REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-597/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Štengl, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Vodoprivreda Zagreb d.d., Zagreb, Petrovaradinska 110, OIB 55860335630, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-937/2017-2 od 6. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5531/2011-30 od 24. ožujka 2017., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu 35.698,16 kuna na ime plaće i naknade plaće, 5.139,57 kuna na ime regresa, 4.712,16 kuna na ime božićnice, a sve prethodno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose te je odlučeno o parničnom trošku.

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno o trošku žalbenog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude, tužitelj je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP), a koji se pri ovome odlučivanju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) i čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), te je predložio ukidanje pobijanih odluka i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prvenstveno je obrazložiti da se revident u reviziji, kako je već navedeno, kao na pravnu osnovu po kojoj podnosi taj pravni lijek, poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP te je, postavljanjem pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, koncipirao taj pravni lijek kao tzv. izvanrednu reviziju, u smislu navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

6.1. Međutim, drugostupanjski je sud odluku donio primjenom i odredbe čl. 373.a ZPP, slijedom čega su zadovoljeni uvjeti za podnošenje tzv. redovne revizije u smislu čl. 382. toč. 1. ZPP, koji pravni lijek, uostalom, revidentu daje širu pravnu zaštitu od tzv. izvanredne revizije, koja zaštita mu se tako ima i pružiti.

6.2. Stoga je ovaj sud, nevezan pravnom kvalifikacijom naznačenom u reviziji, nju razmatrao kao redovnu reviziju, u smislu čl. 382. toč. 1. ZPP.

7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Dio revizijskih navoda se svodi na upućivanje na praksu nižestupanjskih sudova u drugim podudarnim postupcima, u kojima se ukazalo na potrebu izvođenja dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđivanja plaća koje je poslodavac isplaćivao i u tom smislu, jesu li (tim isplatama) poštovane odredbe ovdje spornih kolektivnih ugovora i dodatka istom.

9. Ti se revizijski navodi, iako nedostatno određeni, mogu donekle svesti na pozivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, u smislu da nisu izvedeni predloženi dokazi; međutim, pravo na ocjenu potrebe izvođenja konkretnog dokaza je pravo pridržano nižestupanjskim sudovima (čl. 8. ZPP), a iz cjelokupnog sadržaja nižestupanjskih odluka je jasno zbog čega oni taj dokazni prijedlog nisu prihvatili – a to je da, čak i uz ocjenu da je plaća vršena sukladno odredbama spornog kolektivnog ugovora, to ne znači konkludentno pristupanje tome ugovoru i, posljedično, stjecanje prava po tom ugovoru.

10. Također, u reviziji je tužitelj samo naveo pravno shvaćanje žalbenog suda (u drugom postupku) u kojem je rečeno da je u tom postupku potrebno izvesti dokaze saslušanjem svjedoka radi utvrđivanja činjenice zastupanja poslodavca prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2002 i Dodatka II; no u ovopredmetnoj reviziji tužitelj nije konkretizirao o kojim bi se to određenim svjedocima radilo koji bi bilo predloženi, a nesaslušani. Osim toga, tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude nije problematizirao neizvođenje dokaza saslušanjem svjedoka na okolnost sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2002 i Dodatka II, pa u tom smislu ne može pravnu zaštitu (po prvi put) tražiti u revizijskom stadiju postupka.

11. Uostalom, tužitelj u reviziji čak izričito niti ne konkretizira da bi se baš u ovopredmetnom slučaju radilo o propustima u utvrđenju koji bi proisticali iz prethodno navedenih (no, kako ovaj sud utvrđuje, nepostojećih) propusta nižestupanjskih sudova, nego se određeni (izričiti) revizijski navodi svode na pozivanje samo na pogrešnu primjenu materijalnog prava, u smislu ocjene mogućnosti naknadnog pristupanja kolektivnom ugovoru činjenicom faktičnog ispunjenja odredbi tog ugovora, odnosno ocjene mogućnosti naknadnog odobrenja takvog ugovora, pa ovaj sud nije u mogućnosti razmatrati reviziju izvan granica razloga koji su određeno u njoj navedeni (čl. 392.a st. 1. ZPP).

12. Tako su otklonjeni, ionako posve nedostatno artikulirani, revizijski navodi postupovnopravne prirode.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći za razdoblje od siječnja 2009. do listopada 2011., koju tužitelj potražuje temeljem osnovice propisane Dodatkom II. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. te zahtjev tužitelja za isplatu regresa i božićnice u istom razdoblju po osnovi Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu grada Zagreba iz veljače 2002. u vezi sa Dodatkom II. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o.

14. Činjenična utvrđenja i pravna shvaćanja koja proizlaze iz odluka nižestupanjskih sudova, i na kojima su one utemeljene, svedena na bitno za odlučivanje u ovom stadiju postupka, su:

- da je tužitelj radnik tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. studenog 2003., a kojim je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta autolimara II grupe u Sektoru strojni i vozni park;

- da je čl. 7. ugovoreno da će za obavljanje poslova radnog mjesta iz čl. 1. Ugovora u redovnom radnom vremenu poslodavac isplaćivati radniku osnovnu plaću koja predstavlja umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta od 2,01 osnovice za plaću utvrđenu odredbama važećeg kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i njegovih priloga, kao i da se poslodavac obvezuje da će radniku isplatiti sve dodatke na osnovicu iz čl. 7. Ugovora te sve druge novčane i nenovčane primitke i ostale potpore sukladno odredbama važećeg kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i njegovih priloga i drugih akata poslodavaca;

- da je 27. veljače 2002. potpisan Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba (dalje: TKU) po gradonačelniku [adresa] ŽČ s jedne strane i ovlaštenim predstavnicima Sindikata druge strane;

- da je 25. srpnja 2007. sklopljen Dodatak II TKU za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (dalje: Dodatak II), kojim je promijenjen naziv TKU za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba od 27. veljače 2002., tako da isti glasi "Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o.";

- da je TKU sklopio Grad Zagreb, a Dodatak II je sklopio Zagrebački holding d.o.o., te su oni postupali u svoje ime, a tuženik je u vrijeme sklapanja Dodatka II bio samostalna pravna osoba i nije bio u sastavu trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o.,

- da je Dodatak II od 25. srpnja 2007. sklopljen od strane Pregovaračkog odbora Gradskog poglavarstva Grada Zagreba u ime poslodavca Zagrebački holding d.o.o. te od strane Pregovaračkog tima koordinacije sindikata trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. i trgovačkih društava Gradska plinara d.o.o. i Vodoprivreda Zagreb d.d., odnosno nije bio potpisan od strane ovlaštenih osoba tuženika pa tuženik nije vezan njegovim odredbama;

- da tuženik nikada nije bio Podružnica društva Zagrebački holding d.o.o., odnosno da se punomoć poslodavca Zagrebački holding d.o.o. ne može odnositi na tuženika jer isti nije u sastavu tog društva tako da se sklapanje Dodatka II ne može odnositi na tuženika jer Pregovarački odbor koji je sudjelovao u pregovorima oko zaključenja Dodatka II nije postupao u ime i za račun tuženika, niti je preuzeo obveze u ime tuženika;

- da je tuženik u utuženom razdoblju imao na snazi "kućni" kolektivni ugovor koji je otkazan, a budući da kolektivni pregovori za zaključenje novog KU nisu uspjeli kod tuženika se i dalje primjenjuje "kućni" kolektivni ugovor od 24. rujna 2003. i Dodatak I KU od 5. travnja 2004. s time da je KU za radnike tuženika sklopio 24. rujna 2003. tuženik kao samostalna pravna osoba i Sindikat Vodoprivrede, kao i Dodatak I od 5. travnja 2004. i u tom trenutku tuženik nije bio dio društva Zagrebački holding d.o.o. i nije mogao sklopiti TKU niti njegove dodatke;

- da tužitelj nije dokazao da je tuženik dao punomoć gradonačelniku Grada Zagreba, ni pregovaračkom odboru poglavarstva Grada Zagreba da ga zastupaju, tj. da u njegovo ime i račun sklope kolektivni ugovor odnosno dodatke istome,

- da iz Zapisnika sa sjednice Nadzornog odbora od 22. listopada 2008. ne proizlazi osnovanost tvrdnji tužitelja da je tuženik time što je u vremenskom razdoblju od siječnja 2007. do kraja prosinca 2008. plaću obračunavao sukladno Dodatku II priznao dug u smislu odredbe čl. 240. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08).

15. Konačno, sudovi utvrđuju i zaključuju da je Dodatak II od 25. srpnja 2007. potpisan u trenutku kada je Zagrebački holding d.o.o. postojao kao samostalno trgovačko društvo u vlasništvu Grada Zagreba, a u kojem se nije nalazio tuženik kao član, a isto tako punomoći kojima se ovlašćuje pregovarački odbor Grada Zagreba na pregovaranje i sklapanje izmjena i dopuna TKU za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, ne odnosi se na tuženika jer je isti u trenutku sklapanja Dodatka II samostalna pravna osoba i nije unutar trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. Stoga zaključuju da se ne može se tumačiti da je Dodatak II sklopljen u ime tuženika bez da je pri njegovom sklapanju postojalo odobrenje osobe koja nastupa u ime tuženika ili koja bi temeljem gore navedenih propisa imala ovlaštenje sklopiti Kolektivni ugovor koji bi obvezivao tuženika.

16. Pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari, revizijski sud prvenstveno polazi od odredbi Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR) koje reguliraju

a. Institut kolektivnog ugovora

b. primjenu pravila obveznog prava na institute radnog prava.

17. Tako ZR u odredbama čl. 255. do 268. propisuje i određuje domet primjene kolektivnog ugovora:

"Članak 255.

(1) Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja radničkog vijeća, pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosima.

(2) Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, sukladno odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor.

(3) Kolektivni ugovor može sadržavati i pravila o sastavu i načinu postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova.

Obveza kolektivnoga pregovaranja u dobroj vjeri

Članak 256.

Osobe koje sukladno ovom Zakonu mogu biti stranke kolektivnog ugovora, dužne su u dobroj vjeri pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora u svezi s pitanjima koja sukladno ovom Zakonu mogu biti predmet kolektivnog ugovora.

Osobe koje obvezuje kolektivni ugovor

Članak 257.

(1) Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.

(2) Kolektivni ugovor obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru.

(3) U kolektivnom ugovoru mora se naznačiti područje njegove primjene.

Oblik kolektivnog ugovora

Članak 258.

Kolektivni ugovor mora se sklopiti u pisanom obliku.

Dužnost ispunjavanja obveza iz kolektivnog ugovora u dobroj vjeri

Članak 259.

(1) Stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

(2) Zbog povrede obveze iz kolektivnog ugovora, oštećena stranka ili osoba na koju se on primjenjuje, može tražiti naknadu pretrpljene štete.

Punomoć za pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora

Članak 260.

(1) Osobe koje zastupaju stranke kolektivnog ugovora moraju imati pisanu punomoć za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora.

(2) Ako je stranka kolektivnog ugovora pravna osoba, punomoć iz stavka 1. ovoga članka mora biti izdana u skladu sa statutom te pravne osobe.

(3) Ako je jedna od strana kolektivnog ugovora udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine osobe koje ju zastupaju uz pisanu punomoć iz stavka 1. ovoga članka, moraju drugoj strani dostaviti popis poslodavaca članova udruge u čije ime pregovaraju, odnosno sklapaju kolektivni ugovor.

Vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora

Članak 261.

(1) Kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme.

(2) Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne smije se sklopiti za razdoblje duže od pet godina.

Produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru

Članak 262.

Ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu. Otkaz kolektivnog ugovora

Članak 263.

(1) Kolektivni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme može se otkazati.

(2) Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme može se otkazati samo ako je mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom.

(3) Kolektivni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme u kojem je predviđena mogućnost otkazivanja, moraju sadržavati uglavke o otkaznim razlozima i rokovima.

(4) Ako se kolektivni ugovor može otkazati, a ne sadrži uglavak o otkaznom roku, otkazni rok je tri mjeseca.

(5) Otkaz se mora dostaviti svim strankama kolektivnog ugovora.

(6) Kolektivni ugovor mora sadržavati odredbe o postupku izmjene i obnove.

Dostava kolektivnog ugovora nadležnom tijelu

Članak 264.

(1) Svaki kolektivni ugovor te svaka promjena (izmjena, dopuna, otkaz ili pristup) kolektivnog ugovora mora se dostaviti, ovisno o području primjene, ministarstvu ili uredu državne uprave u županiji odnosno uredu Grada Zagreba nadležnom za poslove rada.

(2) Ministarstvu se dostavlja kolektivni ugovor ili promjena kolektivnog ugovora u kojem je kao područje primjene navedeno područje Republike Hrvatske ili područje dviju ili više županija, a svi ostali kolektivni ugovori ili nove promjene dostavljaju se uredu državne uprave u županiji odnosno uredu Grada Zagreba nadležnom za poslove rada.

(3) Kolektivni ugovor ili promjenu kolektivnog ugovora nadležnom tijelu dostavlja stranka koja je prva navedena u tom ugovoru, odnosno stranka koja otkazuje kolektivni ugovor.

(4) Udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine dužna je nadležnom tijelu dostaviti popis poslodavaca koje obvezuje kolektivni ugovor sklopljen od strane udruge poslodavaca ili udruge poslodavaca više razine te sve promjene u članstvu udruge nastale za vrijeme važenja kolektivnog ugovora.

(5) Ministar će pravilnikom propisati postupak dostave kolektivnih ugovora ili njihovih promjena nadležnom državnom tijelu te način vođenja evidencije o dostavljenim kolektivnim ugovorima i njihovim promjenama.

Objava kolektivnog ugovora

Članak 265.

(1) Kolektivni ugovor se mora javno objaviti.

(2) Ministar će pravilnikom propisati način objave kolektivnih ugovora iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Propust poslodavca da objavi kolektivni ugovor koji ga obvezuje, ne utječe na izvršenje njegovih obveza iz kolektivnog ugovora iz stavka 1. ovoga članka.

Pristupanje kolektivnom ugovoru

Članak 266.

(1) Kolektivnom ugovoru mogu naknadno pristupiti osobe koje sukladno odredbama ovoga Zakona mogu biti stranke kolektivnog ugovora.

(2) Izjava o pristupanju kolektivnom ugovoru mora se dostaviti svim strankama koje su sklopile kolektivni ugovor te osobama koje su mu naknadno pristupile.

(3) Osobe koje su naknadno pristupile kolektivnom ugovoru imaju jednaka prava i obveze kao i stranke koje su ga sklopile.

Proširenje primjene kolektivnog ugovora

Članak 267.

(1) Ministar može na prijedlog stranke kolektivnog ugovora proširiti primjenu kolektivnog ugovora sklopljenog s udrugom poslodavaca ili udrugom poslodavaca više razine, na osobe koje nisu sudjelovale u njegovom sklapanju, odnosno nisu mu naknadno pristupile.

(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka, ministar može donijeti, ako iz procjene učinaka proizlazi javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako je istom utvrđeno da su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika, na području na kojem se isti proširuje.

(3) Procjenu učinaka iz stavka 2. ovoga članka, dužno je izvršiti i dostaviti ministru tripartitno tijelo Gospodarsko-socijalnog vijeća, u roku od devedeset dana od dana podnošenja prijedloga za proširenje kolektivnog ugovora.

(4) U odluci iz stavka 1. ovoga članka, koju je ministar dužan donijeti u roku od petnaest dana od dana dostave procjene učinka iz stavka 3. ovoga članka, ministar je dužan naznačiti područje primjene kolektivnog ugovora čija se primjena proširuje. (5) Istekom roka na koji je kolektivni ugovor čija je primjena proširena, bio sklopljen, prestaje njegova proširena primjena te se na području na kojem je bio proširen, njegova pravna pravila neće primjenjivati u smislu odredbe članka 262. ovoga Zakona.

(6) Ako je primjena kolektivnog ugovora proširena, a nakon proširenja je došlo do njegove izmjene ili obnove, na proširenje takve izmjene ili obnove kolektivnog ugovora primjenjuju se odredbe ovoga članka Zakona.

(7) Odluka o proširenju primjene kolektivnog ugovora može se opozvati na način propisan stavkom 2. ovoga članka.

(8) Odluka o proširenju primjene kolektivnog ugovora i kolektivni ugovor koji se proširuje, odnosno odluka o opozivu proširene primjene kolektivnog ugovora, mora se objaviti u »Narodnim novinama«.

Sudska zaštita prava iz kolektivnog ugovora

Članak 268.

Stranka kolektivnog ugovora može tužbom pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava iz kolektivnog ugovora.".

18. Nadalje člankom 6. ZR je propisano:

"Članak 6.

(1) U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

(2) Prije stupanja radnika na rad poslodavac je dužan omogućiti radniku da se upozna s propisima u svezi s radnim odnosima te ga je dužan upoznati s organizacijom rada i zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu.

(3) Propisi o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, kolektivni ugovor i pravilnik o radu moraju se na prikladan način učiniti dostupnima radnicima.

(4) Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznoga prava.".

19. Prema ocjeni ovog suda, vodeći računa o pravnoj prirodi kolektivnog ugovora koji nije ugovor u klasičnom smislu kao izraz suglasnosti volja dvije stranka, već ima i značenje propisa i općeg akta što proizlazi iz citirane odredbe čl. 6. st. 1. ZR gdje se kolektivni ugovor stavlja u istu ravninu sa "drugim propisima i pravilnikom o radu", da se ti propisu u širem smislu (čl. 6. st. 3. ZR-a) moraju učiniti dostupnima radnicima, za kolektivni ugovor ne važe sva pravila obveznog prava, jer bi to bilo suprotno naravi kolektivnog ugora a u smislu odredbe čl. 6. st. 4. ZR.

20. Stoga se i ne mogu primijeniti odredbe čl. 312.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO/05) kojom odredbom se regulira mogućnost naknadnog odobrenja ugovora.

21. To i stoga što, je odredbom čl. 257. st. 1. i 2. ZR, propisano da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, a obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru.

22. Ovo i stoga što je odredbom čl. 267. st. 1. ZR propisano da ministar može na prijedlog stranke kolektivnog ugovora proširiti primjenu kolektivnog ugovora sklopljenog s udrugom poslodavaca ili udrugom poslodavaca više razine, na osobe koje nisu sudjelovale u njegovom sklapanju, odnosno nisu mu naknadno pristupile. Odluku iz stavka 1. ovoga članka, ministar može donijeti, ako iz procjene učinaka proizlazi javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako je istom utvrđeno da su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika, na području na kojem se isti proširuje.

23. Time je posve jasno da se na novog poslodavca koji nije sudjelovao u sklapanju kolektivnog ugovora ili mu nije naknadno pristupio ne može proširiti primjena kolektivnog ugovora niti na poslodavca niti na radnika bez da postoji odgovarajuća odluka ministra nadležnog za područje rada i radnih odnosa.

24. To tim prije što iz odredbe čl. 266. ZR slijedi da kolektivnom ugovoru mogu naknadno pristupiti osobe koje mogu biti stranke kolektivnog ugovora ali samo uz izjavu o pristupanju kolektivnom ugovoru koja mora se dostaviti svim strankama koje su sklopile kolektivni ugovor te osobama koje su mu naknadno pristupile te tek tada i pod tim uvjetima osobe koje su naknadno pristupile kolektivnom ugovoru imaju jednaka prava i obveze kao i stranke koje su ga sklopile.

25. Stoga, imajući sve gore navedeno neosnovano je pravno shvaćanje revidenta da bi radnje poslodavca kojima bi on ispunjavao prema radniku neko vrijeme obveze iz kolektivnog ugovora, a da pri tome nije sudjelovao u pregovaranju, u sklapanju niti mu je pristupio sukladno odredbama ZR (čl. 266. ZR) - imale značaj konkludentnog pristupa kolektivnim ugovoru sukladno odredbi čl. 312. ZOO/05, koja odredba se na pitanje pristupanja kolektivnim ugovoru ne može primijeniti na odgovarajući način u smislu čl. 6. ZR.

26. S obzirom da je utvrđeno da tuženik nije sudjelovao u pregovaranju za sklapanje Dodatka II kolektivnim ugovoru za radnike u trgovačkom društvu "Zagrebački holding d.o.o." da nije bio član tog trgovačkog društva, niti je ovlastio pregovarački odbor da u njegovo ime pregovara i sklapa Dodatak ili da bi mu pristupio, to tuženika ne obvezuju odredbe Dodatka II.

27. Također je utvrđenje nižestupanjskih sudova da niti TKU tuženik kao samostalna pravna osoba nije popisao niti mu se pridružio, a niti je ovlastio Grad Zagreb da u ime tuženika pregovara, zaključuje i potpisuje taj TKU, pa se ista argumentacija kao iz prethodne točke ovoga obrazloženja ima primijeniti i na (ne)mogućnost primjene TKU na ovaj konkretni slučaj.

28. Čak ni činjenica, koju tijekom postupka problematizira tužitelj, da odredbe "kućnog" Kolektivnog ugovora tuženika ne bi bile iz nekih razloga valjane, ne bi dovela do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari, jer to, protivno navodima tužitelja, ne bi to dovelo do primjene svakako neprimjenjivih odredbi TKU i/ili Dodatka II, na kojima tužitelj tijekom cijelog postupka temelji tužbeni zahtjev (i u reviziji ne navodi neku drugu pravnu osnovu po kojoj bi imao pravo na sporno potraživanje).

29. Konačno, neosnovani su revizijski navodi da bi izjave iz pojedinih dopisa tuženika, koje navodi tužitelj (ili navodi sa sjednice nadzornog odbora na koje se poziva tuženik), imale učinak pristupanja TKU-u ili Dodatku II, a što sve proizlazi iz gore iznesene pravne argumentacije (v. osobito toč. 19. do 25. ovoga obrazloženja).

30. Slijedom svega navedenog, ovaj, revizijski sud ocjenjuje da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa ju je, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti, kao neosnovanu.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug