REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-262/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204 Zagreb, Vrtni put 1, koju zastupa punomoćnik Igor Borčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borčić i Majdak Juranović, u Zagrebu protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., OIB 70133616033 Zagreb, Josipa Marohnića 1, kojeg zastupa punomoćnica Marta Jelaković, odvjetnica u Ostermann i partneri odvjetničko društvo, u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-857/2022-6 od 3. ožujka 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-67/2021-16 od 25. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-857/2022-6 od 3. ožujka 2023. i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-67/2021-16 od 25. kolovoza 2022. u točkama II. i III. i rješava se:

1. Utvrđuje se da je tuženik Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, smetao tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme-kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 525 [adresa]-stambena zgrada [adresa],13, 15,17,19,21,23 površine 1458m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade , pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Utvrđuje se da je tuženik Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 smetao tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme-kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 525 [adresa]-stambena zgrada [adresa],13, 15,17,19,21,23 površine 1458 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade , pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade , kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 384,90 eura, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 152,63 eura te troškove revizijskog postupka u iznosu od 504,34 eura, sve u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Odbija se prigovor sudske nenadležnosti ovog suda koji je 17. siječnja 2022. istaknuo tuženik Telemach Hrvatska d.o.o.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, smetao tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme-kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 525 [adresa]-stambena zgrada [adresa],13, 15,17,19,21,23 površine 1458m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade , pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade , kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Utvrđuje se da je tuženik Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 smetao tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme-kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 525 [adresa]-stambena zgrada [adresa],13, 15,17,19,21,23 površine 1458 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8.kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

3. Nalaže se tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućima od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, u roku od osam dana.“

III. Nalaže se tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., naknaditi tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (dvijetisućepetsto kuna u roku od 15(petnaest) dana.“

2. Rješenjem suda drugog stupnja u točki I. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-67/2021-16 od 25. kolovoza 2022. U točki II. tuženiku nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2483/2023 od 5. rujna 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv točke I. rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-857/2022-6 od 3. ožujka 2023., u odnosu na pitanje: „Mogu li kanalice, koje su privremeno pričvršćene na unutarnji zid zgrade te koje služe zaštiti telekomunikacijskih kabela, biti samostalni predmet posjedovanja?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje. Traži trošak za sastav revizije te trošak sudske pristojbe na reviziju.

5. Odgovor na reviziju je podnesen. Traži trošak za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i sudske pristojbe na odgovor.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je smetanje posjeda tužitelja, telekomunikacijske opreme-kanalica postavljenih u stambenoj zgradi na adresi [adresa] u Zagrebu izvršenu po tuženiku na način da je tuženik u vertikalne i horizontalne kanalice kojima se služi tužitelj u navedenoj zgradi položio svoje kabele putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicima.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio da vršenje telekomunikacijske usluge (putovanje signala) putem kablova koji prolaze kroz kanalice samo po sebi ne predstavlja posjedovanje kanalice u kojoj se ti kablovi nalaze u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZVDSP-a.

9. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, koje polazi od odredbe čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP)prema kojoj je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast na stvari (st. 1.), a posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično (st. 4.), kanalice koje su pričvršćene uz zid građevine i kroz koje su položeni kabeli koji služe pružanju telekomunikacijskih usluga u toj građevini, nisu i ne mogu biti samostalan predmet posjedovanja, već se posjedovanjem građevine ujedno ostvaruje faktična vlast (posjed) i na takvim kanalicama, koje su postale dio te građevine, te zaključuje da tužitelj nema posljednji posjed kanalica, već su u posjedu one osobe koje su posjednici višestambene zgrade, a posjed tih kanalica se ostvaruje posjedovanjem zgrade, zbog čega ne prihvaća tužiteljevu tvrdnju da je on, kao pružatelj telekomunikacijske usluge, ustvari neposredni suposjednik zajedničkih dijelova zgrade u opsegu koji mu je potreban za pristup i održavanje telekomunikacijske infrastrukture.

