REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3469/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Matei Begić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Bužanova 4, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3780/2022-2 od 3. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-80/2020-39 od 1. srpnja 2022., na sjednici održanoj 18. lipnja 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3780/2022-2 od 3. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-80/2020- 39 od 1. srpnja 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Je li korisnik kredita koji je odvjetnik, prilikom sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, odnosno u konkretnom slučaju ugovaranja odredbe ugovora o kreditu o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF, dužan primijeniti veću razinu pažnje od prosječnog potrošača, u smislu odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003)?
2. Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001,35/05)?
3. Pripada li korisniku kredita, s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kn s valutnom klauzulom u CHF, pravo na isplatu razlike između iznosa kamate obračunate po kamatnoj stopi koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama i iznosa kamate koji bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, pod uvjetom da takva razlika postoji, ili isplata razlike između iznosa kamate koju je korisnik kredita platio i iznosa kamate koja bi za cijelo vrijeme otplate kredita bila izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope?
4. Pripadaju li korisniku kredita kao posljedica ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom, sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF i ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF, zakonske zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinačnog iznosa primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe?
5. Pripada li tuženiku, nakon smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelja, pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku?
6. Je li trošak pristupa na ročište za objavu presude, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, potreban za vođenje postupka?“ navodeći da su postavljena pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja viših sudova (Županijski sud u Zagrebu Gž-6858/16-2 od 21. veljače 2017., Županijski sud u Puli – Pola Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022., Županijski sud u Osijeku Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020., Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-193/2020 od 24. ožujka 2020.) i revizijskog suda (Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., Revr 1426/10-2 od 2. veljače 2011.), te Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/1529/2018 od 12. srpnja 2018. (pozivajući se na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Također pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP ističe povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), prava na pravično - čl. 29. Ustava, te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čl. 6. („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući u smislu čl. 385.a ZPP vijeće revizijskog suda ocijenilo je da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje valja odgovoriti da su nižestupanjski sudovi obrazložili razloge zbog kojih su ocijenili da tužitelj ima status potrošača (jer je ugovor o kreditu sklopio za osobne potrebe a ne u okviru svoje poslovne djelatnosti), a koje pravno shvaćanje je u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. koje glasi: „Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.“ Iz navedenog shvaćanja proizlazi kako fizička osoba koja sklapa s bankom ugovor o kreditu ima status potrošača, a ukoliko banka tvrdi drugačije, mora tu tvrdnju i dokazati. Pozivanje tuženika na odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-193/2020 od 24. ožujka 2020. odnosi se na drugačije činjenične okolnosti prema kojima je sud ocijenio da je u tom postupku tužitelj sklopio ugovor o kreditu u okviru svoje poslovne djelatnosti koju obavlja kao odvjetnik.
3.2. U odnosu na pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 2. -4. riječ je o pravnim pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda (Rev 2221/18 od 3. rujna 2019., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019, te Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018.) a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu (tako i u Revd 836/2023-2 od 21. ožujka 2023.).
3.3. Tuženik postavljenim pravnim pitanjem pod rednim brojem 5. zanemaruje odgovor na žalbene navode iznijet u toč. 31. obrazloženja pobijane presude iz kojeg proizlazi da pravno shvaćanje na kojem se pobijana odluka o troškovima temelji ne odstupa od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva.
3.4. Ovaj sud je na pitanje pod rednim brojem 6. već odgovorio (Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2023.) a pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda je podudarno sa pravnim shvaćanjem iz prethodno citirane odluke.
4. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP a koji se odnose na navode tuženika da su mu pobijanom presudom povrijeđena temeljna prava na pravično suđenje valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Konvencije sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pravna pitanja temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 18. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
