Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-132/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice, Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FŠ, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17.118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-37/2023-46 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja optuženika, odvjetnika Franje Ribića,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog FŠ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi FŠ, proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstvo u pokušaju, iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude, te je na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja od 8. travnja 2023., te istražnog zatvora od 10. travnja 2023. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom FŠ izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, u trajanju od dvije godine.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. u svezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. do 8. ZKP/08. („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 84/21. i 80/22. - dalje: ZKP/08.),optuženi FŠ u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova.
2. Protiv te presude žali se optuženi FŠ, po branitelju Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, te preinači pobijanu presudu na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.
3. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Postupajući po zahtjevu optuženika, u smislu članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog FŠ putem tehničkog uređaja za vezu na daljinu te njegovog branitelja, odvjetnika Franje Ribića, a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženik, žaleći se na odluku o kazni, smatra kako prvostupanjski sud, iako je pravilno cijenio priznanje optuženika, njegov dosadašnji život i smanjenu ubrojivost, kao olakotne okolnosti, iste nije cijenio u dovoljnoj mjeri. Smatra da je sud trebao, a imajući u vidu navode iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, okolnost smanjene ubrojivosti cijeniti u većoj mjeri.
6.1. Također, navodi kako je sud propustio cijeniti kao olakotnu okolnost stariju životnu dob optuženika (68 godina), te narušeno zdravstveno stanje koje se dodatno pogoršalo boravkom u istražnom zatvoru, te da nije u dovoljnoj mjeri cijenio da optuženik u 68 godina života nije do ovog događaja bio osuđivan.
6.2. Navodi i kako oštećeni HŠ nema trajnih posljedica nakon počinjenog kaznenog djela niti mu je umanjena opća životna aktivnost, pa smatra da je, u nedostatku otegotnih okolnosti na strani optuženika, kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci previsoka, i da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznom. Pri tom se u žalbi poziva i na presude Županijskog suda u Sisku i Županijskog suda u Splitu , kojima je optuženicima izrečena djelomična uvjetna osuda za ista kaznena djela.
7. Suprotno žalbenim navodima optuženika, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pravilno cijeneći utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, kao osobito olakotne, u nedostatku otegotnih okolnosti, primijenio odredbe o ublažavanju kazne, te osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.
7.1. Naime, nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud propustio cijeniti optuženiku kao olakotnu okolnost stariju životnu dob, budući je iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno da je navedena okolnost cijenjena optuženiku. Uz to, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotno, cijenio optuženiku ispriku oštećeniku, te izraženo žaljenje i kajanje. Točno je da nije cijenio kao olakotnu okolnost narušeno zdravstveno stanje optuženika, no ni ta okolnost, da je cijenjena, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne bi opravdavala izricanje blaže kazne optuženiku.
7.2. Pozivanje optuženika na presude Županijskog suda u Sisku i Županijskog suda u Splitu, kojima su za ista kaznena djela optuženicima izrečene djelomične uvjetne osude, također nije od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda, imajući u vidu načelo individualizacije kazne, a prema kojem se kazna za svakog optuženika, bez obzira na to radi li se o istim kaznenim djelima, treba određivati individualno, cijeneći ličnost konkretnog optuženika, motive zbog kojih je kazneno djelo počinio, društvenu opasnost kaznenog djela, način počinjenja i sve okolnosti pod kojima je isto počinjeno.
7.3. U konkretnom slučaju, kazneno djelo počinjeno je na ulici, prema oštećeniku koji je parkirao nepropisno svoj automobil, a što je optuženiku onemogućilo nesmetan prolaz biciklom, pa je nakon verbalnog sukoba, kada mu se oštećenik okrenuo leđima, zbog takvog banalnog razloga, uzeo preklopni nož i zadao oštećeniku ubodnu ranu u lijevu donju stranu leđa, te potom pobjegao. Imajući u vidu motiv koji je potaknuo optuženika na uporabu noža prema oštećeniku, kasniji bijeg istog, te mjesto počinjenja kaznenog djela, a pri tom i navode iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, da je optuženik osoba sklona nezakonitom postupanju i nepoštivanju prava i potreba drugih, sve navedeno u potpunosti opravdava izricanje optuženiku kazne zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, a kako je to osnovano i ocijenio prvostupanjski sud.
8. Stoga, kako je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, a što je sve valjano obrazložio, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se u konkretnom slučaju, isključivo kaznom zatvora u odnosu na optuženika ostvariti svrha kažnjavanja, te specijalna i generalna prevencija.
9. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženi FŠ pobija prvostupanjsku presudu, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, u povodu podnesene žalbe, ispitao prvostupanjsku presudu i u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. ZKP/08. te je našao da nije počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), na temelju članka 482. ZKP/08. odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
