Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-166/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆM zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 13. ožujka 2024., broj K-5/2024, u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika odvjetnika Dejana Vukomanovića, u zamjenu za odvjetnika Dragu Aćimovića,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Osijeku optuženog ĆM proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništvo u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 34. KZ/11., činjenično i pravno opisano kao u izreci presude te ga je na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 34. i 48. stavka 1. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženiku je izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi jednu godinu, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u neuvjetovani dio kazne uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 24. listopada 2023. do 10. siječnja 2024.
1.2. Na temelju članka 68. stavka 1., 2. i 3. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršiti u okviru zatvorskog sustava odnosno izvan zatvorskog sustava uz uvjetnu osudu uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a koja može trajati najdulje dvije godine.
1.3. Na temelju članka 57. stavka 6. u svezi članka 58. KZ/11., određeno je da sud može opozvati dio kazne i odrediti izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedne godine ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu, a ako se utvrdi da određenu sigurnosnu mjeru nije izvršio iz opravdanih razloga, ista se može zamijeniti drugom obvezom ili ga se može osloboditi ili mu se može produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.
1.4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., od optuženika je oduzet rasklopni nož dužine 20 cm koji je uporabljen za počinjenje kaznenog djela.
1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen od obveze naknade troškova kaznenog postupka iz svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08.
2. Protiv ove presude optuženi ĆM podnio je žalbu po branitelju Dragi Aćimoviću, odvjetniku iz Osijeka, zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kazna od one koju mu je izrekao prvostupanjski sud, ili „da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.“
3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik predloživši da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća su izvješteni optuženik i njegov branitelj odvjetnik Drago Aćimović, koji su u žalbi to zahtijevali, kao i državni odvjetnik, a sjednica je održana u prisutnosti zamjenskog branitelja optuženika odvjetnika Dejana Vukomanovića. Budući da su državni odvjetnik i optuženik o sjednici vijeća uredno izvješteni, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08., sjednica je održana u njihovoj odsutnosti.
6. Žalba nije osnovana.
7. Nije u pravu optuženik kad u žalbi zbog odluke o kazni, a s obzirom na sve utvrđene olakotne okolnosti, ističe da mu je prvostupanjski sud osudivši ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te izrekavši mu djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi jednu godinu, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, izrekao prestrogu kaznu.
7.1. Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud kao olakotno optuženiku je cijenio bitno smanjeno ubrojivo stanje u vrijeme počinjenja djela, raniju neosuđivanost, izraženo kajanje i žaljenje, te činjenicu da je bio sudionik Domovinskog rata, dok mu je kao otegotno cijenio da je ranije, u jednom navratu, prekršajno osuđivan.
7.2. Suprotno iznesenim žalbenim navodima optuženika, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, kojim okolnostima, prilikom odmjeravanja kazne, je dao adekvatan značaj. Pri tome treba navesti da je za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11., propisana kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina, a s obzirom na to da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, primjenom instituta zakonskog ublažavanja kazne iz članka 48. stavka 1. KZ/11., optuženiku je izrečena naprijed navedena kazna odnosno kaznena sankcija koja, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a s obzirom na težinu djela, ličnost optuženika i okolnosti djela, nije prestrogo već je pravilno odmjerena, pa će postići sve one svrhe i ciljevi specijalne i generalne prevencije koje su predviđene u članku 41. KZ/11. Slijedom navedenog, žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.
8. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja izrekao pogrešno i u predugom trajanju. Suprotno tome, a kako nije sporno da je optuženik u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, zbog čega je psihijatrijski vještak dr. Dunja Degmečić, nakon što je utvrdila da je isti ovisan o alkoholu i da ima poremećaj ličnosti, predložila izricanje navedene sigurnosne mjere, prvostupanjski sud je pravilno, zbog postojanja opasnosti da bi optuženik mogao u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, mu izrekao obvezno psihijatrijsko liječenje. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika da mu je prvostupanjski sud, umjesto navedene sigurnosne mjere, trebao izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Naime, s obzirom na to da je optuženiku postavljena i dijagnoza poremećaja ličnosti, u okviru obveznog psihijatrijskog liječenja biti će mu pružena adekvatna medicinska potpora kako bi se otklonile obje okolnosti – ovisnost o alkoholu i poremećaj ličnosti koji kod njega omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenja novih kaznenih djela. Prema tome, prvostupanjski sud je optuženiku opravdano, u skladu s odredbom članka 68. KZ/11., izrekao obvezno psihijatrijsko liječenje, a što se tiče trajanja te mjere, kako to proizlazi iz onog što je navedeno pod točkom V u izreci pobijane presude, sud je pravilno trebao izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja na način da će trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude i izvršavati će se unutar zatvorskog sustava, dok optuženik bude na izdržavanju kazne zatvora, a izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, kad se prema optuženiku počne primjenjivati uvjetna osuda. Međutim, drugostupanjski sud nije ovlašten mijenjati izrečeno trajanje jer bi time produljio trajanje sigurnosne mjere, odnosno postupio na štetu optuženika, pa žalba optuženika u dijelu da je "razdoblje od 2 godine liječenja predugo" je također neosnovana.
9. Zbog svega naprijed iznesenog, a kako prilikom ispitivanja žalbe optuženika nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
