REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-208/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Ravlić, odvjetnik u Makarskoj, protiv 1. tuženika AĐ iz [adresa] i [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice ĆĐŽ iz [adresa] i [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Neva Radelić i Davor Stanić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stanić i Radelić u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1842/2022-2 od 10. siječnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1161/2021-12 od 1. prosinca 2021., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1842/2022-2 od 10. siječnja 2023. i sudi:
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1161/2021-12 od 1. prosinca 2021.
II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove revizijskog postupka u iznosu od 1.071,73 Eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„Utvrđuje se da je tužiteljica ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], jedina i isključiva vlasnica za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], dvorište, površine 95 m2, ZU 1475 K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana u vještvu vještaka Perice Puljića od 6. travnja 2017. i označena slovima: A-B-C-D-A, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste, zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava u cijelosti s imena tuženika, što su tuženici dužni trpjeti.
Nalaže se tuženicima ad.1/ NĐ i ad. 2/ ĆĐŽ u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 54.312,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. prosinca 2021. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.
2. Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke preinačena je presuda suda prvog stupnja i odbijen tužbeni zahtjev, pod toč. II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženicima naknadi troškove postupka u iznosu od 7.321,88 Eura/57.607,92 kn i pod toč. III. izreke naloženo je tužiteljici da tuženicima naknadi troškove žalbe u iznosu od 895,60 Eura/6.746,87 kn.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 2365/2023-2 od 4. listopada 2023., dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Je li posjed ipso facto, odnosno ex lege nepošten (nesavjestan), samo i jedino iz razloga jer je posjednik tijekom posjedovanja, uvidom u kopiju situacionog plana saznao da se dio njegovog posjeda nalazi na dijelu susjedne katastarske čestice na kojoj su upisane treće osobe?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Polazeći od nespornih činjenica da se tužiteljica putem svojih pravnih prednika nalazi u isključivom, faktičnom i mirnom posjedu sporne nekretnine koja čini funkcionalnu i neodvojivu cjelinu nekretnine u isključivom vlasništvu i posjedu tužiteljice, a ranije njenih pravnih prednika, koja nekretnina je betonskim zidom vidno omeđena i odvojena od zemljišta u posjedu tuženika, a zemljišnim knjigama je upisana kao vlasništvo tuženika, prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), prihvaća tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:
- da nikada nitko niti tužiteljicu niti njene prednike nije smetao u isključivom, faktičnom i mirnom posjedu sporne nekretnine pa tako ni tuženici ni njihova prednica, a koji posjed je tužiteljica stekla od svog prednika SĐ (sada pok. supruga) koji je na temelju kupoprodajnog ugovora od 30. srpnja 1998. nekretninu stekao od svog prednika KĐ pok. Ć, koji ju je stekao još 70-tih godina prošlog stoljeća;
- da je posjed tužiteljice omeđen betonskim zidom koji je izgradio KĐ i da mu nitko nikada to nije osporavao, te je isti na predmetnoj nekretnini izgradio garažu, stepenište, roštilj i vrtove koje je zasadio raznim voćkama, te ju posjedovao sve do 1998., a potom je u posjed stupio suprug tužiteljice i nekretninu koristio kao svoju, sredio je na način da je uredio vrtove i obložio kamenom, na garažu stavio vrata i u tom posjedovanju i korištenju nitko ga nikada nije ometao, niti se suprotstavio takvom načinu korištenja nekretnine;
- da tuženici nisu postupali u dobroj vjeri kada su upisali svoje pravo vlasništva na spornoj nekretnini, jer im je bilo poznato da je nekretnina prema zapadu jasno odijeljena i omeđena ogradnim betonskim zidom i na njoj se nalazi garaža tužiteljice, pristupno stepenište, roštilj i vrtovi, a isto je stanje bilo i u vrijeme kada su sklopili ugovor o kupoprodaji 21. listopada 2009., a i ranije je taj dio je bio vidno omeđen i u posjedu tužiteljice, odnosno njenih pravnih prednika;
- da je Uprava za katastar i geodetske poslove Makarska izdala predniku tužiteljice KĐ kopiju situacionog plana od 23. listopada 1989. u kojoj je navedeno, da predmetna nekretnina obuhvaća i dio čestice 3993/4, ali da isto ne ukazuje na nepoštenje prednika tužiteljice, obzirom na sve ostale izvedene dokaze koje je sud analizirao u ovom postupku;
- da je sud, s obzirom na činjenicu da je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, uzeo u obzir samo vrijeme posjedovanja sporne nekretnine od strane tužiteljice i njenih prednika i to od 8. listopada 1991.;
- da je prednik tužiteljice KĐ stupio u posjed premetne nekretnine 70-ih godina prošlog stoljeća, a njen suprug 1998. i da je njihov posjed cijelo to vrijeme bio pošten i neprekidan pa da je tužiteljica osobno i putem svog pravnog prednika bila u posjedu sporne nekretnine od desetog mjeseca 1991. te je stoga proteklo zakonom predviđeno vrijeme od 20 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
9. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev iz razloga jer posjed prednika njenog supruga KĐ nije bio savjestan s obzirom na okolnost da mu je Uprava za katastar i geodetske poslove Makarska izdala kopiju situacionog plana 23. listopada 1989. uz primjedbu da je dio garaže i stepenica sagrađen na dijelu susjedne (predmetne) čestice 3993/4. Kako je KĐ sadržaj navedenog plana jasno dao do znanja da koristi dio tuđe nekretnine time je, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, njegov pošten posjed prekinut jer se ne može smatrati da od tog trenutka i dalje nije znao ili mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed pa da je prvostupanjski sud stoga pogrešno računao početak roka za stjecanje dosjelošću od 1991.
10. Ovakvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.
11. Naime, činjenica da je prednik tužiteljice KĐ kao posjednik nekretnine prema navedenom situacionom planu mogao znati ili je znao da je sporna nekretnina u razdoblju njegova posjedovanja sagrađen na dijelu susjedne sporne čestice 3993/4, ne čini samo po sebi posjed tužiteljice i njenih prednika nesavjesnim ili nepoštenim, kraj utvrđenih činjenica da su isti kroz cijelo vrijeme posjedovanja vršili posjedovne čini kao vlasnici i ponašali se kao vlasnici nekretnine s tim da im nitko nikada nije osporavao vlasništvo ili ometao posjed, a o čemu drugostupanjski sud u donošenju pobijane odluke nije vodio računa.
12. Ovaj sud je u više svojih odluka izrazio shvaćanje (primjerice u odlukama Rev- 2426/1990 od 15. veljače 1991., Rev 1209/2016-3 od 11. veljače 2020., Rev 2353/17- 2 od 20. travnja 2021., Rev 494/2021-2 od 11. svibnja 2021., Rev 1495/2019-2 od 8. studenog 2022.) prema kojem činjenica da je tužiteljica kao posjednica ili njen pravni prednik nekretnina znala ili mogla znati da su sporne nekretnine u zemljišnim knjigama u razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo drugih osoba (odnosno tuženika ili njihovih prednika), ne čini samo za sebe posjed tužiteljice nepoštenim ako je tužiteljica za razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imala razloga osnovano vjerovati i vjerovala je da posjed vrši kao vlasnica. Pri tome do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama.
13. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Samo i jedino iz razloga jer je posjednik tijekom posjedovanja, uvidom u kopiju situacionog plana saznao da se dio njegovog posjeda nalazi na dijelu susjedne katastarske čestice na kojoj su upisane treće osobe ne čini posjed ipso facto, odnosno ex lege nepoštenim (nesavjestnim).“.
14. Polazeći od nespornih činjenica te činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima jasno proizlazi da su pravni prednici tužiteljice cijelo vrijeme posjedovanja nekretninu koristili kao svoju i na njoj vršili sva vlasničkopravna ovlaštenja - istu su uređivali, u nju bitno ulagali i na njoj gradili, a u tom posjedovanju i korištenju nitko ih nikada nije ometao, niti se suprotstavio takvom načinu korištenja nekretnine, a upisani je vlasnik svo vrijeme bio potpuno pasivan u iskazivanju ikakve vlasničke ovlasti na istoj nekretnini što dovodi do zaključka da činjenica da je KĐ prema navedenom situacionom planu od 23. listopada 1989. saznao da se dio njegovog posjeda nalazi na dijelu susjedne katastarske čestice na kojoj su upisane treće osobe nije prekinut njegov pošten posjed jer prednici tužiteljice, a ni tužiteljica s obzirom na sve okolnosti u konkretnom slučaju nisu imali razumnih razloga vjerovati da nisu vlasnici sporne nekretnine koja je bila ograđena betonskim zidom na očigled svima.
15. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
16. Tužiteljici je dosuđen zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku prema Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) i to trošak sastava revizije 746,56 Eur i trošak sudske pristojbe na reviziju 325,17 Eur, ukupno 1.071,73 Eur.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
