust drugostupanjskog suda da se očituje na prijedlog tuženika za pokretanje prethodnih postupka nije od utjecaja na odluku u ovom sporu, dakle, nije važno za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 358.a st. 1. ZPP.

17. Zbog izloženih razloga, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

18. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora za dopuštenje revizije jer taj podnesak nije bio potreban.

Zagreb, 19. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.