REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2471/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., OIB …, iz R., zastupanog po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., protiv tuženika H. š. d.o.o., OIB …, Z., za Upravu šuma K., Podružnica K., K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 281/2023-4 od 20. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P-953/2015-34 od 29. siječnja 2018., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-281/2023-4 od 20. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P- 953/2015-34 od 29. siječnja 2018.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime, predmetno postavljeno pitanje „da li za štetu nastalu djelovanjem mine zaostale iz Domovinskog rata odgovara njezin imalac odnosno vlasnik kao i osoba koja se bavi opasnom djelatnošću razminiravanja sukladno čl. 174. Zakona o obveznim odnosima temeljem objektivne odgovornosti ili odgovornost za tjelesnu povredu narušenje zdravlja i bez obaranja presumpcije uzročnosti iz čl. 173. ZOO može i bez valjanog dokaza uzročnosti snositi neka druga osoba prema čl. 195. ZOO?“ nije važno za odluku u sporu iz razloga jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a i podnositelj nije dao odgovarajuće odnosno usporedive razloge važnosti za postavljeno pitanje.
3.2. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja podnositelj se poziva na odluku ovog suda broj Rev-784/06 od 18. listopada 2006. u kojoj je sporno pravno pitanje bilo postoji li odgovornost tuženice RH za štetu koju tužitelji trpe zbog smrti svog pravnog prednika, koji je smrtno stradao od zaostale mine iz Domovinskog rata, u mjestu S., neposredno uz samu granicu sa S., od zaostale mine iz Domovinskog rata, na području gdje nisu bili nikakvi znaci upozorenja o opasnosti od mina i na kojem je 1997. provedeno razminiranje. U toj odluci zauzeto je shvaćanje da je za štetu odgovorna tuženica, jer je, suprotno ustavnim i zakonskim obvezama propisanim odredbom čl. 69. Ustava Republike Hrvatske i odredbama čl. 2., 3. i 19. Zakona o razminiranju ("Narodne novine" broj 19/96, 86/98 i 64/00) propustila voditi brigu o tome da okoliš bude zdrav, odnosno bezopasan po ljude odnosno da je država propustila voditi nadzor nad poslovima razminiranja i povrijedila ustavnu i zakonsku obvezu da građanima osigura zdrav okoliš. Ova odluka nije usporediva s predmetnom činjeničnom i pravnom situacijom.
3.3. Podnositelj se poziva i na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-2939/2020 od 22. travnja 2021., kojom je odbijena ustavna tužba podnijeta protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog smrti prednika tužitelja, podnijet protiv RH i H. š. d.o.o., međutim radi se o drukčijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odnosu na predmetnu pravnu stvar, obzirom je u tom predmetu prednik tužitelja stradao od mine jer je samoinicijativno išao na područje za koje je znao da se nalaze neeksplodirane zaostale mine. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je tužitelju odobrio da na području P. može za svoje potrebe izvršiti utovar i odvoz posječene drvne građe, pri čemu tuženik nije upozorio tužitelja i vozača kamiona kojim putem treba kamionom voziti kroz područje šumarije do navedenog stovarišta (uzimajući u obzir da je tuženik proveo djelomično razminiranje radi uklanjanja mina zaostalih iz Domovinskog rata), te je kamion nasjeo na minu koja je eksplodirala i tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede. Dakle, tuženik je uputio tužitelja u šumu no nije ga upozorio kojim putem se treba kretati, jer da postoji opasnost od mina.
3.4. Slijedom navedenog, proizlazi da odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, odnosno o činjeničnim utvrđenjima, stoga postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
