REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2181/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragan Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, OIB 2305703932, Zrinski trg 11., kojeg zastupa punomoćnica Nada Ogresta, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika HV pok. H iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i predaje, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-842/2022-10 od 13. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Ps-28/2019 od 7. srpnja 2022., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1047/2022-2 od 8. prosinca 2022., se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Durovniku, poslovni broj Gž-842/2022-10 od 13. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Ps-28/2019 od 7. srpnja 2022., uz tvrdnju da je nezakonita.

2. U prijedlogu je postavio pravna pitanja, koja glase:

"1. Može li prvostupanjski pa potom i drugostupanjski sud odbiti tužbeni zahtjev iz razloga jer je presumirao u obrazloženju presude da pravni prednik tuženik ima stanarsko pravo, a bez da je formalno isto riješio odnosno donio posebno rješenje kojim je isto utvrdio kako je to i propisano čl. 12 ZPP-a odnosno je li sud dužan donijeti posebno rješenje kojim se prvo odlučilo da će se odlučivati o prethodnom pitanju, a potom i rješenje kojim se odlučilo o prethodnom pitanju te ukoliko sud navedeno ne napravi i odluči o prethodnom pitanju predstavlja li isto prekoračenje tužbenog zahtjeva?

2. Može li prethodno pitanje utvrđeno u jednom postupku biti propitivano/utvrđivano u novom sudskom postupku obzirom da je čl. 12. st. 2. Zakona o parničnom postupku propisano da „Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.“ ili se isto smatra presuđenom stvari ?

3. Ima li pravo tužitelj (ovdje tuženik) u posebnom postupku, temeljem trenutno pozitivnih pravnih propisa, pokrenuti postupak utvrđenja stanarskog prava te ukoliko bi isto bilo moguće temeljem kojih propisa bi sud u posebnom postupku to stanarsko pravo dodijelilo obzirom da je Zakon o stambenim odnosima kojim se definira način dodjele stanarskog prava prestao važiti 1. siječnja 1997. godine te da institut stanarskog prava acquis communautaire (pravna stečevina Europske Unije) kao ni svi pozitivni propisi Europske unije ne poznaju ?

4. Može li stanarsko pravo biti presumirano bez da je proveden iti jedan postupak koji bi utvrdio njegovo postojanje ?

5. Može li prvostupanjski sud odustati od predloženih dokaza koje je prihvatio provesti kako bi nedvojbeno odlučio o spornim činjenicama, ali je njihovo traženje zahtijevalo stanovito vremensko razdoblje zbog sporosti rada uređujućeg suca, bez da je tužitelj odustao od navedenih predloženih dokaza, a koji dokazi su ključni za donošenje odluke o prethodnim pitanjima odnosno odlučnim činjenicama u ovom postupku?

6. Može li drugostupanjski sud, kada odluči provesti glavnu raspravu u drugom stupnju u potpunosti zanemariti dokaze, koji su predloženi u prvostupanjskom postupku i ponovno pred održavanje glavne rasprave pred sudom drugog stupnja, kako prilikom odlučivanja tako i u samom tekstu obrazloženja?

7. Može li sud izvanraspravno odlučiti o neprovođenju dokaza (kako je navedeno u zapisniku s ročišta 6. lipnja 2022. godine), koje je prvotno odlučio provesti, ali zbog sporosti postupanja odnosno nepostupanja u predmetu od strane suda pribavljanje navedenih dokaza se odužilo, ili je o tome potrebno raspravno odlučiti podredno donijeti procesno rješenje?

8. Može li drugostupanjski sud utvrđivanje postojanja pravne osnove (postojanje stanarskog prava) kategorizirati kao odlučnom činjenicom, a ne kao prethodnim pitanjem odnosno je li odlučna činjenica sama po sebi ima procesno pravne učinke da tuženiku daje određena prava i obveze u tom postupku?

4. U odnosu na navedena pravna pitanja tužitelj je kao razloge važnosti naveo odluke Ustavnog suda RH broj U-III-2606/2009., broj Us-8112/2011 od 24. srpnja 2013., Us-5058/2007-5 od 13. siječnja 2011. i Us-12344/2006-4 od 15. siječnja 2010., te iznosi svoje pravno shvaćanje, ocjenjujući pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova hpogrešnim.

5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

6. Prijedlog je neosnovan.

7. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja uz utvrđenje i pravna shvaćanje prema kojima je tuženikovom ocu dodijeljen predmetni stan, da je on plaćao stanarinu za taj stan, a da prema sudskoj praksi u situaciji kada ne postoji pisani ugovor o korištenju stana, a korisnik stana se useli u stan uz odobrenje vlasnika, koristi ga duže vrijeme i kroz to vrijeme ispunjava obveze nositelja stanarskog prava (plaća stanarinu), a vlasnik je prima, smatra se da je korisnik stana stekao stanarsko pravo iako nema formalnog ugovora o korištenju stana, (a koja pravna shvaćanja su zauzeta u odlukama Vrhovnog suda Rev-1021/15, Rev x- 640/12, Rev-2046/1998, Županijskog suda u Splitu broj Gž-1690/2020, Gž naj- 13/2013, Gž-1518/15, Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3608/2021, Gž-4571/22. i dr.), te da je tuženik bio član obiteljskog domaćinstva svog oca posljednje dvije godine njegovog života, pri čemu nije relevantno vrijeme nakon njegove smrti, dok za tužiteljeve tvrdnje da se radi u nadstojničkom stanu odnosno stanu za službene potrebe utvrđuju da one nemaju utemeljenja u raspravnoj građi jer iz niti jednog dokaza ne proizlazi da se radi o nadstojničkom stanu ili stanu za službene potrebe.

9. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da u odnosu na postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti niti predlagatelj u odnosu na ta pitanja tvrdi da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti da shvaćanja nižestupanjskih sudova o tim pitanjima odstupaju od shvaćanja revizijskog suda, zbog čega bi trebalo ujednačavati sudsku praksu vezano za ta pitanja i pravilnost primjene materijalnog prava, dok citirane odluke Ustavnog suda RH ne daju odgovor na postavljena pitanja. Uz to prvo i drugo postavljeno pitanje polaze i od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali postojanje stanarskog prava prednika tužitelja i da tužitelj nije bio član obiteljskog domaćinstva svoga oca kroz pravno relevantno vrijeme, čime zapravo tuženik osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje što u revizijskom postupku nije dopušteno.

9. Iz navedenih razloga je u odnosu na postavljena pitanja prijedlog nije osnovan jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog čega je o prijedlogu odlučeno na temelju čl. 389.b. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić