Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1314/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Horvat-Mataić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Tihane Marije Miladin, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku H. Ž., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V. & V. iz V., protiv tuženog Grada K., OIB…, zastupanog po punomoćnici V. R., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. Š. i V. R. iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Križevcima poslovni broj P-426/2017-66 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba P. b. Z. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Križevcima poslovni broj P-426/2017-66 od 3. veljače 2023..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženoga potražuje isplatu iznosa od 13.275,18 kn, 1.847,98 kn i 178,94 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), te je tužitelju naloženo naknaditi tuženom trošak parničnog postupka u iznosu od 2.480,26 € / 18.687,50 kn (stavak II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. U ovom postupku tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženoga, kao nasljednika iza pok. D. J., po osnovu namirenja tražbine nastale prema Ugovoru o kreditu.

5. Nije sporno da je pok. D. J. s tužiteljem 27. veljače 2015. sklopio Ugovor o kreditu, kao i da je isti … 2016. preminuo. Nesporno je i da je na dan 30. ožujka 2017. dug po navedenom kreditu iznosio 15.302,10 kn, kao i da je iza pok. D. J. utvrđena ostavinska imovina te su utvrđeni i pozvani ostaviteljevi nasljednici, koji su se odrekli nasljedstva, pa je cjelokupna imovina, kao ošasna imovina, uručena Gradu K..

6. I u žalbenoj fazi postupka, sporno je da li vrijednost imovine koju je tuženi naslijedio vrijedi 15.302,10 kn.

7. Sukladno odredbi čl. 139 st. 1 Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, dok odredba stavka 6. istog članka propisuje da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

8. Sud prvog stupnja temelji svoju odluku na zaključku da u ovom postupku nije bilo moguće utvrditi koja imovina ostavitelja je stvarna imovina koje je on bio vlasnik, bilo knjižni, bilo izvanknjižni, da niti je bilo moguće iz tog razloga utvrditi koja je vrijednost te imovine, s obzirom da Grad K. odgovara za ostaviteljeve dugove samo do vrijednosti imovine koju je naslijedio, a druge strane predmet potraživanja vjerovnika može biti samo na imovini koju je Grad stvarno naslijedio. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je teret dokaza što je Grad stvarno naslijedio, odnosno koju imovinu je stvarno imao u vlasništvu ostavitelj D. J., na strani tužitelja. Stoga je, obzirom na sve provedene dokaze i ocjene istih u smislu čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Navedeni zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Naime, iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca, poslovni broj O-768/16 od 11. listopada 2016., proizlazi da se ostavinska imovina iza pok. D. J. sastoji od nekretnina u izvanknjižnom vlasništvu, upisanih u posjedovni list broj 125, k.o. V.², u cijelosti i u posjedovni list broj 126, u 2/12 dijela, te od pokretnina, novčanih sredstava na računu otvorenom kod P. b. Z. d.d., broj računa HR…

11. Međutim, uvidom u zemljišne knjige, utvrđeno je u odnosu na nekretnine navedene kao izvanknjižno vlasništvo, a upisane u posjedovne listove broj 125 i 126 k.o. V.² na pok. D. J., da isti nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik tih nekretnina, već su kao vlasnici predmetnih nekretnina upisane druge osobe, dok je na mnogima upisan i teret Ministarstva financija.

12. Konačno, čk.br. 3281/1 sa 3389 m² i čk.br. 3281/2 sa 255 m² upisane u posjedovni list 126 k.o. V.² uopće niti nema u zemljišnim knjigama, iz čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da katastarsko stanje ne odgovara stanju u zemljišnim knjigama, a upitno je i kakvo je stvarno stanje na terenu i tko uživa navedene nekretnine.

13. Kako su rješenjem o nasljeđivanju kao ostavinska imovina navedena i novčana sredstva na računu otvorenom kod P. b., to je od iste zatraženo stanje i visina novčanih sredstava na računu ostavitelja, te je utvrđeno da je stanje na dan smrti D. J. bilo 25,28 kn.

14. U tijeku postupka je provedeno i gospodarsko vještačenje, no obzirom da imovina D. J. u nekretninama nije mogla biti utvrđena, niti je ista bila naslijeđena, jer je stvarno stanje imovine od one upisane u posjedovnom listu i zemljišnim knjigama sasvim različito, vještak se nije mogao očitovati niti o vrijednosti nekretnina, obzirom da je potrebno utvrditi vrijednost nekretnina koje su bile u stvarnom vlasništvu ostavitelja, a što u postupku nije moglo biti utvrđeno.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da, u konkretnom slučaju, nije bilo moguće utvrditi koja imovina ostavitelja je stvarna imovina koje je on bio vlasnik, bilo knjižni, bilo izvanknjižni, niti je bilo moguće iz tog razloga utvrditi koja je vrijednost te imovine, s obzirom da Grad K. odgovara za ostaviteljeve dugove samo do vrijednosti imovine koju je naslijedio, dok s druge strane predmet potraživanja vjerovnika može biti samo na imovini koju je Grad stvarno naslijedio. Pritom je teret dokaza što je Grad stvarno naslijedio, odnosno koju imovinu je stvarno imao u vlasništvu ostavitelj D. J., na strani tužitelja, koji isto nije uspio dokazati.

16. Obzirom na sve navedeno, sud prvog stupnja je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Na žalbeni prigovor tužitelja da "činjenica jest da ta imovina postoji, tj. da je tuženik postao vlasnik iste temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, slijedom čega ista mora imati i određenu vrijednost" valja odgovoriti da tuženi nije postao vlasnik imovine navedene u rješenju o nasljeđivanju, niti je tužitelj to dokazao, jer niti sam ostavitelj nije bio vlasnik te imovine. Naime, posjedovni list nije dokaz o vlasništvu nekretnina.

18. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP).

19. Slijedom navedenoga, a obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, po osnovi čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.