REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2519/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured P., Z., OIB: ..., protiv I. protustranke S. F. G. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici, N. V., odvjetnici iz Z., II. protustranke J. V. iz Z., OIB: ..., III. protustranke K. I. G. iz Z., OIB: ..., s boravištem u Z., IV. protustranke mlt. I. G. F., OIB: ..., V. protustranke mlt. N. F., OIB: ..., VI. protustranke mlt. T. M. G., OIB: ..., IV. i VI. protustranka smještenih u udomiteljskoj obitelji M. P. K. iz C., i V. protustranka smještena u Dječjem domu Z., Podružnica L., a IV. do VI. protustranke zastupane po posebnom skrbniku M. S. iz Centra za posebno skrbništvo, Z., radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o prijedlogu I. protustranke za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž Ob-7/2024-7 od 11. ožujka 2024., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-64/2021-76 od 9. siječnja 2024., na sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije I. protustranke u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije I. protustranke u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. I. protustranka S. F. G. podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž Ob-7/2024-7 od 11. ožujka 2024., kojom je odbijena žalba I. protustranke i potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-64/2021-76 od 9. siječnja 2024. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se I. protustranka S. F. G. i II. protustranka J. V. lišavaju prava na roditeljsku skrb u odnosu na IV. protustranku mlt. I. G. F. i V. protustranku mlt. N. F., dok se I. protustranka S. F. G. i III. protustranka K. I. G. lišavaju prava na roditeljsku skrb u odnosu na VI. protustranku mlt. T. M. G.

2. I. protustranka S. F. G. predlaže dopustiti reviziju radi odluke o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), odnosno radi vjerojatnosti povreda temeljnih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, sve u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. u vezi čl. 400. st. 2. ZPP, revizijski je sud ocijenio da I. protustranka ne predlaže važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno da nije učinila vjerojatnim povrede temeljnih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

5. U odnosu na povrede temeljnih prava koje se ističu u prijedlogu, ovaj sud napominje da I. protustranka obrazlaže jedino prigovor vezan uz pravo na obrazloženu odluku, kao sastavni element prava na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP), odnosno kao dio postupovnih jamstava uključenih u postupak donošenja odluke koja dovodi do miješanja u pravo na obiteljski život iz čl. 35. Ustava, odnosno čl. 8. EKLJP. U odnosu na ostalu praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: USRH), koja se navodi u prijedlogu i sadrži načelne stavove u pogledu pojedinih aspekata prava na pošteno suđenje, ne pojašnjava se na koji način bi ista bila relevantna za pravni i činjenični kontekst konkretnog predmeta, kao što je, primjerice, navođenje stavova ESLJP o obvezi ujednačavanja sudske prakse (Vusić protiv Hrvatske, zahtjev br. 48101/07, presuda ESLJP od 1. srpnja 2010.) u situaciji kada I. protustranka ne ukazuje na proturječnu sudsku praksu relevantnu za ovaj predmet. Isto tako, I. protustranka ne obrazlaže, a niti je iz konteksta predmeta koji je vezan uz lišavanje prava na roditeljsku skrb razvidno na koji način bi došlo do ograničenja njezinog prava vlasništva, zaštićenog čl. 1. Protokolom 1. uz EKLJP, i iz kojih razloga bi te konvencijske odredbe bile relevantne u ovom predmetu.

6. U svezi navoda prijedloga koji su vezani uz pravo na obrazloženu odluku, nedvojbeno je da odluke sudova trebaju na odgovarajući način navesti razloge na kojima se temelje. Iako se ne zahtijeva detaljan odgovor na svaki argument koji stranka navodi, obveza obrazloženja pretpostavlja da stranke u sudskom postupku mogu očekivati konkretan i izričit odgovor na argumente koji su odlučujući za ishod tog postupka. Mjera u kojoj se primjenjuje ova obveza obrazlaganja, prema stajalištu ESLJP, može varirati ovisno o prirodi odluke i treba ju odrediti u svjetlu svih okolnosti slučaja (Zayidov protiv Azerbajdžana, zahtjev br. 5386/10, presuda ESLJP od 24. ožujka 2022.).

7.1. Polazeći od izloženog okvira, ovaj sud ocjenjuje da odluke nižestupanjskih sudova sadrže dostatne razloge o svim relevantnim činjeničnim i pravnim pitanjima te se, suprotno navodima I. protustranke, može jasno utvrditi na temelju koji dokaza su utvrđene relevantne činjenice u ovom predmetu. Ovome treba dodati i to da je I. protustranka saslušana tijekom postupka, a nižestupanjski sudovi su uzeli u obzir rezultate kontinuiranog višegodišnjeg stručnog praćenja poduzetih mjera u odnosu na I. protustranku, a u svezi zaštite prava i dobrobiti IV. do VI. protustranke, koje nisu dovele do uspjeha. Nadalje, posebna skrbnica, koja je bila prisutna i na raspravi prilikom saslušanja I. protustranke, suglasila se s time da je prijedlog za lišenja prava na roditeljsku skrb u najboljem interesu djece, odnosno IV. do VI. protustranke.

7.2. Što se tiče ukazivanja na to da nije razmotren prijedlog za vještačenje roditeljskih kompetencija, napominje se da roditeljske kompetencije I. protustranke nisu jedini niti odlučujući razlog na kojima se temelje odluke nižestupanjskih sudova. Iz obrazloženja istih je razvidno da je djeci I. protustranke (IV. do VI. protustranci), koja su, uz kraće prekide, u dugotrajnom smještaju u ustanovama socijalne skrbi, odnosno kod udomiteljskih obitelji, potrebno osigurati stabilno obiteljsko okruženje i da je prijedlog za lišenje roditeljske skrbi u njihovom najboljem interesu, s čime se suglasila posebna skrbnica. Ovome treba dodati i teškoće s kojom su suočena IV. do VI. protustranka, navedene od strane nižestupanjskih sudova posebno u odnosu na V. protustranku N. F. S druge strane, nižestupanjski sudovi upućuju, uzimajući u obzir, između ostalog, nalaze i mišljenja stručnog tima, da su I. i III. protustranka nespremni za promjene koje bi dovele do povratka njihove mlt. djece u biološku obitelj i da nadalje predstavljaju visok rizik za djecu, budući da je riječ o izrazito burnom i nasilnom partnerskom odnosu koji je ugrožavajući za sigurnost i dobrobit mlt. djece, a koji se ne okončava ni nakon višekratnih nasilja, smještaja u sigurnu kuću, zatvorskih kazni i smještaja djece izvan obitelji, unatoč prethodno izrečenim mjerama, savjetima predlagatelja, mišljenjima voditelja mjera nadzora i drugim osobama uključenim u brigu oko njihove djece. U tom kontekstu, izostanak izravnog očitovanja o prijedlogu za vještačenje roditeljskih kompetencija I. protustranke ne čini se odlučujućim, dok je drugostupanjski sud obrazložio iz kojih razloga navodi iz zapisnika od 13. studenog 2023. eventualno mogu biti podloga za primjenu čl. 176. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ), ali da isto, s obzirom na prethodno poduzete mjere, dinamiku odnosa i cjelokupno prethodno dugotrajno praćenje obitelji, uključujući i I. protustranku, ne dovodi u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke radi zaštite prava i dobrobiti za zaštitom djece (IV. do VI. protustranke), koja u okolnostima konkretnog slučaja preteže nad pravom I. protustranke na obiteljski život.

7.3. S obzirom na sve izloženo zaključak je ovog suda da I. protustranka nije u smislu čl. 385.a st. 2. u vezi čl. 400. st. 2. ZPP učinila vjerojatnom povrede temeljnih prava na koje se poziva u prijedlogu.

8.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljena pravna pitanja, nisu posebno obrazlagana, već se oslanjanju na argumentaciju iznesenu u svezi povrede temeljnih prava.

8.2. Imajući na umu naprijed navedeno u svezi vještačenja roditeljskih kompetencija I. protustranke u odnosu na odlučne aspekte za rješenje ovog predmeta, napominje se da je ovlast suda slobodno ocjenjivati dokaze, utvrđivati relevantne činjenice i odlučivati o tome koje će dokaze izvesti, zbog čega se ne može unaprijed predvidjeti ujednačeno rješenje za sve situacije, već o svim okolnostima svakog pojedinog slučaja ovisi je li potrebno izvesti određeni dokaz. U tom kontekstu, prvo predloženo pitanje ne može dovesti do osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Na isti način, ne može se unaprijed definirati jedinstveno rješenje kod odlučivanja o lišavanju prava na roditeljsku skrb o jednom djetetu, a s obzirom na neko drugo dijete iste protustranke koje nije obuhvaćeno ovim predmetom i za koje važi neki drugi činjenični i pravni kontekst, posebice kada se u prijedlogu ni na koji način detaljnije ne obrazlaže relevantnost situacije tog drugog djeteta za ovaj predmet. Stoga i u odnosu na drugo predloženo pitanje valja zaključiti da odgovor na to pitanje nije važan i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.