REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivki Kemec, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB 66089976432, zastupanog po punomoćnici Nataši Grah Ruždjak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-386/2019-2 od 24. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-344/2017-44 od 19. prosinca 2018., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PO, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 09.01.2017 godine zbog nezadovoljavanja na probnom radu, koju odluku je donio tuženik.

2. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu od 29.09.2016 godine sklopljen između tužitelja PO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. OIB: 66089976432, za radno mjesto Poreznog colsuntanta (JC), a kao dan prestanka se utvrđuje dan 13.02.2017 godine, odnosno dan zasnivanja novog radnog odnosa tužitelja kod tuženika kod drugog poslodavca.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju temeljem čl. 125. ZR-a isplati na ime naknade štete, 3 prosječne mjesečne plaće tužitelja isplaćenih u prethodna tri mjeseca, a po Ugovoru o radu od 29.09.2016 godine, u iznosu od 33.735,84 kune, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. OIB: 66089976432, da tužitelju PO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade bruto plaće iznos od:

-9.868,18 kuna za mjesec siječanj 2017. god. i to od 16.01.2017. do 31.01.2017. god. -6.680,00 kuna za mjesec veljaču 2017. god. i to od 01.02.2017. do 13.02.2017. god. sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, u roku od 8 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju PO uspostavi kontinuitet radnog odnosa od prestanka radnog odnosa pa sve do sudskog odnosa pa sve do sudskog raskida ugovora or adu, na način da izvrši prijavu tužitelja kod HZMO i HZZO kako je ista bila prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu od 09.01.2017 godine, sve u roku od 8 dana.

6. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.562,50 kn, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn.“.

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbijaju se žalbe tužitelja PO kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-344/17-44 od 19. prosinca 2018., u dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbi.“.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

3. Revizija tužitelja nije osnovana.

4. Kako se tužitelj u reviziji poziva na odredbu čl. 385.a ZPP, ovdje je prvenstveno za ukazati da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni te odredbe obzirom da se ista odnosi na prijedlog za dopuštenje revizije, a koji prijedlog u konkretnom slučaju nije dopušten jer tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na izravnu reviziju u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. al. 1. ZPP. Stoga predmetna revizija tužitelja nije razmatrana u svjetlu odredbe čl. 385.a ZPP.

5. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

5.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude.

7. Suprotno revizijski navodima tužitelja u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nižestupanjske presude nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u suprotnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Tako nižestupanjski sudovi daju jasne i potpune razloge o činjenicama vezanim za sklapanje predmetnog ugovora o radu, otkazu toga ugovora o radu, obliku otkaza tog ugovora o radu te o razlozima otkaza tog ugovora o radu.

8. Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

- da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac 29. rujna 2016. sklopili Ugovor o radu s probnim rokom od 6 mjeseci i to za poslove poreznog consultanta,

- da je tuženik 9. siječnja 2017. otkazao taj Ugovor o radu i to u pisanom obliku,

- da je razlog otkaza tog Ugovora o radu ocjena tuženika da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu, te

- da tuženik nije šikanirao, a niti diskriminirao tužitelja, a niti da je zloupotrijebio institut otkaza ugovora o radu s probnim radom.

8.1. Revizijski navodi tužitelja kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postavljanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se sadržajem revizija tužitelja iscrpljuje) nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što se revizijom iz odredbe čl. 382.a ZPP drugostupanjska presuda ne može pobijati radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 386. ZPP).

9. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) stranke prilikom sklapanja ugovora o radu mogu ugovoriti probni rad.

10.1. Prema odredbi čl. 53. st. 3. ZR nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

10.2. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu redovitim otkazom ugovora o radu, između ostalog, ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

11. Kada su stranke sklopile ugovor o radu s probnim radom, kada je za vrijeme trajanja probnog rada tuženik kao poslodavac ocijenio da tužitelj kao radnik nije zadovoljio na probnom radu, te kada pri tome tuženik nije diskriminirao tužitelja, a niti ga je šikanirao odnosno kada nije zloupotrijebio institut otkaza ugovora o radu s probnim radom, onda se predmetni otkaz ugovora o radu ukazuje dopuštenim (čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR).

11.1. Pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da sud nije ovlašten ispitivati osnovanost ocjene poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu (osim u slučaju šikane, diskriminacije ili zloupotrebe instituta otkazivanja ugovora o radu s probnim radom). Ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu je autonomno pravo poslodavca. Takva ocjena je u sferi poslovne odluke, pa sve i kada bi se radilo o pogrešnoj ocjeni (odluci), to ne može imati za posljedicu nedopuštenost (nezakonitost) otkaza ugovora o radu s probnim radom.

12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug