REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2606/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, Zagreb, Sarajevska 7, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-607/2021-3 od 15. siječnja 2024., u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-364/2017-46 od 25. veljače 2021. u odnosu na odluku o parničnom trošku, u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 607/2021-3 od 15. siječnja 2024., u dijelu u kojem je preinačena odluku o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-364/2017-46 od 25. veljače 2021. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te je postavio pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a isto glasi:
"Da li se u slučaju tzv. "stupnjevite tužbe" iz čl. 186 B ZPP-a u kojoj je visina predmeta spora niže označena nego li se ona označena u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (nakon dostave dokumentacije koja se po zakonu smatra zajedničkom za parnične strane i provedenog financijskog vještačenja) smatra da tim smanjivanjem oznake visine tužbenog zahtjeva došlo do smanjenja i preinake tužbenog zahtjeva ?".
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Tužitelj tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi, pa da tužbeni zahtjev nije mogao specificirati sve do provođenja financijskog vještačenja, a zbog čega se uvođenje tužbenog zahtjeva ne bi moglo smatrati preinakom tužbe ili smanjenjem tužbenog zahtjeva.
5. Na temelju čl. 387. st. 2. ZPP tužitelj je uz prijedlog za dopuštenje revizije po potrebi trebao dostaviti dijelove spisa sa jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva.
6. Na temelju raspoložive dokumentacije uz prijedlog za dopuštenje revizije uopće nije vidljivo da se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi, a niti to proizlazi iz sadržaja prvostupanjske ili drugostupanjske presude.
7. Budući da iz priložene dokumentacije prijedlog za dopuštenje revizije ne proizlazi da se radi o stupnjevitoj tužbi, postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
