Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-382/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja PERLA SVJETSKA PUTOVANJA d.o.o., Imotski, Ante Starčevića 16, OIB: 96896890497, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Tihomir Lelas, a njega punomoćnici Dragan Mijoč i Andrea Bakić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Mihe Klečak, vlasnika obrta KOMPAS No. 1, obrt za iznajmljivanje i prijevoz, Dubrovnik, Dubravkina 6, OIB: 46091809553, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. svibnja 2024. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja Tihomira Lelasa, zamjenika punomoćnika tužitelja Mirka Stojića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita te zamjenika punomoćnika tuženika Mihovila Jovića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 18. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Mihi Klečku, vlasniku obrta Kompas No. 1, da tužitelju Perla svjetska putovanja d.o.o. isplati 1.835,54 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženu kamatnu stopu od pet postotnih poena zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. II Nalaže se tuženiku Mihi Klečku, vlasniku obrta Kompas No. 1, da tužitelju Perla svjetska putovanja d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 1.632,72 EUR- a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Perla svjetska putovanja d.o.o. za naknadu troškova postupka u iznosu od 642,28 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. kolovoza 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 1.835,54 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj sklopili ugovor o kupoprodaji vozila marke Mercedes Sprinter, broja šasije WDP90665715752677. Tužitelj da je tuženiku za predmetno vozilo isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 36.250,00 EUR-a. Tužitelj da je nakon preuzimanja vozila otkrio kako vozilo ima materijalne nedostatke koji nisu bili vidljivi prilikom prvog pregleda. Tužitelj da je više puta pozivao tuženika da preuzme vozilo i da sam otkloni nedostatke, odnosno da je isti iskazao namjeru da vozilo odveze kod ovlaštene osobe kako bi ista otklonila nedostatke. Tuženik da na to nije pristao pa da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje iznos od 1.835,54 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamata kako bi sam otklonio nedostatke na vozilu. Tužitelj je naveo kako je tuženik tužitelju prešutio pilanje panela poda i linoleuma, skraćivanje lajsni poda, skraćivanje instalacije poda, upilavanje vertikalne pregrade između prtljažnika i putničkog prostora te nedostatak dijelova sjedala koji su navedeni u ponudi i zbog kojih sjedala se ne mogu vratiti u prvobitno stanje.

2. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentacije koja je sadržana u spisu, da provede dokaz saslušanjem stranaka te da provede dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometno- tehničke struke kako bi se utvrdilo postojanje nedostataka i procijenila vrijednost otklanjanja istih.

3. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je naveo kako je predmetno vozilo oglasio na web stranici Njuškalo.hr po cijeni od 35.000,00 EUR-a, bez PDV-a. Tužitelj da je nazvao tuženika povodom tog oglasa te da su se isti načelno dogovorili oko kupoprodajne cijene od 33.000,00 EUR-a, bez PDV-a. Tužitelj da je dan, dva nakon poziva došao sa sinom pogledati vozilo te da su bili zadovoljni. Jedine primjedbe koje je tužitelj imao da su bile vezane za neki dim iz auspuha i struganje telme dok se ne ugrije, međutim, tužitelj da je rekao da to ne bi trebao biti veliki problem. Sin zakonskog zastupnika tužitelja da je rekao kako je zadnje "staklo" zapravo plastika pa da su tražili od njega da snizi kupoprodajnu cijenu. Stranke da su postigle dogovor oko kupoprodajne cijene u iznosu od 29.00,00 EUR-a, uvećano za PDV. Tužitelj da je 29. ožujka 2023. odvezao vozilo, nakon djelomične uplate kupoprodajne cijene. Ubrzo nakon toga da mu je tužitelj počeo slati poruke i zvati kako bi prijavljivao nedostatke. Što se tiče navoda tužitelja vezano za nedostatke oko sjedala, tuženik je naveo kako je tužitelj sjedala dobio i da ih je stavio u prtljažni prostor i da on ne vidi gdje je tu problem. Tuženik je predložio da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te je dodatno isticao kako su tužitelju predmetni nedostatci bili poznati pa da isti nema pravo na sniženje kupoprodajne cijene.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.835,54 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime sniženja kupoprodajne cijene zbog materijalnih nedostataka na vozilu Mercedes Sprinter.

7. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev isplatu iznosa od 1.835,54 EUR-a, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. ZPP-a.

8. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,70 EUR-a.

9. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: prometnu dozvolu (listovi 6-7 spisa), izjavu o prijeboju - kompenzaciji od 20. travnja 2023. (list 8 spisa), izvadak Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od 29. ožujka do 29. ožujka 2023. (list 9 spisa), ugovor o financijskom leasingu 55534-23 od 18. travnja 2023. (list 10 spisa), informativnu ponudu broj 131906 od 28. ožujka 2023. (list 11 spisa), račun broj 093 0042300104 od 24. travnja 2023. (list 12 spisa), zapisnik o primopredaji vozila Mercedes Sprinter, broj šasije: WDB9066571S752677 od 24. travnja 2024. (list 13 spisa), R2 račun broj 11-1-1 od 20. travnja 2023. (list 14 spisa), ponudu broj 0001-2023 od 16. ožujka 2023. (list 15 spisa), punomoć za odjavu vozila od 19. travnja 2023. (list 16 spisa), potvrda od 19. travnja 2023. (list 17 spisa), račun broj 33443-1-1 202200337443 od 23. veljače 2022. (list 18 spisa), ponudu broj 58/01 od 12. travnja 2023. (listovi 19-20 spisa), e- mail korespondencija (listovi 21-27 spisa), ponudu broj 0001-2023 od 16. ožujka 2023. (listovi 40-41 spisa), izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja Tihomira Lelasa i tuženika Mihe Klečka te je proveden dokaz prometno- tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marinu Žurniću, dipl.ing.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik kao korisnik leasinga s trgovačkim društvom Erste & Steiermarkische S-Leasing d.o.o. kao primateljem leasinga 18. veljače 2022. sklopio Ugovor o financijskom leasingu, kao ni to da je trgovačko društvo Erste & Steiermarkische S-Leasing d.o.o. tuženiku izdalo potvrdu 19. travnja 2023. iz koje proizlazi da je tuženik podmirio kupoprodajnu cijenu po računu br. 33443-1-1 20220033443 vezano za Mercedes-Benz Sprinter.

12. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj sklopili ugovor o kupoprodaji predmetnog vozila, kao ni to da je kupoprodajna cijena u konačnici iznosila 36.250,00 EUR-a.

13. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj platio tuženiku kupoprodajnu cijenu, kao ni to da je tužitelj 29. ožujka 2023. preuzeo vozilo od strane tuženika.

14. Nadalje, među strankama nije bilo sporno da je tužitelj nakon preuzimanja vozila tuženiku slao poruke, slike i snimke nedostataka koji su se odnosila na sjedala, kao ni to da je pozivao tuženika da otkloni te nedostatke, odnosno da odveze vozilo na popravak ili da mu isplati naknadu kako bi tužitelj sam mogao otkloniti nedostatke.

15. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik odbio postupiti u skladu sa zahtjevom tužitelja te da je isticao kako su tužitelju svi nedostatci bili poznati te da je tuženik tužitelju predao sjedala, koja je tužitelj stavio u prtljažni prostor.

16. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi radi li se o nedostatcima koji su tuženiku bili poznati, kao i ima li tužitelj pravo tražiti od tuženika sniženje cijene po tom osnovu.

17. Člankom 400. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022. – dalje: ZOO) propisano je da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato.

18. Člankom 401. stavak 1. točka 2. ZOO-a propisano je da nedostatak postoji, između ostalog, ako stvar nije prikladna za bilo koju posebnu namjenu za koju je potrebna kupcu i s kojom je kupac upoznao prodavatelja najkasnije u trenutku sklapanja ugovora te u odnosu na koju je prodavatelj dao pristanak.

19. Člankom 402. stavak 1. ZOO-a propisano je da prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da se smatra da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi kako se odredba stavka 2. tog članka ne primjenjuje se na potrošačke ugovore.

20. Člankom 402. stavak 4. ZOO-a propisano je da prodavatelj odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti ako je izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike.

21. Stoga, najprije je kao sporno trebalo utvrditi ima li predmetno vozilo nedostatke, kao i radi li se o nedostatcima koje je kupac mogao lako opaziti prilikom pregleda vozila.

22. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako je isti odmah nakon što je vozilo preuzeo od tuženika dovezao u Imotski te da je pokušao namjestiti sjedala koja mu je tuženik dao i stavio u prtljažni prostor. Tada da je tužitelj uočio kako su u podu ispilani paneli i linoleum, da su skraćene lajsne poda te da zbog toga uopće nije moguće sjedala staviti na mjesto na kojem su ista ranije bila.

23. Zastupnik po zakonu tužitelja Tihomir Lelas je u svom iskazu naveo kako je vozilo u oglasniku bilo oglašeno kao vozilo sa 20 sjedala. Prilikom pregleda vozila da je uočio da vozilo ima 16 sjedala, plus sjedalo vozača i suvozača. Isti da je odmah pitao tuženika kako to da je vozilo oglašeno kao vozilo sa dvadeset sjedala, iako stvarno ima manje sjedala, a tuženik da je tada rekao kako je zadnja klupa samo malo pomaknuta te da će mu on dati dva sjedala koja su skinuta, a koja se mogu samo jednostavno vratiti na način da se otpuste šarafi, kao i da cijeli proces traje 20- ak minuta. On da je rekao tuženiku da neka tuženik vrati sjedala, na što je tuženik rekao da on nema vremena, ali da je riječ o skroz jednostavnom procesu koji traje 20-ak minuta. On da je preuzeo vozilo i odmah po dolasku u Imotski da je pokušao vratiti sjedala i da je uočio kako to nije moguće jer da je otpilan pod i bočne stranice. Odmah da je nazvao tuženika i da mu je poslao fotografije i snimio video. Isti da je nakon toga priznao kako su vršeni nekakvi prepravci i ponudio mu da on prikupi ponude vezane za popravak i otklanjanje tih nedostataka. On da je to učinio, međutim, tuženik da je odbio otkloniti nedostatke i istom naknaditi iznos koji je sukladno prikupljenim ponudama potreban za otklanjanje nedostataka. Isti da je jednom prilikom ponudio 300,00 EUR-a, međutim, taj iznos da nije dovoljan da bi se nedostatci otklonili.

24. Tuženik je u svom iskazu naveo kako je tužitelj bio upoznat s tim da vozilo ima 16 sjedala te da su istome iz garaže dana još tri sjedala kako bi ih mogao ugraditi. On da zastupniku po zakonu tužitelja nije rekao da cijeli proces traje 20-ak minuta jer da on niti ne zna koliko taj proces traje jer da nikada nije niti pokušavao ponovno vratiti sjedala u vozilo. On da je vozilo vozio sa 16 sjedala s obzirom da mu je zbog prirode posla trebalo vozilo koje ima veći prostor za prtljagu. On da je vozilo kupio sa 16 sjedala, a da je prijašnji vlasnik od kojeg je kupio vozilo naknadno ugrađivao dva sjedala. Nikakva pilanja o kojima je govorio zastupnik po zakonu tužitelja da on nije vršio, niti da je zatajio postojanje nedostataka. Upravo radi otklanjanja svih nedostataka koje je zastupnik po zakona tužitelja tijekom pregleda uočio da je snižena kupoprodajna cijena, a tužitelju da je ponudio 300,00 EUR-a samo kako bi ga isti prestao zvati.

25. Po ocjeni ovog suda ispunjene su pretpostavke za odgovornost tuženika kao prodavatelja za materijalne nedostatke na prodanom vozilu, a koji nedostatci se tiču sjedala vozila. Naime, upravo iz iskaza saslušanog zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika proizlazi kako je tuženiku bilo poznato da predmetno vozilo ima 16 sjedala, a ne 20, iako je vozilo bilo oglašeno kao vozilo sa 20 sjedala, kao i da je tuženik prilikom preuzimanja vozila od strane tužitelja, nakon primjedbe zastupnika po zakonu tužitelja vezano za broj sjedala, predao tužitelju sjedala i naveo da se ista mogu jednostavno vratiti u vozilo. Naime, ovaj sud iskaz tuženika ocjenjuje kao nevjerodostojan u dijelu u kojem je isti naveo kako on nije rekao tužitelju da se sjedala mogu lako vratiti u vozilo. Naime, tuženik je vozilo oglasio kao vozilo sa 20 sjedala te je isti očito kupca želio dovesti u zabludu vezano za broj sjedala, smatrajući da kupac neće primijetiti broj sjedala, odnosno da će se zadovoljiti s činjenicom da sjedala "može lako vratiti u vozilo". Očito da je tužitelj tuženiku prezentirao to da mu je broj sjedala jako bitan te da je upravo zbog toga odmah nakon što je vozilo dovezao u Imotski pokušao sjedala vratiti u vozilo. Stoga, kada je uočio da to nije moguće, isti je o nedostatcima obavijestio tuženika.

26. Dakle, tužitelj je postupio u skladu s člankom 404. stavak 1. ZOO-a i bez odgađanja obavijestio tuženika o utvrđenim nedostatcima. Tužitelj je pobliže opisao nedostatak te je tuženiku poslao fotografije i snimke utvrđenih nedostataka, a što nije sporno među strankama.

27. Stoga, kako se po ocjeni ovog suda radi o nedostatcima koji su bili poznati tuženiku, odnosno istom nisu mogli ostati nepoznati, isti sukladno članku 402. ZOO-a odgovara za nedostatke na prodanoj stvari.

28. Člankom 410. stavak 1. ZOO-a propisano je da je kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten:

1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka,

2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka, 3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor.

29. Ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem je isti naveo kako je isti pozvao tuženika da otkloni nedostatke, kao i da je tuženik na to rekao tužitelju da isti pribavi ponude za otklanjanje nedostataka. Naime, iz e-mail korespondencije stranaka proizlazi kako je tužitelj pozvao tuženika da se očituje o tome u koji servis da tužitelj odveze vozilo vezano za otklanjanje nedostataka, a tuženik da je istom ponudio 300,00 EUR-a za otklanjanje nedostataka.

30. Stoga, kako tuženik nije postupio u skladu s člankom 410. stavak 1. točka 1. ZOO-a i otklonio nedostatak, tužitelj je ovlašten od tuženika zahtijevati razmjerno sniženje kupoprodajne cijene.

31. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj tuženiku platio 36.250,00 EUR-a na ime kupoprodajne cijene, dok je radi utvrđivanja iznosa koji je potreban za otklanjanje nedostataka, odnosno radi utvrđivanja iznosa koji bi tužitelju pripadao s osnova razmjernog sniženja cijene, sud proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometno-tehničke struke Marinu Žuniću, dipl.ing.

32. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marina Žunića, dipl.ing. proizlazi kako ukupni trošak popravka vozila Mercedes Benz Sprinter 519 CDI iznosi 1.835,54 EUR-a, s uključenim PDV-om. U nalazu i mišljenju sudski vještak je naveo koje sve radove je potrebno izvršiti te je specificirao sve stavke radova.

33. Ovaj sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvaća kao potpunog, pravilnog i izrađenog u skladu s pravilima struke.

34. Stoga, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da vozilo Mercedes Bezn Srpinter 519 CDI ima nedostatke koji se očituju u tome da sjedala nije moguće montirati bez prethodno izvršenih radova i preinaka u vozilu, kao i da je tuženiku bilo poznato da tužitelj nabavlja vozilo sa više sjedala jer se bavi uslugom prijevoza, uzimajući u obzir da su tuženiku nedostatci bili poznati, tužitelju osnovano pripada iznos od 1.835,54 EUR-a, na ime sniženja cijene, sukladno članku 410. stavak 1. ZOO-a.

35. Naime, sukladno članku 420. ZOO-a cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora.

36. U odnosu na navode tuženika koji se odnose na to da je tuženik tužitelju prvotno oglašenu snizio cijenu na iznos od 36.250,00 EUR-a, upravo zbog nedostataka koji su uočeni prilikom pregleda vozila, istom je za odgovoriti kako je i sam tuženik u svom iskazu naveo kako su prilikom pregleda vozila uočeni nedostatci koji se odnose na ispuštanje dima i da se umjesto stakla na stražnjem dijelu vozila nalazi plastika, pa je zaključak ovog suda kako je oglašena cijena spuštena na iznos od 29.000,00 EUR-a, uvećano za PDV, upravo zbog tih nedostataka, na ne zbog nedostataka koji se odnose na sjedala, a koje nedostatke je tužitelj otkrio tek nakon što je vozilo dovezao u Imotski.

37. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, tužitelju je valjalo dosuditi iznos od 1.835,54 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. travnja 2023. pa do isplate.

38. Tužitelju su zakonske zatezne kamate dosuđene od isplate kupoprodajne cijene u cijelosti, po stopi koja je člankom 29. stavak 2. ZOO-a određena za ostale odnose. Naime, tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je tužitelj tuženiku 29. ožujka 2023. platio 10.000,00 EUR-a, a ostatak kupoprodajne cijene da je plaćen nakon što je tužitelj riješio financiranje. Kao što je već navedeno, tužitelju su zakonske zatezne kamate dosuđene po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, dok je za više zatraženu stopu zateznih kamata od dva postotna poena zahtjev tužitelja odbijen jer se ne radi o obvezi iz trgovačkog ugovora.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

40. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

41. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

42. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

43. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

44. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 100 bodova za sastavljanje tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. – dalje: Tarife), po 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 8. prosinca 2023., 8. veljače 2024., 4. travnja 2024. i 3. svibnja 2024. (Tbr. 9.1. Tarife, u svezi s Tbr. 7.1. Tarife) te 100 bodova za sastavljanje podneska od 9. travnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife), odnosno ukupno 600 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.200,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (300,00 EUR-a), odnosno sveukupno 1.500,00 EUR-a.

45. Nadalje, tom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudske pristojbe za tužbu u visini od 66,36 EUR-a te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 EUR- a, sukladno Tar.br. 1. i Tar.br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023.), odnosno ukupno 132,72 EUR-a.

46. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 1.632,72 EUR- a.

47. Sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni trošak postupka priznata zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od dana presuđenja (18. lipnja 2024.) pa do isplate, po stopi koja je člankom 29. stavak 2.

ZOO-a određena za ostale odnose.

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

49. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 642,28 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji trošak tužitelj potražuje na ime troškova sastavljanja podnesaka od 14. veljače 2024. i 5. ožujka 2024 te troška pristupa na ročište za objavu presude.

50. Naime, predmetni podnesci, po ocjeni ovog suda, nisu bili potrebni za vođenje postupka, niti je sud tužitelju dozvolio podnošenja predmetnih podnesaka pa tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova sastavljanja tih podnesaka. Osim toga, zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan i za više zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu od 17,28 EUR-a. Naime, s obzirom na to da je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 66,36 EUR-a, a obveza tužitelja na plaćanje sudske pristojbe za presudu će sukladno Tar.br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi iznositi također 66,36 EUR-a, tužitelju osnovano pripada trošak sudskih pristojbi u iznosu od 132,72 EUR-a umjesto zatraženih 150,00 EUR-a. Nadalje, tužitelju nije priznat ni trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tužitelj na to ročište nije pristupio.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

52. Novčani iznosi koji su navedeni u ovoj odluci iskazani su u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 18. lipnja 2024.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnicima Draganu Mijoču i Andrei Bakić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita

- tuženiku po punomoćniku Miru Marinoviću, odvjetniku u Zagrebu

- u spis

Broj zapisa: 9-30869-32840

Kontrolni broj: 098c1-63dc4-acdfd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.