Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1419/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda - predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz B., OIB:…, koju zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženice N. S. iz S. A. D., N. Y., OIB:… i 2. tuženika G. S. iz Z., OIB:…, koje oboje zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u Z., i uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja B. Č. iz R. Nj., OIB:…, koju zastupa punomoćnik S. H., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi 1. tuženice N. S. i 2. tuženika G. S. protiv presude Općinskog građanskog suda u Z. poslovni broj Pn-679/2017-86 od 29. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-679/2017-86 od 29. siječnja 2024., i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se kako je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju sklopljen 20. srpnja 2012. između tužiteljice M. M. i tuženika N. S. i G. S., kojim je tužiteljica darovala nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u S., označene kao čest. zem. 633/4 površine 752 m2 i čest.zem. 633/5 površine 462 m2, obje upisane u z.k.ul.br. 2277 k.o. Bol."

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 26.452,22 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. siječnja 2024. do isplate.

3. Odbija se zahtjev umješača B. Č. za naknadu parničnih troškova u iznosu od 27.569,75 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. siječnja 2024. do isplate.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi 1. tuženici N. S. i 2. tuženiku G. S. parnični trošak u iznosu od 21.375,00 eura, u roku 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi 1. tuženici N. S. i 2. tuženiku G. S. trošak žalbenog postupka u iznosu od 4.101,11 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđeno kako je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju sklopljen 20. srpnja 2012. između tužiteljice M. M. i tuženika N. S. i G. S., kojim je tužiteljica darovala nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, označene kao čest. zem. 633/4 površine 752 m2 i čest.zem. 633/5 površine 462 m2, obje upisane u z.k.ul.br. 2277 k.o. B.

U točki II izreke je naloženo tuženicima N. S. i G. S. naknaditi tužiteljici M. M. troškove postupka u iznosu od 26.452,22 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. siječnja 2024. do isplate.

Pod točkom III izreke je naloženo tuženicima N. S. i G. S. naknaditi umješaču na strani tužiteljice B. Č. troškove postupka u iznosu od 27.569,75 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. siječnja 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žale se 1. tuženica N. S. i 2. tuženik G. S. zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlažu ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu "na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem".

3. Odgovore na žalbu su podnijeli tužiteljica i umješač, u kojima osporavaju žalbene navode te predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba 1. tuženice N. S. i 2. tuženika G. S. je osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima žalitelji osporavaju postojanje pravnog interesa umješača Branke Čuline.

7. Umješač B. Č. je, kao davateljica uzdržavanja, dana 31. ožujka 2009. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom M. M. kao primateljicom uzdržavanja, predmet kojeg su nekretnine čest. zem. 633/4 površine 752 m2 i čest.zem. 633/5 površine 462 m2, obje upisane u z.k.ul.br. 2277 k.o. B., pa kako se radi o nekretninama koje su predmet i ovog postupka, očito je da umješač B. Č. ima pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku.

8. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi u kojima žalitelji ističu da je prvostupanjski sud određivanjem saslušanja svjedoka zamolbenim putem povrijedio načelo neposrednosti, a da za takvo saslušanje nisu postojali objektivni razlozi jer smatraju da iz iskaza svjedoka ne proizlazi da su oni starije životne dobi i slabije pokretni.

9. Iz stanja spisa je vidljivo da je na ročištu održanom dana 2. veljače 2022. (list 402- 403 spisa) punomoćnik tužitelja predao u spis potvrdu za svjedoka A. M. da zbog zdravstvenih razloga nije u mogućnosti prisustvovati tom ročištu te je naveo da su ostali svjedoci starije dobi i slabije pokretljivosti pa predlaže njihovo saslušanje odrediti zamolbenim putem kod Općinskog suda u Splitu, a punomoćnica 1. i 2. tuženika se takvom prijedlogu nije usprotivila.

Iz zapisnika s ročišta održanog dana 22. ožujka 2022. (list 411-415 spisa) je vidljivo da je svjedok A. M. iz Z., u dobi od 63 godine, nezaposlen; da je svjedokinja M. K., umirovljenica iz B., u dobi od 84 godine; da je svjedok B. K., umirovljenica iz B., u dobi od 72 godine te svjedok J. M., umirovljenik iz B., u dobi od 66 godina, te je također vidljivo da su na ročištu bili nazočni punomoćnica tužiteljice S. V., odvjetnica u Z., 1. tuženica N. S. i njezina punomoćnica J. S., odvjetnica u Z. te punomoćnica umješača L. Lj., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & p. u Z..

10. U odnosu na provođenje dokaza zamolbenim putem u odredbama ZPP-a postoji ograničenje samo u odnosu na saslušanje stranaka – u čl. 266. ZPP-a je propisano zvođenje dokaza saslušanjem stranaka preko predsjednika vijeća ili da je i

zamoljenog suca dopušteno samo ako stranka zbog neotklonjivih smetnji ne može osobno doći ili ako bi njezin dolazak uzrokovao nerazmjerne troškove.

11. U situaciji kada su svjedoci osobe starije životne dobi (prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u starije osobe ubrajaju se sve od 60 do 75 godina, u stare osobe od 76 do 90 godina, a u vrlo stare osobe one starije od 90 godina života) te prebivaju na području Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru (osim svjedoka A. M.), koje je od sjedišta nadležnog suda udaljeno više od 420 km, to bi njihov potencijalni dolazak na ročište u Općinski građanski sud u Zagrebu nedvojbeno bio opterećujući za njihovo psihofizičko stanje kao i njihova mirovinska primanja, zbog čega su postojali opravdani razlozi za određivanje saslušanja svjedoka zamolbenim putem, a na tom saslušanju su žalitelji bili valjano zastupani i u mogućnosti postavljati sva pitanja koja bi mogli postaviti i da se rasprava održala pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

12. Stoga su neosnovani žalbeni navodi u kojim 1. i 2. tuženici sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

13. Polazeći od utvrđenja:

- da su stranke sklopile Ugovor o darovanju od 20. srpnja 2012. kojim je ugovoreno da je predmetna nekretnina upisana u z.k.ul. 2277 k.o. B. u trenutku zaključenja toga ugovora upisana kao fiducijarno pravo vlasništva u korist H. L. K. GMBH&Co, a radi osiguranja tražbine 1.200.000,00 DEM u svrhu sadašnjeg i budućeg financiranja društva S. B. d.o.o. i S. B. L.,

- da stranke tim Ugovorom konstatiraju da je ista tražbina podmirena te da su ostvareni uvjeti za brisanje fiducijarnog prava vlasništva te se ovlašćuju tuženici kao darovnici da ishode brisovno očitovanje; da tim Ugovorom tužiteljica kao darovateljica daruje, a tuženici kao obdarenici sa zahvalnošću primaju predmetne nekretnine kao dar i to svako u ½ suvlasničkog dijela,

- da člankom 3. predmetnoga Ugovora darovateljica M. M. predaje obdarenicima N. M. i G. M. predmetne nekretnine u individualni, neposredni i samostalni suposjed te ih ovlašćuje na uknjižbu prava vlasništva,

- da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine upisane kao z.k.č.br. 633/4 i 633/5 u z.k.ul. 2277 k.o. B. utvrđeno je da je na predmetnim nekretninama i dalje upisano fiducijarno pravo vlasništva u korist društva H. L. K. radi osiguranja tražbine za financiranje društava S. B. i to sa imena I. M.,

- da je rješenjem o nasljeđivanju iza I. M. tužiteljica proglašena jedinom nasljednica iza I. M.,

- da je u postupku provedeno i grafološko vještačenje po vještaku M. K. na temelju izvornika predmetnog ugovora i nespornih potpisa tužiteljice, koji je dao mišljenje da je potpis M. M. vrlo vjerojatno - gotovo sigurno napisan rukom M. M. te je u svom usmenom obrazloženju nakon dopune nalaza i mišljenja vještak naveo da to mišljenje označava najviši stupanj vjerojatnosti da je upravo imenovana osoba skriptor spornih potpisa,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona dogovarala s unukom N. da će sklopiti ugovor vezano uz predmetnu nekretninu da za života tužiteljica ima pravo na nekretninu, a kada umre da na toj nekretnini imaju pravo unuci i sin te da je N. govorila da će to napisati; da su u međuvremenu dobili spor sa H. b. i tužiteljica je dobila novce iz toga spora, a obećala je unuci N. da će ju nagraditi jer je ona vodila taj spor, ali se nikako nisu mogli naći pa je tužiteljica otišla u banku i podigla dio novaca, a potom su joj rekli da ako dođe u kuću na B. da će ju policija privesti; da je tužiteljica došla na B. i tada su joj pokazali ugovor koji ona nije niti potpisala niti pročitala; da je bila je kod javnog bilježnika E. K. i poznaje ga i privatno, ali je u uredu bila samo jedanput i to ne radi sklapanja ovog ugovora; da je s B. Č. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju 2009. i tek nakon toga je dogovarala sa Nikom da oni imaju pravo na kuću, no mislila je da u slučaju da se nešto dogodi B. Č.; da ne zna je li njenim unucima bilo poznato da je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju; da nije mislila da na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju B. Č. dobije vlasništvo nad kućom u B.,

- da iz iskaza 2. tuženika G. S. proizlazi da je bakina ideja bila da se kuća prebaci na njega i sestru, jer je to bila jedina nekretnina koju otac nije založio za dugove; da su pokazali Ugovor baki te su s bakom on i sestra otišli kod javnog bilježnika E. K. u S. i tamo su ga potpisali i ovjerili potpise te im je baka predala ključeve od kuće i ni u jednom trenutku se nije protivila tome ugovoru, a nisu znali za ugovor o uzdržavanju,

- da iz iskaza 1. tuženice N. S. proizlazi kako je predmetni Ugovor sklopljen na inicijativu njezine bake, ovdje tužiteljice, te im je odvjetnik pripremio nacrt ugovora i ona i brat su otišli s bakom u S. i ovjerili Ugovor, a pri povratku im je dala ključeve od kuće i kuću su nastavili koristiti kao i do tada, a to je bilo da bi oni dolazili u kuću dok je tamo već bila njihova majka ili njihova baka; da je baka rekla da im želi darovati tu kuću kao ne bi nestala iz obiteljske imovine, kao što je druga imovina nestala zbog lošeg poslovanja njihova oca, a i inače je bila želja njihovog pok. djeda da ta kuća pripadne njoj i bratu,

- da iz iskaza svjedoka A. M., sina tužiteljice i oca tuženika, proizlazi da je od 2015. u lošim odnosima sa svojom djecom te da je tada zadnji puta s njima razgovarao, a do tada su imali dobar odnos; da je također naveo da mu je majka 2015. rekla da prvi put vidi taj ugovor i da on o tome nije imao saznanja; da majka i dalje koristi kuću u B. i to na način da 6 mjeseci godišnje provodi tamo, a 6 mjeseci u Z., ali u B. živi i tamo ima prijavljeno prebivalište, a tamo živi od 2005.; da nakon 2015. tuženici nisu bili u B.; da su se tuženici uvijek s tužiteljicom morali dogovarati da li mogu biti u kući; da u kući u B. nema nikakvih stvari tuženika i režije za kuću plaća tužiteljica; da je točno da se vodi postupak sa H. L. kućom zbog dugovanja društva kojega je on bio vlasnik te da nje vratio potraživanje u iznosu od 1.200.000,00 DEM,

prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužiteljica nije dokazala kako potpis na predmetnom Ugovoru o darovanju nije njezin potpis, s obzirom da iz prihvaćenog nalaza i mišljenja grafološkog vještaka proizlazi kako je to vrlo vjerojatno – gotovo sigurno njezin potpis

14. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako iskaz tuženika u dijelu u kojim navode da im je baka po sklapanju Ugovora predala ključ od kuće nije prihvaćen kao uvjerljiv, s obzirom da iz svih ostalih izvedenih dokaza proizlazi kako je tužiteljica tamo živjela, a tuženicima bi dala ključeve ukoliko bi ona bila u Z., a oni bi htjeli ići u kuću na B.², poslije čega bi joj oni uredno ključeve vratili. Neovisno o navedenome, sud prvog stupnja smatra da sve da im je tužiteljica i predala ključeve od kuće, ta činjenica sama po sebi nije dovoljna da bi se smatralo da je došlo do prave predaje stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-359/12 od 21. prosinca 2016.). Na temelju prihvaćenih iskaza svjedoka saslušanih u ovome postupku prvostupanjski sud utvrđuje kako se u konkretnom slučaju nakon sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju posjedovno stanje nije nimalo izmijenilo, naime, tužiteljica je i dalje živjela u kući na B.², a tuženici bi eventualno dolazili na odmor, s time da od 2015. tuženici u kući nisu bili.

15. Iz posebnog izvješća Policijske uprave S.-d. od 3. kolovoza 2015. (list 99-100 spisa), kojeg je prvostupanjski sud propustio ocijeniti, vidljivo je da je M. M. (rođ. ...1938.), dana 26. lipnja 2015. podnijela kaznenu prijavu protiv unuka N. M., kći A. i D. r. S., rođene …1985., s prebivalištem u Z., zaposlena u I. u Z. te G. S., sina A. i D. r. S., rođenog …1992., s prebivalištem u Z., student, jer ju nisu pustili u kuću u mjestu B., gdje su udaljili osobe koje su boravile u njoj, a u kojoj M. M. prebiva i u kojoj se nalaze sve njezine osobne stvari, pravdajući se da im je ona tu kuću poklonila prije nekoliko godina Darovnim ugovorom, a prilikom prijavljivanja događaja M. M. je navela da nije istina da je ona potpisala Darovni ugovor iako je imala namjeru, kao i da su njezini unuci imali ključeve od kuće.

16. U podnesku 1. i 2. tuženika od 7. studenoga 2016. (list 65-68 spisa) je citiran navod tužiteljice iznesen u podnesku od 26. lipnja 2015. u predmetu Psp-424/15 u kojem je tužiteljica navela: "Tužitelji su kao unuci tužene imali ključeve od predmetne kuća isto kao i ostali članovi uže obitelji, te su kući koristili isključivo za odmor u kraćim periodima."

17. U svojim iskazima 1. tuženica N. S. (list 398-399 spisa) i 2. tuženik G. S. (list 260- 261 spisa) su jasno naveli da je Ugovor o darovanju sklopljen na inicijativu tužiteljice te da im je tužiteljica nakon sklapanja Ugovora predala ključeve od kuće, kao i da im je namjera bila da tužiteljica kao njihova baka živi u toj kući do kraja života.

18. U čl. 2. Ugovora je opisano da je predmet darovanja zemljište z.k.čbr. 633/4 od 752 m2 i z.k.ć.br. 633/5 od 462 m2, upisano u z.k.ul. 2277 k.o. B. te građevinski objekt sagrađen na predmetnim nekretninama prije 1968. – u naravi kuća katnica ukupne površine 340 m2, koja se sastoji od šest spavaćih soba, tri kupaone WC-a za goste, dnevnog boravka s blagovaonom, dvije kuhinje i podruma.

U čl. 3. st. 2. Ugovora o darovanju je navedeno da darovateljica (M. M.) predaje Obdarenicima (N. M. i G. M.) predmetne nekretnine u njihov individualni, neposredni i samostalni suposjed.

19. Dakle, iz činjenice da je između stranaka ugovoreno da tužiteljica predaje 1. i 2. tuženicima predmetne nekretnine u njihov suposjed te činjenice da im je predala ključeve predmetne kuće (što je sama izjavila pred djelatnicima policije) pa su oni mogli po vlastitom nahođenju doći u kuću i boraviti u njoj, ovaj sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do prave predaje u posjed.

20. Pritom okolnost da su 1. i 2. tuženici dozvolili tužiteljici da nastavi koristiti predmetnu kuću do kraja života predstavlja dobru volju 1. tužiteljice N. S. i 2. tuženika G. S. koji su tom nekretninom mogli raspolagati kako žele.

21. Točno je da su 1. tuženica N. S. (rođ 1985.) i 2. tuženik G. S. (rođ. 1992.) u predmetnu kuću koristili za vrijeme godišnjeg odmora, ali to iz razloga što se radi o kući na otoku B.² koja je i namijenjena za odmor pa nije ni moguće niti realno da bi tuženici kao mladi i radno aktivni ljudi u toj kući mogli trajno živjeti niti je to bila namjera stranaka prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju. Naime, u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju 1. tuženica N. S. je bila u dobi od 27 godina, a G. S. u dobi od 20 godina, a s obzirom da su u lipnju 2015. kada je došlo do sukoba između stranaka, 1. tuženica N. S. bila zaposlena u I. u Z., a 2. tuženik G. S. je bio student, dok je prilikom davanja iskaza na ročištu održanom dana 8. lipnja 2018. naveo da je inženjer informatike, to znači da ni 1. tuženica N. S. niti 2. tuženik G. S. nisu mogli nakon sklapanja Ugovora o darovanju živjeti/prebivati u predmetnoj kući na otoku B.².

22. Naime, u slučaju darovanja nekretnine, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nije nužno da daroprimac useli u nekretninu i u istoj stanuje da bi se smatralo da mu je predana u posjed, a što je u nekim situacijama i apsolutno nemoguće, primjerice, kada darovatelj daruje daroprimcu više nekretnina te je fizički nemoguće da daroprimac živi u svakoj od više darovanih nekretnina.

23. Nasuprot tome, životno je i logično da tužiteljica M. M. (rođ. 1938., list 259 spisa), koja je umirovljenica, može u predmetnoj kući boraviti 6 (šest) mjeseci godišnje (a preostalih šest mjeseci kod sina u Z.). Osobito ako se uzme u obzir činjenica da tužiteljica osim predmetne kuće u vlasništvu nema drugih nekretnina (iskaz tužiteljice, list 260 spisa), dok je u kaznenoj prijavi koju je protiv tužiteljice podnio (sada pok.) javni bilježnik E. K. navedeno da su banke svoje tražbine namirile prodajom kuće u Z., stana u B., poslovne hale u S. te da je od obiteljske imovine preostala jedino kuća u B., a što proizlazi i iz iskaza 1. i 2. tuženika.

24. Ovdje treba dodati da je tužiteljica u svom iskazu navela da je predmetnu kuću na B. sagradio njezin šogor 1966. i rekao da će to biti za njezinu djecu, budući da on nema svoje djece, dok je 1. tuženica N. S. u svom iskazu navela kako je želja njezinog pok. djeda bila da kuća pripadne njoj i bratu.

25. Dakle, namjera tužiteljice je bila darovati predmetne nekretnine 1. i 2. tuženicima, a predajom ključeva kuće nakon sklapanja Ugovora o darovanju tužiteljica im je predala kuću u suposjed, a kako je to ugovoreno u čl. 3.2. Ugovora o darovanju, nakon čega su tuženici mogli koristiti kuću po vlastitom nahođenju.

26. Odredbom čl. 482. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO) propisano je da se ugovor o darovanju sklapa u pisanom obliku. Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

27. S obzirom da prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju je između stranaka prilikom sklapanja Ugovora o darovanju izvršena prava predaja nekretnina, nije bilo potrebno predmetni Ugovor sklopiti u obliku javnobilježničkog akta iz čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09).

28. Slijedom navedenoga i na temelju odredaba čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 2. istog članka ZPP-a je valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev. 29. S obzirom da je nakon donošenja ove presude promijenjen uspjeh stranaka u sporu na način da su u cijelosti uspjeli 1. i 2. tuženici, to im je tužiteljica dužna naknaditi parnične troškove.

30. Na žalbene navode 1. i 2. tuženika u kojima osporavaju pravilnost određivanja vrijednosti predmet spora prema kojoj je prvostupanjski sud obračunao troškove

kad se

postupka, treba odgovoriti da je odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a propisano da tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

31. Iz stanja spisa je vidljivo da je tužiteljica naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,000,00 kn, da su 1. i 2. tuženici u odgovoru na tužbu naveli da nije razvidno temeljem koje osnove je tužiteljica naznačila vrijednost predmeta spora te da se poziva Naslovni sud da se ista o navedenom očituje, ali na pripremnom ročištu održanom dana 12. lipnja 2017. 1. i 2. tuženici nisu, u skladu s odredbom čl. 40. st. 3. ZPP-a, istaknuli prigovor da bi vrijednost predmeta spora bila suviše visoko naznačena pa taj prigovor nedvojbeno ne mogu isticati u žalbi.

32. U skladu s troškovnikom na listu 462 spisa, odredbama čl. 155. st. 1. i 2. te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 – dalje: Tarifa) 1. i 2. tuženici imaju pravo na naknadu troška za sastav odgovora na tužbu u visini od 1000 bodova, za zastupanje odvjetnika kao punomoćnika na ročištima dana 8. lipnja 2018. (list 258-260 spisa), 22. svibnja 2019. (list 323-324 spisa), 17. svibnja 2021. (list 397-399 spisa), 22. ožujka 2022. (list 411-412 spisa), 7. srpnja 2022. (list 421-422 spisa) i 30. studenoga 2023. (list 457-458 spisa) u visini od po 1000 bodova, za zastupanje na ročištu 11. svibnja 2020. (list 323 spisa), koje je odgođeno prije početka raspravljanja zbog pandemije, u visini od 50 bodova te za zastupanje na ročištu dana 2. veljače 2022. (list 402 spisa) 500 bodova te 1000 bodova za sastav podneska od 31. siječnja 2019. (list 321-322 spisa) u kojem se 1. i 2. tuženici očituju na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno ukupno 8.550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 17.100,00 eura te uvećano za PDV od 4.275,00 eura iznosi ukupno 21.375,00 eura.

33. 1. tuženici N. S. i 2. tuženiku G. S. nije priznat zatraženi trošak pristupa odvjetnika na ročišta zakazana za dan 29. rujna 2016. i 12. lipnja 2017. jer na ta ročišta nije pristupio odvjetnik kao punomoćnik te nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 12. srpnja 2016., 28. rujna 2016., 30. rujna 2016., 7. studenoga 2016., 29. ožujka 2017., 6. rujna 2017., 20. veljače 2018., 28. lipnja 2018. i 2. srpnja 2018. jer isti ne predstavljaju obrazložene podneske za koje bi tuženicima pripadalo pravo na

na

naknadu troška, u smislu odredbe Tbr. 8. t. 1. Tarife (tuženici ne odgovaraju navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka) niti su bili potrebni za vođenje postupka.

34. Budući da su tuženici uspjeli u žalbenom postupku, pripada im pravo na naknadu troška za sastav žalbe u visini od 1250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.500,00 eura uz uvećanje od 10% na ime zastupanja dvije osobe od 250,00 eura te uvećano za PDV od 687,50 eura te plaćenu sudsku pristojbu od 663,61 eura, odnosno ukupno 4.101,11 eura te je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.