REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2137/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića Pajalića člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, Jastrebarsko, A. Šenoe 2A/2, protiv 1. tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47 i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije prvotuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-666/2023-2 od 15. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1363/2021 od 23. prosinca 2022., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava prvotuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-666/2023-2 od 15. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1363/2021 od 23. prosinca 2022. radi pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
"Otklanja li činjenica da je pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste poduzela sve mjere zaštite koje je prema Zakonu o cestama (Narodne novine broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19) bila dužna poduzeti, odnosno da je u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta (Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta) njezinu odgovornost za naknadu štete nastale naletom na divljač koja se iznenada pojavila na predmetnoj autocesti u smislu odredbe čl. 50. Zakona o cestama,
odnosno,
je li pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste dokazivanjem da je poduzela sve potrebne mjere za sprječavanje ulaska divljači u ograđeni prostor autoceste, najprije postavljanjem ograde na visinu određenu propisima o izgradnji zaštitne ograde, a zatim održavanjem i redovitim pregledom ograde koja neposredno prije štetnog događaja nije imala vidljivih oštećenja dokazala nepostojanje njezinih propusta u održavanju autoceste i time teret dokaza protivnog prevalila na oštećenog?"
2. Nadalje, prvotuženik u prijedlogu navodi da mu je postupanjem drugostupanjskog suda povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne može smatrati pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima i svim okolnostima konkretnog slučaja. Prema tome, nije riječ o pitanju koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovoga suda da prvotuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava pravo na pravično suđenje. Naime, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede prava na pravično suđenje. Stoga, ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.
6. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u st. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u st. II. izreke.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
