Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj:I Kž-125/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SR, zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, broj K-3/2024.-11, od 16. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika GR i optuženog SR,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog SR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Šibeniku je utvrdio da je optuženi SR u stanju neubrojivosti počinio kazneno djelo protiv života i tijela (pravilno je protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela) – ubojstvo iz članka 110. KZ/11. (pravilno bi bilo u vezi s člankom 24. KZ/11.), te mu je, na temelju članka 551. stavak 1. (pravilno bi bilo 554. stavak 1.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, te riješio da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi SR, po branitelju Marku Čvrljku, odvjetniku u Šibeniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Postupajući po zahtjevu optuženika, u smislu članka 475. stavka 1. ZKP/08. o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika GR dok je prisutnost optuženog SR osigurana putem video linka, a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.
6. Žalba nije osnovana.
7. Iako optuženik navodi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja žalbe proizlazi kako smatra da je optuženiku trebalo odrediti psihijatrijsko liječenje na slobodi, a ne u psihijatrijskoj ustanovi.
8. Neosnovano optuženik u žalbi navodi kako vještakinja psihijatar, dr. Ivana Ćevid nije uzela u obzir mogućnost da se psihičko stanje optuženika moglo popraviti, te da je zbog toga trebalo provesti novo vještačenje, posebno iz razloga jer optuženik unatoč duševnom oboljenju nikada do ovog događaja nije primijenio agresiju niti fizičko nasilje prema drugima, te odrediti optuženiku psihijatrijsko liječenje na slobodi.
8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, psihijatrijsko vještačenje provedeno je u potpunosti po pravilima psihijatrijske struke, a na raspravi je vještakinja u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja te decidirano navela da imajući u vidu trenutno psihičko stanje optuženika, ne pronalazi elemenata za zaključivanje da se u njegovom psihičkom statusu bilo što značajnije promijenilo u odnosu na vrijeme provođenja vještačenja, iz kojeg razloga, a osobito uzimajući u obzir dosadašnji tijek liječenja, ostaje kod svoje ranije procjene opasnosti optuženika za okolinu, kao i da se ta opasnost ne može otkloniti liječenjem na slobodi, već samo liječenjem u bolničkoj ustanovi.
8.2. Daljnji žalbeni navodi, da je optuženik izjavio kako mu je žao da je ubio oca, te da nitko od ispitanih svjedoka nije opisao optuženika kao agresivnu osobu, nisu od značaja, te ne dovode u pitanje odluku suda prvog stupnja. U konkretnom slučaju, za procjenu opasnosti za okolinu, a imajući u vidu psihičko stanje optuženika, njegovu bolest i dijagnozu, način liječenja može odrediti isključivo stručna osoba, a to je vještak psihijatar.
9. Na temelju izloženog, prvostupanjski sud je ispravno optuženiku odredio prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, koji sukladno članku 554. stavku 1. ZKP/08. traje šest mjeseci, za što je dao valjalo obrazloženje.
10. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, u povodu podnesene žalbe, ispitao prvostupanjsku presudu i u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. ZKP/08. te je našao da nije počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
