REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2465/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADNJA PROJEKT d.o.o., OIB: 38875396645, Zagreb, Donje Svetice 33, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika KONOS CONSTRUCTION d.o.o. u stečaju, OIB: 55858475794, Zagreb, Ventilatorska cesta 24, kojeg zastupa punomoćnik Branko Rakitničan, odvjetnik u Koprivnici, radi pobijanja arbitražnog pravorijeka, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3123/2023-4 od 17. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-556/2023 od 15. lipnja 2023., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-556/2023 od 2. studenoga 2023., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava tužitelja zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3123/2023-4 od 17. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-556/2023 od 15. lipnja 2023., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-556/2023 od 2. studenoga 2023.

2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"1. Da li izostanak razloga u arbitražnom pravorijeku u pogledu ocjena i zaključaka arbitra o odlučnim činjenicama i pravnim odnosima na kojima je zasnovan pravorijek, predstavlja u smislu čl. 30. st. 3. ZOA takav pravorijek koji nije obrazložen, a što u smislu čl. 36. st. 2. toč. 1. F) ZOA predstavlja zakonsku osnovu za poništaj arbitražnog pravorijeka?

2. Da li je drugostupanjski sud dužan, kada potvrđuje prvostupanjsku presudu na temelju čl. 380. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku dužan u drugostupanjskoj odluci navesti jasne, uvjerljive i razumljive razloge o odlučnim činjenicama tako da se može ispitati koje je činjenice sud utvrdio i cijenio, koje je našao utvrđenim i kojim dokazima, i zbog kojih razloga je stvorio određeni zaključak i takvog uzeo relevantnim za odluku u predmetu spora?"

3. Nadalje, tužitelj u prijedlogu navodi da je drugostupanjska presuda zahvaćena osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka koje su dovele do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčene Ustavom Republike Hrvatske i Konvencije, a koje tužitelj do sada nije mogao isticati, jer su počinjene u drugom stupnju i to pravo na pristup sudu i u obrazloženu sudsku odluku i djelotvoran pravni lijek u vidu prava na pošteno suđenje.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja prvog pitanja jasno proizlazi da tužitelj polazi od vlastite tvrdnje (suprotno sadržaju spisa) da je riječ o izostanku razloga u arbitražnom pravorijeku, dok drugim pitanjem u stvari ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa isto kao takovo i samo za sebe, nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, valja reći, da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bila povrijeđena temeljna prava zaštićena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu. Naime, ovaj sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog prava jer funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno je vezano uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povreda temeljnih prava na koja ukazuje u prijedlogu. Stoga, ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.

7. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u st. II. izreke.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina