K-258/2022-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, u vijeću sastavljenom od suca Darka Kovača, kao predsjednika vijeća, i sudaca porotnika Branke Dukić i Zdravka Nemčića, uz sudjelovanje Martine Dimač, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog SD, II. optuženog ZD i III. optužene SDĆ, radi kaznenog djela iz članka 181. stavak 1., 4. i 8.. Kaznenog zakona, povodom Optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 2. siječnja 2018., broj: K-DO-468/2017-62, nakon rasprave održane i završene 14. lipnja 2024. u nazočnosti općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, RD, I. optuženog SD, branitelja Ivice Vega, odvjetnika iz [adresa], II. optuženog ZD, branitelja Tomislava Jonjića, odvjetnika iz [adresa] i III. optužene SDĆ, branitelja Davora Lazića, odvjetnika iz [adresa], oštećenika AD i BD i opunomoćenika oštećenika Brune Čer, odvjetnika iz [adresa], dana **.**.2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24; nadalje: ZKP/08),

I. optuženi SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina BD i SDĆ rođene S, rođenog **.**.1950., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina  Republike  Hrvatske,  sa završenim Medicinskim fakultetom u Zagrebu, doktora  medicine,  specijaliste  pedijatra, umirovljenika, oženjenog suprugom SDĆ,

oca dvoje punoljetne djece, suvlasnika kuće u

Bjelovaru, stana u [adresa], suvlasnika u 2/3

dijela apartmana u Svetom Petru, vlasnika osobnog  automobile  marke  Opel  Meriva, sudionika  Domovinskog  rata,  odlikovanog Spomenicom

Domovinskog

rata,

neosuđivanog,

III. optužena SDĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri ČD i Z rođene R, rođene **.**.1954. u

[adresa],  s  prebivalištem  u [adresa],

[adresa], a boravištem u [adresa], državljanke Republike  Hrvatske,  sa  završenim Medicinskim  fakultetom  u  Zagrebu, doktorice medicine, specijalista pedijatar, subspecijalista  neonatolog,  zaposlene  u Općoj  bolnici  Bjelovar,  udane,  suprug PD,  majke  dvoje  punoljetne djece,  suvlasnice  stana  u [adresa],

neosuđivane,

krivi su

da su u razdoblju od 13. studenoga 2015. do 5. prosinca 2015., u Bjelovaru, I. okrivljenik SD, doktor medicine, specijalista pedijatar, zaposlen u Domu zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije, liječnik primarne zdravstvene zaštite, i III. okrivljenica SDĆ, doktor medicine, specijalista pedijatar, neonatolog, zaposlena u Općoj bolnici Bjelovar, iako svjesni da propuštanjem pažljivog pregleda RTG snimki i laboratorijskih nalaza, propuštanjem pažljivog pregleda i nepoduzimanjem neophodnih radnji sukladno pravilima medicinske struke može doći do postavljanja netočne dijagnoze te pogrešnog liječenja i pogoršanja zdravstvenog stanja pacijentice djeteta MD, olako držeći da do pogoršanja zdravstvenog stanja i do smrtnog ishoda kod navedene pacijentice neće doći, I. okrivljenik SD prilikom pregleda pacijentice djeteta MD u ranoj fazi bolesti, dana 20. studenoga 2015. propustio je pažljivo pregledati RTG snimke srca i pluća, zatim nalaz i mišljenje Djelatnosti za radiologiju Opće bolnice Bjelovar od 13. studenoga 2015. te laboratorijski nalaz od 13. studenoga 2015., radi čega nije uočio da djetetovo srce umjereno uvećano šire prileže ošitu te da udio C-reaktivnog proteina (CRP) iznosi 0,7 mg/L, pa je postavio dijagnozu bakterijske upale pluća iako je navedena medicinska dokumentacija isključivala bakterijsku infekciju pluća te su nalazi ukazivali da dijete ima virusnu upalu pluća koja zahvaćanjem srčanog mišića uzrokuje miokarditis, koji je kod tog pregleda već bio prisutan, te je obzirom na navedene nalaze bilo neophodno dijete uputiti na dodatnu dijagnostičku obradu, pregled pedijatrijskog kardiologa, elektrokardiografiju (EKG) i ehokardiografiju (ultrazvuk srca), na koju dijagnostičku obradu I. okrivljenik SD nije uputio pacijenticu, radi čega je izostalo pravovremeno postavljanje dijagnoze miokarditisa i početak liječenja, nakon čega je u nastavku liječenja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja djeteta MD, pa nakon što je dijete dana 21. studenoga 2015. iz Hitne službe Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije upućeno u Hitnu pedijatrijsku službu Opće bolnice Bjelovar, III. okrivljenica LD je prilikom pregleda djeteta i medicinske dokumentacije zanemarila laboratorijske pretrage, propustila je provesti auskultaciju srca te je previdjela patološki kardijalni nalaz u vidu opisa povećane srčane sjene iz radiološkog pregleda od 13. studenoga 2015., koji nalazi su ukazivali na virusnu upalu pluća praćenu miokarditisom, usprkos čemu je nastavila liječenje pod dijagnozom bakterijske upale pluća i pritom djetetu dala lijek Solu-Medrol koji je kontraindiciran kod virusnih infekcija, a obzirom na navedene nalaze propustila je dijete uputiti pedijatrijskom kardiologu ili pulmologu, na EKG i ultrazvuk srca, čime je izostala pravodobna dijagnoza miokarditisa i liječenje navedene bolesti, nakon čega je I. okrivljenik SD pregledavši dijete 23. studenoga 2015., 25. studenoga 2015. i 4. prosinca 2015., utvrdivši da dijete kašlje i hropti, a znajući da dotadašnja terapija nije dala učinka te raspolažući novim laboratorijskim nalazom od 25. studenoga 2015., koji je zajedno s ostalim nalazima, parametrima CRP-a, limfocita i neutrofila ukazivao na virusnu upalu pluća i miokarditis, protivno pravilima medicinske struke nastavio liječenje bakterijske upale pluća bez upućivanja djeteta pedijatrijskom kardiologu ili pulmologu i bez upućivanja na EKG i ultrazvuk srca, radi čega je akutna upala srčanog mišića (miokarditis) zbog dugog trajanja i uopće ne poduzetog liječenja prešla u subkroničnu upalu srčanog mišića uslijed koje je dana 5. prosinca 2015. dijete MD preminula u Općoj bolnici Bjelovar,

dakle, iz nehaja, kao doktori medicine, obavljajući zdravstvenu djelatnost na drugi način očito nisu postupili po pravilima zdravstvene struke i očito nesavjesno postupali pa su time prouzročili pogoršanje bolesti te je kaznenim djelom prouzročena smrt jedne osobe,

II. pa su time, optuženici svaki ponasob, počinili kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – nesavjesno liječenje, opisano u članku 181. stavku 1., 4. i 8. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22; nadalje: KZ/11),

III. te se, temeljem članka 181. stavku 8. KZ/11, I. optuženi SD,

osuđuje

kaznom zatvora od 1 (jedne) godine.

Temeljem članka 56. KZ/11, I. optuženom SD, izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da optuženiku izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ako, u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude, ne počini novog kaznenog djela;

IV. a temeljem članka 181. stavku 8. KZ/11, III. optužena SDĆ,

osuđuje

kaznom zatvora od 1 (jedne) godine

Temeljem članka 56. KZ/11, III. optuženoj SDĆ, izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako, u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude, optužena ne počini novog kaznenog djela.

V. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženici, SD i SDĆ, dužni su podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP/08, nužne izdatke i naknadu oštećenika i njihova opunomoćenika Brune Čer, odvjetnika iz Zagreba, o kojim troškovima odlučit će se posebnim rješenjem, a temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08, svaki ponasob, paušal u iznosu od 150,00 (stopedeset) €, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08,

II. optuženi ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina Branka i FD, rođene A, rođenog **.**.1980. u [adresa],

s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, sa završenim Medicinskim  fakultetom  u  Zagrebu,  doktora medicine,  specijalista  radiolog,  zaposlenog  u Općoj  bolnici  Bjelovar,  oženjenog  suprugom BD, oca jednog mlljt. djeteta u dobi od 3 godine i 9 mjeseci, suvlasnika stana u [adresa],

neosuđivanog,

oslobađa se optužbe

da je dana 20. studenoga 2015., II. okrivljenik ZD, doktor medicine, specijalista radiolog, zaposlen u Općoj bolnici Bjelovar, olako držeći da do pogoršanja zdravstvenog stanja i do smrtnog ishoda kod pacijentice neće doći, propustio pažljivo pregledati rendgensku snimku prsnog koša od 20. studenoga 2015. u komparaciji sa snimkom od 13. studenoga 2015., pa iako je kontrolna snimka prsnog koša djeteta od 20. studenoga 2015. pokazivala i dalje uvećanu konturu srca, propustio je navedeno istaknuti u radiološkom nalazu, što bi drugim liječnicima ukazivalo da se uz upalu pluća radi i o bolesti srca, radi čega je u nastavku liječenja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja djeteta MD, radi čega je akutna upala srčanog mišića (miokarditis) zbog dugog trajanja i uopće ne poduzetog liječenja prešla u subkroničnu upalu srčanog mišića uslijed koje je dana 5. prosinca 2015. dijete MD preminula u Općoj bolnici Bjelovar,

dakle, iz nehaja, kao doktor medicine, obavljajući zdravstvenu djelatnost na drugi način očito nije postupio po pravilima zdravstvene struke i očito nesavjesno postupajući pa je time prouzročio pogoršanje bolesti, te je kaznenim djelom prouzročena smrt jedne osobe,

VII. pa da je time počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – nesavjesno liječenje, opisano u članku 181. stavku 1., 4. i 8. KZ/11, a kažnjivo po članku 181. stavak 8. KZ/11.

VIII. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 nužni izdaci II. optuženog ZD, te nužni izdaci i nagrada branitelja Tomislava Jonjića, odvjetnika iz Zagreba, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo optužnicu od 2. siječnja 2018., broj: K-DO-468/2017-62, protiv I. optuženog SD, II. optuženog ZD i III. optužene SDĆ, radi kaznenog djela iz čl. 181. st. 4. i 1. Kaznenog zakona, izmijenjene podneskom od 24. veljače 2021., broj: KO-DO- 372/2020 (list 656-658).

2. Optužnica od 02. siječnja 2018., broj gornji, potvrđena je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru (nadalje: Sud) od 15. veljače 2018., broj: Kov-14/18-8 (list 393,394).

3. Tijekom postupka rasprava je održana i završena 14. lipnja 2024., a u odnosu na podnesenu i potvrđenu, te potom izmijenjenu optužnicu optuženici su se očitovali da se ne osjećaju krivima. U okviru dokaznog postupka Općinski sud u Bjelovaru (nadalje: Sud) izveo je dokaz pregledom i čitanjem: rodnog lista, medicinske dokumentacije MD, kartona pacijenta MD, medicinske dokumentacije za DD i AD, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 53- 57), zapisnika o provedenom zdravstveno-inspekcijskom nadzoru, Odobrenja za samostalan rad, Suglasnost Ministarstva zdravlja, ispisa podataka za 21. studenog 2015., povijest bolesti, kartona pacijenta (list 69-84), kartona preventive pacijenta, Zaključka od 07. siječnja 2017. Doma zdravlja Bjelovarsko bilogorske županije, Dodatka 01. Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite (list 90-91), podatke Pedijatrije Opće bolnice Bjelovar (list 97-98), dokumentacije medicinsko-biokemijskog laboratorija, specijalističkog nalaza (list 103), anamneze (list 104), dokumentacije Medicinsko-biokemijskog laboratorija (list 105-106), medicinske dokumentacije Opće bolnice Bjelovar (list 109-112), zapisnika uz Mišljenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku povodom obdukcije mrtvog tijela MD (list 113-117), dokumentacije Opće bolnice Bjelovar (list 118-119), zapisnika o provedenom zdravstvenom-inspekcijskom nadzoru (list 120-123), zapisnika o obdukciji od 08. prosinca 2015. (list 140-143), podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 145-166), pregleda realiziranih recepata u ljekarnama (list 167-186), zapisnika o provedenom zdravstvenom-inspekcijskom nadzoru od 15. prosinca 2015. (list 187- 202; 203-229), podataka Djelatnosti za pedijatriju Opće bolnice Bjelovar (list 236), zapisnika o obdukciji od 08. prosinca 2015. (list 238-241), dokumentacije Opće bolnice Bjelovar o medicinskom zbrinjavanju maloljetne MD (list 256-276), Stručnog mišljenja uz Nalaz i zaključak Stručnog povjerenstva Službe zdravstvene inspekcije od 11. ožujka 2016. (list 278-280), Nalaza i mišljenja Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (list 281-288), zapisnika o ispitivanju oštećenika kao svjedoka, AD (list 362-365) i DD (list 366-369), dopune Nalaza i mišljenje sudskih vještaka dr. Vedrane Petrovečki, dr. Ivice Mažuranića, dr. Borisa Filipovića Grčića, dr. Danijela Dilbera (list 406-413), iskazi svjedoka ZDĆ, TD, ŽD (list 418-421) i ID (list 437-438), dopuna Nalaz i mišljenja sudskog vještaka dr. ČD (list 456-458), iskaz svjedoka UD (list 455-460), Pravilnik o postupku provođenja vještačenja (list 487-491), I., II. i III. Dopuna Nalaza i mišljenja Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (list 514-526; 588-591; 628-636; 716-721), odgovori sudskih vještaka na pitanja stranaka izneseni u raspravi od 10. rujna 2020. (list 588-591), zatim je pročitana dokumentacija dostavljena uz podnesak II. optuženog ZD (list 668-707), podaci Hrvatske liječničke komore od 26. ožujka 2021. (list 725), iskazi svjedokinja HD i CD (list 880-883), te su na kraju dokaznog postupka optuženici iznijeli obrane (list 902,903.)

3.1. I. optuženi SD u Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru u obrani navodi da se ne osjeća krivim, da tijekom liječenja žrtve MD AD ništa kao liječnik nije previdio u liječenju djeteta, da je kao liječnik radio 40 godina i nikada nije imao nikakvih problema. Fizikalnim pregledima nije ništa ukazivalo da dijete ima srčano oboljenje, bolest je bila pritajena i simptomi bolesti nisu govorili o srčanom oboljenju. Opisuje tijek liječenja žrtve MD, odnosno da je 13. studenoga 2015., u poslijepodnevnim satima, pregledao dijete tijekom svoje smjene, a da je dijete prije podne toga dana bilo na pregledu kod zamjenske liječnice koja je postavila dijagnozu bronhitisa, ordinirala terapiju, te dijete uputila kod njega na pregled. Pogledao je dijete. Sumnjao je da ima upalu pluća, pa je dijete uputio u laboratorij i RTG snimanje. Nalaz na srcu je bio uredan. Majka je donijela nalaz radiologa, ali bez snimke, jer liječnici ne dobivaju na uvid snimku, tako da nije mogao snimku niti vidjeti, a na nalazu je bilo navedeno da dijete ima upalu pluća, da je sjena srca umjereno veća, nije bila preporučena daljnja obrada, već samo kontrola. CRP nije govorio sam za sebe o vrsti upale pluća, on može biti normalan ili povišen, a u početku bolesti je bio normalan. Postoje i druge pretrage, ali putem CRP-a ne može se odrediti vrsta upale pluća. Svaka upala pluća je teška bolest, pa je zbog težine kliničke slike odlučio da dijete prima terapiju antibioticima. Lijek se davao u bolnici, pa je dijete i na taj način dva puta dnevno bilo pod liječničkom kontrolom. U vremenu od 13.- 20. studenoga 2015. dijete je primalo terapiju u bolnici. Smatrao je da ide u dobrom smjeru jer nije iz bolnice dobivao povratnu informaciju da bi se djetetu stanje pogoršalo. 20. studenoga 2015. dijete je došlo na kontrolu. Majka je donijela kontrolni fizikalni nalaz koji je pokazivao da je nalaz na plućima i srcu uredan, RTG snimku nije dobio, osim nalaza radiologa koji je govorio da je nastala djelomična regresija upale pluća, srce nije spominjano, dijete je bilo bolje, počelo je jesti, spavati, radi čega nastavlja terapiju antibiotika u sirupu. U ponedjeljak, 23. studenoga, majka je donijela nalaz sa Odjela jer se u subotu djetetu stanje kratkotrajno pogoršalo. Dijete je na Odjelu pregledao liječnik pedijatar i zaključio da dijete nije za bolničko liječenje. Dijete je pregledao, odredio je nastavak terapije antibioticima i inhalacije. Na ponovljenoj kontroli 25. studenoga 2015. laboratorijski nalaz je bio normalan, pa je preporučio nastavak terapije. Od 25. studenoga do 03. prosinca 2015. dijete nije više vidio, pa mu je to govorilo da je dijete izliječeno. No, 03. prosinca majka je zvala telefonski kako bi naručila lijek za anemiju. Dogovorio je tada pregled djeteta za slijedeći dan kada je prilikom pregleda djeteta čuo na lijevoj strani hropce što mu je ukazivalo na novu respiratornu infekciju radi čega je nastavio terapiju. Dijete više nije vidio.

3.2. U raspravi I. optuženi SD u obrani, u bitnome, ponovio je raniju obranu da je u ordinaciju došla MD **.**.2015., u poslijepodnevnim satima u pratnji majke. Prije toga, istog dana, ona je bila kod zamjenskog doktora, kod doktorice TD, zbog respiratornih problema. Dijete je kašljalo, teško disalo, bez temperature, imala je sekret, šmrcala. Doktorica TD je pri pregledu djeteta prepoznala znakove bronhitisa, uredan je bio nalaz na srcu B.O., odredila je djetetu terapiju inhalacijama, bronhodilatator. Nakon njegovog pregleda 13. studenog 2015., posumnjao je na upalu pluća i hitno dijete šalje na RTG pluća i u laboratorij radi pretraga. Istog dana stiže nalaz radiologa dr. KD i u nalazu je pisalo da dijete ima upalu pluća na desnoj strani, u donjem režnju, te da je umjereno uvećana sjena srca. Laboratorijske pretrage su bile uredne. Postupio je onako kako je uobičajeno, propisao je djetetu antibiotik i bronhodilatator. U datim okolnostima takvu terapiju propisao bi i svaki drugi liječnik. Ostale pretrage koje bi trebalo poduzimati nisu uobičajene i nisu napravljene u takvoj situaciji, EKG i ultrazvuk srca. Fizikalni nalaz na srcu bio je uredan. Kliničkih znakova srčane bolesti nije bilo. Zbog upale pluća i dobi djeteta od 15 mjeseci ordinira antibiotsku terapiju za upalu pluća. Dijete prima terapiju na dječjem odjelu 2 puta na dan i u tom razdoblju nema informacija da se djetetovo stanje pogoršava. Sljedeći njegov susret s djetetom je 20. studenog 2015. kada na pregledu djeteta konstatira da je fizikalni nalaz pluća i srca uredan. Tada dijete šalje na kontrolni rtg. dobiva nalaz rtg u kojem piše da je upala pluća u regresiji i srce se ne spominje, odnosno sjena srca se ne spominje, što znači da je sa srcem sve u redu. samu snimku rtg pregleda, ni od 13. studenog ni od 20. studenog 2015., nije vidio. Zbog postojećeg informatičkog sustava u Domu zdravlja liječnici ne mogu vidjeti snimke RTG, već mogu pročitati i mjerodavan je pisani nalaz i mišljenje radiologa. Inače, pedijatri nisu kompetentni očitavati snimke srca i pluća. Slijedeći susret s djetetom je 23. studenog 2015., u ponedjeljak, kada majka predaje dokumentaciju iz koje je vidljivo da je dijete upućeno iz dežurstva dr. SDĆ, iz Centra obiteljske medicine na Odjel pedijatrije u Općoj bolnici Bjelovar. Na Odjelu pedijatrije dijete je pregledala dr. SDĆ. Ordinirala je terapiju inhalacijama. Iste inhalacije je djetetu davao ponedjeljak i utorak. Nalaz dr. UD nije vidio, niti je to bio u prilici. Na slijedećem pregledu djeteta 25. studenog 2015. nalazi još nešto suhih hropaca i dijete upućuje na laboratorijske pretrage, nalaz srca je uredan. Opće stanje djeteta je dobro. Laboratorijski nalazi sasvim uredni za dob djeteta. Od 25. studenog pa do 4. prosinca 2015. dijete nije vidio, bilo je kod kuće. Na telefonski zahtjev majke djeteta 3. prosinca 2015. izdaje recept za željezo, jer su od prije liječili anemiju djeteta. Majka tada nije spominjala bolest djeteta. Dana 04. prosinca 2015., pred kraj radnog vremena, zove majka djeteta i kaže da dijete opet počinje kašljati, pa ju naručuje za pregled odmah, to je bio petak, negdje u podne, a njegova sljedeća smjena bi bila u ponedjeljak ujutro, pa zbog puno vremena koje bi prošlo, pozvao je majku da dođe odmah. Na pregledu utvrđuje da dijete ima suhe hropce na lijevoj strani pluća. Ostali fizikalni i klinički nalazi su u redu. Smatra to novom respiratornom infekcijom koje su u toj dobi djeteta i u zimskom periodu dosta česte i za daljnjim pretragama ne vidi potrebu. Nakon toga, dijete nije vidio. Dijagnoza miokarditisa za vrijeme života djeteta nije postavljena. Radilo se o atipičnom miokarditisu. Osim uvećane sjene srca na RTG nalazima, drugih simptoma nije bilo, a da je mogao vidjeti kontrolnu snimku RTG od 20. studenog 2015. ili da je mogao pretpostaviti da je i dalje povećana sjena srca, svakako bi dijete uputio na daljnje pretrage. To, nažalost, nije mogao pretpostaviti, jer niti jednog simptoma za isto nije bilo. Anamnestički podaci upućivali su na respiratornu infekciju koja je doista i bila prisutna. Fizikalni i klinički nalazi su bili uredni. Niti laboratorijski nalazi nisu upućivali na miokarditis, čak ni oni koji su tipični za miokarditis. Na vrhuncu kliničke slike bolesti nalazi laboratorijski su bili uredni. Na kraju može reći da mu je žao što nije bilo drugačije, žao mu je djeteta, tužan je i zbog roditelja i zbog djeteta, te zbog načina na koji je završio njegov radni vijek. Žao mu je što nije bilo drugačije. Ne osjeća se krivim. U vezi pitanja tko postavlja dijagnozu, pedijatar ili radiolog, navodi da radiolog očitava nalaz i postavlja dijagnozu upale pluća. Može se samo sumnjati na upalu pluća, a slika pokazuje pravo stanje stvari. Što se tiče uputne dijagnoze radiologu od 20. studenog 2015., bila je kontrolna snimka pluća i srca, jer snimka pluća ne može se odvojiti od snimke srca, to se tako piše i tako se radi sto godina. Nije neophodno u nalazu pisati što je u redu, ali je važno obavezno navesti ako nešto nije u redu, ako je nešto patološki. Kada se pita je li na pregledu 23. studenog 2015. utvrdio kakvo je stanje ošita djevojčice, to nije utvrdio, za to nije bilo snimke. Ima slušalice pomoću kojih se ne može utvrditi gdje se točno nalazi ošit i kakav je njegov položaj. U nalazu dr. KD od 13. studenog 2015. bilo je navoda o ošitu, u smislu da srce šire prileže ošitu. Na dan 25. studenog 2015. ništa nije govorilo o ošitu, a bit svega je što snimka RTG od 20. studenog 2015. nije dobro očitana, jer da se navodilo da je sjena srca i dalje uvećana, dijete bi sigurno uputio na pregled kod pedijatra kardiologa, iako nije bilo ni fizikalnih, ni kliničkih znakova miokarditisa. Žao mu je što nije mogao vidjeti te slike, no nije pokušao dobiti snimke i nije kompetentan čitati snimke, ali da ih je imao i da ih je vidio, sigurno bi primijetio nešto što bi mu ukazivalo na nalaz, ako bi gledao snimku od 13. studenog i od 20. studenog. Dom zdravlja nema takvu tehničku opremu i takav kompjuter da uopće može očitavati nalaz snimke. Takav program nije postojao u vrijeme događaja, a nema ga niti sada. Nije pokušao kontaktirati radiologa, vjerovao je onome što je pisalo u nalazu radiologa. Isti je specijalist i njegov nalaz vrijedi svuda jednako. Što se tiče snimanja grudnog koša, isti se snima u cjelini i ne može se odvajati snimanje pluća od snimanja srca. Dodaje da je star 71 godinu i sačinio je bilješke radi usmenog iznošenja obrane, a isto je priložio u spis. Nakon što je pročitan zapisnik o prvom ispitivanju I. optuženog SD i razgledan audio-video zapis, I. optuženi je iskazao da je točno ovo što je na raspravi naveo, a što se odnosi na datum 03. prosinca 2015. kada je sa majkom djeteta kontaktirao telefonski u vezi lijeka za anemiju, tada nije bilo govora o bolesti, već je sljedeći dan 04. prosinca 2015. majka nazvala i rekla da je dijete ponovno počelo kašljati, pa je dijete naručio za pregled odmah, a ne sljedeći dan. U odnosu na razliku između bakterijske i virusne upale pluća i načina liječenja, u takvoj dobi djeteta obavezno se u svakom slučaju daje antibiotik. U toj dobi dijete je podložno čestim infekcijama i virusi rade put bakterijama u organizam tako da je bitno, na početku bolesti, odmah dati antibiotik. Nakon čitanja Nalaza i mišljenja Djelatnosti za radiologiju Opće bolnice Bjelovar odredio je kontrolni pregled radiologa. Sve što je tijekom postupka napisano u podnescima njegovog branitelja i njega, ima se smatrati njegovom obranom, tako da su pročitani podnesci i pisana očitovanja obrane, te na kraju dodaje da je u vrijeme događaja imao svojih 1200 pacijenata. Dnevno efektivno za rad s pacijentima imali su nekih 300 minuta, a svakodnevno je dolazilo na pregled 70 pacijenata, a to je 4 minute po svakom pacijentu i na takav način bilo je teško raditi. Čekaonice su bile pune, i roditelji i liječnici bili su napeti. Kroz dan su morali izvršiti pregled tih pacijenata, a njegova ordinacija bila je u sklopu Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije.

3.3. U obrani iznesenoj u raspravi II. optuženi ZD iznosi da se ne smatra krivim, izražava sućut obitelji jer je strašno izgubiti dijete, ali se ne smatra odgovornim na način kako ga se tereti. On je specijalist radiolog zaposlen u Općoj bolnici Bjelovar. Međutim, nije subspecijalist, što se tiče pedijatrijske radiologije. Kolege se opredjeljuju prema vlastitim afinitetima i potrebama određene ustanove. Inače u Klinici za dječje bolesti rade pedijatrijski radiolozi i oni isključivo gledaju nalaze što se tiče pedijatrije. Što se tiče vještačenja u ovom postupku vještaci su naveli da djeca nisu isto što i odrasli jer postoje određene specifičnosti kod očitanja snimaka u smislu udaha, izdaha, položaja djeteta, a o tome je iskazivao i dr. ND, te ono što je on napisao, to se ima smatrati obranom II. optuženog. Ističe kako radiolozi ne donose odluke o liječenju i konačno ne postavljaju dijagnozu, već to čini liječnik kliničar. Nalaz radiologa samo se uklapa u ostale podatke koje liječnik kliničar ima. Prilikom svog rada radiolog koristi podatke od liječnika kliničara, te se vrši evaluacija na način da se uzima u obzir uputna dijagnoza liječnika, postojeća dokumentacija, te eventualno klinički upit, kliničko pitanje. Što se tiče kontrolne snimke torakalnih organa radi se o uputi tehnologu koji će snimku napraviti. Radiolog vrši evaluaciju snimke te provjerava je li snimka adekvatna da se iz iste može dobiti odgovor vezano za uputnu dijagnozu. Kada se spominje snimka prsnog koša, to je jedno, a prema toj snimci ne može se utvrđivati stanje torakalnih organa jer je to nešto drugo. Liječnik sebi stvara sliku o pacijentu na temelju svih podataka o pacijentu kojima raspolaže i na temelju radiološkog nalaza koji se u tu sliku uklapa, a ako se ne uklapa, tada liječnik uvijek može tražiti konzultacije i postavljati pitanja radiologu. Nadalje, RTG snimke uvijek mogu biti dostupne, iste se mogu dobiti u obliku CD-a, na primjer, ako treba pacijentu radi daljnjih pregleda u nekim drugim ustanovama. Unutar informatičkog sustava bolnice snimka RTG nalazi se na serveru. Što se tiče snimke na CD-u, to može biti orijentacijski pregled s obzirom na izgled samog zaslona na kojem se pregledava. Znači, unutar bolnice RTG snimka se stavlja na bolnički server i unutar informatičkog sustava bolnice snimka je dostupna svima unutar bolnice. Postoji razlika između bolničkih pacijenata i pacijenata koji dolaze iz drugih ustanova, za pacijente iz drugih ustanova, na njihov zahtjev, snimka se stavlja na CD. Na taj CD automatski dolazi i program za otvaranje snimke. Nadalje, njemu je došla uputnica i snimka, a on osobno dijete nije vidio. Napravljena je kontrolna snimka torakalnih organa, a kontrolna snimka se očitava tako da se otvore dvije snimke i traže se razlike. U konkretnom slučaju imao je uputnicu, prvu snimku i drugu snimku. Prva snimka je bila od dr. KD i drugu dokumentaciju nije imao. Pojašnjava da je imao prvu snimku i nalaz, isto tako je imao i drugu snimku. Tu drugu snimku je on očitao i onda radio nalaz, točnije očitanje i izradu nalaza, a uvid u stvarno stanje pacijentice nije imao, nije ju vidio, niti ga je itko u svezi nje kontaktirao. Same snimke moraju se sačiniti na tehnički isti način da bi se mogle pravilno usporediti i procijeniti, primjerice, ne može se jedna snimka raditi u ležećem stanju, a druga u stajaćem stanju. Što se tiče infiltrata na plućima, isti se može usporediti, bez obzira na položaj pri snimanju, ali se ne može usporediti srce, odnosno sjena srca, za ovu pneumoniju su se te snimke mogle usporediti. U nalazu je i naveo da je usporedio raniju snimku što se tiče infiltrata pluća. Nakon druge snimke ga nitko nije kontaktirao. U sklopu specijalizacije provodi se određeno vrijeme na radiologiji, kako bi se kolege osposobile da znaju očitati snimku, točnije orijentacijski pogledati. Ponavlja kako nakon sačinjene snimke njega nitko nije kontaktirao, niti je imao saznanja o kliničkoj slici pacijentice, a moglo se konzultirati radiologa što se tiče snimke srca, te koliko mu je poznato, ireverzibilno stanje pacijentice nastupilo je zadnji dan. Sve što je tijekom postupka navodio u podnescima ima se smatrati njegovom obranom, tako da su pročitani podnesci ovog optuženika.

3.4. U obrani III. optužena SDĆ iznosi da je toga dana, kada je pregledala dijete kao pedijatar, bila dežurna na Dječjem odjelu Opće bolnice Bjelovar, 21. studenog 2015., u subotu, te ujedno jedini dežurni pedijatar na Dječjem odjelu za područje cijele županije, ali napominje da vikendom dolaze i pacijenti iz drugih županija. U navedenom vremenu na Odjelu pedijatrije postoji 20 bolničkih kreveta i Odjel je bio pun. Napominje kako je jedan pedijatar dežuran svaki dan, a vikend je osobito problem jer ne rade pedijatri po dječjim dispanzerima izvan bolnice čije radno vrijeme je inače do 19,00 sati. Navedeni pedijatar dežura u dežurstvu na 4 punkta, dakle, jedan čovjek nadležan je za jako bolesnu djecu u bolnici na dječjem odjelu, za ambulantu dječjeg odjela, za vanjske pacijente koji dolaze i za novorođenčad u rodilištu. Nadalje, oduvijek je uobičajeno da se ujutro i navečer obavljaju vizite pacijenata na dječjim odjelima. Djeca se obilaze, pregledavaju, ordinira se terapija i uzimaju podaci od sestara koji rade u smjenama. Upravo tu večer bila je u viziti od 18,30 do 19,00 sati. Bilo je puno pacijenata i zadržala se pola sata u obilasku djece. Za to vrijeme sestra, koja je dio tima, nalazi se u ambulanti u dežurstvu. Jedna sestra vrši trijažu i ona je za to zadužena i educirana. Kada je krenula nakon vizite u ambulantu kako bi utvrdila ima li još koje dijete za pregled, prema njoj je nailazila sestra ĆD koja ju je sačekala i rekla da ima jedan pacijent u ambulanti, da je uzela parametre i da nije htjela prekidati vizitu jer nije hitno. ĆD je to rekla, a inače njoj završavala smjena u 19,00 sati. Nakon toga trebala je doći druga sestra koja je vjerojatno bila na Odjelu i, kada je došla u ambulantu, ona je vrlo brzo također došla u ambulantu. Radi se o ED. Inače je sestra ĆD upisala pacijenticu AD u računalo prije odlaska iz svoje smjene jer inače sestra obavlja taj dio posla, ona je dužna unijeti u sustav uputnu šifru i verificirati uputnicu, ona ima posebnu sekciju u računalu predviđenu za sestru. Tu istu večer tom prilikom njoj je ĆD rekla da je uputnica bez uputne dijagnoze i šifre MKB, te da su sa strane i papiri. Slijedeći put kad je vidjela ĆD ona je rekla: „oprostite, ja sam stavila ulaznu dijagnozu - infekcija dišnih puteva J06.9, to je okvirna dijagnoza infekcije dišnih puteva. Ona je tako napravila jer nije bila navedena uputna dijagnoza i šifra. To se moralo napraviti da bi se uopće moglo ući u računalo, a to joj nije rekla tu večer da je ona stavila ulaznu dijagnozu, već je to rekla, možda, nekih tjedan dana poslije kada su se opet vidjele i zajedno radile. Kada je došla u ambulantu i utvrdila da je dijete upisano u računalo pogledala je papire za koje je sestra rekla da se tamo nalaze. Među istima je bila uputnica za pregled bez dijagnoze i šifre, te je bio i pisani nalaz radiologa od dan ranije. Drugih papira nije bilo. Ovdje se spominje neki papir dr. UD, točnije nalaz. Raspitivala se za to, pitala sestru ĆD ima li još kakvih drugih papira, međutim, ona je rekla da nema. Nadalje, u tom trenutku u ambulantu dolazi sestra ED jer mora biti u ambulanti i asistirati u davanju terapije koju pedijatar odredi. Pozvala je roditelje sa djetetom JD da dođu u ordinaciju i odmah je rekla roditeljima da dijete skinu u pelenu. Dijete je bilo staro 15 mjeseci i bilo je na stolu. Kada dođe pacijent uzima se anamneza od roditelja, a to je 75% dijagnoze koja se postavlja, pa se između ostalog roditelje pita za razlog dolaska. Roditelji su rekli da dijete teže diše, da je jednom povratila šlajm, da je primala terapiju u injekcijama 6 dana, da je primala antibiotik u sirupu, počevši od dana ranije i dobila je bronhodilatator, ventolin u sirupu, a kada roditelji kažu da dijete teže diše, obavezno pita je li se dijete gušilo, je li plavilo, je li imalo osip, je li imalo povišenu temperaturu. Za sva pitanja roditelji su dali negativan odgovor. Djetetu je izmjerena temperatura 37,1, saturacija kisikom 100%. Roditelji su rekli da su stolica i mokrenje u redu, što je isto jako važno. Dok je dijete bilo na stolu pristupila je pregledu djeteta, od glave do pete. Slušala i srce i pluća jer je neodvojivo poslušati samo srce ili samo pluća. Pomoću stetoskopa sluša zvukove, srčane i plućne, te kada se stetoskop stavi na prsni koš iznad određenih točaka, tada se moraju razdvojiti zvukovi srca i pluća. Onaj tko izvodi auskultaciju to mora u svom uhu odvojiti, to se radi automatski. Dijete se normalno ponašalo, nije vrištalo, niti plakalo, tako da se sve moglo čuti. Dijete, inače u toj dobi, ima tanak prsni koš i ako je dijete mirno sve se može čuti, a u slučaju da dijete plače, tada se sačeka da se dijete smiri. Dijete MD bila je mirna i mogla je čuti zvukove srca i pluća, bila je pri punoj svijesti i afebrilna, temperatura joj je izmjerena u guzi 37,1, koža joj je bila čista, bez osipa, bez krvarenja, bez cijanoze, odnosno plavila. To sve navodi jer se tijekom ovog postupka spomenula ljubičasta boja, a to je boja podljeva, boja krvarenja. Toga nije bilo. Što se tiče srca, srčana akcija je bila ritmična, tonovi jasni, nije se čuo šum, imala je 106 otkucaja u minuti, toga se sjeća jer je dijete dva puta pregledavala. Bila je kardialno kompenzirana, što znači da nije bilo znakova popuštanja srca, nije bilo znakova niti bilo koje srčane bolesti, slezena i jetra se nisu palpirale povećanima, što je uobičajeno kod problema sa srcem i kod dekompenzacije. Dijete nije imalo edeme, otoke potkoljenica, pulzacije krvnih žila na stopalima su se uredno osjećale, trbuh je bio bez znakova akutnosti i bez palpabilnih patoloških tvorbi. Neurološki je dijete bilo urednog statusa, znaci za meningitis su bili negativni. Tada je roditeljima rekla da nastave sa antibiotskom terapijom. Navela je dozu i napomenula da je ventolin odličan i da nastave s tim, a sestra ED dala je djetetu solumedrol 20 mg u injekciji. Tada je sjela i pisala nalaz, a u razgovoru s roditeljima su došli do toga da bi oni više voljeli inhalaciju ventolina nego ventolin u sirupu. Odredila je da te inhalacije budu dva puta dnevno na dječjem odjelu unutar bolnice i da odmah dođu sutradan u nedjelju, a da se u ponedjeljak ujutro jave svom liječniku, po potrebi ranije na Odjelu ako nešto ne bude u redu, ako smatraju da trebaju. Dok je dijete bilo u ordinaciji dobilo je dvije doze spreja ventolina koji inače ima nuspojave da može ubrzati akciju srca, pa u tom slučaju pacijent treba pričekati pola sata i nakon toga ponovno se sluša djetetu srce i pluća, provjerava je li ventolin otvorio bronhe, a u odnosu na srce provjerava je li akcija srca ista ili ubrzana. Tako je napravila i u konkretnom slučaju. S obzirom da je slušanjem pluća djeteta nađena umjerena bronhoopstrukcija jer je bio produljen izdisaj i puno sekreta, ordinirala je solumedrol od 20 mg, a terapiju solumedrola od 15 mg dobilo je dijete pri prvom pregledu kod dr. TD. Ta terapija se daje povremeno, po potrebi, onoliko koliko treba, uzimajući u obzir da djetetu nije bila uvedena stalna terapija, niti se uvodi terapija kortikosteroidima, glukokortikoidi. To je brzo djelujući lijek i to je djetetu dano u tom lijeku solumedrol. Radi se o kvalitetnim lijekovima protuupalnog djelovanja čija je primjena strogo propisana i zna se kada je primjena indicirana i kada je kontraindicirana. Kod virusnih bolesti za te lijekove postoje kontraindikacije kada se radi o kontaktu s osobama koje imaju ospice, vodene kozice i herpes simpleks infekciju. Kontraindicirani su kod oboljenja gljivicama i parazitima, kod tuberkuloze, šećerne bolesti i drugih endokrinih oboljenja. Oboljenje od sezonskih virusnih infekcija nije kontraindicirano za davanje kortikosteroida, pogotovo kod respiratornih virusa koji pogađaju djecu u dobi od 6 mjeseci do godinu dana. Tada lijekovi pomažu jer u toj dobi djeca imaju uske dišne puteve zakrčene sekretom i uslijed edema sluznice teško dišu i guše se. Što se tiče upalnog procesa to je samo dio imunog procesa i odgovora koji je urođen čovjeku, a kada se daju kortikosteroidi u početnoj fazi bolesti isti djeluju na način da se ublaži upala i edem, te da se omogući specifično imunitetu da se bori sa bolesti. To je takozvana pozitivna povratna sprega djelovanja na imunitet kortikosteroidima. Dok je pisala nalaz uputila je roditelje da u čekaonici čekaju, pregledala je svu dokumentaciju, a u istoj je stajalo da je upala pluća u regresiji, pa je navedeno i upisala putem računala. Isto tako pregledala je snimke od 13. studenog i 20. studenog 2015., iste nije mogla puno usporediti jer kao pedijatar za isto nije kompetentna, mogla je samo snimke pogledati orijentaciono. Prva snimka, koliko je mogla zaključiti, sačinjena je u ležećem položaju, vjerojatnu u ekspiriju, ošit je bio podignut. Ponavlja da nije kompetentna za tumačenje snimke, isto je bilo AP projekcija i kada se gleda srce u biti se gleda sjena srca, što je bliže, sjena je veća. Ne zna koliko je točno dijete bilo udaljeno prilikom tog snimanja. Ne vjeruje da je bilo udaljeno 1,80 jer je ta udaljenost propisana i na toj udaljenosti je sjena srca realna, koliko toliko realna. Na drugoj snimci sjena srca je bila manja. Dijete nije imalo nikakvih kliničkih znakova srčane bolesti. Laboratorijski nalaz CRP bio je nizak, te se na temelju istog ne mogu donositi zaključci jer je nespecifičan test. To je reaktant prve faze i ovisi u kojoj fazi bolesti je uzet i kod infektivnih bolesti ovisi o proširenosti bolesti u populaciji, to jest to je njegova prediktivna vrijednost, a ona je za praktičare izuzetno važna. Ovdje je bila situacija da je test bio negativan, a dijete je bilo bolesno. Navedeni nalaz dobar je za praćenje tijeka bolesti i učinka terapije, ali se ne može svrstavati po utjecaju na virusne ili bakterijske bolesti. U tom drugom navratu dijete je poslušala ne na stolu već je bilo ocu u naručju, pod satom. Slušala je frekvenciju srca, nije bilo tahikardije, a ni usporenog rada srca, dijete je imalo normalnu srčanu akciju. Nalaz na plućima je bio bolji, bronhi su se otvarali. Nastavila je s terapijom antibiotika jer kod djece u toj dobi dolazi do sekundarne bakterijske infekcije, u pitanju je bila bronhopneumonija i kod iste, s obzirom na dob djeteta, ne može se reći da je u pitanju isključivo virusna ili isključivo bakterijska upala. Može početi kao virusna, a završiti kao bakterijska upala. Nastavila je liječiti upalu pluća antibioticima. To je bio primarni zadatak izliječiti tu upalu pluća, a nije bilo nikakvih kliničkih znakova za miokarditis. Roditelji su otišli kući, a ona je tu večer, prvi i zadnji put, vidjela pokojnu MD, koja je za 15 dana preminula. Njoj je jako žao i suosjeća s roditeljima male JD, da je bar itko mogao predvidjeti takav tok zbivanja, svjesna je da se razvojni tok bolesti može promijeniti, njoj je izuzetno žao djeteta i svaka bolest ima svoj razvojni tok, pogotovo infektivna. III. optužena navodi i da je pogledala laboratorijske pretrage, one nisu bile signifikantne, bile su svježe i zbog toga nije bilo potrebe da se opet ponovno te sve laboratorijske pretragu ponavljaju, a treća snimka pluća nije dolazila u obzir jer je prethodna snimka pluća sačinjena dan ranije i ni u kom slučaju ne može se raditi zračenje dan za danom. Što se tiče pulmologa i kardiologa, kao mala bolnica nisu imali nikakvu pripravnost, a kamoli pulmologa i kardiologa, što klinike inače imaju. U slučaju nekakvog hitnog stanja što se tiče pluća, astmatičnog gušenja ili slično tada se na odjel bolnice u hitnom stanju zaprima dijete, dok u odnosu na pregled pulmologa i kardiologa postoji lista čekanja, a na temelju dobivene uputnice pacijent se upisuje na tu listu čekanja, tako se postupa u maloj bolnici, tada se u tom slučaju rade pretrage pacijenta od strane kardiologa ili pulmologa, ako je pacijent na listi čekanja. Isto u slučaju insuficijencije srca, ako srce popušta tada se pacijent prima na odjelu. Pokojna MD nije bila dekompenzirana, srce nije popuštalo u trenutku kada ju je gledala. U navedenom vremenu nisu imali rad po pozivu, mogućnosti koje su tada bile je bilo ili dijete hospitalizirati ili poslati kući, nije mogla dijete upućivati kardiologu ili pulmologu jer nije bilo te specijalizacije u pripravnosti, niti rada po pozivu. Nije propustila auskultirati djetetu srce, to je učinila dva puta. Što se tiče sjene srca taj nalaz radiologa može se uzeti samo orijentaciono, odnosno gledanje pedijatara može biti samo orijentaciono.

3.5. U spis je priložena dokumentacija vezana za tijek liječenja djeteta MD, a prema Zapisniku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, po obducentu dr. VD i liječniku mentoru doc. dr. OD od 08. prosinca 2015., sastavljenom povodom obdukcije mrtvog tijela MD, koja je 05. prosinca 2015. zaprimljena u Općoj bolnici Bjelovar (list 113- 116, 140-143), utvrđeno je da je dijete po prijemu izrazito lošeg općeg stanja. Po inicijalnom pregledu dijete je postavljeno na monitor, ordinira se kisik, konzultira dječji kardiolog, učini se orijentacijski UZV srca, gdje je vidljiv značajno dilatiran lijevi ventrikl, slabe kontraktilnosti, ejekcijske frakcije 10% i postavlja se sumnja na akutni miokarditis. Dijete se priprema za premještaj u KBC Rebro, no nastupa ubrzo asistolija i dijete ne diše spontano. Učine se sve mjere reanimacije, ali unatoč svemu poduzetom dijete umire istog dana. Prema Zapisniku postavljaju se patoanatomske dijagnoze, točkasta krvarenja po poplućnicama, osrčju i timusu, obostrana subkronična upala pluća, izljev tekućine u prsištima (po 20 ml), subkronična upala srčanog mišića, izljev u osrčju (45 ml), izljev u trbušnoj šupljini (70 ml), opća punokrvnost unutarnjih organa, a uzrok smrti je subkronična upala srčanog mišića. Prema mišljenju liječnika obducenta dijete MD, unazad tri tjedna je ambulantno liječena antibiotikom zbog desnostrane bakterijske upale pluća, te vanjskim i unutarnjim pregledom, te dodatnim analizama mrtvog tijela, utvrdilo se da je imenovana preminula prirodnom smrću zbog subkronične upale srčanog mišića.

3.6. Zapisnikom o provedenom zdravstveno-inspekcijskom nadzoru Službe zdravstvene inspekcije Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske od 14. prosinca 2015. (list 120-123) tijeka medicinskog zbrinjavanja mlljt. pacijentice pok. MD u Općoj bolnici Bjelovar obavljen je razgovor sa zamjenikom sanacijskog upravitelja dr. sc. Borisom Kirinom, spec. ortopedije, pomoćnicom sanacijskog upravitelja za kvalitetu RDĆ, dr. spec. anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, sa SDĆ, dr. med. spec. pedijatrije, subspec. neonatolog i s ŠD, kojem Zapisniku priložena je dokumentacija, i to: Otpusno pismo od 05. prosinca 2015., Specijalistički nalaz od 21.11.2015., Nalaz i mišljenje radiologa od 13.11.2015. i 20.11.2015., RTG grudnih organa, u dva smjera, od 13.11. i 20.11.2015., te Nalaz OHBP od 07. prosinca 2015.

3.7. Prema Zapisniku o provedenom zdravstveno-inspekcijskom nadzoru u Domu zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije od 15. prosinca 2015. (list 187-189) tijekom nadzora obavljen je razgovor sa v.d. ravnateljicom FD, SD, dr. med. spec. pedijatrije, UD, dr. med., uzete su izjave i medicinska dokumentacija vezana za liječenje djeteta, i to: Odobrenje za samostalan rad dr. UD, Suglasnost Ministarstva zdravlja za produženje rada dr. SD do 31.12.2015., Odobrenje za samostalan rad dr. SD, Protokol bolesnika za pacijenticu MD, povijest bolesti iz posebnog dežurstva od 21.11.2015., laboratorijski nalaz od 13.11.2015. i 26.11.2015., ispis zdravstvenog kartona MD, Odluka Upravnog vijeća Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije o organizaciji posebnog dežurstva od 07.01.2014., dodatak I Ugovoru sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje od **.**.2014. dr ID, subspecijaliste pedijatrijske pulmologije i njezinu izjavu o liječenju djevojčice MD (list 236).

3.8. Prema Nalazu i mišljenju Opće bolnice Bjelovar, Djelatnosti za radiologiju, po izvršenom pregledu RTG grudnih organa u dva smjera od 13. studenog 2015. (list 270), na pregledanoj snimci pluća i srca krupniji je desni hilus uz inhomogeno zasjenjenje desno u srednjem i donjem plućnom polju sa zadebljanjem interlobija kao znak infiltrata. Ošit je više položen, pravilan, a lateralni fc sinusi su šiljasti. Srce je umjereno uvećano šire i priliježe ošitu. Potrebna je RTG kontrola, a isto je potpisano od strane KD, dr. med., specijalista radiologa. Prema Nalazu i mišljenju Opće bolnice Bjelovar, Djelatnosti za radiologiju, po izvršenom pregledu RTG grudnih organa, u dva smjera, od 20. studenog 2015. (list 271-272), utvrđeno je da na kontrolnoj snimci torakalnih organa u komparaciji sa snimkom od 13. studenog 2015. i nadalje je vidljivo zasjenjenje parakardijalno desno, ali sada nešto manjeg intenziteta što govori u prilog parcijalne regresije upalnog infiltrata. Navedeni Nalaz potpisan je od strane II. optuženog ZD, dr. med., spec. radiologa.

3.9. Služba zdravstvene inspekcije Sektora za inspekcijske poslove Ministarstva zdravlja, sastavljena od članova Stručnog povjerenstva prim. dr. ĐD, dr. med. spec. pedijatrije, subspec. kardiologije, prim. GD, dr. med. spec. pedijatrije, subspec. intenzivne medicine, prof. dr. SN dr. med. spec. radiologije, prof. dr. ZN, dr. med. spec. pedijatrijske infektologije, subspec. intenzivne medicine i prof. dr. sc. RN, dr. med., spec. patologije, imenovani rješenjem Ministarstva zdravlja od 29. veljače 2016., Klasa: UP/I-011- 01/16-01/08, u svezi tijeka liječenja mldb. M.M. u Domu zdravlja Bjelovarsko- bilogorske županije i Općoj bolnici Bjelovar od 11. veljače 2016., u Stručnom mišljenju (list 278-280) zaključuje se da su se roditelji s djetetom MD prvi puta obratili liječniku primarne zdravstvene zaštite 13. studenog 2015. sa anamnezom o akutnoj bolesti koja traje 3-4 dana u vidu kašlja, a prethodnog dana dijete je počelo otežano disati. Liječnik prvog kontakta bila je dr. TD koja je evidentirala da je dijete disponično, nad plućima ima „wheezing“, status srca bio je uredan, shvaćeno kao akutni bronhitis, te ordinira th solumedrol i.m, te ventolin spray, sa naputkom da se dijete javi nadležnom liječniku primarne zdravstvene zaštite. Istog dana, 13. studenog 2015., dijete je pregledano od nadležnog liječnika primarne zdravstvene zaštite dr. SD, koji je, nakon pregleda, evidentirao: „dijete je otežano disalo, kašljalo, bez drugih znakova bolesti“. Posumnjao je na upalu pluća i učinio hitni RTG pluća, a nalaz srca auskultatorno bio je uredan. Istog dana, 13. studenog 2015., učinjen je RTG pluća, a nalaz je očitao radiolog dr. KD, te je zatražena RTG kontrola, a na snimku navedena je opaska - „stojeći“. Učinjen je i CRP 0.7 mg/l. Po uvidu u RTG dr. SD ordinirao je antbiotik Ketocef 2x350 mg i.m, Ventolin sirup, a dijete je primalo injekcije na Dječjem odjelu tijekom 7 dana terapije. Liječnik nije dobio nikakvu informaciju da je djetetu loše. Prvi kontrolni pregled djeteta, nakon provedenog antibiotskog liječenja, 20. studenog 2015. učinio je I. optuženi dr. SD, koji je auskultacijom pluća djeteta utvrdio poboljšanje, a naknadno izjavljuje da je frekvencija srca djeteta iznosila oko 84 otk/min, zasićenost krvi kisikom 96%. Učinjen je 20. studenog 2015. kontrolni RTG koji je pokazao poboljšanje u smislu parcijalne regresije infiltrata pluća, a snimak je očitan od strane radiologa II. optuženog ZD. Nastavljeno je liječenje cefaleksinom, kojega dijete uzima od 20. studenog do 25. studenog 2015. Dana 21. studenog 2015. roditelji dovode dijete u Dom zdravlja Bjelovar gdje je pregledano od dežurnog liječnika dr. UD, koja u povijesti bolesti navodi: „Tjedan dana prima injekcije radi upale pluća (Ketocef 250 mg, Salbutamol). Roditelji dolaze jer dijete otežano diše, okrajine hladne, koža djeluje cijanotično, kratak udah, uz napor u ekspiriju. Uputiti na Pedijatrijski odjel radi pregleda i dalje obrade. Nema mogućnosti inhalacije“. Napisana je uputnica za hitnu pedijatrijsku ambulantu. Istog dana, 21. studenog 2015., u 19,06 sati, dijete je pregledala III. optužena SDĆ, pedijatar neonatolog. U povijesti bolesti navodi: Bronhopneumonia lat dx (parcijalna regresija), dobila Solumedrol, Cefaleksin dalje, Ventolin, kontrola nadležnog pedijatra, potom iz povijesti bolesti navodi se: „sada nema povišenu temperaturu, teže diše, iskašljala šlajm, nije plavila, T 37,1, sat.100%, bez cijanoze, nad plućima diskretno produljen ekspirij, abdomen bez palpabilnih patoloških tvorbi". Status srca nije opisan, a naveden je opis RTG od 13. studenog 2015. kao infiltrat u desnom srednjem i donjem polju, bez osvrta na širu sjenu srca. Nakon toga, kontrolni je pregled kod I. optuženog SD **.**.2015. Dijete nije disponično, nalaz na srcu uredan. Dana je uputnica za laboratorij koji je učinjen 26. studenog 2015. Dana 03. prosinca 2015. ordinirana je terapija anemije preparatom željeza, a 04. prosinca 2015. utvrđeno je da dijete još malo kašlje, pa je u terapiju uveden Zinnat per os. Dana 05. prosinca 2015. roditelji donose dijete na hitni prijam Opće bolnice Bjelovar jer je majka primijetila trag krvi u mokraći djeteta. U Otpusnom pismu Opće bolnice Bjelovar od 05. prosinca 2015., potpisanom od dr. ID i dr. ZDĆ, otpusna dijagnoza je akutni miokarditis, liječi se od upale pluća 3 tjedna, cijelo vrijeme dijete otežano diše, od jučer još otežanije, a 04. prosinca 2015. pregledana od nadležnog liječnika i propisan je Zinnat i Bisolvon kapi. Po dolasku 05. prosinca 2015. smještena u sobu uz monitoriranje i oksigenoth, nema poboljšanja, učinjen orijentacijski UZV srca: dilatirana lijeva klijetka, EFLV 10%, ordiniran Lasix 1 mg/kg, dobutamin 5 mcg/kg/min, postavljen CVK, a u 15,06 sati nastupa asistolija, CPR vanjskom masažom i balonom, potom je dijete intubirano, a reanimacija je trajala 90 min. Smrt u 16,36 sati. Stručno povjerenstvo, na temelju navedenog nalaza, donosi zaključak (list 279-280) da prema kliničkoj slici i nalazu ehokardiografije, učinjene 05. prosinca 2015., u djeteta se radilo o teškoj sistoličkoj disfunkciji lijeve strane srca uzrokovanoj miokarditisom, što je dovelo do srčanog popuštanja i bilo razlogom zastoja srca i smrti djeteta. Obdukcijom od 08. prosinca 2015. utvrđeno je da je dijete umrlo prirodnom smrću zbog subkronične upale srčanog mišića, a nađena je i obostrana subkronična bronhopneumonija, krvni zastoj, izljev tekućine u prsištima, osrčju i trbušnoj šupljini, te točkasta krvarenja po poplućnicama, osrčju i timusu, te se zaključuje da je dijete umrlo zbog miokarditisa. Nadalje, zaključak je da popuštanje lijeve strane srca u ranoj dječjoj dobi obično u početku klinički oponaša sliku akutne respiracijske infekcije s kašljem, otežanim disanjem i produljenim ekspirijem i, stoga, vrlo se često zatajenje srca djece inicijalno proglasi akutnim bronhitisom ili bronhiolitisom, a tek dodatnom obradom (RTG snimak pluća i srca, elektrokardiogram, pro BNP, ehokardiogram) moguće je ta dva navedena stanja razlikovati. RTG snimak srca u ranoj dječjoj dobi nije uvijek dovoljno informativan budući da u slučaju akutnog miokarditisa kardiomegalija može izostati unatoč postojanju zatajenja srca. Isto tako, u procjeni veličine srca kardiotorakalni indeks nije dovoljno pouzdan, a razlikovanje upalnih infiltrata od zastojnih promjena može biti otežano, te liječnik dr. SD, niti ostali liječnici koji su kasnije liječili dijete, dr. SDĆ i dr. ZD, nisu obratili pozornost na opis „umjereno šire sjene srca“ u radiološkom nalazu od 13. studenog 2015. Prikrivena klinička slika djetetove bolesti koja je oponašala akutnu respiracijsku infekciju pokrenula je lančani niz nehotičnih diferencijalno-dijagnostičkih previda dr. SD, dr. AN i dr. ZD, koji su bili uključeni u dijagnostiku i liječenje djeteta, a to je rezultiralo kasnim prepoznavanjem prirode bolesti djeteta koja je svoju punu kliničku sliku ispoljila tek u terminalnom stadiju i tek kada se bolest razvila u svom punom i teškom obliku. Liječnici Opće bolnice Bjelovar 05. prosinca 2015. ehokardiografijom su razjasnili prirodu bolesti djeteta, a unatoč ispravnoj dijagnozi i ispravnom postupku liječenja, liječnici Opće bolnice Bjelovar 05. prosinca 2015. nisu uspjeli djevojčicu održati na životu.

3.10. Prema specijalističkom nalazu dr. med. spec. anesteziologa BN, s Odjela anesteziologije Opće bolnice Bjelovar (list 266) utvrđeno je da je dana 05. prosinca 2015. po pozivu na pedijatriju, pokušan postaviti periferni venski put, ali bezuspješno, te se u 15,00 sati postavlja centralni venski put pomoću UZV, na koji se ordinira terapija, a u 15.06 sati nastupa arest, dijete se intubira, te se provodi kardiopulmonalna reanimacijom u trajanju 90 minuta. Po učinjenim postupcima ne dolazi do uspostave vitalnih funkcija, te se od reanimacije odustaje u 16,36 sati.

3.11. Prema podacima Hrvatske liječničke komore (list 725) protiv optuženih u svezi smrti djeteta mlljt. MD **.**.2015., nije proveden stručni nadzor nad radom istih, niti su protiv istih pokretani disciplinski postupci pred tijelima Komore.

3.12. Medicinsko vještačenje u ovom kaznenom postupku povjereno je Odboru za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (nadalje: Odbor) koji je odredio za sudske vještake prof. dr. sc. Borisa Filipovića Grčića, specijalista pedijatra, uža specijalnost neonatologija, prof. dr. sc. ČD, spec. infektologa, doc. dr. sc. ČN, spec. pedijatra, subspec. pedijatrijski kardiolog, prof. dr. sc. Ivicu Mažuranića, specijalista radiologa i specijalista pulmologa i prof. dr. sc. Vedranu Petrovečki, spec. sudske medicine, za predsjednicu Odbora, koji su na temelju cjelokupne raspoložive medicinske dokumentacije izradili Nalaz i mišljenje od 15. prosinca 2016. (list 281-289).

3.13. Prema Nalazu Odbora dijete MD pregledana je 13. studenog 2015., u dva navrata, od dr. TD i dr. SD, potom je pregledana na kontrolnom pregledu kod dr. SD **.**.2015. i **.**.2015. kod dr. UD. Isti dan (21. studenog 2015.) pregledana je i kod dr. SDĆ, a 23. studenog, 25. studenog i 04. prosinca 2015. pregledana je po dr. SD. Dana 05. prosinca 2015. provedeno je zbrinjavanje djeteta na Odjelu pedijatrije Opće bolnice Bjelovar od strane dr. ID i dr. ZDĆ.

3.14. Zašto bi se moglo zaključiti da liječenje mljt. MD, unatoč truda svih liječnika, nastavlja se u Mišljenju sudskih vještaka, imalo je nepovoljan tijek pojašnjava se pojmom timskog rada, kako se tumači u medicini, i prirode bolesti mljt. MD. Provođenje liječenja pacijenata u složenijim slučajevima predstavlja timski rad, u konkretnom slučaju, primarnog specijalista pedijatra, specijalista radiologa, dežurnih liječnika primarne zdravstvene zaštite, ustanova hitne medicinske pomoći, bolničkih hitnih prijema i liječnika pedijatrijskih bolničkih odjela, te svih drugih uključenih zdravstvenih djelatnika. Timski pristup ključan je za uspješno rješavanje najvećeg broja složenijih slučajeva, a pozitivan učinak timskog rada je korigiranje pogrešaka ili propusta tijekom liječenja pacijenata, ali se može dogoditi da jednu pogrešku slijedi druga, što može dovesti do lošeg ishoda liječenja. Timski rad temelji se na načelu povjerenja i pretpostavka je da svi sudionici u liječenju svoje zadatke izvršavaju znalački i sa dužnom pažnjom. To znači da liječnik prihvaća nalaz kolege druge specijalnosti i uklapa ga u svoje odluke o liječenju, a kada nastupi loš ishod liječenja i postavlja se pitanje odgovornosti svakog pojedinog zdravstvenog djelatnika koji je sudjelovao u procesu, nije moguće sasvim razdijeliti udio odgovornosti svakog pojedinačnog djelatnika. U konkretnom slučaju mlljt. MD prezentacija akutnog miokarditisa bila je atipična jer tipično akutni miokarditis počinje infekcijom praćenom febrilitetom, koji je u ovome slučaju izostao. Tipično je da bolest bude praćena porastom srčanih enzima CK, troponin, što nije učinjeno na početku bolesti, a terminalno su ove vrijednosti bile normalne. Uzrok smrti djeteta bio je subkronični miokarditis uz subkroničnu upalu pluća, a sama bolest miokarditis je rijetka i nije ju lako prepoznati, posebice radi čestog preklapanja simptoma miokarditisa sa respiratornim simptomima, koji su u djece vrlo česti i, sumnjajući na respiratornu bolest, mlljt. MD sve je vrijeme liječena i nadzirana u tom smislu (antibiotsko i ostalo potporno liječenje), dok je dijagnoza miokarditisa postavljena tek po pregledu pedijatrijskog kardiologa neposredno pred smrt. Prema Mišljenju vještaka od strane liječnika Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije i Opće bolnice Bjelovar koji su sudjelovali u liječenju mlljt. MD, nisu poduzete sve radnje koje su bile neophodne, sukladno pravilima medicinske struke, a s obzirom na konkretno zdravstveno stanje djeteta, s time što je inicijalna terapija ordinirana 13. studenog 2015. i uobičajena u postojećim okolnostima (respiratorna simptomatologija, zimska sezona). Pri prvom pregledu dijete je imalo simptome koji su ukazivali na akutnu respiratornu infekciju gornjih i donjih dišnih putova i u toj fazi dijete MD nije imala vrućicu, a učinjeni laboratorijski nalaz CRP bio je 0,7 (normalan je do 5,0), što je isključivalo bakterijsku infekciju pluća i upućivalo na virusnu infekciju pluća – pneumoniju, koja rijetko može biti praćena zahvaćanjem srčanog mišića. Konkretno, radilo se o virusnoj upali pluća nekim od kardiotropnih virusa uz zahvaćenost srčanog mišića (miokarditis) koja je kod tog pregleda već bila prisutna, a kašalj, hropci, napor kod ekspirija dijelom su prikrivali srčano zatajenje koje je tada, prema radiološkom nalazu („srce je umjereno uvećano šire priliježe ošitu“), uz zasjenjenja koja su mogla sugerirati pneumoniju, bilo prisutno. Tada je primijenjen antibiotik i bronhodilatator, kako je uobičajeno kod prvog kontakta s pacijentom, a eventualno učinjene dodatne pretrage, koje u takvoj situaciji nisu uobičajene, te nisu ni učinjene (EKG, UZV srca, pregled kardiologa), mogle su uputiti na miokarditis. Nadalje, prema vještacima, na kontrolnoj rendgenskoj snimci prsnog koša (20. 11. 2015.), u komparaciji sa snimkom od 13. 11. 2015., bilo je i nadalje vidljivo zasjenjenje na plućima parakardijalno desno, ali sada nešto manjeg intenziteta, što je govorilo u prilog parcijalne regresije upalnog infiltrata, a ta snimka torakalnih organa je učinjena u ležećem položaju i pokazivala je i dalje uvećanu konturu srca, što je obvezno trebalo istaknuti u radiološkom nalazu, što bi, možda, potaknulo liječnike koji su kasnije pregledavali mlljt. MD da obrate pozornost na mogućnost da se, uz upalu pluća, radi i o bolesti srca. U odnosu na III. optuženu, zaključuje se da pri pregledu djeteta 21. studenog 2015. i kod očitanja rtg. snimke torakalnih organa, izdvojila “vidljivo zasjenjenje parakardijalno desno", ali sada manjeg intenziteta što govori u prilog "parcijalne regresije upalnog infiltrata“, dok patološki kardijalni nalaz iz prvog pregleda rtg. nije registrirala i na tome je temeljila svoje daljnje postupke, daljnju primjenu antibiotika, kapi u nos, sljezovog sirupa, bronhodilatatora, kortikosteroida. III. optužena vodila se u svojim postupcima, uzimajući u obzir samo pisani nalaz kontrolne snimke pluća, da cijanoza je odsutna i saturacija kisikom optimalna (SpO2 100%). Propust je što je previdjela opis povećane srčane sjene iz prvog rtg. pregleda, te nije obratila pozornost na klinički pregled srca. Ukoliko je vidjela nalaz dr. UD iz Hitne službe istoga dana, podatak o cijanozi, mogla je uputiti pacijenticu na pregled pedijatrijskom kardiologu ili pulmologu, što je vjerojatno moglo promijeniti tijek daljnjeg zbivanja. U odnosu na I. optuženog, na pregledu 23. studenog 2015. i dalje se navodi dijagnoza: bakterijska pneumonija. Izdana je uputnica za pedijatrijski odjel radi inhalacija Ventolina uz fiziološku otopinu, 2 puta dnevno kroz dva dana, a 25. studenog 2015. na kontrolnom pregledu kod I. optuženog, u statusu su još suhi hropci, te laboratorijska obrada 26. studenog 2015., koji su nalazi uredni. Dana 03. prosinca 2015. propisan je lijek za anemiju. Na pregledu 04. prosinca 2015. u anamnezi stoji: kašlje i hropti, status: suhi hropci lijevo, promjena antibiotika u cefuroksim sirup. Retrogradno gledajući, prema vještacima, na pregledima od 23. studenog do 04. prosinca 2015. moglo se posumnjati i na druge uzroke respiratornih problema (kašalj i hropci), a ne ih samo pripisati, inače najčešćem uzroku – respiratornoj infekciji, te tako usmjeriti i daljnje liječenje (antibiotikom). Subkronična upala srčanog mišića, od početne akutne upale zbog dugog trajanja prešla je u subkroničnu upalu, a bila je praćena subkroničnom upalom pluća obostrano. Upala pluća je liječena uobičajeno antibioticima iako se nije radilo o bakterijskoj upali, dok upala srčanog mišića nije bila na vrijeme prepoznata i nije učinjena dodatna dijagnostička obrada koja bi to potvrdila (pregled pedijatrijskog kardiologa, EKG, UZV srca i drugo), te pacijentica nije upućena u ustanovu u kojoj bi bilo moguće pružiti daljnje liječenje. Da je bila postavljena ispravna dijagnoza, šanse za preživljavanje djeteta bi bile veće, jer bi se pravovremeno poduzele odgovarajuće mjere liječenja. Što se tiče uzročno– posljedične veze propusta liječnika u liječenju i smrti djeteta, vještaci su mišljenja da I. optuženi SD u ranoj fazi bolesti, a ni kasnije, nije posumnjao na druge uzroke plućnih problema, niti je reagirao na prvi radiološki nalaz koji je ukazivao na patološki povećanu sjenu srca, pa je propušteno vrijeme u kojem se moglo dijagnosticirati miokarditis, te uputiti mlljt. MD na liječenje u ustanovu više razine gdje se moglo pružiti potpunu dijagnostiku i odgovarajuće liječenje. U odnosu na II. optuženog ZD vještaci su mišljenja da je isti pri izradi nalaza kontrolne rtg. snimke srce i pluća od 20. studenog 2015. napisao da se radi o parcijalnoj regresiji upale pluća, ne spominjući uvećanu srčanu sjenu i time je djelomično doveo u zabludu I. optuženog SD i III. optuženu SDĆ ukazujući na upalu pluća u sanaciji, bez osvrta na izgled srca. U odnosu na III. optuženu SDĆ vještaci su mišljenja da je ista previdjela opis povećane srčane sjene iz prvog rtg. pregleda i nije obratila pozornost na klinički pregled srca, a ukoliko je vidjela nalaz dr. UD iz Hitne službe istog dana, previdjela je podatak o cijanozi. Vještaci zaključuju da nije moguće tvrditi da bi bio spašen život mlljt. MD da nisu učinjeni navedeni propusti, ali bi šanse za preživljavanje djeteta bile veće, te je teško odrediti kako i koliko se propust pojedinog od trojice liječnika odrazio na cjelokupno stanje djetetove bolesti i je li uzročno – posljedično doveo do smrti djeteta MD, te je teško kazati od kolike je važnosti čija pogreška u slijedu okolnosti koje su dovele do smrti mlljt. MD.

3.15. Nalaz i mišljenje Odbora od 15. prosinca 2016. dopunjeno je usmeno u raspravi od 24. listopada 2018. po dr. Vedrani Petrovečki, dr. Ivici Mažuraniću, dr. Borisu Filipoviću Grčiću, dr. ČN (list 406-413), a u raspravi 11. travnja 2019. po dr. ČD (list 455-460).

3.16. U raspravi od 24. listopada 2018. sudski vještak prof. dr. sc. Vedrana Petrovečki iznosi da Odbor o predloženom mišljenju raspravlja na sjednicama kojima nazoče vještaci različitih struka i koji mogu dati primjedbe, sve sa ciljem da bi nalaz bio što bolji. Zapravo, nalaz Odbora za sudbena pitanja zaista predstavlja stav Medicinskog fakulteta, a ne samo nazočnih vještaka.

3.17. U odnosu na terapiju propisanu 13. studenog 2015., nastavlja dr. sc. Vedrana Petrovečki, imala je vidu da se radi o djetetu starom 15 mjeseci i to je uobičajena terapija koja se daje u dječjoj dobi i može ju prepisati ne samo pedijatar, već i liječnici obiteljske medicine koji su u sustavu zdravstvene zaštite nadležni za djecu u toj dobi. Radi se o terapiji koju bi propisao svaki liječnik u istovjetnim okolnostima. Ostaje kod zaključaka koji su navedeni u 6. odlomku Mišljenja da je subkronična upala srčana mišića, odnosno bolest srčanog mišića rijetka, a nije ju lako prepoznati zbog toga što se može često preklopiti sa simptomima respiratorne infekcije koja je česta kod djece, uz napomenu da se ovdje ipak radi o vremenskom razdoblju od 13. studenoga do 5. prosinca, u kojem je razdoblju u više navrata zatražena pomoć liječnika jer se stanje koje je bilo navedeno na samom početku liječenja nije popravilo već se simptomi i klinička slika koja je utvrđena po samim liječnicima ne mijenja. Sumnja da se u djeteta MD radi o miokarditisu postavljena je 05. prosinca 2015. kada je ponovno dijete dovedeno na Odjel pedijatrije, u jutarnjim satima i kada je utvrđeno kod pregleda da je izrazito općeg lošeg stanja, a da bi dijete usprkos svih provedenih postupaka koji su tada učinjeni i koji su imali cilj i stabiliziranje djeteta za transport u neki veću kliničku ustanovu, u 15,00 sati postalo loše, tj. nastupila je asistolija (prestalo je raditi srce) i nastupila je smrt usprkos reanimacije u trajanju od 90 min. Treba navesti da je zaista dijagnoza upale miokarda, a radilo se o subkroničnom miokarditisu postavljena je tek obdukcijom koja je obavljena 09. prosinca 2015. na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku i kada je, temeljem pregleda uzoraka tkiva srca, nije se radilo o akutnom miokarditisu već se radilo o subkroničnom miokarditisu, što znači da je on trajao izvjesno vrijeme, koje se mjerilo u tjednima. Činjenica je da je ultrazvuk kojom je postavljena sumnja na upalu srčanog mišića napravljen u bolničkim uvjetima nekoliko sati prije nastupa smrtnog ishoda. Koliko joj je znano kolegica koja je radila ultrazvuk u Općoj bolnici Bjelovaru je pedijatar, subspecijalist, dječji kardiolog. Na fakultetu od samog početka uče da djeca nisu mali ljudi i, stoga, bi se mogla povući usporednica kao što, u pravilu, pedijatri liječe djecu, trebala bi postojati subspecijalizacija, po mišljenju nekih radiologa. Međutim, u datim okolnostima osnovne stvari koje se pojavljuju u pedijatriji treba znati temeljem specijalističke edukacije svaki specijalist koji je završio specijalizaciju radiologije. Pod ovim smatra da je česta problematika kao što su upale trebala biti poznata svakom općem pedijatru, no dopušta da se o tome izjasni kolega radiolog koji se ipak bavi konkretnom problematikom. U Nalazu i mišljenju, na listu 8, uzeto je vremensko razdoblje od 23. 11. do 04. 12. 2015. odgovara da je to razdoblje uzeto zbog toga što je 05. prosinca 2015. stanje djeteta MD bilo toliko loše da je, nažalost, nastupio kroz kratko vrijeme smrtni ishod, te u tom trenutku, kao što je razvidno, došlo je do sloma svih kompenzacijskih sustava koji su u ovom navedenom razdoblju, od 23.11.2015. do 04.12.2015., bili aktivni i zapravo je to bilo vrijeme u kojem je trebalo posumnjati na, ne samo respiratornu problematiku, već i na druge uzroke koji su mogli dovesti do lošeg stanja djeteta i kada se je nekim poduzetim radnjama moglo spriječiti nastanak ovakvog ishoda liječenja. Prema med. dokumentaciji 23. 11. 2015. dijete je bilo u relativno dobrom općem stanju, o čemu svjedoči i tijek samog liječenja Međutim, stanje se ipak postepeno pogoršavalo da bi još 04. 12. 2015. na pregledu općeg pedijatra nije utvrđeno loše stanje koje bi zahtijevalo hospitalizaciju, odnosno bolničko liječenje, iako se cijelo vrijeme od početka samog liječenja provlače isti simptomi koji nisu postajali bolji na svu do tada provedenu terapiju. Sasvim izvjesno da je do sloma obrambenog sustava djeteta došlo 05.12.2015., u jutarnjim satima, kada je pri prijmu u bolnicu navedeno da je dijete izrazito lošeg općeg stanja, a kako je to već i prije navela. Na temelju pregleda uzoraka tkiva koji su izuzeti tijekom obdukcije, o kakvoj se virusnoj infekciji radilo djeteta MD za odgovor trebala bi se konzultirati sa kolegama koji se bave s DNA analizom. Ovdje mora naglasiti da postoji i problem zbog činjenice što se na obdukciju utvrdila subkronična upala srčanog mišića. Ovo može značiti da je virusni uzročnik možda eliminiran iz organizma, međutim, promjene na razini stanja i razni srčanog mišića idu dalje, stoga bi medicinski gledano rekla da to ne bi bilo moguće. Najvjerodostojnija dijagnostika je zapravo "serološka" dijagnostika, tj. kada se prati tijek bolesti za života, a u odnosu na porast i pad protutijela u krvi. Nije utvrđena etiologija subkroničnog miokarditisa na temeljem obdukcijskog nalaza jer samo temeljem pregleda histoloških preparata uzoraka tkiva to nije moguće zaključivati. Imunokemijske analize nisu provedene jer Zavod ne raspolaže takvim tehnikama, međutim, to nije ni sugerirano od strane kolege dr. PN, specijalista patologa KBC Zagreb koji se inače bavi pregledom uzoraka tkiva (biopsija) u dječjoj i u odrasloj dobi. Ovakva ista dijagnostika koja je poduzeta 05. 12. 2015. mogla bi se poduzeti da je dijete bilo zadržano na bolničkom liječenju kada je bilo pregledano na Odjelu 21. 11. 2015., doduše možda ne istog dana, međutim, bi se navedena obrada mogla napraviti nakon vikenda od strane dječjeg kardiologa. S obzirom na tadašnje stanje djeteta i preživljenje idućih 14 dana, postojalo je dovoljno vremena da se takva obrada napravi od subspecijaliste dječjeg kardiologa da je dijete bilo tada zadržano na bolničkom liječenju, a sve u odnosu na stadij upale srčanog mišića koja je već tada trebala postojati. Uzrok smrti, a radi se o subkroničnom miokarditisu, jasno je potvrđen obdukcijom i u nikakvim okolnostima se ne može osporiti da je to dovelo do smrti oštećene MD.

3.18. Sudski vještak prof. dr. Ivica Mažuranić, spec. radiolog i pneumofiziolog, iznosi da ostaje kod svog Nalaza i mišljenja na temelju dugogodišnjeg iskustva torakalnog radiologa, kao i povremeno honorarnog radiologa dječje torakalne radiologije. Radi u KBC Zagreb, Klinici za plućne bolesti Jordanovac, gdje se liječe odrasli pacijenti. No kako je profesor radiologije, predavač, sudjeluje u poslijediplomskoj nastaviti i specijalizaciji pedijatrije u domeni torakalne radiologije, kao što blisko surađuje sa pedijatrima za plućne bolesti i vrlo često radi pretrage djece na Jordanovcu. Kao što je rekao mi nemamo, nažalost, subspecijalizaciju iz pedijatrijske radiologije što implicira slabiju edukaciju općih radiologa, te na taj način imaju manje iskustva kao što je, npr., u ovom slučaju kojim se bavimo. Mora priznati da u zadnjih par godina vrlo rijetko surađuje sa bolnicom Srebrnjak, no vrlo učestalo sa Odjelom za plućne pedijatrije KBC Zagreb. Radiolozi u bolnicama dječje dobi imaju slučajeve pulmološke kazuistike isto kao i kod odraslih. No svakako da postoje specifične specifikacije u dječjoj dobi, odnosno kod odraslih. Kakve specifičnosti kod snimanja djece u odnosu na odrasle odgovara da kod djece su zaista otežavajuće okolnosti budući da djetetu ne može se reći da duboko udahne i zadrži dah i bude mirno. Na pitanje komentara radiološkog nalaza učinjenog 13. 11. 2015. što znači da je srce umjereno uvećano i šire prileže ošitu, odgovara da je nemoguće odrediti da li je ta snimka učinjena u udahu ili izdahu. U odraslih ili odrasle djece snimka se adekvatno radi u dubokom udahu i sa zadržanim dahom. To znači da je u tom trenutku snimke objektivni nalaz stanja intratorakalnih struktura tj. organa prsnoga koša, pa tako i srca. Na pitanje da li može uključiti da je snimka učinjena u fazi izdisaja, odgovara da je to nemoguće utvrditi. Na pitanje da li se je koristio snimkama pri izradi nalaza i mišljenja, odgovara da su u sudskom spisu bili pisani radiološki nalazi kao i snimke pluća i srca na CD-u. Na pitanje da li je kvalitetnije kada kliničar čita radiološki pisani nalaz i gleda snimku, odgovara da ukoliko je kliničar iskusan to je za njega povoljnija situacija. Na posebno pitanje da li su pedijatri kompetentni rendgenograme pluća i srca, odgovara da po pravilima struke nisu, no ovisi o prirodi posla pedijatra, njihovom dugogodišnjem radu. Nekad oni i sami očitavaju snimke, no ukoliko se radi o težoj problematici, onda se svakakvo konzultira radiolog. Na pitanje da li kontrolna snimka učinjena 20.11. pokazuje, u odnosu na početku snimku od 13.11., regresijsku dinamiku upalne lezije parenhima, upale pluća, odgovaram da da. Na pitanje branitelja da li se radiolog pri kontrolnom pregledu skoncentrira na informaciju sa uputnice ili se bavi nečim drugim, odgovara da radiolog svakako pogleda što se od njega na uputnici traži, što je vrlo često nedovoljno, no on po pravilima struke mora adekvatno očitati traženu snimku. Da objasni razliku između snimanja pluća i srca stojeći i ležeći, odgovara da se na snimci stojeći objektivnije vidi stanje u prsnome košu, dok na snimci ležeći se ti uvjeti mijenjaju i tada je teže očitati objektivna stanja promjena. Kod snimanja ležeći kod djeteta se ne može očekivati da će zadržati dah i biti miran, svakako postoji razlika, no pravila struke znaju kako treba interpretirati takve različite pozicije snimanja. Na pitanje da li kad se radi kod miokarditisu dijagnostička metoda, odgovara da je snimka pluća i srca prva stepenica u redoslijedu pretraga prsnoga koša, "tzv. prozor u prsni koš". Ta snimka daje osnovnu informaciju o stanju prsnog koša i indicira daljnju obradu drugim radiološkim tehnikama. Na pitanje je li u situaciji kada prvi radiolog konstatira uvećanu sjenu srca, a drugom radiologu, onom koji obavlja kontrolno snimanje, nije postavljen zahtjev da se očituje na kardijalni status, logičan zaključak toga drugoga radiologa da se kardijalni status rješava, odgovara da radiolog bez obzira što se od njega traži na uputnici mora po pravilima struke analizirati sve strukture koje se nalaze u prsnom košu, pa i njihove promjene u njihovom kontrolnom razdoblju. Na pitanje da li je pri snimanju pluća i srca u AP projekciji srce uvećano, odgovara da su optimalni standardni uvjeti snimanja u PA projekciji, što implicira diskretno uvećanje siluete srca. Na pitanje da li takav način snimanja može utjecati na daljnju strategiju i dijagnostiku terapije, odgovara da to bitno ne utječe na daljnje postupke. Optimalna distanca za snimanje struktura prsnog koša, tj. udaljenost izvora rendgenskih zraka do filma ili elektronskog medija je 180 cm. Kod te distance sve što se izmjeri rendgenogramom odgovara prirodnoj veličini. Na pitanje što to točno znači umjereno uvećana sjena srca, tj. da li se to treba izraziti u postotcima, odgovara da u rutinskom dnevnom radu ne izražava se uvećanje siluete srca u postocima. Zna se da je normalna veličina sjene srca, ugrubo, da to srce stane u polovicu prsnog koša. Ukoliko ono izlazi iz tog područja, ono je uvećano, više ili manje. Na pitanje da li je uobičajeno tako se izražavati u radiološkom nalazu ocjenjujući veličini srca, odgovara to jesu termini kojima se daje informacija koliko je to srce uvećano, više ili manje, ali ono je uvećano. Na pitanje što znači kliničaru kada dobije radiološki nalaz kada piše da je srce umjereno uvećano, odgovara da to za njega znači informaciju da se sa srcem nešto događa. Na pitanje da li snimka ležeći spada u optimalne uvjete, odgovara da to nisu optimalni uvjeti i konkretno on uči i sam u tom slučaju da se počne nalaz sa orijentacijskom snimkom prsnog koša ležeći, što znači da je puno teže radiologu procijeniti stupanj primjena pri takvim ležećim snimkama. Na pitanje da li takva snimka ležeći bila bi adekvatna za procjenu ranije opisanog uvećanja srca, odgovara da je teže objektivizirati dinamiku primjena nego kada bi ta kontrolna snimka bila učinjena u istim uvjetima, tj. stojeći. Uvijek je nezahvalno uspoređivati promjene intratorakalno sa različitim pozicijama snimanja. Na pitanje da li je dr. ZD trebao po pravilima struke konstatirati veličini srca, odgovaram da da, u svom radiološkom nalazu on je to trebao konstatirati, odnosno napisati. Na pitanje da li u kontrolnom razdoblju od tjedan dana učinjene snimke mogu ukazivati na patologiju srca, odgovaram da da, ali samo daljnja dijagnostika trebala je uključiti drugu tehniku, a to je ultrazvuk srca, kakva je dijagnosticirana bolest na kraju. Na pitanje da li radiološke snimke učinjene mogu govoriti o kojoj se srčanoj bolesti radi odgovaram da ne može. Na pitanje kompetencije pedijatra da očita rendgenogram pluća, odgovara da ne postoji ta kompetencija što bi značilo da u slučaju obrnutom pedijatar ne može napisati radiološki nalaz i potpisati. Na pitanje da, kao specijalist, odgovori koji su simptomi zatajenja srčanog rada koji je prikrivan kašljem i hropcima, odgovara da apsolutno nije kompetentan za traženi odgovor, a na pitanje kako je mogao onda reći da se radi o bolesti srca, odgovara da kao specijalist radiolog opisuje radiomorfologiju organa, tj. srca koja kliničaru znači dodatnu informaciju da se može raditi o srčanoj bolesti, a ne respiratornoj. Na pitanje da li je na oba nalaza bilo znakova respiratorne bolesti, odgovaram da da, budući da je opisana radiomorfološki upala pluća. Na pitanje, kao specijalisti radiologu, što je trebalo pisati na uputnici, jednostavno o tome ne može ništa reći jer to je kompetencija kliničara.

3.19. Sudski vještak prof. dr. Boris Filipović Grčić, specijalist pedijatar, uža specijalnost neonatologija, iznosi da u odnosu na radiološke nalaze od kojih prvi ukazuje na povećanje srčane sjene trebalo je učiniti kontrolni nalaz i poduzeti druge dijagnostičke postupke koji uključuju redovit nadzor pacijenta, te radiološke pretrage koje uključuju EKG i ultrazvuk srca. Već nakon prvog radiološkog nalaza je trebalo obratiti pozornost na stanje pacijenta i, ukoliko se ono ne popravlja, zatražiti nastavak obrade kako je rečeno. Već prvi nalaz povećanje srčane sjene zahtjeva kardiološku evaluaciju, pretragu. Na pitanje bi li uvećana srčana sjena, da je konstatirana u drugom kontrolnom nalazu, svakako bi trebala ubrzati daljnji pretrage srca. Vrlo vjerojatno bi elementi te dijagnostike ukazivale na ozbiljnost procesa koji se pokazivao (subkronični miokarditis), te pomogle vođenju daljnjih pretraga. Već uvećana srčana sjena je dokaz postojanja miokarditisa. Taj proces je trajao ukupno tjednima, najmanje 3 tjedna. Na pitanje zašto tvrdi da EKG ultrazvuk srca i pregled kardiologa nisu uobičajene u razjašnjenju opisanog nalaza i mišljenja jer sam nalaz upale pluća ne zahtjeva kardiološki pregled EKG i ultrazvuk srca, dok nalaz povećane srčane sjene to zahtjeva, odgovara da simptomi koji su uzajamno preklapaju srčane i plućne uzroče bolesti mogu biti kašalj, teško disanje, pridružene ekspiriji. Na prvom pregledu nije bilo primijećeno da ritam srca odstupa od normale. U medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na pitanje postoji li znakovi hladne periferije u pregledu prvog dana, odgovaram da ne. Na pitanje je li prvi dan u djeteta bilo znakova poremećaja svijesti, odgovara da takvog podatka u med. dokumentaciji nije bilo. Na pitanje je li u med. dokumentaciji koja prati prvi pregled bilo dokaza o oskudnom mokrenju, odgovara da se takav podatak u dokumentaciji ne nalazi. Na pitanje je li u djeteta u prvom pregledu bilo oticanja šaka, stopala, lica, odgovara da takvog podatka u medicinskoj dokumentaciji nema. Na pitanje je li u djeteta bilo plavljenja kože u prvom pregledu, odgovara da nije bilo takvog podatka u med. dokumentaciji. Na pitanje je li branitelj ispravno naveo simptome zatajenja srca, odgovara da se radi o općim simptomima koji mogu biti dio kliničke slike zatajenja srca, ali i drugih zbivanja. Na pitanje je li nalaz uvećane srčane sjene nužno znak patologije, odgovaram da nije, ali izoliran sam za sebe, a posebno u slučaju pojave znakova drugih bolesti, pa i prikrivanja znakova drugih bolesti, zahtjeva daljnji nadzor pacijenta. U medicinskom studiju radiologija je jedan od kolegija. Je li samo pisani radiološki nalaz, bez snimki, a prema pravilima struke indikacija za poduzimanje daljnjih dijagnostičkih pretraga u vidu EKG-a ili ultrazvuka srca, imajući u vidu da je konstatirana uvećana sjena srca, odgovara da takav nalaz zahtjeva obradu, kardiološku obradu. Spomenute pretrage učinjene su prekasno da bi omogućile pravovremeno postavljanje dijagnoze i započinjanje liječenja. Te pretrage nisu uobičajene, u smislu dijagnostike upale pluća, ali su potrebne u razjašnjavanju povećane srčane sjene (EKG i ultrazvuk srca). Na pitanje kad se mogla postaviti dijagnoza miokarditisa, a da bude pravodobno, odgovara da je to je moglo biti bilo kada u razdoblju kad se procijenilo da postoji ozbiljno narušavanje funkcije srca, pa sve do dana pred smrt. U njihovu vještačenju nisu uzeli u obzir iskaze dane istražnim tijelima, ni povjerenstvu Ministarstva iz razloga jer se vještači medicinska dokumentacija.

3.20. Sudski vještak prof. dr. Vedrana Petrovečki nadodaje da je vršen uvid u spis, međutim, danas se ne može se sjetiti je li ili nije, u trenutku dostave spisa od strane Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, bilo priloženo mišljenje Ministarstva zdravstva. Međutim, mora napomenuti da u njihovim nalazima niti vrše uvid u prethodna mišljenja drugih vještaka, niti mišljenja koja su dana od strane stručne ustanove, kao što je Komora, niti mišljenja Ministarstva zdravstva. Također, navedena mišljenja niti ne komentiraju. Njihova mišljenja tj. mišljenja Odbora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagreba isključivo se temelje na priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Stoga, iako je bilo priloženo u spisu mišljenje Ministarstva zdravstva, to ne bi bilo ni od kakvog utjecaja za davanje njihova nalaza i mišljenja. Kao specijalist sudske medicine sudjelovala je u povjerenstvima Ministarstva zdravstva i Liječničke komore i zna na koji način rade stručna društva, odnosno Ministarstvo. U konkretnom slučaju u tom njezinom sudjelovanju u povjerenstvima Ministarstvu zdravstva, Komore mišljenja se daju u "ad hoc", u kratkom vremenskom razdoblju, pa se tako pri Ministarstvu mišljenje mora napisati u roku od jednog radnog dana, tj. u roku nekoliko sati, a mišljenje Komore bi bilo napisano nakon dva dana boravka u ustanovi za koju se ispituje odgovornost. Nalaz i mišljenje koji su sastavili u ovom predmetu bio je raspravljano na više odbora, a također se završni nalaz i mišljenje radio više dana, ne dan za danom, i više sati da bi završna verzija bila prezentirana na Odboru koji datum nosi i nalazi se u spisu. U tekstu Nalaza i mišljenja i u njihovu odgovoru na pitanja postavljena razjašnjena je razlika uobičajenih pretraga za pojedinu situaciju, kao i što je navedeno da su te pretrage trebale biti napravljene kada se uzme u obzir cijelo stanje pacijenta. Odgovor nije paušalan, nego maksimalno objektivan prema istini kako je napisano u medicinskoj dokumentaciji i nada se najvjerodostojniji odgovor sudu.

3.21. Docent dr. Danijel Dilber, specijalist pedijatar, subspecijalist pedijatrijski kardiolog, iznosi da radi kao pročelnik Zavoda za pedijatrijsku kardiologiju na KBC-u, pri referentnom centru za dječju kardiologiju, koji time diktira da dolaze djeca sa težim oblikom miokarditisa. Na pitanje da li je pisani nalaz povećane sjene srca indikacija za dodatnu kardiološku obradu, odgovor je potvrdan, uz napomenu da klinička slika i tegobe utječu na dinamiku tih pretraga. Da su pretrage učinjene prije terminalne faze bolesti bilo bi jasno da je bolest zahvatila srčani mišić. Na upit kakva je terapija miokarditisa može kratko reći da miokarditis može biti i blažeg oblika i težeg oblika Teži oblik,, ukoliko postoje znaci slabosti srčanog mišića, zahtjeva medicinsku potporu tog mišića lijekovima, aparatima i drugim pomagalima suvremene medicine. Dinamika planiranih pretraga u pacijenta sa radiološkim nalazom povećane sjenke srca ovisi o kliničkoj slici i tegobama, što znači da u nekoga tko ima povećanu sjenu srca može biti riječ o lažno pozitivnom nalazu, o patnji srčanog mišića u situaciji kada postoje klinički znaci i tegobe, te pretrage je potrebno učiniti ranije nego kad tegobe izostaju. Iz mišljenja Odbora razvidno je da je klinička slika upućivala na nerazriješene tegobe pacijenta koje su imale i nepovoljan tijek čime su medicinski postupci bili ubrzani. Nerazriješene tegobe znače da postoje klinički znaci bolesti respiratornog sustava uz nalaz povećane sjene srca, uz to tijek tegoba i bolesti je nepovoljan unatoč primijenjenim metodama liječenja, time su te tegobe i rana dijagnoza ostale nerazjašnjene. Radiološki nalaz povećane sjene srca treba pozvati liječnika na pozornost, ali ne mora nužno ukazivati na bolest. Oblik i veličina srca ovisna su o položaju snimanja, kao što je kolega radiolog prethodno objasnio. Dubina uzdaha i izdaha jednako utječu na veličini srca kao što je radiolog objasnio. Na upit da li radiološki nalaz u printanom obliku bez nekog drugog oblika CD-a ili rendgenogram, odgovara da jedna mjera hendikepa postoji, ali ne mora nužno utjecati na daljnje postupke. Na upit da li je 13.11.2015. bila opravdana sumnja na upalu pluća, odgovaram da je. To je bila radna dijagnoza, drugim riječima početna dijagnoza, bila je opravdana. Na upit kada je nastupila terminalna faza bolesti može odgovoriti da su na to pitanje već odgovorili i da je nastupila na dan smrti. Na upit da li je moguća cijanoza pri saturaciji 100%, teško je odgovoriti na to pitanje izvan konteksta. Saturaciju kisikom mjerimo na prstu na okrajinama, dakle, ovisno o datom trenutku, datim okolnostima i cirkulaciji u tom trenu, primjerice, temperatura prostorije može utjecati na perfuziju okrajina gdje se saturacija mjeri. Na upit je li mjerena saturacija od 100% može biti drugačija za 5 minuta, odgovara da može ovisno o stanju pacijenta.

3.22. Sudski vještak prof. dr. sc. Vedrana Petrovečki ističe da je već navela kako je za vještaka radiologa u ovom predmetu određen prof. Ivica Mažuranić. Mora još jednom ponoviti da je Klinički bolnički centar Zagreb nastavna baza Medicinskog fakulteta, a institucija koja je najveća u RH nema specijalistu radiologa isključivo za pedijatrijske slučajeve. Ovo indirektno znači da se takav radiolog ne može naći u RH. Nadalje, kada je riječ o pedijatrijskoj radiologiji, u konkretnom slučaju ovdje raspravljamo o jednom kliničkom entitetu koji se zove miokarditis. Sa patološkog i sudsko medicinskog gledišta kada bi ste dobili uzorak tkiva srčanog mišića, mogli biste po određenim degenerativnim promjenama koja su posljedica starenja razlikovati srčane mišiće u prethodno navedenom. Međutim, subkronični miokarditis je uvijek subkronični miokarditis, a također isto je i sa upalom pluća. Ovdje mora reći, također, da je upala pluća jedna vrlo nerijetka dijagnoza koja je radiološki jednostavno prepoznatljiva. Štoviše, može se razlikovati po nekim elementima radi li se o bakterijskoj pneumoniji, što se više na histološkim preparatima (ukoliko osoba premine) ili se radi o intersticijalnoj pneumoniji koja je tipična za virusne pneumonije i neke druge mikroorganizme. Ovdje, dakle, govorimo o jednoj nerijetkoj zdravstvenoj situaciji u odnosu na upalu pluća u dječjoj dobi.

3.23. U raspravi od 11. travnja 2019. sudski vještak prof. dr. ČD, specijalist infektolog i tropske medicine (list 456-458), iznosi da, kao prvo, liječnici nisu svemogući. Kao drugo, svoje djelovanje tj. dijagnostičke postupke i terapijske zahvate baziraju na svojem znanju stečenom za vrijeme studija i svojih specijalizacija, kao i na kasnijem iskustvu. Oni ne moraju znati niti raditi ono što spada izvan toga područja, npr. specijalist pedijatrije u hitnom slučaju nije dužan otvarati prsni koš i raditi reanimaciju masaže srca jer za to nije educiran i, dapače, to bi bila velika medicinska greška kada bi on ulazio u područje, u ovom slučaju, kardiokirurgije. Međutim, njegov rad se temelji na savjesti njegovoj i moguće greške nastaju ako se radi površno, aljkavo, ne surađujući s drugim kolegama. Kod pokojne maloljetne JD radilo se o virusnoj upali srca, tzv. miokarditisu. Miokarditis uzrokuje velik broj virusa. Najčešći su uzročnici enterovirusi, i to koksekibe, te Ehovirus, te Ebv-virus, uzročnik infekcijske mononukleoze, zatim veliki broj adenovirusa, uzročnici gripe A i B, herpes virusi, varičela virus, virus mumsa, brojni argovirusi. Mnogi drugi često uzrokuju miokarditis kod upale dišnih putova, ali srećom ti miokarditisi prolaze u većini slučajeva bez ikakvih simptoma i bez ikakvih posljedica. Vrlo rijetko nastaju teški oblici miokarditisa sa svim svojim posljedicama i zato za njima treba aktivno tragati. Akutni miokarditis tj. akutna upala srca uzrokovana virusom, nastaje prodorom virusa u stanice srca, razaranjem srčanih stanica što traje nekoliko dana. Nakon toga, nastaje subakutni miokarditis koji je posljedica autoimune reakcije organizma na njemu do sada nepoznati sadržaj srčanih stanica, dakle, čovjek je tako stvoren da je srce unutar organizma, grubo rečeno, za njegov imunitet strano tijelo. Onaj čas kada se razore srčane stanice sadržaj unutrašnjosti stanice odlazi u cirkulaciju na što nastaje alarm imunološkog sustava i on sada, u subakutnoj fazi, napada vlastite srčane stanice smatrajući ih stranim organizmom u vlastitom tijelu. U daljnjoj fazi subakutni miokarditis prelazi u kronični miokarditis koji uzrokuje trajna teška oštećenja funkcije srca. Dakle, treba kod respiratornih bolesti tj. bolesti dušnih putova uzrokovanih virusima misliti na mogućnost nastanka akutnog miokarditisa i za njim treba svjesno aktivno tragati. Koji su simptomi akutnog miokarditisa ? Pod jedan, simptomi koje može svaki liječnik prepoznati svojim slušalicama, to je tahikardija, tj. neprimjereno ubrzano lupanje srca, zatim tihi srčani tonovi, razne srčane aritmije, kao najopasniji simptom koji se može registrirati slušalicama je tzv. galopni ritam srca, zatim bol u prsima na koju se može žaliti oboljeli, znakovi srčanog zatajenja tj. popuštanja rada srca, a često zna biti zahvaćen i perikard- osrčje, pa se može čuti perikardijalno trenje. Uz ove osnovne dijagnostičke pretrage koje se baziraju na stetoskopu tj. slušalicama i sluhu liječnika prema dijagnozi vode biokemijske pretrage, na prvom mjestu povišeni troponin T, rjeđe CK. Nadalje, EKG na kojem se vide nespecifične promjene kao aritmije, aplanacija T vala, promjene ST – spojnice, a najznačajnije i najlošiji znak je produljenje QT intervala. Ovo nisu skupe pretrage i dostupne su u svim kućama sekundarne medicinske zaštite tj. bolnicama. Tu spada ehokardiografija (ultrazvuk srca) i vrlo rijetko se koristi, ali je od pomoći i MR miokarda. Ako se dođe do dijagnoze akutnog ili subakutnog miokarditisa, što se može napraviti ? Radi o virusnoj bolesti, o prodoru virusa u srčani mišić, u srčane stanice. Tu nema antibiotika tj. lijeka koji bi djelovao na viruse, nažalost. Prema tome, terapija – liječenje može biti samo simptomatsko, što znači, može se samo pomoći bolesnom srcu nekim postupcima. Na prvom mjestu je mirovanje, i to apsolutno, nema hodanja. Drugo, odterećenje srca, treće, ako nastane zatajenje srca srčanog mišića tj. njegov debakl, popuštanje, onda idemo na tzv. Ecmo aparat, što znači ekstrakorporalnamiokardijalnaoksigenacija. Dakle, sve ukazuje da je terapija virusnog miokarditisa vrlo ozbiljna, vrlo teška i nesigurnoga ishoda, unatoč svega, unatoč na vrijeme postavljene dijagnoze.

3.24. Gdje je pitanje medicinske greške, nastavlja sudski vještak prof. dr. ČD, u zbivanjima oko maloljetne MD ? Od početka bolesti, koja je počela prema medicinskom dokumentaciji 3-4 dana prije prvog pregleda 13. studenog 2015. do smrti 05. prosinca 2015., prošlo je 27 dana. Kroz to vrijeme je MD osam puta pregledavana od liječnika i kroz to vrijeme nitko od svih liječnika nije posumnjao tj. nije aktivno tražio miokarditis iako svaki liječnik zna da virus nema barijera i da on s pluća lako se širi na okolinu i da uvijek, kako se kaže, barem malo lizne po srcu. Greška prvoga liječnika primarne zdravstvene zaštite MN je u tome što nije registrirao, prvo, rendgenski nalaz srca na kojem se spominje da nalaz srca nije uredan. Unatoč tome što je drugi nalaz izbjegao ili se uopće nije obazirao na prethodni nalaz rendgenologa i nije opisao što je sa srcem, da li je srce boljeg izgleda ili, ne daj Bože, goreg. Što se tiče liječnika primarne zdravstvene zaštite, on je u svom radu bio na neki način onemogućen time što je iz ustanove sekundarne medicinske zaštite, tj. bolnice, dobio mišljenje da s radi o banalnom efektu i na taj način, grubo rečeno, on je dobio po prsima, što znači da se nije osjećao baš raspoložen da ponovno šalje dijete u ustanovu sekundarne zdravstvene zaštite koja će ga opet na isti način lupiti po prstima. Međutim, njegova je greška ne velika, ali ipak u tome što nije inzistirao, unatoč odbijanja iz bolnice, on se trebao boriti za svog pacijenta. Što se tiče rendgenologa tu je sve rekao prof. Mažuranić. Radilo se o liječniku koji nije pročitao ili je ignorirao nalaz kolegice rendgenologa u kojem je opisan nalaz srca, a što se tiče dr. SDĆ iz sekundarne zdravstvene ustanove, tj. bjelovarske opće bolnice, nažalost na njoj vidi najveću grešku. Njoj je dijete došlo 12. dan bolesti sa nalazom kolegice, vjerojatno mlađe, od istog dana 21.11.2015., koja navodi "roditelji dolaze jer dijete otežano diše". Nadalje, navodi doktorica mlađa "krajine hladne", cirkulacija nikakva, najvažnije "koža djeluje „cijanotično", što znači ljubičasto, nema cirkulacije u koži, to ukazuje da srce ne radi dobro. Nadalje, navodi mlađa kolegica, dijete ima kratke udahe uz napor pri izdisaju, što znači da disanjem nastoji osigurati količinu kisika u organizmu. Dr. SDĆ, po ovome što vidi, nastavlja sudski vještak, samo citira nalaze prethodnih pregleda o terapiji i dužini bolesti. Međutim, više nije plavila, a od istog dana ima nalaz od kolegice koja je vidjela da je dijete ljubičasto, nadalje, čita samo nalaze rendgenologa i to, uglavnom, onoga koji nije opisao srce uopće i što je interesantnije, nije srce ni poslušala. U nalazu nema naveden opis srca što je čula, odnosno, što je čula slušalica. Pravilo medicine je da ono što nije napisano, nije ni učinjeno, a nigdje nije napisano njen nalaz srca sa slušalicama. Nadalje, dala je kortikosteroid solumedrol kod virusne infekcije što je apsolutno kontraindicirano. Zaključno na kraju, može reći da je ostao začuđen, i to jako, da se u čitavom tijeku navodi da dijete ima bakterijsku pneumoniju, što po svim nalazima nema, dijete ima laboratorijske nalaze koji isključuju bakterijsku pneumoniju: CRP 1,8, antefinem 2,3, a za bakterijsku upalu pluća mora iznositi 150-250, zatim broj leukocita (bijelih krvnih zrnaca) nije povišen kao kod bakterijske pneumonije, a u diferencijalnoj krvnoj slici prevladava limfocitoza od 60%, a neutrofila ima 2%. To bi student znao da je to virusna upala. Imamo prvu doktoricu koja je pregledala mlljt. JD, a to je dr. TD, koja je 13.11.2015. jedina od svih poslušala srce djetetu i napisala da je nalaz uredan, tako je ona čula, ali kasnije 6 puta opisivani pregledi a nema opisa nalaza srca. Na kraju mora reći da je nalaz obdukcije ukazuje, učinjen u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, da su promjene na srcu ekstremno teške. Između srčanih stanica u mišiću se nalazi već rahlo vezivo sa brojnim nakupinama upalnih stanica. Sve to ukazuje da je miokarditis bio vrlo teški sa upitnom prognozom da je učinjena sva terapija otpočetka kako treba i sa jako nezgodnim ishodom, sa mogućom potrebom transplantacije srca. Mora pohvaliti na kraju da je postupak liječnika u bolnici 05. 12. 2015. bio na visokom nivou, uključujući dr. ID i osobito dr. ZDĆ. Može još na kraju dodati da po svemu sudeći kod prvog pregleda 13. 11. 2015., tj. 3-4 dan bolesti dijete već je imalo akutni miokarditis, na što ukazuje patološki nalaz rendgenologa, loše stanje djeteta uz začuđujuće dobre nalaze laboratorijskih pretraga, a da je došlo već do popuštanja rada srca vidi se po drugom rendgenološkom nalazu od 20.11.2015., gdje se vidi da na oba plućna krila postoje, citira prof. dr. Ivicu Mažuranića, "izražene intratorakalne zastojne promjene", što znači da je došlo do popuštanja rada srca i nakupljanja tekućine u oba plućna krila, premda je upala pluća bila samo u desnom plućnom krilu i koje je drugi rendgenolog dr. ZD nije uočio, nije registrirao, zanemario. Može reći da je dijete bolesno od početka bolesti do smrti, 27 dana. Ako od toga odbijemo prvih 4 dana bolesti kod kuće, hoda po ambulantama ukupno 23 dana. Kroz to vrijeme je dr. SD djevojčicu od 16 mjeseci vidio nekoliko puta. Ne mora ju vidjeti svake sekunde, ali dovoljno je da je vidi da kroz to vrijeme. Unatoč toga prvih 7 dana dva puta dijete bode i daje mu cefuroksim, antibiotik, a nema pomaka na bolje. Roditelji koji gledaju svaki dan dijete vide da nema nikakvog pomaka jer da je bila kakva teška bakterijska upala pluća, dijete bi ozdravilo. Očito već 7. dan po završetku intramuskularne terapije dijete dolazi dr. SD i normalno bi bilo da je tada zaključio da nešto tu ne valja, da terapija unatoč tome što je maksimalna za upalu pluća, nema nikakvog učinka, da je dijete dalje bolesno i tu liječnik primarne zdravstvene zaštite obvezno pomišlja na miokarditis i šalje ga dalje ako nije dobro. Osnovni uzrok smrti kod pok. MD, odgovara da je osnovni uzrok miokarditis koji je, budući da je bolest trajala 27 dana, iz akutnoga koji što je trajao 3-4 dana prešao u subakutni. Na pitanje što sam htio reći pod time da je ishod bolesti u svakom slučaju i da je na vrijeme bila postavljena dijagnoza nesiguran, odgovara da je oblik miokarditisa, prema PHD nalazu, bio opsežan, bio vrlo težak sa ozbiljnom prognozom, ali da se na vrijeme posumnjalo na miokarditis, šanse bi za pozitivan ishod bolesti bile date. Ovako nisu ni šanse da se pokuša sa zahvatima suvremene moderne medicine omogućivale pozitivan ishod miokarditisa. Dakle, dijete je imao idealne uvjete kao da ga se liječi u Houstonu, jer se dijete moglo poslati 7. dan u bolnicu [adresa] i istog dan bi završilo na klinici KBC Rebro jer su isti uvjeti kao u Houstonu. Vrlo često svaka upala pluća je imala makar blagi miokarditis. Za djecu uvijek slikamo EKG, kod svake upale pluća, obvezno i to obično prvi dan. U svom radnom vijeku liječio je djecu sa miokarditisom vrlo često, jer se miokarditis vrlo često nalazi kod upale pluća. Pravilo je da se kod svake upale pluća slika EKG, ne daj B, da se ne slika EKG.

3.25. Akutni infekcijski miokarditis, dodaje prof. dr. ČD, liječi se u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, ali se liječi i na dječjim odjelima drugih bolnica. Dakle, blagi oblici miokarditisa mogu se liječiti i na pedijatrijskim odjelima općih bolnica, a teži oblici se liječe na pedijatrijskim kliničkim bolnicama, vrlo teški na infektološkom odjelu koji posjeduje Ecmo aparat. Na pitanje da li se i kada miokarditis mogao dijagnosticirati, odgovara da na akutni miokarditis moglo se posumnjati odmah,

13.12.2015. kada je došao patološki nalaz rendgenograma i da je tada poslušano srca, a što nije, da je učinjen EKG, a da se ne govori da se isti dan moglo poslati na EKG i Echo u [adresa] i dijagnoza bi bila postavljena 100%. Nadalje, kod drugoga nalaza, kod drugog pregleda 20.11.2015., apsolutno se moralo posumnjati na miokarditis i to potvrditi laboratorijskim pretraga, već kad prvi put nije, drugi put se moralo. Laboratorijski nalazi koji su učinjeni, bili su oskudni jer nije napravljeno sve, kao CRP i krvna slika, bili su začuđujuće dobri u odnosu na postavljenu dijagnozu bakterijske upale pluća. Kod prvog pregleda 13.11.2015. navodi se samo CRP 0,7., normalan je do 5, dakle, nalaz je dobar. Da se radilo o bakterijskoj upali pluća, 4. dan kada je došlo dijete CRP bi bio najmanje 150, a 25.11.2015., 15 ili 16. dan bolesti, CRP je bio 1,8. Kao što je rekao, normalan je do 5, i nalaz je uredan, a dijete je teško bolesno. Tu se nešto drugo događa značajno u organizmu, a da se ne radi o bakterijskom pneumoniji, tj. bakterijskoj upali pluća. Prema medicinskoj dokumentaciji trenutak koji je ukazivao na ireverzibilno stanje miokarditisa, tj. bolesti mlljt. JD bio je zadnji dan života, 27. dan bolesti, 05. 12. 2015. Može reći da je CRP reaktant upale (c reaktivni protein) povišen prvenstveno kod bakterijskih upala, nije povišen kod miokarditisa virusne etiologije. Nažalost, nije povišen kod malignih bolesti. CRP niski znači da pacijent nema bakterijsku upalnu bolest, a može biti blago povišen kod reumatskih bolesti. Patološki nalaz, auskultatorni nalaz na srcu, mora uočiti svaki liječnik ili nije liječnik. Na pitanje da li se da je dijete slušano adekvatno moglo čuti nad srcem patološki nalaz, odgovara da se moglo čuti bilo koji od patoloških nalaza, a siguran je da se u drugoj polovini bolesti moglo registrirati postojanje anomalija u radu srca, bilo muklih srčanih tonova, bilo ubrzana akcija srca, tzv. tahikardija ili tzv. aritmija, nepravilan rad srca. Na pitanje od kojeg datuma mogao se čuti nalaz koji nije normalan nad srca, odgovara da se od 20. 11. 2015. pa nadalje, mogao sa velikom vjerojatnošću od preko 90% auskultiranjem tj. slušanjem sa slušalicama registrirati bilo koji od patoloških nalaza srca. Ali, neovisno auskultatornom nalazu, ukupno svi ti simptomi su ukazivali na popuštanje srca. U svakom slučaju su ukazivali na to da se ne radi o banalnoj pneumoniji. Na pitanje koji drugi simptomi su govorili za miokarditis djeteta JD, a koji nije učinjen, su patološki nalaz rendgena u dva navrata, stalno prisutni simptomi od strane dišnih putova kao sekundarnih simptoma zbivanja na srcu, cijanoza ili plavljenje djeteta. Nadalje, uredni laboratorijski nalazi, a teško stanje djeteta, stalni podaci i upozorenja roditelja da dijete nije dobro. I da nije slušano srce trebalo je posumnjati na miokarditis odmah. Liječnik je pri pregledu dužni slušati, pogotovo ako su respiratorni simptomi prisutni, pluća, srca, perkusirati srce i pluća. Pregled pluća i srca kod liječnika primarne zaštite, a i kasnije i svih drugih, obuhvaća najprije perkusiju i drugo slušanje slušalicama. U medicinskom radu se smatra "quod non scribendum, non factum est", što znači - što nije jer zapisano, nije niti učinjeno. Svaki pomak, svaki zahvat, svaki rez mora se zapisati, jako ako niste, niste ga ni učinili. Pretrage koje ukazuju na afekciju srčanog mišića, osim osnovne pretrage slušanja stroboskopom i perkusije, su EKG u kojem se registriraju promjene koje su nespecifične, ali se zato radi više pretraga, dodatne pretrage. U registrirane promjene, uz klinički prethodni nalaz, su u većini slučajeva preko 90% dovoljni da ukažu da se radi o miokarditisu. Međutim, među EKG promjenama neke su visoko specifične, kao produženi QT interval jer se on javlja samo kod miokarditisa. Nadalje, Echo kardiografija (UZV) će velikom vjerojatnošću govoriti o oštećenju srca. Međutim, ponovno, pacijent je kompleksno biće, nije aparat i za postavljanje dijagnoze se postavlja više objektivnih pokazatelja, na prvom mjestu je razmišljanje liječnika koji uočava da nešto ne valja unatoč provođene antibiotske terapije za bakterijsku pneumoniju. Na pitanje da li bi se uz normalan nalaz slušalicama dijete upućivalo na EKG, odgovara da bi uz pretpostavljeni normalan nalaz slušalicama, uz postojeće loše stanje, dijete bi moralo ići na dodatnu obradu, na prvom mjestu na EKG, plus sve ostalo, a loš klinički nalaz u djeteta tražio bi da se nešto više dalje radi, na prvom mjestu bi se svakako išlo na sumnju da se radi o miokarditisu jer se vidjelo da se ne radi o bakterijskoj pneumoniji jer nije bilo ozdravljenja na antibioticima. 25. 11. 2015. AST je bio 28, što je granica normalnog, što znači da nije došlo do pucanja jetrenih stanica zbog nakupljanja vode u jetri, posljedično popuštanja rada srca, ali to ne znači da već nije postojalo popuštanje srca koje je već bilo registrirano rendgenski. Zastoj je bio registriran rendgenski 20. 11. 2015. jer se voda već nakupljala u plućima, a na kraju je došlo do nakupljanja vode u jetri. Osnovni uzrok smrti djeteta je miokarditis. Akutna upala znači da je svježa upala, subakutna upala ili subkronična je ona koja prelazi u kroničnu, a kronična je ona koja traje. Subaukutni jednako je subkronični. Saturacija kisikom znači da je bila zadovoljavajuća količina kisika u cirkulaciji u tom trenu kada je vađena, ali je prije toga mogla biti loša i poslije toga je mogla biti loša, ona se mijenja. Saturacija kisikom znači samo da u organizmu postoji određena količina kisika koja može biti zadovoljavajuća ili nezadovoljavajuća. Za dijete se uzima da ja 95% do 100% ako je dijete bolesno, ako je dijete ima upalu pluća ili miokarditis, ta vrijednost neće biti patološka, nego se ona mijenja ovisno o stadiju bolesti. Objektivniji nalaz bi svakako bio određivanje ejekcione frakcije srca, ejekciona frakcija srca ispod 30% znači de facto, da srce uopće skoro nema nikakve aktivne vrijednosti. Ejekciona frakcija srca pred smrt je iznosila 10%, a zdravo dijete bi trebalo imati ejekcionu frakciju iznad 90%, a patološka je ispod 60%, ispod 30% je već nalaz koji ukazuje na vrlo loše stanje srca. Dijete je, dakle, pred smrt imalo ejekcionu frakciju srca 10%. Tih 10% nije nastalo pred smrt, očito je padala tijekom bolesti. Međutim, nitko do tada nije radio ultrazvuk srca, a ejekciona frakcija srca se određuje ultrazvukom srca. Saturacija kisikom je nepouzdani pokazatelj što se tiče rada srca, ona više govori za rad ili patološki nalaz pluća. Iz navedenog slučaja je apsolutno jasno da se dijagnoza primarnog liječnika ne može bazirati samo na temelju čitanja nalaza pismenog nalaza rendgenologa, da je doktor imao sliku, možda bi ju pogledao, sve se mora pogledati. Pedijatar i svaki liječnik se educira da može očitati rendgen sliku manje kvalitetno od rendgenologa, ali se ipak može nekim, pogotovo snimkama pluća i srca, vrlo dobro orijentirati. Mjerenjem saturacije krvi kisikom se određuje tzv. oksimetrom, tj. aparatom koji mjeri trenutnu zasićenost krvi kisikom. To je objektivni nalaz oksigenacije krvi. Ako se radi o bolesniku kod kojega postoji promjena saturacije kisikom od 70 do 100%, koje je vrijeme potrebno da se to dogodi, neki put je dovoljno pet minuta. Dijete koje je cijanotično ne može imati oksigenaciju 100% kisikom. Cijanotično dijete znači da je dijete stravično bolesno. Cijanoza u djeteta se vidi jako dobro i ne opisuje se ako ne postoji, prema tome je postojala, a dijete je dijete i ono se mijenja iz trenutka u trenutak. Dr. SDĆ je trebala vrlo ozbiljno uzeti nalaz od prethodne kolegice koja je napisala da je dijete cijanostično.

3.26. Nalaz i mišljenje Odbora potom je pisanim putem dopunjeno I. Dopunom od 14. studenog 2019. (list 514-526), usmeno u raspravi od 10. rujna 2020. (list (list 589- 592)), II. Dopunom od 28. siječnja 2021. (list 629-636) i III. Dopunom od 18. ožujka 2021. (716-720).

3.27. U I. Dopuni Nalaza i mišljenja Odbora od 14. studenog 2019. (list 514-526) glede primjedba i pitanja branitelja optuženika, pojašnjava se da je obdukciju radila specijalizantica sudske medicine dr. VD, mentor je bio doc. dr. sc. OD, konzultiran je patolog dr. PN, a Nalaz i mišljenje potpisao je predstojnik Zavoda za sudsku medicinu prof. dr. sc. LN. Zaključak je Odbora da u podnescima odvjetničkih ureda nisu izneseni medicinski argumenti koji bi bili suprotni zaključcima Odbora, a vještake se pokušava prikazati nekompetentnim i neznalicama.

3.28. U Dopuni, nastavlja se, da dijete nije mali čovjek, i to vještaci znaju. Međutim, činjenica je da još uvijek nema specijalizacija u kojima bi bila subspecijalizacije koja bi se odnosila na pedijatrijsku populaciju. Stoga, svaki specijalist radiologije može i mora znati gledati svakodnevnu problematiku pedijatrijske populacije u koje spada upala pluća, miokarditis i drugo. U suprotnom, ne bi mogao i niti smio gledati slikovnu obradu pedijatrijske populacije. Potpuno je neutemeljena podjela, iz podnesaka odvjetnika, na pedijatrijsku i adultnu radiologiju. Problematika upale pluća mora se znati rješavati na razini opće pedijatrije, to nije subspecijalističko znanje. U ovom sudskom postupku osnovni je problem što se uopće nije posumnjalo na miokarditis i nije prepoznat na vrijeme, tj. prepoznat je u trenutku kada su svi obrambeni sustavi oštećenice zakazali i kada je kratko nakon prepoznavanja bolesti oštećenica preminula. Prikrivena klinička slika djetetove bolesti koja je oponašala akutnu respiracijsku infekciju pokrenula je lančani niz nehotičnih diferencijalno-dijagnostičkih previda optuženika. Glede stručnog mišljenja Ministarstva zdravstva, kojega je osobno i vlastoručno potpisao prof. dr. sc. SN i njegovog privatnog nalaza i mišljenja danog za potrebe obrane, proizlazi da su dijametralno suprotni zbog čega je etički upitno kako se mogao usuglasiti sa mišljenjem Ministarstva zdravstva i potpisati ga, potom napisati sasvim suprotno privatno mišljenje. Po pravilima struke potrebno je u radiološkom nalazu komentirati i konturu srca, s time da u nalazu od 20. 11. 2015. potpuno je izostao opis konture srca, kao i usporedba konture srca s prethodnim nalazom od 13. 11. 2015. Radiološki nalaz povećane sjene srca ne mora nužno ukazivati na bolest srca. Međutim, u algoritmu pretraga neizostavno se uključuje kardiološki pregled, EKG i UZV srca za ocjenu stanja djeteta. Miokarditis i posljedična srčana insuficijencija može prezentirati smanjenom izmjerenom saturacijom krvi kisikom na periferiji okrajina. Naime, uslijed oslabljenih srčanih kontrakcija i prvenstveno smanjene sistoličke funkcije srčanog mišića smanjena je dostava kisika na periferiji, a povećana ekstrakcija istog iz tkiva. Stoga, može se izmjeriti snižena saturacija krvi. Navedeno je ovisno o cjelokupnom cirkulacijskom statusu u trenutku mjerenja, odnosno o stupnju cirkulacijske insuficijencije u trenutku mjerenja. Za ocjenu cirkulacijskog statusa služe ocjena srčane frenkvencije, stanje popunjenosti pulsova i izmjereni tlak, razina zastoja pred srcem, te odrednice opterećenja (toplina okrajina, boja kože i prokrvljenost, kapilarna reperfuzija, a između ostaloga i saturacija, kao samo jedna od odrednica stanja cirkulacije u tom trenu).

3.29. U raspravi od 10. rujna 2020. (list 589-592) sudski vještak prof. dr. sc. Vedrana Petrovečki iznosi da obdukcija djeteta, malodobne MD, urađena je na Zavodu za sudsku medicinu na zamolbu Opće bolnice Bjelovar. Obdukciju je radila kolegica koja je, u trenutku ove obdukcije, bila zaposlenica Medicinskog centra u Mostaru, a u trenutku izrade obdukcije sigurno je bila kompetentna napraviti obdukciju. Kada su bili izrađeni preparati imala konzultacije sa kolegom specijalist patologije koji se bavi kardialnom problematikom i zaposlenik je Kliničko bolničkog centar Zagreb, Kliničkog zavoda za patologiju, PN. Kao zaposlenik KBC-a vrši analizu preparata koji se dobivaju uzimanjem uzoraka tkiva srca. Dakle, obdukcijski nalaz napravio specijalist i njegov mentor na koje drugi djelatnici Zavoda nemaju nikakav utjecaj. Činjenica je da Zavod, zbog brojnosti stručnjaka koji na njemu rade urade, negdje, oko 1200 obdukcija, pritom obdukcije koje radi Zavod za sudsku medicinu dolaze iz Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske. Po svom opsegu uradi se gotovo dvostruko više nego u svim ostalim odjelima i zavodima u cijeloj Republici Hrvatskoj. Dosada se nikada nije postavljao pitanje što je ista ustanova radi obdukciju i potom vještači isti predmet. Ovdje treba dodati da se zapravo o teoriji vještačenja liječničke pogreške uči se isključivo na specijalizaciji sudske medicine. To nije samo u Hrvatskoj, već je to stav europskih i svjetskih udruženja za sudsku medicinu. Smatra da se u vještačenje liječničke odgovornosti treba biti uključen i specijalist sudske medicine.

3.30. Sudski vještak prof. dr. Ivica Mažuranić iznosi da kao sveučilišni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu uči svoje studente i specijalizante, posebno u svom budućem radu, da sve što rade i vide moraju zapisati, da to mora biti pismeni dokument jer ako dođe do nemilog slučaja, kao što je ovaj i vodi se sudski postupak, onda se isključivo može raspravljati što je zapisano u medicinskoj dokumentaciji. Dakle, drugim riječima, ako to ne zapišu kao da nisu ni gledali, ni radili. Kao drugo, važna je činjenica kada se pišu nalazi mora se uvijek gledati što je kolega prije napisao kako bi taj nalaz bio kvalitetan i kako se ne bi moglo dogoditi tj. isključiti svaku mogućnost da se to dogodi. Ako se to prenese na ovu situaciju onda se vidi da je radiolog u prvi nalaz upisao dvije važne činjenice glede srca i pluća, a to je da je opis infektorata u srednjem i desnom plućnom polju te srca. Na kontrolnom nalazu trebalo je napisati kakav je sadržaj nalaz na te dvije činjenice.

3.31. Docent dr. Danijel Dilber iznosi da radiološki nalaz povećane srčane sjene mora nužno pozivati na bolest srca. Vještak odgovara ne mora odgovarati nužno bolesti srca. Dakle cijanoza od 100 posto od 5 minuta može biti drugačija pa i do najnižih vrijednosti.

3.32. Sudski vještak prof dr. ČD iznosi da primjena kortikosteroida imunitet i omogućuje progresiju virusne bolesti. No kortikosteroidu kod komplikacija virusnih bolesti kada se radi o životu pacijenata koji se nalazi u intenzivnoj njezi kada treba odlučiti što ćemo koristiti više da li spriječiti njegovu jaku imunološku reakciju ili kratkotrajno pustiti virus razmaše. Međutim to ne spada u rutinsku terapiju virusnih bolesti, pogotovo primarnih bolesti. Što se tiče CRP-a sam rekao u ranijem iskazu to jest da je on je kod virusnih bolesti u pravilu niskih vrijednosti a kod nastanka komplikacija može porasti.

3.33. U II. Dopuni Nalaza i mišljenja Odbora od 28. siječnja 2021. (list 628-636), u bitnom, iznosi se da optuženici niti u jednom trenutku nisu pokušali pojasniti zašto smatraju da su postupili ispravno i da u njihovu radnu nije bilo pogrešaka. Studente i doktore medicine uči se da u nejasnim situacijama obrate pozornost i na najmanja odstupanja koja se utvrde tijekom obrade pacijenata. Ukoliko se, unatoč provedenog liječenja stanje pacijenta ne popravlja, treba pobuditi sumnju da inicijalna dijagnoza nije jedina, odnosno nije ona koja je dovela do pogoršanja zdravstvenog stanja. Dakle, bez obzira na incidenciju nekih bolesnih stanja u populaciji treba razmišljati o drugim stanjima koja su uzrok pogoršanja zdravlja, a ne uporno ustrajati na samo jednoj dijagnozi. U konačnici, nije sramota da liječnik, ukoliko se stanje pacijenta ne popravlja, zatraži konzultaciju i pregled drugih kolega na višim razinama zdravstvene zaštite u kojima postoji daleko veća mogućnost obrade pacijenta, a zbog prirode ustanove češće se susreću s rijetkim slučajevima. Miokarditis u djece često ide u formi subkliničke slike i ako se na njega ne misli i ne traži aktivno primjenom odgovarajućih kliničkih i laboratorijskih pretraga, može se previdjeti. No, iako se radi o relativno rijetkoj pojavnosti miokarditisa, to ne znači da ne postoji, odnosno da liječnik ne bi na njega trebao misliti. Sve ozbiljnije bolesti uglavnom se rijetko javljaju, ali to ne znači da na njih ne treba računati. U predmetnom slučaju bilo je vremena tijekom 22 dana trajanja bolesti posumnjati na miokarditis. U konkretnom slučaju nije se niti pomislilo na miokarditis, a kamoli da se u dijagnostičkoj obradi došlo do trenutka kada se utvrđuje uzročnik upale srčanog mišića. Činjenica da povećana sjena srca može biti i lažno pozitivan nalaz, odnosno da bez drugih znakova afekcije srca zahtjeva dodatnu obradu da bi se isključila ili potvrdila značajnost ovog rdg nalaza. U medicinskoj dokumentaciji za pok. MD nema niti jednog navoda koji bi ukazivao ili isključivao miokarditis jer I. optuženik SD nije tražio simptome miokarditisa budući da očito na njega nije niti mislio. Da je tražio, to bi zapisao. Može se posve sigurno reći da, obzirom na nalaz uznapredovali miokarditisa u obdukciji, za života morao je postojati neki patološki auskultatorni nalaz – bilo kad, kao i patološki EKG, patološki nalaz ciljanih laboratorijskih pretraga, itd., a što nije učinjeno, niti ordinirano po I. optuženom SD. EKG nije nužno napraviti kod svakog pacijenta s pneumonijom, ali ga je potrebno napraviti pacijentu koji duže vrijeme otežano diše, klonuo je i ima nalaz verificirane povećane srčane sjene na rdg.

3.34. U III. Dopuni Nalaza i mišljenja Odbora od 18. ožujka 2021. (list 716-720), konstatirajući da se nakon dostavljanja II. Dopune od 28. siječnja 2021. u podnescima branitelja neslaganje sa sudskim vještacima svodi na osobnu razinu tj. da se vještaci na svaki način pokušavaju diskreditirati, pa i sam Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U nastavku Dopune stoji da je sumnja na miokarditis postavljena na temelju hitno učinjenog orijentacijskog ultrazvučnog (UZV) pregleda na kojem je utvrđena značajno proširena lijeva klijetka slabe kontraktilnosti, ejekcijske frakcije 10%, što indirektno potvrđuje da je nalaz rdg pregleda od 13. studenog 2021. u kojem se navodi da je „srce umjereno uvećano, šire priliježe ošitu“ bilo točno. Istovjetan nalaz bio je i na rdg nalazu od 20. studenog 2021., samo što tada u pisanom nalazu to nije navedeno. U konačnici histološki nalaz uzoraka tkiva srca odgovarao je kliničkom toku i potvrđuje da se radilo subkroničnom miokarditisu.

4. U provedenoj raspravi povodom obrana optuženika, SD, ZD i SDĆ, i svih izvedenih dokaza, dokaza koje je Sud cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, utvrđeno je činjenično stanje na osnovu kojega odlučeno je kao u izreci presude.

4.1. Naime, nije sporno da je mlljt. MD liječena u periodu od 13. studenog do 4. prosinca 2015. i da je u Općoj bolnici Bjelovar preminula **.**.2015.

4.2. Obrane optuženika, SD i SDĆ, koje su usredotočene na kronologiju poduzetih medicinskih postupaka, Sud nalazi činjenično točnim i sukladnim u ovome postupku izvedenim dokazima, zapravo nespornim, s time da obranama opisano liječenje koje uključuje razloge za poduzimanje pojedinih postupaka liječenja, odnosno razloge za nepoduzimanje dijagnostičkih postupaka, u svezi prihvaćenog Nalaza i mišljenja Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (nadalje: Odbor), ne proizlaze utemeljenim i dostatnim osnovama poricanja kaznene odgovornosti i počinjenja terećena kaznena djela.

4.3. Naime, Sud je prihvatio Nalaz i mišljenje Odbora, koje u ovome slučaju obuhvaća pisani Nalaz i mišljenje od 15. prosinca 2016. (list 281-289), pisanu I. Dopunu (list 514-524), II. Dopunu (list 628-634) i III. Dopunu (list 716-719), te odgovore sudskih vještaka na pitanja postavljena u sudskim raspravama jer je, u cjelini gledano, ono znanstveno utemeljeno i rezultat je stručne ocjene više sudskih vještaka, za predmet vještačenja, relevantnih specijalizacija i subspecijalizacija, a proizašlo je iz nesporne medicinske dokumentacije, s time da je mišljenje Odbora podvrgnuto stručnim primjedbama ostalih profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zasigurno zbog toga opravdano naslovljeno kao Fakultetsko mišljenje. Osim toga, ono je sveobuhvatno i za Sud relevantno jer pruža odgovore i objašnjenja na pitanja koja su Sud i stranke u ovome postupku postavili Odboru, koji aspekti nedostaju ostalim stručnim mišljenjima i zaključcima provedenih nadzora koje je Sud tijekom dokaznog postupka pročitao, izuzev u pogledu miokarditisa, kao uzroka smrti mlljt. pacijentice.

4.4. Nije sporno da dijagnoza pneumonije kod mlljt. pacijentice MD, postavljena po I. okrivljenom SD, kao početna dijagnoza, bila je ispravna. Bolest srčanog mišića je rijetka i nije ju lako prepoznati radi preklapanja simptoma miokarditisa sa respiratornim simptomima koje su česti kod djece. Osim toga, u ovom slučaju prezentacija miokarditisa bila je atipična jer, iako miokarditis započinje infekcijom praćenom febrilitetom, to je u ovome slučaju izostalo. Stoga, prema mišljenju sudskog vještaka dr. Danijela Dilbera, bila je opravdana sumnja I. optuženog SD na početku liječenja, 13. studenog 2015., na upalu pluća.

4.5. Tijekom liječenja, od njegovog samog početka, provlače se isti simptomi koji nisu vremenom postajali bolji, na što su višekratno i uporno ukazivali roditelji AD i BD (ranije DD), a u ovome postupku to su detaljno iznijeli svojim iskazima. Naime, unatoč terapiji koja je obuhvaćala, u prvih 7 dana, dvije injekcije dnevno antibiotika Cefuroxima, u slučaju teške bakterijske upale pluća, smatra sudski vještak prof. dr. sc. ČD, dijete bi ozdravilo. Dana 20. studenoga 2015. sačinjena je kontrolna RTG snimka, koja u odnosu na početnu snimku od 13. studenoga 2015., iskazuje regresijsku dinamiku upalne lezije parenthima, odnosno upale pluća, s time da se srce u nalazu ovog snimka ne spominje, dok se u nalazu snimka od 13. studenoga 2015. izričito navodi da je sjena srca umjereno uvećana. Liječniku kliničaru koji dobije radiološki nalaz u kojem stoji da je srce umjereno uvećano, prema prihvaćenom mišljenju sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivici Mažuraniću, to znači informaciju da se sa srcem nešto događa, iako na osnovu radiološke snimke ne može se znati o kojoj se srčanog bolesti radi.

4.6. Radiološki nalaz kojim je konstatirano povećanje srčane sjene, tvrdi docent dr. Danijel Dilber, a Sud prihvaća, trebao je pozvati liječnika kliničara na redoviti nadzor pacijenta, ali i radiološke pretrage koje uključuju EKG i ultrazvuk srca. Nalaz povećane sjene srca, dakle, indikacija je za dodatnu kardiološku obradu, a klinička slika i tegobe utječu na dinamiku tih pretraga. Ovakav radiološki nalaz, nastavlja sudski vještak, trebao je pozvati liječnika na pozornost, s time da ne mora nužno ukazivati na bolest. 4.7. Što se tiče akutnog miokarditisa o njegovu postojanju moralo se posumnjati odmah 13. studenoga 2015. kada je došao patološki nalaz rendgenograma i da je tada poslušano srce, učinjen EKG i Echo, te potvrđeno laboratorijskim pretragama koje su učinjene, ali su bile oskudne. Neovisno što su rezultati bili dobri u odnosu na postavljenu bakterijsku upalu pluća, obzirom da je dijete bilo teško bolesno, nešto se u organizmu događalo i nije se radilo o bakterijskoj pneumoniji, tj. bakterijskog upali pluća, posebice uzimajući u obzir CRP reaktant koji je povišen samo kod bakterijskih upala, a ne i kod miokarditisa, virusne etiologije. Dakle, niski CRP znači da pacijent nema bakterijsku upalu bolest, a u laboratorijskom nalazu od 13. studenoga 2015., CRP je bio 0,7 , dok u laboratorijskom nalazu od 25. studenoga 2015., CRP je bio 1,8 , dok je normalan do 5. U svakom slučaju sve je ukazivalo da se ne radi o banalnoj pneumoniji.

4.8. Nadalje, I. optuženi SD mlljt. MD pregledao je 23. studenog, zatim 25. studenog i 4. prosinca 2015. Unatoč očitu stanju pacijentice da dotadašnja terapija nije dala rezultata, nastavio je sa liječenjem bakterijske upale pluća, odnosno ne upućujući dijete pedijatrijskom kardiologu, pulmologu, na EKG i ultrazvuk srca, a već od ranije nazočna upala srčanog mišića (miokarditis) prešla je u subkroničnu upalu srca koja je dovela do smrti 5. prosinca 2015. To je, između ostaloga, objašnjivo time da I. optuženi SD uopće nije sumnjao u upalu srčanog mišića (miokarditis), a kada tvrdi da bi pacijenticu uputio na daljnje pretrage da je u nalazu rtg. snimke od 20. studenog 2015. vidio ili pročitao da je i dalje povećana sjena srca, to Sud ne prihvaća jer je u potpunoj suprotnosti sa optuženikovom tvrdnjom iz obrane da je iz nalaza rtg. snimka od 20. studenog 2015. zaključio da je sa srcem sve u redu jer nije uopće spominjano, koji zaključak objektivno gledano kao liječnik specijalist pedijatar, nije mogao donijeti upravo zbog izričitog, jasnog i tome zaključku suprotnog nalaza o stanju srca na osnovu rtg. snimka od 15. studenog 2015.

4.9. Prema tome, nisu poduzete sve radnje koji su bile neophodne prema pravilima medicinske struke obzirom na konkretno zdravstveno stanje djeteta, s time da je već kod prvog pregleda dijete imalo neprepoznate simptome koji su ukazivali na akutnu respiratornu infekciju gornjih i donjih dišnih puteva jer nije imala vrućicu, a laboratorijski nalaz CRP-a bio je 0,7 što je isključivalo bakterijsku i upućivalo na virusnu infekciju pluća nekim od kardiotropnih virusa uz zahvaćenost, već kod tog prvog pregleda, srčanog mišića.

4.10. Slijedom navedenog i utvrđenog, proizlazi da I. optuženi SD, propuštanjem pažljivog pregleda i ocjene rezultata dvaju laboratorijskih nalaza, nalaza rtg. snimka od 13. studenog 2015. i stanja pacijentice proizašlog iz višekratnih osobnih pregleda, kao liječnik specijalist pedijatar, bio je svjestan mogućnosti pojave miokarditisa, olako držeći da se u ovome slučaju radi samo o upali pluća, te je nastavljao započeto liječenje, što je dovelo do nepoduzimanja neophodnih radnja sukladno medicinskoj struci i zbog toga postavljanja netočne dijagnoze, a onda posljedično i do pogrešna liječenja mlljt. MD, što je imalo za posljedicu u pogoršanju njezina zdravstvena stanja jer je upala srčanog mišića, miokarditis, prešla je u subkroničnu upalu srca i smrti 5. prosinca 2015.

5. U pogledu III. optužene dr. ADĆ koja je mlljt. MD pregledala 21. studenoga 2015., obranom iznesena tvrdnja da je izvršila pregled srca slušalicama nije dokazana jer da je ovakav pregled izvršen ne proizlazi iz onoga što je optuženica evidentirala da je poduzela tijekom tog pregleda, niti to jasno i nedvojbeno proizlazi iz iskaza medicinskih sestara ispitanih u raspravi, HD i CD, zaposlenica istog bolničkog odjela u kojem je III. optužena zaposlena i zbog toga joj naklonjeni, pristrani u opisu pregleda mlljt. MD, od kojega pregleda do njihova ispitivanja u ovome postupku protekao je značajan vremenski period od bitnog utjecaja da se točno sjećaju svakog detalja pregleda MD. Međutim, drži se značajnom, u ovom slučaju, činjenica da je imenovana optuženica tijekom dežurstva u Pedijatrijskom odjelu Opće bolnice Bjelovar zaprimila mlljt. MD, koju je netom ranije istog dana pregledala liječnica UD i konstatirala da je dijete blijedo do cijanotično, da teško diše i da ima napor pri izdisaju. Optužena dr. SDĆ, iako specijalistica pedijatrije, previdjela je opis povećane srčane sjene iz RTG snimka od 13. studenog 2015. i nije izvršila pregled srca, a ukoliko je vidjela malo ranije sačinjen nalaz dr UD, obzirom na svoje daljnje postupke i preporuke, očito da je zanemarila podatak o cijanozi, već je olako uzimajući rezultate svoga pregleda i ranijih nalaza, nekritički ostajući pri početnoj dijagnozi upale pluća i citirajući ranije nalaze u pogledu dužine bolesti i terapije, te sada prepisujući kortikosteroid, solumedrol, koji su apsolutno kontraindicirani kod virusne infekcije, maloljetnu pacijenticu uputila na kućnu njegu, tako da je već od ranije nazočan miokarditis, zbog nastavka neadekvatnog liječenja, tijekom narednih dana prelazio u subkroničnu upalu srca dovevši do smrti pacijentice 5. prosinca 2015.

6. Tijekom postupka Sud nije utvrdio postojanje činjenica, niti su na njihovo postojanje ukazivali optuženici ili njihovi branitelji, koje bi bile povod dvojbi u ubrojivost I. optuženog SD ili III. optužene SDĆ. Optuženici, oboje kao liječnici specijalisti pedijatri, svakako su bili svjesni da propuštanjem pažljivog pregleda nalaza RTG snimka i laboratorijski nalaza, propuštanjem pažljivog i cjelovitog pregleda pacijenta, kao i nepoduzimanjem neophodnih postupaka i radnji u skladu sa pravilima medicinske struke, u povezanosti sa tijekom cjelokupnog vremena lošim stanjem mlljt. MD, da je moglo doći do postavljanja netočne dijagnoze i posljedično time do pogrešnog liječenja, olako držeći da povodom poduzeta liječenja neće doći pogoršanja zdravstvenog stanja ili smrti mlljt. MD.

6.1. Stoga, optuženici SD i SDĆ, obavljajući zdravstvenu djelatnost, odnosno u liječenju mlljt. MD nisu postupili po pravilima zdravstvene struke i svojim nesavjesnim postupanjem prouzročili su pogoršanje njezine bolesti, odnosno akutna je upala srčanog mišića prešla u subkroničnu upalu, uslijed koje upale mlljt. MD preminula je 5. prosinca 2015.

7. U pogledu II. optuženog ZD potrebno je konstatirati, obzirom na prihvaćeni Nalaz i mišljenje Odbora, da je nalaz RTG snimka od 20. studenog 2015. mlljt. MD, neovisno o objektivnim teškoćama RTG snimanja djeteta u dobi ove pacijentice i s tim povezanog davanja nalaza snimka, u komparaciji sa RTG snimkom od 13. studenog 2015., morao je sadržavati nalaz srca. Dakle, radilo se o izostavljenom, ali u ovome slučaju potrebnom dijelu nalaza RTG snimka od 20. studenog 2015., jer prema Nalazu i mišljenju Odbora na osnovu RTG snimke od 20. studenog 2015. i dalje je prezentirana uvećana kontura srca.

7.1. Uvećana kontura srca ukazuje da se sa „srcem nešto dešava“, sukladno mišljenju člana Odbora i sudskom vještaku prof. dr. sc. Ivici Mažuraniću i indikacija je za dodatnu kardiološku obradu, kao to tvrdi član Odbora docent dr. Danijel Dilber, s time da tvrdnja iz optužnice da u spomenutom nalazu izostankom konstatacije o uvećanoj konturi srca, koja da je u nalazu RTG snimka od 20. studenog 2015. postojala, I. optuženom SD i II. optuženoj SDĆ ukazivala bi da se uz upalu pluća moguće radi i bolesti srca tako da je u nastavku liječenja izostalo utvrđivanja točne dijagnoze i adekvatno liječenje, dovevši do pogoršanja zdravstvenog stanja mlljt. MD, zbog čega je akutna upala srčanog mišića prešla u subkroničnu upalu, uslijed koje upale mlljt. MD preminula je 5. prosinca 2015., provedenim postupkom nije dokazano. Dakle, ovakva izričita tvrdnja o direktnoj i neposrednoj posljedici nedostatka nalaza RTG snimka od 20. studenog 2015. u pogledu srca i radi toga izostanka primjene dodatnih laboratorijskih nalaza, te upućivanja na EKG i ultrazvuk srca mlljt. MD, a time i posljedično utvrđivanja točne dijagnoze i promjene dotadašnjeg liječenja, ne proizlazi dokazanim.

7.2. Naime, mlljt. MD podvrgnuta je RTG snimanju 13. studenog 2015. i nalazom toga snimka, jasno i nedvojbeno, konstatirano je da je srce umjereno uvećano. Taj nalaz ovog RTG snimka bio je unesen u informatički sustav i time dostupan liječnicima kod svih kasnijih pregleda mlljt. MD, stoga, i optuženicima SD i SDĆ. Međutim, ovi liječnici unatoč tom njima poznatom, odnosno nesporno dostupnom nalazu, zatim raspolažući laboratorijskim nalazima od 13. studenog i 25. studenog 2015., te rezultatima pregleda pacijentice, uključujući one vlastite, nastavljali su sa dotadašnjim liječenjem usmjerenim samo na bakterijsku upalu pluća unatoč što se intenzivnom liječenju stanje pacijentice nije poboljšavalo.

7.3. Niti ijednim izvedenim dokazom ne proizlazi da bi nalaz RTG snimka od 20. studenog 2015., sve da je i sadržavao određenje spram srca pacijentice, doveo do toga da se ona po optuženicima SD ili SDĆ uputi na dodatne laboratorijske pretrage, na EKG i ultrazvuk srca, te pedijatrijskom kardiologu ili pulmologu obzirom da imenovani optuženici, tijekom cjelokupna liječenja nisu uočili, niti reagirali, ne samo na nalaz RTG snimka od 13. studenog 2015., koji je nedvojbenu konstataciju glede srca sadržavao, i to upravo onu koja je morala biti poticajna za imenovane optuženike, već i na dobivene laboratorijske nalaze. Mišljenje Odbora da je radiološki nalaz snimka od 20. studenog 2015. imao konstataciju o uvećanoj konturi srca da bi „možda“ (citat iz Mišljenja Odbora) potaknuo druge liječnike da obrate pozornost na mogućnost da se, uz upalu pluća, radi i o bolesti srca, odnosno do poticanja liječnika na mogućnost drugog oboljenja nije dokaz, već samo predviđanje ili pretpostavka, da bi takav radiološki nalaz zasigurno doveo da optuženici SD ili SDĆ upute mlljt. pacijenticu na dodatne laboratorijske pretrage i dijagnostičke postupke.

7.4. Da su I. optuženi SD ili III. optužena SDĆ nalazu RTG snimka od 13. studenog 2015., u povezanosti sa rezultatima laboratorijskih pretraga pridavali potreban značaj i uočili potrebu za dodatnim dijagnostičkim provjerama radi isključenja predvidivog miokarditisa, isti bi bio na vrijeme dijagnosticiran, a liječenje u skladu sa zasigurno promijenjenom dijagnozom, pravodobno i odgovarajuće usmjereno. Upravo zbog toga propust nalaza RTG snimka od 20. studenog 2015. ne proizlazi odlučnim, kako se optužbom stavlja na teret II. optuženom ZD, odnosno da bi nalaz RTG snimka od 20. studenog 2015. koji bi sadržavao određenje spram srca doveo da I. optuženi SD i III. optužena SDĆ, posumnjaju da se kod ovoe pacijentice radi i o bolesti srca.

7.5. Naime, iz medicinskih razloga, u potpuno predvidivoj situaciji da su I. optuženi SD i/ili III. optužena SDĆ, na osnovu uočavanja i vrednovanja nalaza srca već iz prvog RTG snimka od 13. studenog 2015. i rezultata do tada provedenih laboratorijski pretraga, imalo dvojili o miokarditisu, potpuno je logično da bi od II. optuženog ZD zatražili dopunu nalaza RTG snimka od 20. studenog 2015. u pogledu srca, u ovome slučaju, jednog od bitnog medicinskog simptoma, što nisu učinili iz razloga jer dvojbu o miokarditisu uopće nisu imali, unatoč što cjelokupno vrijeme liječenja bio im je dostupan nalaz prvog RTG snimka od 13. studenog 2015. i rezultati laboratorijskih pretraga, koji su već sami za sebe bili dostatni da pozovu na pozornost i mogućnost pojave miokarditisa. Upravo zbog toga jer optuženici uopće nisu pridavali potrebno značenje nalazu srca iz RTG snimka od 13. studenog 2015. i rezultatima laboratorijskih pretraga, u čvrstom uvjerenju da se samo radi o upali pluća, nisu se osvrtali na nedostatak nalaza RTG snimka od 20. studenog 2015. nastavljajući sa dosadašnjim liječenjem. Razlog tome Sud pronalazi u dijelu obrane I. optuženog SD iznijete policijskom istražitelju kada konstatira da je dobio nalaz RTG snimka od 20. studenog 2015. u kojem je stajalo „da je upala pluća u regresiji i srce se ne spominje, odnosno sjena srca se ne spominje, što je za njega značilo da je "sa srcem sve u redu“. Dakle, iako nalaz radiologa uopće nije govorio o srcu, o stanju srca donio je navedeni zaključak za koji nije imao utemeljenje u ovom, a pogotovu ne u ranijem nalazu RTG snimka od 13. studenog 2015.

7.6. Osim toga, u prilog prethodno navedenog potrebno je konstatirati da je u ovom postupku utvrđeno da su I. optuženi SD i III. optužena SDĆ, počinili su terećena kaznena djela jer nisu, po pravilima zdravstvene struke i savjesno, liječili mlljt. pacijenticu do kojeg pogrešnog liječenja došlo jer nalazu RTG snimka od 13. studenog 2015 nisu pridavali potreban značaj u pogledu proširene sjene srca, a niti rezultatima laboratorijskih pretraga, a onda medicinski razložno posumljali u mogućnost da se radi o bolesti srca, što jasno dovodi do zaključka da nalaz srca na osnovu RTG snimka od 13. studenog 2015., uz ostale raspoložive nalaze, bio je dostatan da dovede do odluke, barem jednog od ovih optuženika, o potrebi provođenje dodatnih laboratorijskih pretraga, upućivanja na EKG i ultrazvuk srca, a onda posljedično i do oboljenju adekvatnog liječenja od onog koje je sve do pred smrt pacijentice poduzimano.

7.7. Iako se u Nalazu Odbora, radi upoznavanja i razumijevanja rada liječnika, objašnjava timski rad u medicini, to objašnjenje Sud prihvaća, ali uz jednu bitnu korekciju, da je timski rad u ovome slučaju imao dodatnu značajku u tome da su isključivo I. optuženi SD i III. optužena SDĆ, za razliku od II. optuženog ZD, imali mogućnost samostalnog postavljanja dijagnoze, shodno tome, donošenja odluka o načinu liječenja i potrebi poduzimanja kontrolnih pregleda i dijagnostičkih postupaka nad mlljt. MD, uključujući dodatne provjere, dopune i korekcije postupaka ostalih uključenih liječnika. Tu mogućnost II. optuženi ZD nije imao, a svoj propušteni doprinos timskom radu u obliku nalaza srca iz RTG snimka od 20. studenog 2015., na zahtjev I. optuženog SD i/ili III. optužene SDĆ, da su oni takvu potrebu sumnjom na miokarditis utvrdili, mogao je lako i u kratkom vremenu dopuniti.

7.8. Prijedlog obrane II. optuženog ZD za ispitivanjem u raspravi prof. dr. sc. SN odbijen je jer, nakon njegova prihvaćanja potpisivanjem Stručnog mišljenja Ministarstva zdravlja (list 278-280), nije predočen niti ijedan konkretan i opravdan razlog povodom kojega bi sada Sud ovo Stručno mišljenje Ministarstva zdravlja izložio drugačijem ili korigiranom stavu jednog člana tima koji to stručno mišljenje svojedobno prihvatio. Sud je, također, odbio zahtjev za ponovnim provođenjem svih dosada izvedenih dokaza, uključujući ponovno ispitivanja svih sudskih vještaka i svjedoka, te pribavljanja računala kojega je u radu koristio I. optuženik SD, kao nepotrebni i odugovlačeći dokazni prijedlozi, jer izvedeni dokazi i utvrđeno činjenično stanje nije iziskivalo ponovno provođenje već izvedenih dokaza.

7.9. Slijedom prethodno navedenog i utvrđenog razvidno je da tijekom postupka nije dokazano da bi nalaz srca iz RTG snimka od 20. studenog 2015. ukazao I. optuženom ili III. optuženoj na potrebu provođenja dodatnih laboratorijskih pretraga, upućivanje na EKG i ultrazvuk srca, tako da II. optuženom SD Hegedu terećeno kazneno djelo ne proizlazi dokazanim, a temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08, valjalo ga je osloboditi od optužbe.

8. Prilikom izbora i odmjeravanja kazne I. optuženom SD, koja je za kazneno djelo iz članka 181. stavak 8. Kaznenog zakona propisana kaznom zatvora od 1 do 8 godina, cijenio je Sud težinu počinjena kaznena djela, stupanj odgovornosti optuženog, odnosno da je djelo počinio nehajno, te imovinske prilike u kojima živi. Postojanje otegotnih okolnosti nije utvrđeno, dok je olakotnim i u prilog optuženog ocijenjena iskrena sućut iskazana oštećenicima, odnosno roditeljima mlljt. MD, kao i dob okrivljenika obzirom da je rođen 1950. godine. Slijedom prednje navedenog, Sud je optuženog SD osudio kaznom zatvora od 1 godine, a temeljem članka 56. KZ/11, izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 2 godine optuženik ne počini novog kaznenog djela. Naime, Sud smatra da će ovom uvjetnom osudom na optuženika, u smislu specijalne prevencije, preventivno i odgojno utjecati tako da si ubuduće neće dozvoliti počinjenje novog kaznena djela, ali će se istodobno, u smislu generalne prevencije, ukazati drugim osobama na osobnu pogibeljnost i društvenu neprihvatljivost u počinjenu kaznenih djela, uključujući i zaposlenike u zdravstvu, da svoja zahtjevna i nadasve humana zanimanja obnašaju savjesno i u maksimalno mogućim medicinskim standardima.

9. Prilikom izbora i odmjeravanja kazne III. optuženoj SDĆ, koja je za kazneno djelo iz članka 181. stavak 8. Kaznenog zakona propisana kaznom zatvora od 1 do 8 godina, cijenio je Sud težinu počinjena kaznena djela, stupanj odgovornosti optužene, odnosno da je djela počinila u nehaju, te imovinske prilike u kojima živi. Postojanje otegotnih okolnosti nije utvrđeno je, dok je olakotnim i u prilog optužene ocijenjena iskrena sućut upućena roditeljima pok. mlljt. MD. Slijedom navedenog, Sud je optuženu osudio kaznom zatvora od 1 godine, a potom, temeljem članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 2 godine optužena SDĆ ne počini novog kazneno djelo. Sud drži da će se ovom uvjetnom osudom na optuženu, u smislu specijalne prevencije, potpuno preventivno i odgojno utjecati tako da si ubuduće neće dozvoliti počinjenje ovakva ili nekog drugog kaznena djela, ali da će se istodobno, u smislu generalne prevencije, ukazati drugim osobama na osobnu pogibeljnost i društvenu neprihvatljivost u počinjenu kaznenih djela, posebice zaposlenicima u zdravstvu da svoja teška i zahtjevna, ali humana, zanimanja obnašaju savjesno i u maksimalno mogućim medicinskim standardima.

10. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženici, SD i SDĆ, dužni su podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. Zakona o kaznenom postupku, nužne izdatke oštećenika i nužne izdatke i naknade njihova opunomoćenika, Brune Čer, odvjetnika iz Zagreba, o kojim troškovima odlučit će se posebnim rješenjem, dok su temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08 u svezi Odluke o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (Narodne novine, broj: 102/93), svaki ponaosob, dužni su u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, podmiriti paušal iznosu od 150,00 €, koji iznos odmjeren je cijeneći složenost i dužinu ovog postupka, te imovinske prilike svakog od optuženika.

11. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 nužni izdaci II. optuženog ZD, te nužni izdaci i naknade njegova branitelja, Tomislava Jonjića, odvjetnika iz Zagreba, padaju na teret proračunskih sredstava.

Bjelovar, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća

Darko Kovač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka.

Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka poštom preporučeno ili neposredno putem ovog Suda.