10. Tužitelj u reviziji naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbe čl. 6., čl. 7., čl. 10. i čl. 21. st. 1. ZVDSP-a navodeći da je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj nema posljednji posjed kanalica, već su u posjedu one osobe koje su posjednici višestambene zgrade, a posjed tih kanalica se ostvaruje posjedovanjem zgrade, da je suglasnost suvlasnika stambene zgrade tuženiku potpuno irelavantna za ovaj postupak, jer su suvlasnici tuženiku nisu dali, niti su mu uopće mogli osnovano dati, suglasnost da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelju.

11. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

12. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZVDSP-a samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegovo posjed (st. 2. te odredbe). Prema odredbi st.4. citirane odredbe nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom sud odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta, No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

12.1. Pravo na zaštitu posjeda, prema odredbi čl. 6. st. 1. ZVDSP-a dio stvari koji se ne može od nje fizički odvojiti , a da ne bude uništen on ili sama stvar (bitni dio) ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije što drugo određeno, a prema st. 2. te odredbe, na dijelovima stvari koji nisu bitni (odvojivi dijelovi) postoje ona ista prava kao i na cijeloj stvari, osim ako na takvu dijelu postoji na posebnom pravnom temelju neko pravo u korist neke druge osobe. Tko tvrdi da takvo pravo postoji na nekom odvojivom dijelu, treba to i dokazati.

12.2. Prema čl. 7. st. 1. ZVDSP-a pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedan trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvom prostornom odnosu prema glasnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Nije pripadak ona stvar koja se prema shvaćanju u prometu ne smatra pripatkom.

12.3. Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZVDSP-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin posjednik , a tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik (st. 2. čl. 10. ZVDSP-a).

13. Člankom 24.b Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017 i 76/22 - dalje: ZEK) koja glasi:

„(1) Svi operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku uvesti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito.

(2) Vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža.

(3) Ako se sporazum o pristup iz stavka 1. ovoga članka ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka strana može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s uvjetima iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Agencija donosi odluku o zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka, vodeći u postupnosti računa o načelu razmjernosti, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.“

14. Prema shvaćanju ovog suda suvlasnici predmetne zgrade suglasnost tuženiku u smislu čl. 24.b. ZEK-a da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u vlasništvu tužitelja nisu mogli valjano dati. Oni su tuženiku mogli dati relevantnu suglasnost samo u odnosu na one kanalice koje su suvlasnici stambene zgrade sami postavili i koje su u njihovom vlasništvu i posjedu, naravno ukoliko te kanalice zaista i postoje. U konkretnom slučaju, suvlasnici stambene zgrade, dali su suglasnost tuženiku da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja, za što nisu ovlašteni, te zbog toga ta suglasnost nije odlučna za ovaj slučaj i ona ne otklanja samovlasno postupanje tuženika.

15. Posjed predmetnih kanalica,i po ovome sudu, ne izvršavaju korisnici TK usluga tuženika niti suvlasnici stambene zgrade, kako to pogrešno smatra tuženik, već isključivo tužitelj s obzirom na činjenicu što su u njima položeni tužiteljevi kablovi putem kojih pruža svoje TK usluge, a koje je po zakonu dužan i održavati, a tim kanalicama je isključiva svrha zaštita kablova koje je tužitelj dužan održavati sukladno odredbama ZEK-a, i što one predstavljaju tužiteljevu TK infrastrukturu, što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica. Ne radi se stoga ovdje ni o kakvom pripatku zgrade ili pojedinog stana u smislu odredbe čl. 67. ZVDSP-a kako bi eventualno stanari ili tuženik izvršavali bilo kakav posjed jer su suvlasnici predmetne zgrade dali odobrenje tužitelju da svoju stvar (konkretno TK opremu-kabele i kanalice) postavi unutar njihove zgrade. Time oni nisu dobili posjed te tužiteljeve TK opreme jer je niti održavaju niti koriste nego to čini upravo i jedino tužitelj, koji je to dužan činiti i po odredbama ZEK-a.

15.1. Da predmetne kanalice nisu pripadak zgrade proizlazi i iz činjenice da je njihova uloga isključivo zaštita kablova, a ne i poboljšanje izgleda zajedničkih dijelova zgrade. Kanalice su dio elektroničke komunikacijske infrastrukture, prema odredbi čl. 5. toč. 1. sada važećeg ZEK-a koje su, u ovom slučaju postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge (tužitelja) određenom broju korisnika, te čine njegovu distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, koju je on, a ne i suvlasnici zgrade, dužan održavati. Stoga tužitelj u odnosu na te kanalice, prilikom pružanja svojih usluga ne izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, stoga prema suvlasnicima zgrade, nema položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZVDSP-a.

16. Tuženik prije postavljanja svojih kabela u kanalice koje je postavio nije postupio sukladno odredbama čl. 24.b ZEK-a, a tom odredbom u st. 2.i je određeno da vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža, a ukoliko se sporazum o pristupu ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (HAKOM) za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s propisanim uvjetima. Tuženik je samovlasno uvukao svoje kabele u kanalice tužitelja, a tuženik nije osporio tu tvrdnju tužitelja.

17. Rezimirajući izneseno proizlazi da su predmetne kanalice odvojene od stambene zgrade u kojoj su postavljene, a tužitelj je u tijeku postupka dokazao da je on u posljednjem mirnom posjedu navedenih kanalica tim da faktičnu vlast na njima vrši polaganjem i održavanjem kabela koji su u njima postavljeni, a putem kojim tužitelj i pruža usluge svojim korisnicima. Kanalice nisu pripadak zgrade jer ne služe svrsi stambene zgrade (čl. 7. st. 1. ZVDSP-a) jer je njihova osnovna funkcija zaštita kabela koji su u njima postavljeni od vanjskih utjecaja, posljedično čemu one služe svrsi kabela a ne svrsi stambene zgrade, zbog čega se ne mogu smatrati pripatkom zgrade. Po prestanku potrebe za zaštitom kabela, kao glavne stvari, prestaje i svrha kanalica. Kako je tužitelj predmetne kanalice u kojima su postavljeni kabeli kojima pruža t.k. usluge svojim korisnicima, kako ih on održava zajedno s kanalicama tužitelj, a ne netko drugi ima faktičnu vlasti u odnosu na kanalice i one mogu biti predmetom samostalnog posjedovanja.

18. U odluci Rev-69/2024 od 13. veljače 2024. revizijski sud je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

„Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 71/2017).“

19. Slijedom iznesenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Kanalice, koje su privremeno pričvršćene na unutarnji zid zgrade i koje služe zaštiti telekomunikacijskih kablova, mogu biti samostalan predmet posjedovanja.“

20. Prema navedenom nižestupanjski sudovi su u ovom slučaju pogrešno primijenili materijalno pravo te je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a u svezi s čl. 400. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

21. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je uspio u sporu pa mu pripadaju zatraženi troškovi prvostupanjskog postupka i to: trošak jednokratne nagrade za zastupanje (Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 2.000,00 kn (264,45 eura) PDV 25% na navedeni iznos 500,00 kn (66,36 eura), trošak sudske pristojbe u iznosu od 200,00 kn (26,54 eura), trošak pristojbe na prvostupanjsko rješenje u iznosu od 200,00 kn (26,54 eura), odnosno ukupno 384,90 eura (2.900,00 kn).

21.2. Revident je uspio sa žalbom pa mu pripada i pravo na trošak žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe (Tbr. 10. t. 3. Tarife) u iznosu od 79,63 eura (600,00 kn), PDV na navedeni iznos od 19,91 eura (150,00 kn) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura (400,00 kn) odnosno ukupno 152,63 eura (1.150,00 kuna).

21.3. Revident je uspio i s revizijom pa mu je valjalo dosuditi i troškove revizije: i to trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr.10. toč. 6.)u iznosu od 159,27 eura trošak PDV u iznosu od 39,82 eura i trošak pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 53,08 eura odnosno ukupno 252,17 eura kao i trošak za sastav revizije (Tbr. 10. t. 5. Tarife) u iznosu od 159,27 eura, trošak PDV u iznosu od 39,82 eura i trošak pristojbe na reviziju u iznosu od 53,08 eura, odnosno ukupno 504,34 eura (trošak revizijskog postupka).

22. Stoga je riješeno kao u izreci.

23. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa