REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2539/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Z., OIB …, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-727/2023-2 od 5. svibnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 12422/2019-22 od 1. ožujka 2022., na sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-727/2023-2 od 5. svibnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12422/2019-22 od 1. ožujka 2022. postavljajući pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Da li je prvostupanjski sud trebao obrazložiti zašto slijedeće ročište nije moglo biti u 2022.? Da li je sudac po profesiji pravnik kvalificiran da ocjenjuje medicinsku dokumentaciju ili je trebalo provesti medicinsko vještačenje?

2. Tužitelj je svoj izostanak opravdao. Da li je mogao učiniti više od toga? Da li se stav 4 čl. 291. ZPP-a odnosi na isto ponašanje obje stranke?

3. Da li je pobijano prvostupanjsko rješenje 1. 3. 22.g. proturječno zapisniku od 9. 9. 2021.g.?

4. Da li se drugostupanjski sud trebao očitovati o tim navodima tužitelja na strani 6 žalbe od 31. 1. 2023.g.?

5. Da li je drugostupanjski sud trebao ocijeniti žalbene navode od odlučnog značenja? Da li je drugostupanjski sud postupio protivno čl. 375 st. 1 ZPP-a?

6. Da li je time ostvarena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a? Da li je stoga drugostupanjska odluka od 5. 5. 23.g. Gž 727/2023 suprotna odluci Vrhovnog suda RH, Revr-1971/2012 od 1. prosinca 2015.g?

7. Da li je pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 375 st. 1. ZPP-a, ukoliko drugostupanjska odluka ne navodi ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?

8. Da li je drugostupanjsko rješenje od 5. 5. 23.g. Gž 727/2023 suprotno odlukama Vrhovnog suda RH?

9. Da li je rješenje od 5. 5. 23.g. Gž 727/2023 arbitrarno prema rješenju Rev 1630/2013 str. 3?

10. Da li je prvostupanjsko rješenje od 1. 3. 22.g. broj P-12422/19 suprotno sudskoj praksi istog suda?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluke Županijskog suda u Varaždinu Gž 586/2021 od 1. rujna 2021. i Županijskog suda u Osijeku Gž 2237/2021 od 10. studenoga 2021., te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1425/2016 od 19. veljače 2019., Rev 1690/2013 od 12. lipnja 2019., Rev 655/2018 od 19. svibnja 2020. Rev-x 647/2015 od 15. prosinca 2020., Rev 819/2020 od 26. siječnja 2021., Rev 779/2021 od 21. rujna 2021. i dr., smatrajući da pobijano rješenje odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.

3. Tužitelj je naveo da mu je zbog pretjeranog formalizma drugostupanjskog suda povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP) i to pravo na pravično suđenje.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tužitelj kroz postavljena pitanja zapravo predlaže da se ispita da li su u konkretnom slučaju počinjene određene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što je suprotno pravnoj prirodi revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP (a time i suprotno pravnoj prirodi prijedloga za dopuštenje revizije).

5.2. Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti postavljenih pitanja, valja reći da, budući da se postavljena postupovnopravna pitanja suštinski odnose na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili drugog drugostupanjskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6.1. Nadalje, tužitelj je naveo da mu je postupanjem drugostupanjskog suda povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom i EKLJP – pravo na pravično suđenje (čl. 6. EKLJP). Međutim, ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Također je razvidno da je tužitelj bio u mogućnosti poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način.

6.2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su donošenjem rješenja kojim se tužba smatra povučenom niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH. Ovaj sud primjećuje da su odluke nižih sudova bile utemeljene za odredbi čl. 465. st. 1. ZPP, koja se primjenjuje u sporovima male vrijednosti (što je slučaj i u konkretnoj parnici), a kojom je propisano da ako tužitelj ne dođe na pripremno ročište, a uredno je pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženik na tom ročištu ne upusti u raspravljanje. Ta odredba, koja je odraz načela ekonomičnosti i načela pravne sigurnosti, ima za cilj uspostaviti procesnu disciplinu kako bi se postupak proveo bez odugovlačenja i u razumnom roku. Tvrdnje tužitelja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu dovele u sumnju zaključak drugostupanjskog suda da je neopravdani izostanak tužitelja sa pripremnog ročišta zakazanog za 9. rujna 2021. utvrđen na temelju činjenice da je tužitelj u pozivu za predmetno ročište upozoren na posljedice izostanka sa predmetnog ročišta u skladu s čl. 465. st. 2. ZPP, a koji je poziv uredno primio, a svoj nedolazak nije opravdao, niti se može smatrati da je podnesak tužitelja od 26. srpnja 2021. prijedlog za odgodu ročišta zbog opravdanog razloga (time što u podnesku navodi da očekuje operaciju oka u studenom ili prosincu 2021.) Dakle, ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili navedenu odredbu pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu.

7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom i EKLJP – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.