REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3270/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, Marka Marojica 5, OIB 99080716453, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Badurina, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika ELITE TRAVEL putnička agencija d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 17, OIB 58914751045, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, OIB 21712494719, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4909/2017-2 od 21. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj Povrv-899/2016 od 20. lipnja 2017., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4909/2017-2 od 21. veljače 2019. u točki I. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbacuju se dopune revizije tuženika od 21. svibnja 2021. i 17. siječnja 2022. kao nepravovremene.

III. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika posl. br. Ovrv-1930/2015 od 13. kolovoza 2015., te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže ovršeniku platiti ovrhovoditelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 308.150,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 36.243,50 kuna (toč.II.).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-1930/2015 od 13. kolovoza 2015. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 308.150,00 kuna sa zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja i troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.257,75 kuna sa zateznim kamatama na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-1930/2015 od 13. kolovoza 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 308.150,00 kuna sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja i troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.257,75 kuna sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 44.984,50 kuna (toč. I.). Ujedno su odbijene žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-1930/2015 od 13. kolovoza 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 216.950,00 kuna od 21. studenog 2013. i iznos od 91.200,00 kuna od 16. prosinca 2013., troškove ovršnog postupka u iznosu od 132,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.257,75 kuna od 13. kolovoza 2015. do isplate (toč. II.).

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. i 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Tuženik je u spis, nakon pravodobno podnesene revizije, dostavio podneske 21. svibnja 2021. i 17. siječnja 2022. s kojima je postupljeno kao s dopunama revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana, dok su dopune revizije od 21. svibnja 2021. i 17. siječnja 2022. nepravodobne.

7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 308.150,00 kuna sa zateznim kamatama s osnove naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u listopadu i studenom 2013. godine.

9. U postupku prvostupanjskog suda utvrđeno je da tužitelj provodi naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to na temelju Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013., koji je donio gradonačelnik Grada Dubrovnika, te da je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika donijelo Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Klasa: 340-01/00-01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000. (Službeni glasnik Grada Dubrovnika) i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Klasa: 011-01/02-01/23, Urbroj: 2117/01-09-02-3 od 30. listopada 2002.

10. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev ocijenivši da je Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013., na kojem tužitelj temelji tužbeni zahtjev, nezakonit jer je protivno odredbama čl. 73., 74. i 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13 - dalje: ZLPS) taj akt donijelo nenadležno tijelo.

11. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da navedeni pravni akt prema svom sadržaju ne predstavlja ni postupanje po uputama iz Odluka o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika Klasa: 340-01/00-01/08, Ur.broj: 2117/01-09-00-7, koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Dubrovnika 13. travnja 2000., a koji je trebao biti donesen u svrhu primjene odredaba predmetnog općeg akta, budući da tom Odlukom gradonačelnik Grada Dubrovnika nije ovlašten propisivati obvezu trećim osobama plaćati tužitelju naknadu za zaustavljanje autobusa u zoni posebnog prometnog režima.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da ni Naputak, a ni Odluka o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika nisu suglasne sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13 i 147/14 - dalje: ZKG), jer isti ne propisuje naplaćivanje naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, a koji odredbom čl. 22. ZKG propisuje da se održavanje javnih površina financira iz komunalne naknade.

13. Sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja na temelju čl. 373.a ZPP i prihvatio tužbeni zahtjev, osim djelomično za zatezne kamate i troškove ovršnog postupka, ocjenjujući da je sporni Naputak donijelo nadležno tijelo pozivajući se pri tome na odredbu čl. 19. st.1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja spornih Naputaka, kojom je propisano da općine i gradovi kao jedinice lokalne samouprave u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, uz ostalo, i poslove koji se odnose na promet na svom području te prema odredbama čl. 27. i 39. ZLPS. Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da je Naputak bio objavljen u "Službenom glasniku Grada Dubrovnika", a gradonačelnik je u izvršavanju općih akata Gradskog vijeća, kao predstavničkog tijela, donošenjem spornog Naputka, postupio na način i u postupku koji je propisan Statutom Grada Dubrovnika.

Drugostupanjski sud odbio je ocijeniti zakonitost tih akata u odnosu na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu se pozvao na odredbu čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS), kojom je propisano da su ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu, te ocjena zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, predmet upravnog spora, a upravne sporove prema odredbi čl. 12. ZUS rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. S obzirom na to da iz stanja spisa ne proizlazi da je sporni Naputak bio poništen, ukinut ili na drugi način stavljen izvan snage, po shvaćanju drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati njegovu zakonitost, a to nije učinio ni drugostupanjski sud.

14. Tuženik je revizijom osporio stajalište drugostupanjskog suda prema kojem prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati zakonitost Naputka koji je donio Gradonačelnik, iako takvo pravo i dužnost suda proizlazi iz odredbe čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Također je naveo da se u osporenoj drugostupanjskoj presudi sud propustio očitovati da bi sporni Naputak bio u suprotnosti s mjerodavnim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik vidi i u tome što je drugostupanjski sud, suprotno stanju spisa, utvrdio da tuženik nije osporio sadržaj isprava na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, iako je tuženik osporio pravnu osnovu i visinu zahtjeva.

15. Revident u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. Naime, drugostupanjski sud je kao parnični sud bio dužan odgovoriti na prigovore tuženika koji se odnose na navodnu nezakonitost podzakonskog propisa (Naputka), koji je prema navodima tuženika u suprotnosti sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Ta nadležnost proizlazi iz odredbe čl. 37. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ("Narodne novine", broj 99/99 i 29/02) prema kojemu, ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

17. Iz navedene odredbe slijedi zaključak da je sud bio ovlašten i dužan, u slučaju isticanja prigovora neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne ili područne samouprave, a koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava, ispitati radi li se u konkretnom slučaju o općem aktu ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineje 2. Ustava i imajući u vidu u prigovoru iznesene razloge ocijeniti je li isti dostatno osnovan, u kojem slučaju je dužan obavijestiti Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja po službenoj dužnosti postupka ocjene zakonitosti općeg akta, odnosno podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa.

U slučaju kada parnični sud ocijeni prigovor neosnovanim, dužan je iznijeti i obrazložiti dostatne i pravno relevantne razloge za svoju ocjenu. Sud se nije smio zadovoljiti pukom konstatacijom da podzakonski akt nije poništen ili na drugi način stavljen izvan snage, jer time nije odgovorio na odlučne prigovore tuženika.

18. U odnosu na eventualni propust stranke da sama, u skladu sa čl. 83. ZUS inicira pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta, Ustavni sud RH je zauzeo shvaćanje da u državi utemeljenoj na vladavini prava zahtjev na postupanje tijela sudbene vlasti, koje je nedovoljno povezano uz korištenje ovlasti tog tijela, preteže nad pravom stranke u postupku na podnošenje obavijesti u smislu čl. 83. st. 2. ZUS, odnosno zahtjeva u smislu čl. 83. st. 1. istog zakona ili prijedloga u smislu čl. 38. st. 1. Ustavnog zakona (Ustavni sud RH U-III-4024/2019).

19. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti drugostupanjsku presudu u točki I. izreke i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

20. Pri ponovljenom će odlučivanju drugostupanjski sud, vezan pravnim shvaćanjem izraženim u ovoj odluci, donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

21. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenja revizije.

22. Iz spisa proizlazi da je tuženiku pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 22. ožujka 2019. pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tuženika, bio 23. travnja 2019. (utorak).

23. S obzirom da tuženik dopune revizije nije podnio u roku koji je određen za podnošenje revizije, već protekom tog zakonskog roka, to su dopune revizije nepravovremene u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.

24. Zbog navedenog su na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP dopune revizije tuženika od 21. svibnja 2021. i 17. siječnja 2022. odbačene kao nepravovremena te je odlučeno kao u izreci rješenja.

25. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug