Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-327/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. /OIB:…/ iz K., koju zastupa Lj. P., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P. & U. iz Z., protiv tuženice O. b. Dr. T. B. /OIB:…/ iz K., koju zastupa A. J., odvjetnica u Odvjetničkom društva J. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-48/2022-39 od 3. srpnja 2023., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-48/2022-39 od 3. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke nadomješten Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju točke II. Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 26. travnja 2016. slijedećeg sadržaja:
"Na temelju odredbi članka 9. Zakona o radu ("N.N" br.149/09, 61/11 i 73/13) i odredbe članka 8. Pravilnika o radu O. b. "Dr. T. B. K.", OIB:…, sa sjedištem u K. (u daljnjem tekstu: poslodavac)
i
M. P., OIB:…, iz K., (u daljnjem tekstu: Radnik) Zajedno u daljnjem tekstu označeni kao ugovorne strane sklapaju ovaj:
UGOVOR O RADU
na neodređeno vrijeme
PREDMET UGOVORA
Članak 1.
Predmet ovog Ugovora je uređenje prava i obveza ugovornih strana u vezi sa radom i radnim odnosom.
TRAJANJE RADNOG ODNOSA
Članak 2.
Radni odnos ugovornih strana zasniva se ovim ugovorom na neodređeno vrijeme.
MJESTO RADA
Članak 3.
Mjesto rada je na adresi Poslodavca, kao i u drugim ustrojstvenim jedinicama poslodavca, te na drugim mjestima, sve sukladno odlukama Poslodavca.
RADNO VRIJEME
Članak 4.
Radnik će raditi u punom radnom vremenu sukladno Zakonu o radu i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Raspored radnog vremena određuje Poslodavac, sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o zdravstvenoj zaštiti i podzakonskih propisa i kolektivnih ugovora koji se primjenjuju u zdravstvenoj djelatnosti, te pravilnika o radu Poslodavca.
ODMORI I DOPUST
Članak 5.
Radnik ima pravo na korištenje stanke u trajanju od 30 minuta, dnevnog odmora i tjednog odmora sukladno Zakonu o radu , kolektivnim ugovoru i pravilniku o radu Poslodavca. Radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o zdravstvenoj zaštiti , kolektivnog ugovora i pravilnika o radu Poslodavca.
NAZIV POSLA (DJELOKRUG POSLOVA)
Članak 6.
Radnik će obavljati poslove radnog mjesta : viši stručni savjetnik u Odsjeku za računovodstvene i financijske poslove, u ustrojstvenoj jedinici određenoj rješenjem o utvrđivanju mjesta rada , koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću. Poslove radnog mjesta iz stavka 1. Ovog članka , radnik će obavljati sukladno opisu u sistematizaciji poslodavca.
PLAĆA I MATERIJALNA PRAVA RADNIKA
Članak 7.
Za obavljanje poslova iz ovog ugovora, Radnik ima pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, sve sukladno odredbama kolektivnog ugovora i dodataka kolektivnom ugovoru, te pravilnika o radu Poslodavca. Osnovnu plaću Radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, s uvećanjima sukladno kolektivnom ugovoru i dodacima kolektivnom ugovoru. Koeficijent složenosti radnog mjesta Radnika određuje se uredbama Vlade Republike Hrvatske. Osnovica za izračun plaće određuje se Sporazumom sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske. Dodaci na osnovnu plaću Radnika isplaćivat će se sukladno kolektivnom ugovoru odnosno dodacima kolektivnom ugovoru, na temelju odluka koje će uprava Poslodavca donositi u skladu s kolektivnim ugovorima, te izmjenama i dopunama kolektivnog ugovora odnosno dodacima kolektivnom ugovoru. Radnik ima pravo na materijalna prava sukladno zakonu, kolektivnom ugovoru, odnosno važećem dodatku kolektivnom, ugovoru i pravilniku o radu Poslodavca. Radniku se osnovna plaća i dodaci na plaću isplaćuju najkasnije do 15 (petnaestog) u mjesecu za rad Radnika izvršen u prethodnom mjesecu.
PRESTANAK UGOVORA, OTKAZNI ROKOVI
Članak 8.
Ovaj ugovor mogu otkazati i Radnik i Poslodavac, pod uvjetima propisanim zakonom, pravilnikom o radu Poslodavca i kolektivnim ugovorom. U slučaju otkaza ugovora, primjenjuju se otkazni rokovi utvrđeni pravilnikom o radu Poslodavca i kolektivnim ugovorom odnosno Zakonom o radu.
OSTALA PRAVA I OBVEZE
Članak 9.
Na ugovorne strane primjenjuju se i sva ostala prava i obveze koji proizlaze iz Zakona o radu, Zakona o zdravstvenoj zaštiti , kolektivnog ugovora, pravilnika o radu Poslodavca, kao i drugih propisa u vezi radnog odnosa. Sve sporove koji mogu nastati u primjeni ovog ugovora ugovorne stane prvenstveno će nastojati rješavati sporazumno, a u slučaju da se spor ne može riješiti sporazumno, ugovara se mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda prema mjestu sjedišta Poslodavca.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 10.
Ovaj Ugovor sastavljen je u dva (dva) istovjetna primjerka od kojih (1) jedan primjerak zadržava Radnik , a jedan (1) primjerak zadržava Poslodavac.
Poslodavac:
Radnik:
O. b.
M. P."
Dr. T. B.
što je tuženik dužan priznati, a u suprotnom će ga nadomjestiti ova presuda, u roku od 15 dana.
Naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna[1] sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2023. do isplate (stavak II. izreke).
1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro
2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).
2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda. Zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 2.386,10 eura.
3. U odgovoru na žalbu tuženice, tužiteljica predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 233,29 eura.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev na ispunjenje obveze preuzete točkom II. Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 26. travnja 2016. na način da se presudom nadomjesti Ugovor o rad na neodređeno vrijeme navedenog sadržaja i zahtjev za naknadu parničnih troškova.
6. Prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan jer da je tuženica obvezu preuzetu točkom II. Sporazuma dužna ispuniti (članak 9. ZOO-a[2] , u vezi sa člankom 11. i člankom 8. stavcima 2. i 3. Pravilnika o radu).
7. Tuženica nastavno u žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da je točka II. Sporazuma od 26. travnja 2016. o omogućavanju tužiteljici povratak na rad kod tuženica ništetna jer da je protivna članku 44. Ustava[3] i članku 24. TKU , odnosno zapošljavanju bez natječaja koje za posljedicu ima prekršajnu odgovornost tuženice i kojim se derogira članak 44. Ustava, i diskriminiraju ostali državljani Republike Hrvatske koji imaju jednako pravo sudjelovanja u obavljanju javnih poslova i biti primljeni u javnu službu isključivo na temelju provedenog javnog natječaja, te se s tim u vezi poziva na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 1087/2017-2 od 6. lipnja 2018. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1105/2014-2 od 30. lipnja 2015., zatim da po zakonu nije bila dužna sklopiti s tužiteljicom ugovor, a niti da je tužiteljica u dovoljnoj mjeri dokazala da bi postojala pisana suglasnost osnivača za sklapanje predmetnog pravnog posla (Koprivničko – križevačka županija ima isključivu ulogu davanja suglasnosti na provođenje javnog natječaja općenito, koji predstavlja nužni preduvjet za zapošljavanje kod tuženice, uz Ministarstvo zdravstva, a nipošto suglasnost za zapošljavanje određenog zaposlenika pa tako niti tužiteljice) i da je u trenutku potpisivanja Sporazuma bila 2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 115/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) 3 Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 5/2014.)
4 Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020.)
snazi Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (Narodne novine, broj: 70/2016.).
7.1. Smatra da je sud trebao, a nije primijenio pravila o objektivnoj preinaci jer da je podneskom od 17. listopada 2022. i na raspravi održanoj 25. listopada 2022. preinačena tužba.
8. U odgovoru na žalbu tužiteljica apostrofira da je odobrenje Županije bilo dodatno osiguranju, da je od 2015. Dodacima kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ugovoren način prelaska radnika iz jedne ustanove u drugu bez raspisivanja javnog natječaja, a koje odredbe se odnose na sve radnika u zdravstvenim ustanovama, da je prvotno primljena u radni odnos na temelju natječaja, da nije dvojbena funkcionalna povezanost tuženice i O. b. u V., da je u vrijeme zabrane na koju se tuženica poziva zaposleno 50 osoba, da je jedno radno mjesto višeg stručnog savjetnika slobodno (od ukupno 7 u odjelu ekonomsko financijskih poslova je zaposleno 6 viših stručnih savjetnika), te da tužbeni zahtjev nije preinačavan, već da su samo dopunjeni i ispravljeni pojedini navodi što se ne smatra preinakom (članak 191. stavak 3. ZPP-a), a kada bi se hipotetski i radilo o preinaci da se smatra da je tuženica pristala na istu (članak 190. stavak 4. ZPP-a) s obzirom da se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a da se prije toga nije protivila preinaci, te da se u odlukama na koje se tuženica poziva radi o sasvim drugačijoj činjeničnoj situaciji o čemu se više puta očitovala tijekom postupka.
9. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koje se poziva tuženica, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9.1. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, koju je moguće ispitati.
10. Neosnovano je pozivanje tuženice na bitnu povredu odredaba parničnog postupka članak 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. ZPP-a, koju ista veže uz shvaćanje da su u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude trebala, a nisu primijenjena pravila o objektivnoj preinaci.
10.1. To stoga, što podneskom od 17. listopada 2020. (list 874. - 881. spisa) i na ročištu održanom 25. listopada 2022. (list 882. - 883. spisa) nije promijenjena istovjetnost zahtjeva, povećani postojeći, niti istaknuti drugi zahtjevi uz postojeći, već u odnosu na prvotno postavljene (list 4. - 7. spisa) smanjeni tužbeni zahtjevi i ispravljeni pojedini navodi, bez da je izmijenjena tužbena osnova (ispunjenje obveze na sklapanje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme), a što se prema odredbi članka 191. stavku 3. ZPP-a ne smatra preinakom tužbe.
11. Tumačenje činjenica po tuženici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava.
12. Naime, nije sporno da je između tužiteljice koja je radila kod tuženice od 2003., sklopljen 26. travnja 2016. Sporazum u kojim je pod točkom I. utvrđen prestanak ugovora o radu tužiteljici sa nadnevkom 26. travnjem 2016., a pod točkom II. Sporazuma da se tuženica obvezala tužiteljici omogućiti povratak na rad kod tuženice, na radno mjesto višeg savjetnik u Odsjeku za računovodstvo i financijske poslove, nakon isteka odnosno prestanka mandata na dužnosti ravnateljice O. b. V., da je tužiteljici mandat ravnateljice O. b. u V. prestao 5. srpnja 2020., da se tužiteljica obratila tuženici sa zahtjevom za ispunjenje obveze preuzete točkom II. Sporazuma iz 2016., što je tuženica Odlukom od 18. kolovoza 2020. odbila (tužiteljica Odluku primila 1. rujna 2020.).
13. Navedene nesporne okolnosti su osnova za zaključak da je točka II. Sporazuma od 26. travnja 2016. u biti predugovor (članak 268. stavak 1. ZOO-a[5] u vezi s člankom 8. stavkom 4. ZR-a[6] ) kojim je tuženica preuzela obvezu da će s tužiteljicom nakon isteka odnosno prestanka mandata na dužnosti ravnateljice O. b. V., sklopiti Ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnik u Odsjeku za računovodstvo i financijske poslove, da je tuženica nakon što su se stekli uvjeti za sklapanje ugovora o radu odbila ispuniti obvezu iz predugovora (točke II. Sporazuma), odnosno da su ispunjene pretpostavke da se na zahtjev tužiteljice predmetnom presudom nadomjesti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme predloženog sadržaja, kako je to odlučio i prvostupanjski sud (članak 268. stavak 4. u vezi s člankom 9. ZOO-a i člankom 8. stavkom 4. ZR-a).
14. Nadalje, kako je tuženici u vrijeme sklapanja Sporazuma od 26. travnja 2016. bilo poznato da je provedba javnog natječaja obvezan korak u procesu zapošljavanja u javnim službama, da ne provođenje natječaja za sobom povlači prekršajnu odgovornost poslodavca i da je na snazi Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (Narodne novine, broj: 70/2016.), to istoj ne pripada pravo na izmjenu točke II. Sporazuma od 26. travnja 2016. (članak 369. stavak 2. ZOO-a), niti su to okolnosti zbog kojih bi ta točka Sporazuma bila ništetna, kako to ista očito bezuspješno pokušava prikazati.
15. Stoga, nije u pravu tuženica kada tvrdi da je traženje tužiteljice protivnu načelu obveznog prava o slobodi uređivanja obveznih odnosa i da ona po zakonu nije dužna s tužiteljicom sklopiti Ugovor o radu, niti s tim u vezi pozivanje na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1087/2017 od 6. lipnja 2018. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1105/2014-2 od 30. lipnja 2015., za koje pogrešno drži da podržavaju njezino shvaćanja iznesena u žalbi, s obzirom da se ne radi o istoj činjeničnoj situaciji.
5 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 115/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) 6 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023., 64/2023., u daljnje tekstu: ZR-a)
16. Budući da za sklapanje Sporazuma pod točkom II., kako to navodi i sama tuženica, nije bila potrebna suglasnost osnivača tuženice (K. – k. županije) jer kao takva nije predviđena pozitivnim propisima, to su bez utjecaja na odluku u predmetnom sporu tumačenja tuženice o nevaljanosti suglasnosti pod pretpostavkom da je suglasnost bila potrebna.
17. Dakle, vezano za odluku pod stavkom I. izreke prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo.
18. Kako tuženica nije navela konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima, već se samo pozvala na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati i osporavanje podredno osporavanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o parničnom trošku (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.981,68 eura sa zateznim kamatama, ostaje neizmijenjena.
19. Tuženici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
20. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), zbog čega trošak iste nije priznat tužiteljici.
21. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr- 48/2022-39 od 3. srpnja 2023. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženici, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP- a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).
U Zagrebu 18. lipnja 2024.
Predsjednica Vijeća:
Nika Grospić Ivasović, v.r.