REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1056/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PĐĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kulturno informativni centar iz Zagreba, Preradovićeva 5, OIB 62432304595, zastupanog po punomoćniku Vici Vukšiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-234/2018-2 od 5. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2889/2015-54 od 29. ožujka 2018., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice PĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
" I. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 7. listopada 2015., broj 1624, te odluka o ispravku i dopunama odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 11. studenog 2015., broj 1706., te da radni odnos tužiteljice PĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika Kulturno informativni centar, Zagreb, Preradovićeva 5, OIB: 62432304595 nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku Kulturno informativni centar, Zagreb, Preradovićeva 5, OIB: 62432304595 vratiti tužiteljicu PĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad, na radno mjesto stručni suradnik - glavni urednik nakladničke djelatnosti, u roku od osam dana.
III. Nalaže se tuženiku Kulturno informativni centar, Zagreb, Preradovićeva 5, OIB: 62432304595 naknaditi tužiteljici PĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana."
II. Nalaže se tužiteljici PĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Kulturno informativni centar, Zagreb, Preradovićeva 5, OIB: 62432304595 trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od osam dana.".
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 18 Pr-2889/15-54 od 29. ožujka 2018. potvrđuje.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.".
2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda, reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.
3. Revizija tužiteljice nije osnovana.
3.1. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u izreci prvostupanjske presude.
4. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
5. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nižestupanjske presude nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.
5.1. Isto tako nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda za zaključiti je da su nižestupanjski sudovi pri utvrđivanju pravno odlučnih činjenica cijenili sve izvedene dokaze kako zasebno tako i zajedno, ali i rezultate cjelokupnog postupka, te da su o postojanju pravno odlučnih činjenica iznijeli razumne i logički provjerljive razloge.
6. Obzirom na revizijske navode tužiteljice kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje) za ukazati je da je riječ evidentno o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 386. ZPP revizijom iz čl. 382.a ZPP se ne može pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.
7. Nije u pravu tužiteljica kada smatra da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer da su nižestupanjski sudovi propustili primijeniti odredbu čl. 8. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR). U okviru tog revizijskog razloga tužiteljica smatra da joj je povrijeđeno pravo iz radnog odnosa jer da Izmjene i Dopune Pravilnika o radu tuženika od 23. prosinca 2014. (koje se odnose na nadležnost upravnog vijeća tuženika da odlučuje o otkazivanju ugovora o radu) nisu mjerodavne jer da nisu bile objavljene odnosno da tužiteljica s njima nije bila upoznata.
7.1. Prema odredbi čl. 8. st. 3. ZR propisi o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu, kolektivni ugovor i pravilnik o radu moraju se na prikladan način učiniti dostupnim radnicima.
7.2. Okolnost činjenja dostupnim radnicima tuženika navedenog općeg akta tuženika, po ocjeni ovog revizijskog suda nisu odlučne za ishod spornog odnosa među strankama. Ovo stoga što tužiteljica tijekom cijelog postupka ničim konkretnim niti ne ukazuje da bi joj, uslijed eventualnog propusta tuženika da postupi sukladno odredbi čl. 8. st. 3. ZR, bilo povrijeđeno određeno pravo iz radnog odnosa. K tome za ukazati je da je tužiteljica u odnosu na predmetnu odluku tuženika o otkazu ugovora o radu iskoristila zakonsko pravo na podnošenje tuženiku zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa te da je tuženik o tom zahtjevu odlučio (čl. 131. st. 1. ZR).
8. Nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da je u konkretnom slučaju ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 7. st. 3. ZR jer da tuženik u konkretnom slučaju nije tužiteljici osigurao potrebne uvjete za rad.
8.1. Ovdje je prvenstveno za ukazati da je utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tuženik tužiteljici osigurao potrebne uvjete za rad te da predmetne povrede radnih obveza nisu posljedica neadekvatnih uvjeta rada. K tome tužiteljica ničim konkretnim u reviziji niti ne ukazuje da bi njezino neizvršavanje određenih obveza, neprimjerena komunikacija, neprimjeren odnos prema ostalim zaposlenicima i dr. bili u uzročno posljedičnoj vezi sa eventualnim neadekvatnim uvjetima rada.
9. I revizijski navod tužiteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 119. st. 1. ZR je neosnovan jer je zasnovan na činjeničnoj pretpostavci koja je suprotna utvrđenju nižestupanjskih sudova. Tako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu pisano upozorio tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa te joj je ukazao na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavka povreda obveza iz radnog odnosa (a što proizlazi i iz isprave sadržane na listu 44 i 45 spisa). Ovdje je za ukazati da postojanje te činjenice potvrđuje i sama tužiteljica u žalbi protiv prvostupanjske presude.
10. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena revizija tužiteljice, odnosno kako razlozi zbog kojih je tužiteljica podnijela reviziju ne utječu na donošenje drugačije odluke, to je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP predmetnu reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
