REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2290/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te, Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja M. Đ., OIB ..., S., zastupanog po punomoćniku M. V. iz S., protiv ovršenice A. B., OIB ..., B., zastupane po punomoćniku J. A.-M. iz S., radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-601/2023-2 od 20. veljače 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj - Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-15/2021-21 od 19. lipnja 2023., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog ovršenice za dopuštenje revizije podnesen protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-601/2023-2 od 20. veljače 2024., se odbija.
Obrazloženje
1. Ovršenica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-601/2023-2 od 20. veljače 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj - Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-15/2021-21 od 19. lipnja 2023., uz tvrdnju da je nezakonito.
2. 1. U prijedlogu je postavila pravna pitanja, koja glase:
„1. S obzirom da je u pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog suda u Splitu stalne služe Imotski od dana broj Ovr-1436/2017 od 29. kolovoza 2017 dana u točki I rješenja dana naknadi paricijski rok stranci ovršeniku da izvrši zadanu činidbu je li prvostupanjski sud prilikom izricanja i određivanja traženih penala dužan ispitati nakon tog rješenja o ovrsi povodom prijedloga za dosudu penala je li ovršenik postupio po nepromočnom (očito je mislila o "nepravomoćnom") rješenju o ovrsi i ispunio naloženu činidbu ili nije na prijedlog ovršenika?“
2. Je li sud u postupku povodom izricanja sudskih penala, kada postoji pravomoćno rješenje o ovrsi i izricanju sudskih penala u kojem je dat naknadi paricijski rok za iz vršenje naložene činidbe dužan, i primjenjuje se institut čl. 50. OZ kao žalbe na rješenje o ovrsi, te se ovršenik upućuje u parnicu ili je sam sud vezan svojim rješenjem te je dužan ispitati je li činidba izvršna u napadanom patricijskom roku koji je sam odredio te sam ima pravo i dužnost utvrđivati sporne činjenice o izvršenju odnosno ne izvršenju naložene činidbe?
3. Ima li sud primjenom OZ pomagati težnji ovrhovoditelja u pokušaju ishodavanja imovinske koristi kada je ovršenik ispunio u cijelosti svoju činidbu a što je dokazao fotografijama i zapisnicima sa lica mjesta koje se nalazi u spisu upućivanjem ovršenika u parnicu primjenom čl. 50. OZ ili odredbi OZ da provodi ovrhe ovrha bude za ovršenika što manje nepovoljna i primjenom čl. 1 OZ koji predviđa da Oz služi za prisilno ostvarenje tražbine iz sudske odluke dakle primarno voditi računa da se sudska odluka u ovom slučaju činidba izvrši od strane ovršenika u naknadnom paricijskom roku koji je da sam sud u ovršnom postupku u točki I pravomoćnog rješenja o izricanju sudskih penala?"
2. 2. Za navedena pravna pitanja ovršenica smatra da su važna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer je pobijano drugostupanjsko rješenje posljedica pogrešnog pravnog stajališta u odnosu na postavljena pravna pitanja, a povodom kojeg je i podnesen prijedlog za podnošenje revizije, a kao razlog važnosti postavljenim pitanjima navedene su odluke revizijskog suda broj Rev 469/23 i Rev 1472/2019.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. 1. Pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1436/2017 od 29. kolovoza 2017., koje je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-695/2017-2 od 11. prosinca 2017., kao ovršnih isprava iz odredbe čl. 23. t. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – dalje u tekstu: OZ), OZ-a, a kojima je ovršenici određen rok od 15 dana od dana dostave tog rješenja da ispuni obvezu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj P-234/13 od 4. studenog 2013., te kojim je određeno da, ako ne ispuni svoju obvezu niti u tom naknadnom roku, obvezana je platiti ovrhovoditelju iznos od 200,00 kuna za svaki dan zakašnjenja počevši od isteka naknadno određenog roka od 15 dana.
5. 2. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da iz stanja spisa proizlazi da ovršenica svoju obvezu nije izvršila, pa je ovrhovoditelj u ovršnom postupku zahtjeva namirenje tražbine ovrhom na novčanim sredstvima ovršenice. U donošenju pobijanog rješenja drugostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 52. st. 1., čl. 52. st. 3. OZ-a, te utvrđujući da je prvostupanjski sud donio rješenje broj Ovr-435/2019 dana 14. svibnja 2019., kojim je ovršenicu uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te da u ostavljenom roku parnicu na koju je upućena ovršenica nije pokrenula, potvrdio je prvostupanjsko rješenje.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je, kako je već navedeno, utvrdio da su u odnosu na postavljena pitanja izneseni određeni razlozi njegove važnosti, međutim po ocjeni ovoga suda ne radi se o odgovarajućim razlozima, a i postavljen pitanja polaze od pogrešne pretpostavke, zbog čega ona isu važna pitanja u smislu citirane odredbe ZPP-a.
8. Naime, prvo i drugo pitanje polaze od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu ispitali je li ovršenica postupila po pravomoćnom rješenju o ovrsi i ispunila naloženu činidbu ili nije, što je suprotno točki 7. obrazloženja drugostupanjskog rješenja), pri čemu ispušta iz vida činjenicu da je ona upućena na parnicu radi dokazivanja navedene tvrdnje u smislu čl. 52. st. 1., čl. 52. st. 3. OZ-a, koju nije pokrenula. Treće pitanje temelji se na pogrešnoj pretpostavci o nastojanju- težnji sudova u pomaganju ovrhovoditelja u pokušaju ishodavanja imovinske koristi kada je ovršenica ispunila u cijelosti svoju činidbu, zbog čega ni jedno od navedenih pitanja nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
9. Osim toga, u odlukama navedenim kao razlog važnosti ne radi se o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer se pitanje koje je postavljeno u predmetu Rev- 469/2023. i Rev 1472/2019., odnosi na naplatu novčane kazne zbog neizvršenja radnje koju može obaviti samo ovršenik u okolnostima kada je rješenje o ovrsi doneseno temeljem rješenja koje je sadržajno utemeljeno na odredbama čl. 262. Ovršnog zakona, o čemu se ne radi u ovom slučaju a ne na temelju rješenja o izricanju sudskih penala, o čemu se radi u ovom slučaju.
10. Iz navedenih razloga je o prijedlogu odlučeno na temelju čl. 389.b. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić, v.r.
