REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1272/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UKS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao nasljednice sada pok. tužiteljice UK iz [adresa], zastupane po ZOU Danijela Bolfana i Jasmina Češe-Žanića iz Zagreba, protiv tuženika OK iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Tićku, odvjetniku iz Otočca, radi utvrđenja ugovora ništavim, podredno pobojnim, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-107/2011-2 od 15. ožujka 2012., ispravljene rješenjem toga suda broj Gž-107/2011-4 od 18. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Korenici, poslovni broj P-217/09-22 od 23. ožujka 2010., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-439/2018-3 od 17. lipnja 2021. ispravljene rješenjem toga suda broj Gž-107/2011-4 od 18. travnja 2012., i presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Korenici, poslovni broj: P-217/09-22 od 23. ožujka 2010. u točkama I. i III. izreke i sudi:

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju sklopljen dana 28. srpnja 2005.g. između tužiteljice UK, [adresa], kao darovateljice s jedne strane i tuženika OK iz [adresa], kao daroprimatelja, kojim ugovorom je tuženiku darovana nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa] – kuća, površine 1 r i 55 čhv, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini i ispod njega, pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Korenici upis brisanja prava vlasništva tuženika s predmetne nekretnine i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja vlasništva s imena tuženika na ime tužiteljice UK, [adresa]."

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.631,22 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju sklopljen dana 28. srpnja 2005.g. između tužiteljice UK, [adresa], kao darovateljice s jedne strane i tuženika OK iz [adresa], kao daroprimatelja, kojim ugovorom je tuženiku darovana nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa] – kuća, površine 1 r i 55 čhv, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini i ispod njega, pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Korenici upis brisanja prava vlasništva tuženika s predmetne nekretnine i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja vlasništva s imena tuženika na ime tužiteljice UK, [adresa]."

II. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Poništava se Ugovor o darovanju sklopljen dana 28. srpnja 2005.g. između tužiteljice UK, [adresa], kao darovateljice s jedne strane i tuženika OK iz [adresa], kao daroprimatelja, kojim ugovorom je tuženiku darovana nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica], livada [adresa] – kuća, površine 1 r i 55 čhv, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini i ispod njega, pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Korenici upis brisanja prava vlasništva tuženika s predmetne nekretnine i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja vlasništva s imena tuženika na ime tužiteljice UK, [adresa]."

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 16.242,98 kn.

IV. Odbija se tuženik s dijelom troškova preko dosuđenih za iznos od 615,00 kn."

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Korenici, posl. broj: VI.P-217/09-22 od 23. ožujka 2010., u pobijanom dijelu u točkama I., II. i III. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude i presude suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i usvojiti njezin tužbeni zahtjev, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužiteljice, navodi da se na ovaj slučaj primjenjuju pravila OGZ-a, da se radilo o volji stranaka da se darovana nekretnina preda daroprimcu odnosno da se radi o "običnom darovnom ugovoru" na kojem je potrebna samo ovjera potpisa darovatelja, te se poziva na praksu revizijskog suda koja je bila važeća u razdoblju važenja pravnih pravila OGZ-a, konkretno odluke Rev-459/83, Rev-406/88, Rev-412/88 i Rev-880/89. Predlaže reviziju odbiti te potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev da sud utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju sklopljen između nje i tuženika 28. srpnja 2005. temeljem čl. 322. u svezi čl. 482.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br.: 35/05 i 41/08) iz razloga što darovni ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta i ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a u eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu traži da se Ugovor o darovanju poništi.

7. Prema odredbi čl. 382 st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice kako je to navedeno u točkama 1. do 3. tog članka.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

9. Tužiteljica je u podnesenoj reviziji postavila pravna pitanja koja glase: "1. Mora li darovni ugovor kojim se daruje nekretnina bez predaje u posjed a koji je sklopljen nakon stupanja na snagu Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93 i 29/04), a prije stupanja na snagu ZOO-a biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta?

2. Može li tabularna isprava dana u darovnom ugovoru nadomjestiti nedostatak forme ugovora?

3. Znači li činjenica upisa u zemljišne knjige, odnosno prijenos prava vlasništva, temeljem darovnog ugovora kojim nije bilo predaje u posjed nekretnine i nije bio sastavljen u obliku javnobilježničke isprave, ujedno i predaju nekretnine u posjed, odnosno može li ta činjenica nadomjestiti predaju u posjed i time konvalidirati ništetni ugovor?" ,

dok je kao razloge važnosti tih pitanja navela odluke ovoga suda broj Rev-542/2003- 2 od 15. prosinca 2004., Rev-880/2005-2 od 19. listopada 2005., Rev-995/2004-2 od 4. listopada 2005.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica Ugovorom o darovanju od 28. srpnja 2005. darovala tuženiku nekretninu k. č. br. [katastarska čestica]. upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], koji ugovor je u ime tužiteljice potpisao punomoćnik, odvjetnik Frane Bobinac, prema punomoći od 20. listopada 2004., na kojoj je potpis tužiteljice ovjerio Općinski sud u Alibunaru, te nadovjerio Apostillom isti sud, kojim je tužiteljica ovlastila odvjetnika Franu Bobincu da u njeno ime zaključi Darovni ugovor s tuženikom OK, kojim je tužiteljica tuženiku darovala predmetnu nekretninu, koju je tužiteljica naslijedila iza pok. supruga FK,

- da je tuženik temeljem punomoći od 16. lipnja 2004., ovlastio odvjetnika Franu Bobinca za zastupanje u ostavinskom postupku pred Općinskim sudom u Korenici,

- da je nasljedničkom izjavom od 31. svibnja 2004., na kojoj je potpis ovjeren po Općinskom sudu u Alibunaru tužiteljica u cijelosti prihvatila zakonski nasljedni dio iza pok. supruga FK i ujedno je izjavila da OK ustupa kuću na k. č. br. [katastarska čestica] uključujući i zemljišnu česticu,

- da je tuženik OK upisan vlasnikom navedene nekretnine,

- da je tužiteljica u vrijeme potpisivanja punomoći za sklapanje Darovnog ugovora bila potpuno sposobna za rasuđivanje,

- da tužiteljica prilikom sklapanja Darovnog ugovora nije bila u zabludi uslijed prijevarnih radnji tuženika,

- da je tužiteljica već u nasljedničkoj izjavi izjavila da nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] ustupa tuženiku OK, što u ostavinskom postupku nema valjanosti, jer se ustupanje može izvršiti samo između nasljednika, ali ovo ukazuje na postojanje volje kod tužiteljice da spornu nekretninu prenese na tuženika.

11. Na temelju navedenih činjenica nižestupanjski sudovi su odbili tužbene zahtjeve tužitelja uz slijedeće zaključke i obrazloženje:

- da se, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju (28. srpnja 2005.), na njegovu pravnu valjanost primjenjuju pravna pravila bivšeg OGZ-a, a prema pravnom pravilu paragrafa 943. darovni ugovori sklapaju se u pisanoj formi, a samo oni kod kojih nema prave predaje darovane stvari moraju biti i ovjereni po javnom bilježniku, odnosno sastavljeni u vidu javnobilježničkog akta, a prije stupanja na snagu Zakona o javnom bilježništvu ("NN" br.: 78/93, 29/94, 16/07 i 75/09., dalje ZJB) trebali su biti ovjereni od strane suda,

- da je predmetni Darovni ugovor "sklopljen bez rezerve predaje nekretnine, jer sadrži tabularnu izjavu po kojoj je tuženik ovlašten temeljem Darovnog ugovora izvršiti uknjižbu nekretnina u svoje vlasništvo iz čega proizlazi da ovaj prijenos prava vlasništva znači ujedno i predaju nekretnine u posjed, jer pridržaj posjeda nije naveden u Ugovoru."

- da se u ovom slučaju ne radi o darovanju bez prave predaje nekretnine, nego o običnom Darovnom ugovoru na kojemu je dovoljno da prema čl. 52. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama (Zakona o zemljišnim knjigama («NN», br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08) potpis darovatelja odnosno njegovog punomoćnika bude ovjeren po nadležnom tijelu, jednako kao i specijalna punomoć za darovanje,

- da konkretni Darovni ugovor stoga ne sadrži nedostatke na koje ukazuje tužiteljica i da nije ništetan,

- da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljica prilikom davanja punomoći bila u zabludi uslijed prijevarnih radnji tuženika, odnosno tužiteljica nije bila u zabludi niti u odnosu na predmet darovanja, niti u odnosu na osobu s kojom je zaključila Ugovor, a nema ni zablude u pogledu pobuda za sklapanje ugovora u smislu čl.62. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO),

- da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik na bilo koji način prevario tužiteljicu u odnosu na sklapanje Ugovora, jer je tužiteljica specijalnu punomoć za sklapanje takvog Ugovora potpisala znajući što potpisuje i pritom je bila potpuno sposobna za rasuđivanje, te je kao takva čak i da joj je bio nepoznat sadržaj punomoći prije ovjere potpisa uvijek mogla tražiti da joj se sadržaj punomoći pročita,

- da je između stranaka postojao dogovor kako će se nekretnine u Republici Srbiji ustupiti u cijelosti tužiteljici, što je učinjeno jer je tuženik u tamošnjem postupku bio zakonski nasljednik, dok je nekretnina u Republici Hrvatskoj trebala biti ustupljena tuženiku, što u ostavinskom postupku nije bilo moguće, pa je učinjeno kroz formu darovanja,

- da se tužiteljica vjerojatno kasnije predomislila u odnosu na darovanje nekretnina, ali to ne znači da radi promjene u mišljenju može neosnovano tražiti utvrđenje Darovnog ugovora ništetnim odnosno tražiti njegovo poništenje.

12. Prema odredbi čl. 391.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

13. Tužiteljica u podnesenoj reviziji osnovano navodi da su pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova u suprotnosti s pravnim shvaćanjima revizijskog suda o tim pitanjima.

14. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno. 15. Odredbom čl. 53. st. 1. t. 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93) propisano je da je za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposrednom posjedu primatelju potreban javnobilježnički akt.

16. Kako je navedeni zakon lex specialis u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96 – ZV) i ZOO-a i počeo se primjenjivati prije sklapanja spornog ugovora (primjenjuje se od 31. ožujka 1994. godine), to predmetni zaključeni Ugovor o darovanju nije pravno valjan, pa stoga ne može proizvesti valjane pravne učinke. Činjenica što je ugovor proveden u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti predaju stvari u neposredan posjed nakon stupanja na snagu Zakona o javnom bilježništvu odnosno njegove odredbe čl. 53. st.

1. t. 3. Slijedom izloženog nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da Ugovor o darovanju zaključen između stranaka nisu utvrdili ništetnim, te naložili uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer zaključeni ugovor nije imao propisanu formu koja je uvjet za njegovu pravnu valjanost. Stoga kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi tada taj nedostatak ne može nadomjestiti uknjižba u zemljišne knjige. Dakle, činjenica što je predmetni ugovor proveden u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti nedostatak propisane forme i predaju stvari, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi. Stoga je predmetni darovni ugovor protivan zakonu, pa je zaključeni pravni posao ništav na temelju čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99).

17. Tako shvaćanje izneseno je u odlukama revizijskog suda broj Rev-542/2003-2 od 15. prosinca 2004., i brojnim odlukama ovog suda, Rev 995/04 od 4. listopada 2005., Rev 1350/14, Rev 3104/2014-3 od 27. lipnja 2018., Rev-880/05-2 od 19. lipnja 2005., Rev-x 138/15-3 od 17. lipnja 2015., Rev-x 175/14-2 od 24. rujna 2014., Rev-676/08-2 od 26. listopada 2011., Rev 359/12-3 od 21. prosinca 2016., kao i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-409/2011 od 25. veljače 2015. i U-III- 849/2006 od 2. prosinca 2009., U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009U-III-2252/2017 od 7. prosinca 2017. i U-III-3798/2020 od 15. veljače 2022., uz napomenu da je u odluci broj: Rev 1372/2017-2 od 6. srpnja 2021., izneseno i shvaćanje prema kojem je ništetan ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed ukoliko nije sklopljen u obliku propisanom u ZOO-a, pri čemu se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (tako VS RH Rev-1182/14-2 od 30. kolovoza 2017.). Osim toga prava predaja je izvršena kada se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari.

18. S obzirom na navedeno odgovori na postavljena pitanja glase:

-Darovni ugovor kojim se daruje nekretnina bez predaje u posjed a koji je sklopljen nakon stupanja na snagu Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93 i 29/04), a prije stupanja na snagu ZOO-a mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta.

-Tabularna isprava dana u darovnom ugovoru ne može nadomjestiti nedostatak forme ugovora.

-Činjenica upisa u zemljišne knjige, odnosno prijenos prava vlasništva, temeljem darovnog ugovora kojim nije bilo predaje u posjed nekretnine i nije bio sastavljen u obliku javnobilježničke isprave, ne znači ujedno i predaju nekretnine u posjed, odnosno ta činjenica ne može nadomjestiti predaju u posjed i time konvalidirati ništetni ugovor.

19. Temeljem izloženog ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a, reviziju tužiteljice valjalo prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude, odnosno prihvatiti žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjske presude u navedenom dijelu.

20. Preinačenjem nižestupanjskih presuda tužiteljici je, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo dosuditi zatražene troškove revizijskog postupka. Tužiteljici pripada trošak prema označenoj VPS od 14.599,50 eura (110.000,00 kuna) za zastupanje prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 42/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022. i 126/2022 - dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe (T.br. 8. t. 1. u svezi T.br. 7. t. 1. OT – 250 bodova) odnosno 331,82 eura eura/2.500,00 kuna, trošak zastupanja na 3. ročišta i to od 19. studenoga 2008, od 17. prosinca 2008, i 17. veljače 2009. (T.br. 9. t. 1. Tarife) od po 250 bodova odnosno od po 331,82 eura eura/2.500,00 kuna, (ukupno 995,46,00 eura), zastupanja na ročištu o za objavu presude (T.br. 9. t. 3. Tarife) 125 bodova 165,91 eura/1250,00 kuna, te troška sastava dva obrazložena podneska i to od 15. siječnja 2009 i 10. ožujka 2010. (T.br. 8. t. 1. Tarife) od po 250 bodova, odnosno 663,65 eura/5.000,00 kuna, ukupno 1.625 bodova, odnosno 2.156,74 eura/16.250,00 kuna, po vrijednosti boda od 10.00 kuna, kako je i zatraženo u troškovniku tužiteljice (list 116 spisa). Na taj iznos tužiteljica ima i pravo PDV-a u iznosu od 474,48 eura, odnosno ukupno 2.631,22 eura.

21. Trošak sastava žalbe (T.br. 10. t. 1. OT) i trošak za sastav revizije (T.br. 10. t. 6. OT) tužiteljici nije dosuđen jer taj trošak tužiteljica nije popisala, što je bila dužna, kako to i propisuje odredba čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, nego tek u je u reviziji zatražila općenito troškove parničnog postupka u iznosu od 24.450,00 kuna ne specificirajući na što se sve taj trošak odnosi i u kojem iznosu. Stoga joj je priznat samo opravdani trošak prvostupanjskog postupka, u odnosu na koje troškove je izvršena specifikacija.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

23. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao trošak, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić