Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-96/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Slaven Vidmara i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog II, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i s člankom 153. stavkom 2. i sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj K-9/2023-85 od 22. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog II kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj K-9/2023-85 od 22. siječnja 2024, optuženi II proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano pod točkama 1.) i 2.) izreke te presude, pa je na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. optuženom II za kazneno djelo pod točkom 1.) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, za kazneno djelo pod točkom 2.) kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, na temelju članka 58. stavka 6. KZ/11., opozvana je djelomična uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-404/2022-9 od 8. studenog 2022., pravomoćna 27. prosinca 2022. te iz navedene presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-5/2023-2 od 3. veljače 2023., pravomoćna 18. veljače 2023. te iz navedene presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je na temelju članka 53. u vezi s člankom 51. stavkom 2. KZ/11. optuženi II osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom II je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. rujna 2022. pa nadalje.

1.2. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11., optuženom II je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali u svakom slučaju najdulje tri godine.

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22.i 36/24. – dalje u tekstu ZKP/08.) oštećena NI je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08. optuženi II je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi II po branitelju Ivanu Kapustiću odvjetniku u Ivancu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu pred izmijenjeno vijeće, a ukoliko se utvrdi da je optuženik kriv da se preinači zbog odluke o kazni za svako kazneno djelo i jedinstvena kazna zatvora na način da se optuženiku izreknu kazne zatvora u kraćem trajanju.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Suprotno paušalnim i ne konkretiziranim tvrdnjama optuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupaka jer da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da su razlozi nejasni i proturječni i u suprotnosti s dokazima, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud nakon opsežno i vjerno prenijetog sadržaja dokazne građe, dao jasne razloge zbog kojih prihvaća iskaz oštećene NI kao vjerodostojan, a ne prihvaća obranu optuženog II, uz pravnu ocjenu inkriminiranih radnji, nakon čega je izveo logične zaključke koje je dostatno obrazložio. Zbog navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupaka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Isto tako, suprotno tvrdnji žalbe, nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. u smislu da bi se presuda temeljila na nezakonitom dokazu (članak 10. ZKP/08.), ili da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koju je optuženik naveo kao žalbenu osnovu a koju ni jednom riječi nije obrazložio.

6. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da se pobijena presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ni u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1.), ni u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2.) izreke pobijane presude.

6.1. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1.), ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, suprotno tvrdnji žalbe, da prvostupanjski sud opravdano prihvaća iskaz oštećene NI, da joj je ozljede u vidu modrica na vratu, prsima i ruci nanio optuženi II kada je s njim odbila imati spolni odnos, zbog iskaza podupirujućeg sadržaja svjedokinja AI, EI i TI koje su vidjele ozljede oštećenice na moru kada je ista bila u kupaćem kostimu, što je bilo desetak dana nakon nastanka ozljeda. Nastavno, s pravom prvostupanjski sud utvrđuje da je iskaz oštećenice potvrđen i iskazom svjedokinje BI kojoj je oštećena NI poslala fotografiju na kojoj se vidjela ozljeda na ruci oštećenice, s tim da je svjedokinja BI iskazala da joj je majka rekla da ju je optuženik, kako ona kaže: „gutil“.

6.1.1. Nadalje, nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao provesti medicinsko vještačenje ozljeda oštećenice. Naime, ozljede oštećenice nesporno su nastale sredinom lipnja 2022., budući i optuženik tako kaže da ih je tada vidio na oštećenici. Kako je do podnošenja kaznene prijave (odnosno izjave u Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu) došlo 8. prosinca 2022. dakle više od 5 mjeseci nakon ozljeđivanja, to znači da u vrijeme podnošenja prijave, kada je najranije bilo moguće provesti vještačenja, a ni kasnije sasvim sigurno, nije više bilo modrica na oštećenici pa se vještačenjem se ne bi moglo utvrditi ni mehanizam ozljeđivanja.

6.1.2. Isto tako, nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je oštećenica događaj od 14/15. lipnja 2022. izmislila i to kasnije kad je saznala da je trudna s trećom osobom, pa s pravom prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećenice kao vjerodostojan, jer je oštećenica, tek u postupku koje se vodio protiv optuženog II zbog prijetnji i nasilja u obitelji, spontano spomenula i događaje u kojima ju je optuženik silovao nakon čega se pokrenuo postupak protiv optuženika i zbog predmetnih kaznenih djela. Zbog navedenog, potpuno je opravdano prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za pribavljanjem medicinske dokumentacije, a posljedično i medicinskom vještačenjem, o navodnom prekidu trudnoće u smislu članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08. kao nevažan i ocjena je Visokog kaznenog suda podudarna sa stavom prvostupanjskog suda da se pribavljanjem tog dokaza ne bi mogla utvrditi činjenica važna za donošenje odluke u ovom predmetu.

6.1.3. Nastavno, suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski sud nije trebao odrediti ponovno ispitivanje oštećenice i suočenje s optuženikom, jer je ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage 3. veljače 2023. i izvan rasprave i uz suglasnost stranaka 28. studenog 2023. Oba ispitivanja oštećene NI izvedena su uz prisutnost optuženika i njegovog branitelja, koji su imali su mogućnost ispitivanja oštećenice, a na zapisnicima je navedeno da nisu imali primjedbi na izvođenje dokaza, a uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz oštećenice NI na raspravi 30. studenog 2023. Slijedom navedenog svako ponovno ispitivanje oštećenice, kao i suočenje s optuženikom, dovelo bi do retraumatizacije žrtve, a tijekom postupka interesi obrane dovedeni su u ravnotežu s interesima žrtve. Za dodati je da nakon ispitivanja oštećenice 28. studenog 2023. i nakon što je njezin iskaz pročitan na raspravi 30. studenog 2023., optuženik nije ponovno predlagao ispitivanje oštećenice pa u tom smjeru nije točan navod žalbe da je prvostupanjski sud odbio ovaj dokazni prijedlog obrane.

6.1.4. Zbog sveg naprijed navedenog, po je ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je posve opravdano, a suprotno navodima žalbe u kojima optuženik poriče počinjenje kaznenog djela, prihvatio iskaz oštećenice NI kao istinit, i utvrdio da je optuženik, u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1.) u cilju da ostvari nasilni spolni odnos s oštećenicom, oštećenici nanio navedene ozljede i tako uklonio otpor oštećenice koja mu je tada bila supruga i uporabom sile obavio spolni odnos.

6.2. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2.) izreke presude, suprotno tvrdnji žalbe da optuženik s oštećenicom u inkriminiranom vremenu nije imao spolne odnose jer mu je oštećenica govorila da je ginekološki bolesna, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje na temelju iskaza oštećene i žrtve NI koja iskazuje da joj je optuženik nakon njenog povratka s mora 1. srpnja 2022. stavio nož pod vrat i tako prisilio na spolni odnos, a potom da je nož stavio u blizinu kreveta te da je prisutnost noža u narednom razdoblju do 4. rujan 2022. uklanjala njen otpor kada je optuženik obavljao s njom spolni odnos jer se bojala da će joj optuženik nešto napraviti. Argumentirano je prihvaćen iskaz oštećenice jer je isti podudaran s iskazom svjedokinje BI da je ona osobno vidjela nož u spavaćoj sobi u razdoblju od 1. srpnja do 4. rujna 2022. najprije na lajsni kreveta, a potom na noćnom ormariću, te da joj je majka rekla da joj je otac taj nož stavio pod vrat i prisilio na spolni odnos.

6.2.1. Isto tako neosnovano optuženik u žalbi upire da on nije mogao počiniti kazneno djelo pod točkom 2.) u razdoblju od 1. srpnja do 4. rujna 2022., jer da se oštećenica navodno vratila s mora 2. ili 3. srpnja 2022., te da je kod opisa ovog kaznenog djela trebalo konkretizirati datum kao vrijeme počinjenja djela. Suprotno navedenoj tvrdnji žalbe, da se ne zna vrijeme počinjenja kaznenog djela, jasno je opisano da se radi o u razdoblju od 1. srpnja do 4. rujna 2022. što je vrijeme nakon povratka oštećenice s mora i nema govora da vrijeme kaznenog djela nije određeno. Vrijeme kaznenog djela je utvrđeno iskazom oštećene NI i ono započinje nakon povratka oštećenice s mora 1. srpnja 2022. kada joj optuženik stavlja nož pod vrat i obavlja tako neželjeni spolni odnos i traje sve vrijeme dok je nož bio pokraj kreveta na lajsni ili noćnom ormariću zaključno s 4. rujnom 2022. kada je oštećenica prijavila optuženika za nasilje u obitelji i prijetnje.

7. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo do povrede kaznenog zakona. Dakle, optuženik tvrdi da se radi se o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona, a u stvari radi se o žalbenim navodima kojima žalitelj osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a što je prethodno već obrazloženo. Nastavno, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio važeći kazneni zakon u vrijeme počinjenja kaznenih djela, i nije povrijedio kazneni zakon, na štetu optuženika.

8. Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženika da je prvostupanjski sud optuženiku odmjerio prestroge pojedinačne kazne i jedinstvenu kaznu zatvora i da nije trebao opozvat djelomičnu uvjetnu osudu i uvjetnu osudu, da nije dovoljno kao olakotno cijenio kaznenu i prekršajnu neosuđivanost i smanjenu ubrojivost pa je trebao optuženiku za svako pojedino kazneno djelo izreći blažu kaznu od zakonom minimalno propisane, prvostupanjski sud je ispravno optuženiku olakotnim okolnostima cijenio prekršajnu i kaznenu neosuđivanost i bitno smanjenu neubrojivost, a otegotno okolnosti kaznenog djela iz točke 2.) da ga je počinio u višekratnosti radnji činjenja i duljini razdoblja počinjenja djela (dva mjeseca), što sve upućuje na optuženikovu izrazitu upornost i bezobzirnost u postupanju i naglašenu kriminalnu volju. Zbog sveg navedenog, stav je ovog drugostupanjskog suda da olakotna okolnost optuženikove smanjene ubrojivosti, uz olakotnu okolnost prethodne neosuđivanosti, nema onaj značaj koji joj pridaje optuženik, da bi bitno utjecala na to da utvrđene i izrečena kazna budu manje. Stoga je prvostupanjski sud, vodeći računa o visini zapriječene kazne od 5 do 15 godina zatvora, optuženiku pravilno utvrdio za kazneno djelo pod točkom 1.) kaznu zatvora 5 godina, a za kazneno djelo pod točkom 2.) kaznu zatvora u trajanju 6 godina.

8.1. Nadalje, nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da nije bilo mjesta opozivanju uvjetne i djelomične uvjetne osude, jer prvostupanjski sud ispravno utvrđuje, obzirom da je optuženi II, kaznena djela za koja je proglašen krivim i osuđen ovom presudom, a da se za to znalo prije izricanja djelomične uvjetne osude presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-404/2022-9 od 8. studenog 2022., pravomoćna 27. prosinca 2022, te prije izricanja uvjetne osude presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-404/2022-9 od 8. studenog 2022., pravomoćna 27. prosinca 2022., da ne bi bile ispunjene pretpostavke za izricanjem uvjetne osude pa je u skladu s člankom 58. stavka 6. KZ/11. ispravno optuženom II opozvao djelomičnu uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-404/2022-9 od 8. studenog 2022., te je iz navedene presude uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-5/2023-2 od 3. veljače 2023., te je iz navedene presude uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

8.2. Zbog navedenog, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da kazne zatvora koje je prvostupanjski sud utvrdio optuženiku za svako pojedino kazneno djelo, uzimajući kao utvrđene kazne u djelomičnoj uvjetnoj osudi i uvjetnoj osudi, kao i jedinstvena kazna zatvora, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja te broju kaznenih djela, su adekvatne težini počinjenih kaznenih djela, ličnosti optuženika i okolnostima djela pa će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 8 godina ostvariti sve one svrhe kažnjavanja koje su predviđene u članku 41. KZ/11., a koje se sastoje u tome da ta kazna u dovoljnoj mjeri utječe na optuženika kroz jačanje njegove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i ponovno uključivanje u društvo, ali i da se tom kaznom izrazi jasna društvena osuda činjenja, na koji način će se jačati i povjerenja građana u pravni sustav i pravednost kažnjavanja.

9. Iako se optuženik ne žali zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, u smislu članka 478. žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i tu žalbu.

9.1. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je optuženiku izrečena, potpuno opravdano, sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. obzirom na utvrđeno da je optuženik ovisnik o alkoholu, zbog čega je i prethodno liječen, da je po nalazu i mišljenja vještaka psihijatra ta ovisnost optuženika o alkoholu bila u odlučujućoj svezi s počinjenjem kaznenih djela i da zbog te ovisnosti postoji opasnost da će ponovno počiniti ista ili slična kaznena djela. Za dodati je da je ista sigurnosna mjera već optuženiku bila izricana u presudi u kojoj mu je opozvana djelomična uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K- 404/2022-9 od 8. studenog 2022., pravomoćna 27. prosinca 2022.

10. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

U Zagrebu 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović